Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2604/20 (M. M.)

Odluka donesena 23. 06. 2021.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Invalidnina
  • Upravni postupak
  • Apelacija preuranjena
  • Upravni spor
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2604/20

Apelacija

Odluka o meritumu

23. 06. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 23. juna 2021. godine, u predmetu broj AP 2604/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Mile Marković, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 stav (3) tačka l), člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7), člana 72 st. (4) i (5) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelimično se usvaja apelacija koju je podnio Mile Marković.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se trenutno vodi pred Vrhovnim sudom Republike Srpske pod brojem 16 0 U 001006 20 Uvp.

Na osnovu člana 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Vrhovnog suda Republike Srpske da, u skladu s ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 16 0 U 001006 20 Uvp u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 74 stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske da Milu Markoviću isplati iznos od 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske i predsjedniku Vrhovnog suda Republike Srpske da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mila Markovića podnesena protiv Presude Okružnog suda u Prijedoru broj 16 0 U 001006 20 od 3. jula 2020. godine zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod 1Mile Marković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Omarske podnio je 27. jula 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 16 0 U 001006 20 od 3. jula 2020. godine, te zbog dužine trajanja predmetnog postupka koji se vodi pred Vrhovnim sudom Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) na rješavanju po apelantovom zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda od 3. jula 2020. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom 2Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Okružnog suda, Okružnog suda u Banjaluci, Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) i Odjeljenja za boračko-invalidsku zaštitu Grada Prijedora (u daljnjem tekstu: Odjeljenje) zatraženo je od 22. februara do 21. maja 2021. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3Vrhovni sud, Ministarstvo, Odjeljenje i Okružni sud u Banjaluci su u periodu od 5. marta do 2. juna 2021. godine dostavili odgovore na apelaciju, dok Okružni sud nije dostavio odgovor.

III.Činjenično stanje 4Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

Uvodne napomene 5Rješenjem Odjeljenja od 22. februara 2006. godine apelantu je priznato svojstvo RVI V kategorije sa 70% invalidnosti na osnovu ranjavanja i pogoršanja oboljenja, s pravom na ličnu invalidninu.

Predmetni postupak 6Rješenjem Odjeljenja od 4. novembra 2009. godine, po službenoj dužnosti u postupku prevođenja u skladu sa Zakonom o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca odbrambeno-otadžbinskog rata Republike Srpske, ukinuto je rješenje od 22. februara 2006. godine, te je zahtjev za priznavanje svojstva RVI po osnovu pogoršanja bolesti odbijen kao neosnovan, dok je apelantu priznato dalje svojstvo RVI IX kategorije sa 30% invalidnosti na osnovu ranjavanja zadobijenog vršeći vojne dužnosti u otadžbinskom ratu. Apelant je protiv rješenja blagovremeno izjavio žalbu.

7Rješenjem Ministarstva od 27. septembra 2011. godine usvojena je apelantova žalba, ukinuto je rješenje Odjeljenja od 4. novembra 2009. godine i apelantu je utvrđeno svojstvo RVI VIII kategorije sa 40% vojne invalidnosti na osnovu bolesti i ranjavanja zadobijenog za vrijeme vršenja vojne dužnosti u ratu, s pravom na ličnu invalidninu. Apelant je protiv rješenja blagovremeno podnio tužbu.

8Presudom Okružnog suda u Banjaluci broj 11 0 U 008377 11 U od 11. decembra 2012. godine uvažena je apelantova tužba, te je poništen osporeni upravni akt.

9Rješenjem Ministarstva od 6. februara 2013. godine usvojena je apelantova žalba, ukinuto je rješenje Odjeljenja od 4. novembra 2009. godine, te je apelantu utvrđeno svojstvo RVI VIII kategorije sa 40% vojne invalidnosti na osnovu bolesti i ranjavanja zadobijenog za vrijeme vršenja vojne dužnosti, s pravom na ličnu invalidninu. Apelant je protiv rješenja blagovremeno podnio tužbu.

10Presudom Okružnog suda u Banjaluci broj 11 0 U 011496 13 U od 9. septembra 2014. godine uvažena je apelantova tužba, te je poništen osporeni upravni akt.

11Rješenjem Ministarstva od 1. oktobra 2014. godine usvojena je apelantova žalba i poništeno rješenje od 4. novembra 2009. godine, te je apelantu utvrđeno svojstvo RVI IX kategorije sa 30% invalidnosti u periodu od 1. decembra 2009. do 30. septembra 2001. godine, a od 1. oktobra 2011. godine priznato mu je svojstvo RVI VIII kategorije sa 40% invalidnosti na osnovu ranjavanja i oboljenja izraženog za vrijeme vršenja vojne dužnosti, s pravom na ličnu invalidninu. Apelant je protiv rješenja blagovremeno podnio tužbu. 12Presudom Okružnog suda u Banjaluci broj 11 0 U 015359 14 U od 9. oktobra 2015. godine uvažena je apelantova tužba, te je poništen osporeni upravni akt.

13Rješenjem Ministarstva od 6. novembra 2015. godine usvojena je apelantova žalba i poništeno je rješenje od 4. novembra 2009. godine, te je apelantu utvrđeno svojstvo RVI VIII kategorije sa 40% vojne invalidnosti na osnovu izraženog oboljenja i ranjavanja za vrijeme učestvovanja u Vojsci Republike Srpske, s pravom na ličnu invalidninu. Apelant je protiv rješenja blagovremeno podnio tužbu.

14Presudom Okružnog suda u Banjaluci broj 11 0 U 017917 15 U od 13. jula 2016. godine odbijena je apelantova tužba. Apelant je blagovremeno izjavio zahtjev za vanredno preispitivanje presude.

15Presudom Vrhovnog suda broj 11 0 U 017917 16 Uvp od 24. aprila 2019. godine apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje je uvažen, presuda Okružnog suda u Banjaluci od 13. jula 2016. godine je preinačena tako što je apelantova tužba uvažena i osporeni akt poništen. 16Rješenjem Ministarstva od 14. juna 2019. godine usvojena je apelantova žalba, rješenje od 4. novembra 2009. godine je ukinuo, te je apelantu utvrđeno svojstvo RVI VIII kategorije sa 40% invalidnosti na osnovu izraženog oboljenja i ranjavanja zadobijenog tokom vršenja vojne službe u Vojsci Republike Srpske, s pravom na ličnu invalidninu. Apelant je protiv rješenja blagovremeno podnio tužbu.

17Presudom Okružnog suda u Prijedoru broj 16 0 U 001006 20 U od 3. jula 2020. godine odbijena je kao neosnovana apelantova tužba. Apelant je blagovremeno izjavio zahtjev za vanredno preispitivanje presude.

18Postupak je u toku pred Vrhovnim sudom.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije 19Apelant navodi da mu je osporenom odlukom Okružnog suda od 3. jula 2020. godine povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je dalje naveo da mu je povrijeđeno i pravo na pravično suđenje zbog nerazumno dugog trajanja predmetnog postupka. Takođe je predložio da Ustavni sud obaveže Republiku Srpsku da mu isplati naknadu nematerijalne štete jer ovaj postupak traje već devet godina.

b) Odgovori na apelaciju 20Odjeljenje je u odgovoru navelo da je u svemu postupalo u skladu sa zakonom, te je predložilo da se apelacija odbije kao neosnovana.

21Ministarstvo je navelo da nije došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje jer je upravni organ postupao efikasno i u okviru svojih procesnih mogućnosti. 22Okružni sud u Banjaluci je u odgovoru naveo da su razlozi za donošenje odluka pred tim sudom sadržani u obrazloženjima odluka.

23Vrhovni sud je u odgovoru ukratko naveo hronologiju postupanja pred tim sudom. V.Relevantni propisi 24Zakon o opštem upravnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 13/02, 87/07 – ispravka, 50/10 i 66/18) u relevantnom dijelu glasi:

Načelo ekonomičnosti postupka Član 14.

Postupak se vodi brzo i sa što manje troškova za stranku i druge učesnike u postupku, ali tako da se pribave svi dokazi potrebni za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rešenja.

1. Zakon o upravnim sporovima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 109/05 i 63/11) u relevantnom dijelu glasi:

VI - OBAVEZNOST PRESUDE

Član 50.

Kad sud poništi osporeni upravni akt ili osporeni prvostepeni akt, predmet se vraća u stanje u kome se nalazio prije nego što je poništeni akt donesen. Ako prema prirodi stvari koja je bila predmet spora treba umjesto poništenog upravnog akta donijeti novi upravni akt, nadležni organ je dužan da ga donese bez odlaganja, a najkasnije u roku od 30 dana od dana dostavljanja presude. Nadležni organ je pri tome vezan pravnim shvatanjem suda i primjedbama suda u pogledu postupka.

Član 51.

Ako nadležni organ poslije poništenja osporenog upravnog akta donese upravni akt protivno pravnom shvatanju suda, ili protivno primjedbama suda u pogledu postupka, pa tužilac podnese novu tužbu, sud je dužan u ovim slučajevima poništiti osporeni upravni akt i sam riješiti stvar presudom. Takva presuda u svemu zamjenjuje upravni akt nadležnog organa. VI.Dopustivost

2. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

3. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

Dopustivost apelacije u odnosu na dužinu trajanja postupka

4. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

5. U konkretnom slučaju, apelant predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, u predmetnom postupku koji je u toku, pa imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija u ovom dijelu dopustiva u smislu člana 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda.

6. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija u ovom dijelu ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

Dopustivost apelacije u odnosu na osporenu Presudu Okružnog suda broj 16 0 U 001006 20 od 3. jula 2020. godine

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18 stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda.

8. Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.

9. Član 18 stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

l) apelacija je preuranjena;

10. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

11. U konkretnom slučaju presudom Okružnog suda od 3. jula 2020. godine predmetni postupak nije pravosnažno okončan jer se po zahtjevu za vanredno preispitivanje presude vodi postupak pred Vrhovnim sudom. S obzirom na to, Ustavni sud ukazuje da je predmetna apelacija u ovom dijelu preuranjena.

12. Imajući u vidu odredbu člana 18 stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

VII.Meritum 25Apelant navodi da mu je zbog dužine trajanja predmetnog postupka došlo do povrede prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok 26Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

27Član 6 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantni principi 28Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koju konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). 29Osim toga, Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6 stav 1 Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organizuju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uslove ovog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).

Period koji se uzima u obzir 30Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja predmetnog postupka razmatrati period od 4. novembra 2009. godine, kada je po službenoj dužnosti doneseno rješenje u postupku prevođenja u skladu sa Zakonom o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca odbrambeno-otadžbinskog rata Republike Srpske, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, period od 11 godina i oko sedam mjeseci.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

13. U konkretnom slučaju radi se o postupku ostvarivanja svojstva RVI i prava na ličnu invalidninu. S obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u predmetnoj pravnoj stvari trebalo riješiti, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o složenom predmetu. Takođe, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak značajan za apelanta jer je od ishoda tog postupka zavisilo priznanje svojstva RVI i prava koja proizlaze iz tog statusa. Iz činjenica predmeta ne proizlazi da je apelant na bilo koji način uticao na dužinu postupka.

14. Zatim, Ustavni sud zapaža da su Ministarstvo i Okružni sud u Banjaluci u relativno razumnim rokovima donosili svoje odluke, te je jedino odluka Vrhovnog suda od 24. aprila 2019. godine po apelantovom zahtjevu za vanredno preispitivanje presude donesena nakon dužeg perioda, tj. nakon dvije godine i devet mjeseci. Međutim, s druge strane, Ustavni sud, isto tako, zapaža da je u toku postupka Okružni sud u Banjaluci, postupajući po apelantovoj tužbi, u tri navrata poništavao rješenja Ministarstva, dok je Vrhovni sud u jednom navratu preinačio presudu, uvažio apelantovu tužbu i poništio rješenje Ministarstva, pri čemu je predmetni postupak trenutno u toku pred Vrhovnim sudom. Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci realizuju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu, često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. Takođe, Ustavni sud podsjeća da član 6 stav 1 Evropske konvencije nameće dužnost državi da organizuje svoj pravni sistem na takav način da njeni sudovi mogu ispuniti svaki od njegovih zahtjeva, uključujući obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi Evropski sud, Sürmeli protiv Njemačke, presuda od 8. juna 2006. godine, broj aplikacije 75529/01, stav 129). Imajući u vidu navedeno, kao i činjenicu da predmetni postupak, koji je od značaja za apelanta, traje 11 godina i oko sedam mjeseci i da još uvijek nije okončan, niti je izvjesno kada će to biti, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da nema valjanog opravdanja zašto postupak u navedenom predmetu traje toliko dugo, što se u odlučujućoj mjeri može pripisati ponašanju organa uprave i nadležnih sudova koji nisu postupali u skladu sa standardima prava na pravično suđenje koji obavezuju javnu vlast da postupke vodi u razumnom roku, efikasno i bez nepotrebnog odugovlačenja.

15. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, Ustavni sud nalazi da je u ovom slučaju povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije zbog dužine trajanja predmetnog postupka.

Pitanje naknade nematerijalne štete

16. Ustavni sud podsjeća da, prema članu 74 stav (1) Pravila Ustavnog suda, u odluci kojom usvaja apelaciju Ustavni sud može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Prema članu 74 stav (2) Pravila Ustavnog suda, ako Ustavni sud odredi da je potrebno dodijeliti novčanu naknadu, odrediće je na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.

17. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Dorić protiv BiH, aplikacija broj 68811/13 od 7. novembra 2017. godine, Škrbić i Vujičić protiv BiH, aplikacije br. 37444/17 i 75271/17 od 6. juna 2019. godine i Hadžajlić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 10770/18 od 16. januara 2020. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uslove u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74 Pravila, odnosno članu 41 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da apelantu u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku treba isplatiti iznos od 1.000,00 KM.

18. Navedeni iznos apelantu je dužna da isplati Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak 31Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije budući da postupak ostvarivanja svojstva RVI i prava na ličnu invalidninu, koji nije složen i koji je značajan za apelanta, traje 11 godina i oko sedam mjeseci, što se u odlučujućoj mjeri može staviti na teret organima uprave i nadležnim sudovima koji nisu postupali u skladu sa standardima prava na pravično suđenje koji obavezuju javnu vlast da postupke vodi u razumnom roku, efikasno i bez nepotrebnog odugovlačenja.

32Na osnovu člana 18 stav (3) tačka l), člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7), člana 72 st. (4) i (5) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

33Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-2604/20 (M. M.) | Sudska praksa | Aktio