Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1648/21 (N. P.)
Odluka donesena 23. 06. 2021.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Vanparnični postupak
- Uređenje međa
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1648/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
23. 06. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 23. juna 2021. godine, u predmetu broj AP-1648/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Nijaz Pobrić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Nijaz Pobrić protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta BiH broj 96 0 V 098944 20 Gž 2 od 10. marta 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Nijaz Pobrić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, kojeg zastupa Osman Mulahalilović advokat iz Brčkog, podnio je 11. maja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta BiH (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 96 0 V 098944 20 Gž 2 od 10. marta 2021. godine.
2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Apelacionog suda, odbijen je kao neosnovan prijedlog apelanta za uređenje međe između nekretnine koja je posjed apelanta (kao predlagača) sa 1/1 i nekretnine koja je vlasništvo A.D. (kao protivnika predlagača) sa 1/1 (koje nekretnine su pobliže označene izrekom prvostepenog rješenja), te je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
3. U obrazloženju osporenog rješenja Apelacioni sud je naveo da je prvostepeni sud (u ponovljenom postupku) cijeneći iskaze stranaka u postupku, te „nalaz i mišljenje vještaka geometra H.H.“ i činjenično stanje utvrđeno na licu mjesta (nakon izvršenog uviđaja) utvrdio da se između parcele apelanta i parcele protivnika predlagača kao međa nalazi ograda koja je u dijelu od plastificirane žice na betonskim stubovima, u dijelu od betonskih stubova (plastificirana žica skinuta) i u dijelu je to metalna ograda na betonskom parapetu. Dalje, da je iz iskaza stranaka (koje je prvostepeni sud prihvatio kao istinite i objektivne) utvrđeno da su stranke zajedno postavile tu ogradu u periodu od 1997. godine do 1998. godine, te zajednički finansirale postavljanje ograde, kao i da među njima nije bilo spora, sve do podnošenja predmetnog prijedloga. Apelacioni sud je naveo da je odredbama člana 164. Zakona o vanparničnom postupku Brčko Distrikta BiH propisano da u postupku uređenja međe Osnovni sud (Brčko Distrikta BiH) (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) uređuje među između susjednih nepokretnosti na području Distrikta kad su međašni znaci uništeni, oštećeni ili pomjereni. Apelacioni sud je naveo da se, dakle, postupak uređenja međe provodi ako su međašni znaci uništeni, oštećeni ili pomjereni, ali ne i ako granična linija između parcela nije obilježena klasičnim geodetskim znacima i ne odgovara međi po katastarskim planovima. Apelacioni sud je naveo da je u konkretnom slučaju granična linija između parcele apelanta i parcele protivnika predlagača obilježena uočljivim međašnim znacima (u dijelu pocinčanom ogradom na betonskim stubovima, u dijelu betonskim stubovima i u dijelu metalnom ogradom na betonskom parapetu, kako je to utvrdio prvostepeni sud). Apelacioni sud je naveo da je pravilno prvostepeni sud zaključio (kod utvrđenih relevantnih činjenica da su se apelant i protivnik predlagača dogovorili i zajedno finansirali i postavili ogradu između predmetnih parcela u periodu od 1997. godine do 1998. godine i da ista ta ograda postoji i danas na istom mjestu) da nisu ispunjeni uslovi za uređenje međe, jer je postojeća ograda na spornoj međi (graničnoj liniji) i danas na istom mjestu i u funkciji je međe, pa je pravilno prvostepeni sud pobijanim rješenjem odbio prijedlog apelanta za uređenje međe kao neosnovan.
4. Apelacioni sud je takođe naveo da je nejasan žalbeni navod apelanta da „u konkretnoj pravnoj stvari prvostepeni sud uređuje među na osnovu jačeg prava“, jer je pobijanim rješenjem odbijen prijedlog za uređenje međe, a prvobitno rješenje kojim je međa uređena po jačem pravu je ukinuto (rješenje Osnovnog suda od 1. oktobra 2018. godine ukinuto je rješenjem Apelacionog suda od 18. juna 2019. godine). Apelacioni sud je u vezi s tim naveo da razloge koje apelant navodi u žalbi, a odnose se na to da prvostepeni sud nije mogao urediti među na osnovu jačeg prava, taj sud ne nalazi da je potrebno razmatrati, jer se odnose na rješenje Osnovnog suda od 1. oktobra 2018. godine kojim je međa uređena po jačem pravu, a žalba je izjavljena protiv rješenja prvostepenog suda broj 96 0 V 09894419 V2 od 9. jula 2020. godine kojim je odbijen prijedlog apelanta za uređenje međe kao neosnovan.
Apelacioni navodi
5. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, u suštini, smatra da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno primijenili procesno pravo, a konkretno relevantne odredbe Zakona o vanparničnom postupku Brčko Distrikta BiH. Apelant ističe da se međa „nikako nije mogla urediti na osnovu jačeg prava“.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi primijenili procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Apelacioni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Stoga, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić