Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1595/21 (A. K.)

Odluka donesena 09. 06. 2021.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Izuzeće
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Izvršenje
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1595/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 06. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. juna 2021. godine, u predmetu broj AP-1595/21, rješavajući apelaciju koju je podnijela Azra Kumalić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Azra Kumalić protiv Rješenja Općinskog suda u Sanskom Mostu broj 022- 0-Su-21-000 166 od 29. marta 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Azra Kumalić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Sanskog Mosta, podnijela je 10. maja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Općinskog suda u Sanskom Mostu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 022-0-Su- 21-000 166 od 29. marta 2021. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda broj 022-0-Su-21-000 166 od 29. marta 2021. godine odbačen je kao nedopušten zahtjev apelantkinje za izuzeće sudije tog suda (A.T.) za postupanje u izvršnom postupku tog suda pokrenutom po prijedlogu apelantkinje protiv izvršenika (JU „Gimnazija“ Sanski Most) (u daljnjem tekstu: predmetni izvršni postupak). U obrazloženju osporenog rješenja Općinski sud je naveo da je po prijedlogu za izvršenje apelantkinje podnesenom protiv izvršenika kod tog suda vođen izvršni postupak koji je pravosnažno okončan rješenjem toga suda, koje rješenje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud). Općinski sud je dalje naveo da je, osim toga, u tom predmetu odlučivao i Ustavni sud koji je svojom odlukom odbacio kao nedopuštenu apelaciju apelantkinje. Općinski sud je naveo da je apelantkinja 9. marta 2021. godine podnijela zahtjev za izuzeće postupajućeg sudije A.T. u predmetnom izvršnom postupku, na osnovu odredbi člana 358. stav (1) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), iz razloga što postoje okolnosti koje su kod tražioca izvršenja stvorile sumnju u nepristranost sudije. Općinski sud je dalje naveo da apelantkinja u svom zahtjevu obrazlaže razloge zbog koje smatra da je predmetni zahtjev osnovan, te zbog čega sudiju A.T. treba izuzeti iz daljnjeg postupanja u predmetnom izvršnom postupku. Općinski sud je u vezi s tim naveo da je, odlučujući o zahtjevu apelantkinje, nesporno utvrdio da je predmetni izvršni postupak pravosnažno okončan, pa da izuzeće u tom predmetu nema nikakve svrhe, s obzirom da se u njemu više ne može postupati. Općinski sud je naveo da je, osim toga, u istom predmetu i iz istih razloga već „tri puta odlučivao“, pa da i iz tog razloga, u smislu odredbi člana 358a) stav (2) tačka 2. ZPP zahtjev apelantkinje nije dopušten.

3. Odlukom Ustavnog suda broj AP-3597/19 od 10. novembra 2020. godine odbačena je kao nedopuštena apelacija apelantkinje podnesena zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka okončanog Rješenjem Kantonalnog suda broj 22 0 I 020150 16 Gž 2 od 11. januara 2017. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije. Iz navedene odluke Ustavnog suda proizlazi da je Općinski sud rješenjem od 11. novembra 2015. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda od 11. januara 2017. godine, obustavio predmetni izvršni postupak (pokrenut radi izvršenja presude Općinskog suda od 20. septembra 2010. godine kojom je izvršenik obavezan da po raspisanom konkursu od 31. decembra 2008. godine izvrši ponovni izbor između prijavljenih kandidata) i ukinuo sve provedene izvršne radnje.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelantkinja se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantkinja, u suštini, smatra da je Općinski sud, pri donošenju osporene odluke, pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio pozitivno-pravne propise. Apelantkinja navodi da predmetni izvršni postupak nije okončan, te navodi da je „žrtva kriminala i korupcije jer su joj negiranjem presude (na osnovu koje je pokrenut predmetni izvršni postupak) oduzeta prava na rad i na imovinu u korist drugotužene koja je i dalje ostala u radnom odnosu kod prvotužene“.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelantkinja pozvala u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je Općinski sud utvrdio činjenično stanje i primijenio pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Općinski sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Stoga, Ustavni sud ukazuje da apelantkinja nije ponudila relevantne argumente koji bi opravdali njene tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvala. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantkinje u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantkinja ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1595/21 (A. K.) | Sudska praksa | Aktio