Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-862/20 (H. R.)
Odluka donesena 09. 06. 2021.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršenje
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-862/20
Apelacija
Odluka o meritumu
09. 06. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. juna 2021. godine, u predmetu broj AP 862/20, rješavajući apelaciju Hamze Rekića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija koju je podnio Hamza Rekić zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu kao predmet broj 65 0 I 774849 19 I (raniji broj 065 0 I 06 000783).
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod 1Hamza Rekić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sanskog Mosta, kojeg zastupa Edina Karagić, advokat iz Sanskog Mosta, podnio je 9. marta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 65 0 I 774849 19 I (raniji broj 065 0 I 06 000783).
II.Postupak pred Ustavnim sudom 2Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 23. marta 2020. i 10. januara 2021. godine da dostavi odgovore na apelaciju.
3Općinski sud je 4. juna 2020. i 20. januara 2021. godine dostavio odgovore na apelaciju. III.Činjenično stanje 4Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5Apelant je 27. januara 2006. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje na osnovu pravomoćne i izvršne Presude Općinskog suda u Sanskom Mostu broj P-293/04 od 23. septembra 2005. godine protiv izvršenika „Moj bližnji-Obnova Internacional“, predlažući izvršenje na novčanim sredstvima izvršenika. Općinski sud je 16. februara 2006. godine donio Rješenje o izvršenju broj 065-0-I-06-000783.
6Iz odgovora na apelaciju proizlazi da dostava predmetnog rješenja o izvršenju nije bila moguća za izvršenika, te da je uredujući sudija u više navrata putem zaključaka tražio od apelanta da dostavi tačnu adresu izvršenika.
7Iz odgovora na apelaciju proizlazi da je Općinski sud predmetno rješenje o izvršenju izvršeniku dostavio putem oglasne ploče suda, te da je uredujući sudija iskazao pravomoćnost predmetnog rješenja o izvršenju sa 10. julom 2006. godine.
8Iz odgovora na apelaciju proizlazi da je na apelantov prijedlog rješenjem od 25. aprila 2007. godine odloženo provođenje predmetnog rješenja o izvršenju kako bi apelant pribavio adresu sjedišta izvršenika, broj računa, naziv poslovne banke i druge relevantne podatke.
9Iz odgovora na apelaciju dalje proizlazi da su uredujuće sudije predmetno rješenje o izvršenju dostavljale u određenim situacijama ABS banci kao što je u zaključku od 3. aprila 2008. godine, po tom prema rješenju o promjeni predmeta izvršenja od 5. juna 2008. godine predmet izvršenja su bile pokretne stvari, pri čemu je dostava za izvršenika vršena putem oglasne ploče suda. 10Iz odgovora na apelaciju proizlazi da je apelant 11. oktobra 2011. godine posredstvom punomoćnika Zikreta Tufeka urgirao pred Općinskim sudom postupanje po spisu, te da je kao predmet izvršenja predložio pokretne stvari, pri tome ne dostavljajući adresu sjedišta izvršenika. 11Iz odgovora na apelaciju proizlazi da je Općinski sud 27. septembra 2019. godine donio zaključak kojim je obavezao apelanta da opredijeljeno iskaže svoj zahtjev za izvršenje. 12Iz odgovora na apelaciju proizlazi da je Općinski sud putem zaključka obavezao apelantovog punomoćnika Edinu Karagić da u roku od 15 dana dostavi Izvod iz sudskog registra radi utvrđenja činjenice da li izvršenik posluje u smislu Zakona, koje mu je sjedište, te da predloži predmet i sredstvo izvršenja, te ostale bitne podatke za postupanje sudije u smislu ZIP-a. 13Postupak je u toku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije 14Apelant ukazuje na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je detaljno naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da predmetni izvršni postupak traje nerazumno dugo, da ga je nakon niza godina tek u septembru 2019. godine zaključkom pozvao Općinski sud da se izjasni da li je dug izmiren, po čijem zahtjevu je postupio, odnosno 7. oktobra 2019. godine je obavijestio sud da mu nije izmireno potraživanje. Zbog svega navedenog predlaže da mu Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete u iznosu od 3.000,00 KM zbog nerazumne dužine izvršnog postupka.
b) Odgovori na apelaciju 15U odgovoru na apelaciju Općinski sud je vrlo detaljno naveo hronologiju predmetnog postupka navedenu u činjeničnom dijelu odluke, te je naveo da od samog početka tom sudu nisu bile podastrte činjenice, odnosno nužni zakonom propisani podaci da bi sud postupao u smislu ZIP-a. Naime, Općinski sud je naveo da je karakteristika ovog predmeta da je po njemu radilo više uredujućih sudija, da je dolazilo do više promjena predmeta izvršenja (novčana sredstva, pokretne stvari, predlaganje više banaka kod kojih bi po prijedlogu izvršenik držao novčana sredstva). Općinski sud je naveo da je apelant tokom postupka podnio više urgencija radi postupanja suda, ali da nikada nije dostavio tačnu adresu sjedišta izvršenika, tačnu banku kod koje drži novčana sredstva, čime, kako navodi, sudu nije podastirao činjenice da bi sud postupao u smislu zakona, te da je sud, u nedostatku činjenica koje je apelant bio dužan pružiti, spriječen da ovaj postupak i okonča. Ukazuje da je punomoćnik – advokat morao i bio dužan dostaviti Izvod iz sudskog registra iz kojeg bi bilo vidljivo da li uopće posluje izvršenik, koje mu je sjedište i slično, međutim da te bitne podatke taj advokat nije dostavio sudu.
V.Relevantni propisi
1. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 74/11 – odluka US, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH i 55/18 – rješenje USBiH) relevantne odredbe glase:
Član 5.
U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.
Član 63.
Obustava izvršenja (1) Ako ovim zakonom nije drukčije određeno, izvršenje će se obustaviti po službenoj dužnosti, ako je izvršna isprava pravosnažna ukinuta, preinačena, poništena, stavljena van snage ili je na drugi način određeno da je bez djelovanja, odnosno ako potvrda o izvršnosti bude pravosnažno ukinuta.
(2) Izvršenje će se obustaviti po službenoj dužnosti i kada, u skladu s odredbama koje uređuju obligacione odnose, treće lice ispuni obavezu prema tražiocu izvršenja umjesto izvršeniku.
(3) Izvršenje će se obustaviti ako je postalo nemoguće ili se iz drugih razloga ne može provesti.
(4) Prije donošenja rješenja o obustavi izvršenja iz stava 3. ovog člana sud će pozvati tražioca izvršenja da podnese prijedlog iz člana 8. stav 3. ovog zakona u roku od 15 dana od dana prijema poziva. Rješenje o obustavi izvršenja sud će donijeti ako prijedlog ne bude u roku podnesen ili ako je prijedlog neosnovan. (5) Izvršenje na pojedinim predmetima će se na prijedlog izvršenika obustaviti ako sud utvrdi da su nakon isteka roka za prigovor provođenjem izvršenja zahvaćeni predmeti koji nisu određeni u rješenju o izvršenju, a izuzeti su od izvršenja ili je na njima mogućnost izvršenja ograničena.
(6) Rok za prijedlog zbog razloga iz stava 5. ovog člana iznosi osam dana i počinje teći od dana kada je izvršenik saznao da je izvršenjem zahvaćen predmet koji je izuzet od izvršenja, odnosno na kojem je mogućnost izvršenja ograničena. Nakon isteka roka od 30 dana od preduzimanja radnje kojom su zahvaćeni predmeti iz stava 5. ovog člana prijedlog iz te odredbe više se ne može podnijeti. (7) Rješenjem o obustavi izvršenja ukinut će se sve provedene izvršne radnje ako se time ne dira u stečena prava trećih lica Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
2. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
3. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
4. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravomoćne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Također, Ustavni sud je kontinuirano ukazivao i da u Federaciji BiH ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravomoćnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23–24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
5. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
6. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja izvršnog postupka došlo do povrede njegovog prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. a)Pravo na pravično suđenje
7. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
8. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantna načela
9. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
10. U vezi s predmetom postupka, Ustavni sud smatra da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84–86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja, već za efikasno i ekonomično provođenje sudskog postupka.
Period koji se uzima u obzir
11. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 27. januara 2006. godine, kao dana kada je apelant podnio prijedlog za izvršenje, pa do donošenja odluke Ustavnog suda, dakle period od oko 15 godina.
Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
12. Rukovodeći se navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud, u pogledu ocjene složenosti predmeta, zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku pokrenutom na osnovu pravomoćne presude. Na osnovu predočenih dokumenata i odgovora na apelaciju, te imajući u vidu da je tokom postupka došlo do promjene predmeta i sredstva izvršenja, i to na način da je apelant predlagao izvršenje na novčanim sredstvima, zatim pokretnim stvarima, te je predlagao izvršenje i kod više banaka kod kojih je izvršenik držao novčana sredstva, Ustavni sud zaključuje da se radi o složenijem postupku.
13. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelant svojim ponašanjem u značajnoj mjeri doprinio ukupnoj dužini trajanja postupka na način da je podnio neuredan prijedlog za izvršenje koji nije sadržavao tačnu adresu izvršenika, zbog čega je dostava rješenja o izvršenju bila neuredna, te je Općinski sud zaključcima više puta tražio od apelanta da dostavi tačnu adresa izvršenika, što je nesumnjivo imalo utjecaja na dužinu trajanja postupka jer je predmetno rješenje o izvršenju na kraju dostavljeno izvršeniku putem oglasne ploče suda. Također, tokom postupka apelant je tražio da se odloži izvršenje radi pribavljanja podataka o adresi izvršenika, te broju računa, nazivu poslovne banke i slično, što je također utjecalo na dužinu trajanja predmetnog izvršnog postupka. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je tokom postupka apelant u više navrata predlagao promjenu predmeta izvršenja (novčana sredstva, pokretne stvari, te je predlagao više banaka kod kojih bi po prijedlogu izvršenik držao novčana sredstva), što je bez sumnje njegovo pravo usmjereno radi ostvarivanja svog novčanog potraživanja, ali s druge strane je objektivno imalo utjecaja na dužinu trajanja postupka jer je Općinski sud postupao po navedenim apelantovim prijedlozima. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da je apelant tokom postupka podnio više urgencija radi postupanja suda, ali da nikada nije dostavio tačnu adresu sjedišta izvršenika, tačan naziv banke kod koje drži novčana sredstva, te da nije dostavio Izvod iz sudskog registra iz kojeg bi bilo vidljivo da li uopće posluje izvršenik, čime je, prema ocjeni Ustavnog suda, u odlučujućoj mjeri doprinio ukupnoj dužini trajanja postupka. S druge strane, posmatrajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud primjećuje da je po apelantovom prijedlogu za izvršenje od 27. januara 2006. godine Općinski sud u relativno razumnom roku, odnosno 16. februara 2006. godine odredio predloženo izvršenje i da je u prikladnim rokovima u skladu s procesnim mogućnostima provodio procesne radnje u nastojanju da provede predmetno rješenje o izvršenju. S obzirom na navedeno i imajući u vidu sve činjenice u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da postupak pred Općinskim sudom traje nešto duže od uobičajenog, ali je prvenstveno i odlučujuće sam apelant doprinio dužini trajanja postupka, a postojale su i objektivne okolnosti koje su doprinijele dužini trajanja postupka, kao što je neuredna dostava rješenja o izvršenju izvršeniku, te nepoznata adresa, odnosno sjedište izvršenika. Kako je Ustavni sud već istakao, uloga vlasti se svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima. Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja, već za efikasno i ekonomično provođenje sudskog postupka, što je u ovom predmetu nesumnjivo ispoštovano. Stoga, Ustavni sud zapaža da u ponašanju Općinskog suda nema ničega što bi ukazivalo na neopravdanu neaktivnost i odugovlačenje postupka.
14. Ustavni sud, na osnovu navedenog i uzevši u obzir sve faktore, zaključuje da u ovom slučaju nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku.
Ostali navodi
15. Apelant navodi da mu je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Imajući u vidu utvrđenje neosnovanosti apelacionih navoda u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, te činjenicu da apelant i kršenje prava na imovinu zasniva na istim navodima, kao i kršenje prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema ni povrede navedenog prava.
Pitanje naknade nematerijalne štete
16. Apelant je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka zatražio naknadu nematerijalne štete. Ustavni sud podsjeća da, prema članu 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda, u odluci kojom usvaja apelaciju Ustavni sud može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete.
17. S obzirom na odluku u ovom predmetu, apelantu ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete.
VIII.Zaključak
18. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, imajući u vidu njegovu složenost, kao i objektivne okolnosti koje su doprinijele dužini trajanja postupka, zatim odlučujući apelantov doprinos, kao i činjenicu da je Općinski sud u skladu s procesnim mogućnostima nastojao da provede predmetno rješenje o izvršenju, te da u njegovom radu nije bilo nepotrebnog odugovlačenja.
19. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
20. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić