Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-839/21 (Mldb. K.B, mldb. D.H. i mldb. N.A.)
Odluka donesena 09. 06. 2021.
- Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-839/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 06. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. juna 2021. godine, u predmetu broj AP-839/21, rješavajući apelaciju mldb. K.B i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka e), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli mldb.
K.B, mldb. D.H. i mldb. N.A. protiv Informacije Ministarstva za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo broj 11/04-34-2024-6/21 od 11.
marta 2021. godine, zbog toga što se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
1. Mldb. K.B, mldb. D.H. i mldb. N.A. (u daljnjem tekstu: apelanti), kojeg zastupaju majke (A.B, S.H. i E.B.A.) kao zakonske zastupnice, a čiji zastupnici su Nina Kisić i Goran Dragović, advokati iz Sarajeva, podnijeli su 15. marta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Informacije Ministarstva za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 11/04-34- 2024-6/21 od 11. marta 2021. godine. Apelanti su, također, tražili od Ustavnog suda da, u cilju sprečavanja daljeg nastanka štete po apelante, posebno imajući u vidu činjenicu da se radi o djeci i da su, osporenom odlukom uspostavljeni drugi mehanizmi sprečavanja širenja zaraze COVID-19 [...], donese odluku o privremenoj mjeri, kojom bi se apelantima omogućilo prisustvovanje nastavi i redovnom školovanju.
2. Apelanti su stari osam i sedam godina i učenici su drugog i trećeg razreda Osnovne škole.
3. Informacijom Ministarstva broj 11/04-34-2024-6/21 od 11. marta 2021. godine osnovne i srednje škole na području Kantona Sarajevo su obavještene da će se nastava u periodu od 12. marta 2021. do 26. marta 2021. godine za sve učenike osnovnih, srednjih i privatnih osnovnih i srednjih škola u Kantonu Sarajevo realizirati po online modelu. Paralelne škole i srednja muzička škola nastavu također realiziraju po online modelu, u skladu sa Metodologijom realizacije .,online“ nastave u Kantonu Sarajevu, Smjernicama za praćenje, vrednovanje i ocjenjivanje učenika tokom online nastave. Odgojno-obrazovni rad u produženom boravku se također neće odvijati.
4. Osnovna škola je Informaciju Ministarstva objavila na internet stranici škole 11. marta 2021. godine.
5. Ustavni sud zapaža da su osporenom Informacijom Ministarstva, u kontekstu predmetne apelacije, osnovne i srednje škole na području Kantona Sarajevo, između ostalog, obavještene da će se nastava u periodu od 12. marta 2021. do 26. marta 2021. godine za sve učenike osnovnih, srednjih i privatnih osnovnih i srednjih škola u Kantonu Sarajevo realizirati po online modelu, te da se odgojno-obrazovni rad u produženom boravku također neće odvijati. Naime, u kontekstu navoda konkretne apelacije, radi se konkretno o obavezi osnovnih, srednjih i privatnih osnovnih i srednjih škola u Kantonu Sarajevo da nastavu realizuju po online metodu, te o obavezi da se odgojno-obrazovni rad u produženom boravku ne odvija.
Apelacioni navodi
6. Apelanti smatraju da im je Informacijom Ministarstva povrijeđeno pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na obrazovanje iz člana II/3.l) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 28. Konvencije o pravima djeteta. S tim u vezi, apelanti navode da osporena odluka nije podvrgnuta bilo kakvoj kontroli zakonodavnog tijela Kantona Sarajevo, da osporena Informacija ne sadrži nikakvo obrazloženje, niti sadrži razloge za njeno donošenja. Apelanti u suštini ističu da je uvođenjem online modela nastave povrijeđeno njihovo pravo na obrazovanje. U vezi sa navodima po povredi prava na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, a u vezi sa online nastavom, apelanti su naveli da ne postoji sigurna mreža i/ili mehanizam kontrole ko uopšte pristupa online nastavi i komunicira sa djecom. Konačno, apelanti su predložili da Ustavni sud, u cilju sprečavanja daljeg nastanka štete po apelante, posebno imajući u vidu činjenicu da se radi o djeci i da su, osporenom odlukom uspostavljeni drugi mehanizmi sprečavanja širenja zaraze COVID-19 (distanca, praćenje i prijavljivanje kontakata, pojačano pranje ruku, mjerenje temperature), donese odluku o privremenoj mjeri, kojom bi se apelantima omogućilo prisustvovanje nastavi i redovnom školovanju. Roditelji apelanata (zakonski zastupnici) su obavljali razgovore u školi povodom osporene odluke, ali same škole nisu u mogućnosti donijeti odluku koja bi bila u suprotnosti sa odlukom nadležnog ministarstva, koja se osporava apelacijom.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
e) radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima temelja za ponovno odlučivanje;
8. Ustavni sud prije svega zapaža da je osporeni akt donesen u svjetlu borbe protiv zarazne bolesti COVID-19, te da se nesporno radi o pravno kompleksnom i izolovanom slučaju sa kojim se nadležne vlasti Kantona Sarajevo, ali i svih ostalih nivoa vlasti u Bosni i Hercegovini, nisu imale ranije priliku susresti. Nesporno je, također, da se radilo i radi o situaciji koja ugrožava sigurnost stanovništva u zdravstvenom smislu, te da je Ministarstvo osporenu Informaciju donijelo kao provedbeni propis, imajući u vidu da je Vlada Kantona Sarajevo, na osnovu čl. 26. i 28. stav (4) Zakona o Vladi Kantona Sarajevo, u vezi sa Odlukom Ustavnog suda AP 3683/20 od 22. decembra 2020. godine, na prijedlog Kriznog štaba ministarstva zdravstva Kantona Sarajevo, na 27. vanrednoj sjednici održanoj 11. marta 2021. godine, donijela Zaključak kojim je, između ostalog, određeno da se sva nastava u osnovnim, srednjim i visokoškolskim obrazovnim ustanovama odvijat će se online počev od 12. marta 2021.godine do 26. marta 2021. godine. Dakle, osporena Informacija je donesena kao mjera u borbi protiv pandemije-epidemije COVID-19, a koja se u kontekstu navoda predmetne apelacije ogleda, između ostalog, u obavezi provođenja nastave u osnovnim, srednjim i visokoškolskim obrazovnim ustanovama po online modelu, kao i u odluci da se odgojno-obrazovni rad u produženom boravku ne odvija.
9. Dalje, Ustavni sud podsjeća da okvir Evropske konvencije postavljen tako da, između ostalog, pomogne državama da osmisle kako će reagovati na krizne situacije. Dakle, ni sama Evropska konvencija, kao ni Ustav Bosne i Hercegovine, se ne može posmatrati kao prepreka za preduzimanje mjera kojima se primarno štiti život pojedinaca, odnosno njihovo zdravlje, već ona ima za cilj da se njome obezbijedi da bilo koje mjere koje se preduzmu u ostvarivanju tog cilja budu srazmjerne. S tim u vezi, Ustavni sud prije svega konstatuje da općenito ne postoji čvrst i jedinstven stav u pogledu svih relevantnih pitanja u vezi pandemije, pa tako ni čvrst zdravstveni, naučni stav u pogledu najbolje prakse u suzbijanju širenja navedene zarazne bolesti. S druge strane, postoji opća pozitivna obaveza, koja svakako uključuje i javne vlasti u Bosni i Hercegovini, da preduzimaju potrebne i poznate mjere za zdravstvenu zaštitu stanovništva. Osim toga, Ustavni sud ističe da je osporena Informacija donesene od strane Ministarstva primarno sa ciljem sprečavanja širenja koronavirusa-COVID-19, sa ciljem izvršenja Odluke Ustavnog suda o dopustivosti i meritumu broj AP-3683/20 od 22. decembra 2020. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba).
10. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj najnovijoj praksi već rješavao o suštinski istom pravnom i činjeničnom pitanju (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3667/20 od 10. decembra 2020. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ispitujući navode apelacije u navedenom premetu (kada je u pitanju osporavanje odvijanja nastave na daljinu), Ustavni sud je zaključio da su odluke javnih vlasti da zatvore ili ograniče fizički pristup obrazovnim institucijama i uvedu sustave učenje na daljinu u suštini pomogle zaštiti prava na obrazovanje mnogih osoba i u to u najvećoj mogućoj mjeri u kontekstu pandemije. Međutim, iako je u određenoj mjeri inovativna primjena tehnologije doprinijela zaštiti prava na obrazovanje mnogih učenika i studenata, pristup obrazovanju onih koji na raspolaganju nisu imali potrebnu infrastrukturu ili tehničke vještine mogao je biti manje djelotvoran. Čak i u slučajevima u kojima su učenici i studenti imali na raspolaganju potrebnu tehnologiju, pristup obrazovanju je mogao biti ograničen na druge načine. Na primjer, moguće je da je bilo poteškoća u podučavanju i kašnjenju u zadavanju domaćih zadataka učenicima ili da su bili preopterećeni u materiji koju su morali savladati samostalno, da su učenici dobivali minimalne povratne informacije o radu koji su uložili, a njihova neposredna interakcija sa nastavnicima i školskim kolegama (ako je uopće postojala) bila je ograničena. […] Pri tome, Ustavni sud zapaža da u konkretnom slučaju nema ništa što bi ukazivalo je li i u kojem obimu nastava u odnosu na apelante bila provođena kao nastava na daljinu, te zbog čega je konkretno taj vid nastave u kombinaciji sa nastavom u školi, mogao ograničavati suštinu prava na obrazovanje, ne samo apelanata već objektivno i drugih učenika. Stoga, Ustavni sud zaključuje da nema ništa što bi upućivalo na zaključak da su spornim odredbama Kriznog plana garancije ustanovljene pravom na obrazovanje, na bilo koji način dovedene u pitanje u odnosu na apelante, odnosno da postoji povreda njihovog prava na obrazovanje. Ustavni sud je u navedenoj odluci zaključio da nije prekršeno pravo apelanata na obrazovanje iz članka II/3.l) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 2. Protokola broj 1.uz Europsku konvenciju jer u okolnostima konkretnog slučaja nema ništa iz čega proizlazi da im se kao učenicima Osnovne škole skraćenjem školskog sata i maksimalnog vremena trajanja nastave, te uvođenjem mogućnosti odvijanja nastave na daljinu, umanjuje pravo na obrazovanje u takvoj mjeri kojom se narušava njegova suštinu i lišava ga djelotvornosti.
11. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se prethodni stavovi i zaključci iz citirane odluke u predmetu broj AP 3667/20 mogu u potpunosti primijeniti i na konkretan slučaj, odnosno apelaciju kojom se suštinski ponovo pokreće isto pitanje o kojem je Ustavni sud već donio odluku (pitanje organizacije nastave uvođenjem online modela nastave). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u konkretnom slučaju podnesena o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati zahtjev apelanata za donošenje privremene mjere.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić