Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2495/20 (M.G.)
Odluka donesena 08. 09. 2021.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Upravni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2495/20
Apelacija
Odluka o meritumu
08. 09. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. septembra 2021. godine, u predmetu broj AP 2495/20, rješavajući apelaciju koju je podnijela M.G., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. stav (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnijela M.G.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u upravnom postupku povodom prijedloga za obnovu postupka izdavanja urbanističke saglasnosti koji se trenutno nalazi pred Službom za upravu za prostorno uređenje i komunalne poslove Općine Centar Sarajevo u predmetu koji se pred tom službom vodio pod brojem 07-23-4565/13, te u upravnom postupku povodom prijedloga za obnovu postupka izdavanja odobrenja za građenje koji se trenutno nalazi pred Službom za upravu za prostorno uređenje i komunalne poslove Općine Centar Sarajevo u predmetu koji se pred tom službom vodio pod brojem 07-23- 1438/14.
Na osnovu člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Općini Centar Sarajevo da M.G. isplati iznos od 1.500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odlukâ u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Općini Centar Sarajevo da po hitnom postupku okonča predmetne upravne postupke, shodno članu II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Općini Centar Sarajevo da u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. M.G. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva podnijela je 21. jula 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja upravnog postupka povodom prijedloga za obnovu postupka izdavanja urbanističke saglasnosti koji se trenutno nalazi pred Službom za upravu za prostorno uređenje i komunalne poslove Općine Centar (u daljnjem tekstu: Služba) u predmetu koji se pred tom službom vodio pod brojem 07-23- 4565/13, te upravnog postupka povodom prijedloga za obnovu postupka izdavanja odobrenja za građenje koji se trenutno nalazi pred Službom u predmetu koji se pred tom službom vodio pod brojem 07-23-1438/14.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), Ministarstva prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) i Službe zatraženo je 15. decembra 2020. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 23. decembra 2020. godine, Ministarstvo je dostavilo odgovor na apelaciju 11. januara 2021. godine, dok Služba nije dostavila odgovor na apelaciju.
4. Ustavni sud je dopisom od 29. aprila 2021. godine od Službe (ponovo) zatražio da dostavi odgovor na apelaciju na koji Služba nije odgovorila.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Rješenjem Službe broj 07-23-4565/13 od 18. septembra 2013. godine investitoru („H&L Group“ d.o.o. Sarajevo) izdata je urbanistička saglasnost za izgradnju stambenog objekta u Ulici Dola broj 7 u Sarajevu, na zemljištu pobliže označenom predmetnim rješenjem.
7. Rješenjem Službe broj 07-23-1483/14 od 8. jula 2014. godine investitoru je izdato odobrenje za građenje.
8. Apelantica je 17. septembra 2014. godine Službi podnijela prijedlog za obnovu postupka izdavanja urbanističke saglasnosti (okončanog rješenjem Službe od 18. septembra 2013. godine) i postupka izdavanja odobrenja za građenje (okončanog rješenjem Službe od 8. jula 2014. godine).
9. Zaključkom Službe broj 07-23-1438/14 od 22. decembra 2014. godine prekinut je postupak po prijedlogu apelantice za obnovu postupka okončanog rješenjem te službe od 8. jula 2014. godine (postupak izdavanja odobrenja za građenje) dok se, kao prethodno pravno pitanje, pravosnažno ne okonča postupak po prijedlogu apelantice za obnovu postupka izdavanja urbanističke saglasnosti.
10. Rješenjem Službe broj 07-23-4565/13 od 4. marta 2015. godine odbijen je apelanticin prijedlog za obnovu postupka (izdavanja urbanističke saglasnosti) okončanog rješenjem Službe od 18. septembra 2013. godine.
11. Odlučujući o apelanticinim žalbama izjavljenim protiv zaključka Službe od 22. decembra 2014. godine i rješenja Službe od 4. marta 2015. godine, Ministarstvo je rješenjima od 4. marta 2015. godine (u odnosu na postupak izdavanja odobrenja za građenje) i 27. aprila 2015. godine (u odnosu na postupak izdavanja urbanističke saglasnosti) poništilo osporene akte Službe i predmete vratilo prvostepenom organu na ponovni postupak. U navedenim rješenjima Ministarstvo je ukazalo na nedostatke u provedenim prvostepenim postupcima i Službi, u smislu odredbaba člana 239. stav (2) Zakona o upravnom postupku, dalo jasne upute za postupanje u ponovnim postupcima.
12. Odlučujući o tužbi investitora podnesenoj 9. aprila 2015. godine protiv rješenja Ministarstva od 4. marta 2015. godine, Kantonalni sud je Presudom broj 09 0 U 023627 15 U od 21. decembra 2017. godine predmetnu tužbu odbio. U obrazloženju presude Kantonalni sud je, između ostalog, naveo da je, po mišljenju tog suda, tuženi pravilno odlučio kada je usvojio žalbu i predmet vratio prvostepenom organu na ponovni postupak radi donošenja rješenja, jer u predmetnom postupku nisu tačno i potpuno utvrđene činjenice. Kantonalni sud je naveo da je, dakle, u ponovnom postupku neophodno donijeti rješenje na bazi potpuno utvđenih činjenica i u skladu sa materijalnim propisima, kako je to pobliže navedeno u predmetnoj presudi.
13. Odlučujući o tužbi investitora podnesenoj 8. juna 2015. godine protiv rješenja Ministarstva od 27. aprila 2015. godine, Kantonalni sud je Presudom broj 09 0 U 024030 15 U od 21. decembra 2018. godine predmetnu tužbu odbio. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da je odredbama člana 89. stav (1) tačka c) i člana 90. stav (1) alineja 5) Zakona o prostornom uređenju jasno propisano da urbanistička saglasnost mora da sadrži obaveze u odnosu na susjede i prava drugih lica, kao i visinu i odstojanje građevine od susjednih građevina i time je i slijedom odredaba člana 48. Zakona o upravnom postupku apelantica (kao zainteresirano lice u predmetnom postupku) morala biti uključena kao stranka u postupak izdavanja predmetne urbanističke saglasnosti investitoru za izgradnju stambenog objekta na zemljištu koje je susjedno zemljištu na kome se nalazi stambeni objekat apelantice. Kantonalni sud je, također, naveo da će prvostepeni organ (Služba) ponovni postupak provesti u skladu sa obrazloženjem datim u predmetnoj presudi i uputama tuženog iz osporenog akta i ponovno odlučiti u konkretnom predmetu, te za svoju odluku dati potpune i pravno valjane razloge.
14. Apelantica je 4. marta 2020. godine Ministarstvu podnijela „zahtjev za nadzor u predmetu izdavanja urbanističke saglasnosti“, te je Ministarstvo svojim aktom od 27. aprila 2020. godine zatražilo od Službe da obavijesti apelanticu i Ministarstvo o preduzetim radnjama u predmetnim postupcima.
15. Apelantica je 27. jula 2020. godine Ministarstvu podnijela akt naslovljen kao „Šutnja administracije“, te je Ministarstvo svojim aktom od 24. augusta 2020. godine zatražilo od Službe da „u što kraćem roku“ obavijesti apelanticu i Ministarstvo o preduzetim radnjama u predmetnim postupcima.
16. Ministarstvo je svojim aktom od 6. oktobra 2020. godine zatražilo od Službe da „se odredi prema aktu tog organa od 24. augusta 2020. godine, te prema činjenici da se apelantica više puta obraćala u vezi sa šutnjom administracije“.
17. Predmetni postupci su u toku pred Službom.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
18. Iz apelacionih navoda proizlazi da apelantica smatra da joj je, zbog dužine trajanja predmetnih postupaka, povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) zbog čega traži naknadu nematerijalne štete. Navodi da predmetni postupci traju od 2014. godine, te da se više puta obraćala Službi tražeći postupanje u tim predmetima, kao i Ministarstvu (zahtijevajući nadzor nad radom Službe, kao i podnoseći žalbu „zbog šutnje administracije“) koje je od Službe tražilo očitovanje, ali da Služba „ni na taj zahtjev nije postupila do danas“.
b) Odgovor na apelaciju
19. Ministarstvo je navelo tok postupka, kako je naveden u činjeničnom dijelu odluke, te ukazalo da je u odnosu na zaprimljene žalbe i podneske apelantice postupalo u razumnom roku, a u skladu sa odredbama Zakona o prostornom uređenju i Zakona o upravnom postupku. Također je navelo da se Služba nije očitovala na ponovljene dopise Ministarstva kojima je od Službe traženo da, između ostalog, „u što kraćem roku“ obavijesti apelanticu i Ministarstvo o preduzetim radnjama u predmetnim postupcima.
20. Kantonalni sud se nije posebno očitovao na dužinu trajanja predmetnih postupaka, osim što je naveo da smatra da u postupku pred tim sudom nije došlo do kršenja prava na koja se apelantica u predmetnoj apelaciji pozvala, te da ostaje kod svih razloga navedenih u obrazloženju svojih presuda od 21. decembra 2017. godine i 21. decembra 2018. godine.
21. Služba nije dostavila odgovor na apelaciju ni nakon ponovnog traženja Ustavnog suda. V.Relevantni propisi
22. Zakon o upravnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 2/98 i 48/99) u relevantnom dijelu glasi:
Član 6.
Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana, preduzeća (društava), ustanova i drugih pravnih lica, što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.
Član 14.
Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve sto je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.
Član 239.
[…] (2) Ako drugostepeni organ utvrdi da će nedostatke prvostepenog postupka brže i ekonomičnije otkloniti prvostepeni organ, on će svojim rješenjem poništiti prvostepeno rješenje i vratiti predmet prvostepenom organu na ponovni postupak. U tom slučaju drugostepeni organ je dužan svojim rješenjem da ukaže prvostepenom organu u kom pogledu treba upotpuniti postupak, a prvostepeni organ je dužan u svemu da postupi po drugostepenom rješenju i bez odgađanja, a najkasnije u roku od 15 dana od dana prijema predmeta, da donese novo rješenje. Protiv novog rješenja stranka ima pravo žalbe.
VI.Dopustivost
23. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
24. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju apelantica predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredaba člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u upravnim postupcima koji su u toku, pa imajući u vidu činjenično stanje tih predmetâ, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.
25. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
26. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
27. Apelantica smatra da joj je, zbog dužine trajanja predmetnih upravnih postupaka, povrijeđeno pravo na suđenje u „razumnom“ roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. a)Pravo na pravično suđenje – razuman rok
28. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
29. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi
30. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
Period koji se uzima u obzir
31. U konkretnom slučaju Ustavni sud će, u odnosu na dužinu trajanja predmetnih postupaka, razmatrati period od 17. septembra 2014. godine, kao dana kada je apelantica Službi podnijela prijedlog za obnovu postupka izdavanja urbanističke saglasnosti i postupka izdavanja odobrenja za građenje, pa do donošenja odluke Ustavnog suda (vidi, Ustavi sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj A -1606/19 od 12. januara 2021. godine), dakle, period od oko sedam godina. Analiza dužine trajanja predmetnog postupka
32. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju ne radi o naročito složenim predmetima.
33. Ocjenjujući apelanticino ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelantica svojim ponašanjem nije doprinijela dužini trajanja predmetnih postupaka.
34. Ocjenjujući ponašanje nadležnog organa uprave, tj. Službe, Ustavni sud najprije zapaža da je Služba nakon tri mjeseca od podnošenja prijedloga za obnovu postupka izdavanja odobrenja za građenje predmetni postupak prekinula (dok se, kao prethodno pravno pitanje, pravosnažno ne okonča postupak po prijedlogu apelantice za obnovu postupka izdavanja urbanističke saglasnosti), a da je nakon skoro šest mjeseci odlučila o apelanticinom prijedlogu za obnovu postupka izdavanja urbanističke saglasnosti. Ustavni sud nadalje primjećuje da je Ministarstvo o apelanticinim žalbama izjavljenim protiv navedenih akata Službe odlučilo nakon manje od dva mjeseca, te da je svojim rješenjima poništilo osporene akte Službe i predmet vratilo prvostepenom organu na ponovni postupak. Međutim, Ustavni sud primjećuje da su Kantonalnom sudu trebale tri godine i šest mjeseci, odnosno dvije godine i osam mjeseci, da odluči o tužbama investitora (podnesenim protiv akata Ministarstva), pa je navedeno postupanje Kantonalnog suda u predmetnim postupcima svakako doprinijelo dužini njihovog trajanja. Pri tome se Kantonalni sud u svom odgovoru na apelaciju nije posebno očitovao na dužinu trajanja predmetnih postupaka osim što je naveo da smatra da u postupku pred tim sudom nije došlo do kršenja prava na koja se apelantica u predmetnoj apelaciji pozvala. Nadalje, Ustavni sud zapaža da Služba od donošenja presudâ Kantonalnog suda (kojima su navedena rješenja Ministarstva potvrđena), dakle, u periodu od tri godine i osam mjeseci, odnosno dvije godine i osam mjeseci nije preduzimala nikakve radnje u predmetnim postupcima. Također, Ustavni sud zapaža da Služba Ustavnom sudu nije dostavila odgovor na apelaciju kojim bi, eventualno, opravdala takvu (potpunu) pasivnost tog organa u predmetnim postupcima (niti se, kako je to Ministarstvo navelo u svom odgovoru na apelaciju, očitovala na ponovljene dopise Ministarstva). Pri tome Ustavni sud primjećuje da, budući da je u konkretnom slučaju izostao odgovor Službe na apelaciju, nije izvjesno ni kada će predmetni postupci uopće biti okončani. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da, iako je dužini trajanja predmetnih postupaka (koji traju oko sedam godina) doprinijela dužina odlučivanja o tužbama investitora pred Kantonalnim sudom, ipak, najveću odgovornost za dužinu trajanja predmetnih postupaka u konkretnom slučaju snosi Služba, koja svojom potpunom pasivnošću zapravo doprinosi ovako dugom trajanju postupka, te ga ne vodi u skladu sa standardima prava na pravično suđenje.
35. Na osnovu navedenog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnih postupaka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelanticinog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
36. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
37. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi, Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine, i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete, zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka, apelantici treba isplatiti iznos od 1.500,00 KM.
38. Ovu naknadu dužna je da plati Općina Centar Sarajevo, s obzirom na pravni status Službe kao organa Općine Centar Sarajevo, a imajući u vidu da je Ustavni sud utvrdio da odgovornost za dužinu trajanja predmetnih postupaka u konkretnom slučaju snosi Služba (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 6411/18 od 23. juna 2020. godine, tačka 44, dostupna na Internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantici zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
39. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
40. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije, jer predmetni postupci traju oko sedam godina, pri čemu je, iako Kantonalni sud jeste doprinio dužini njihovog trajanja, ipak, najveću odgovornost snosi Služba (zbog pasivnosti u ponovnim postupcima) koja pri tome nije dostavila odgovor na apelaciju kojim bi eventualno opravdala takvu (potpunu) pasivnost tog organa u predmetnim postupcima.
41. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. stav (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
42. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić