Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1647/21 (PZU Apoteka "Europharm" Bihać, PZU „MR PH AIDA ALAGIĆ“ Cazin i Apoteka „Kovačević“ Bihać)

Odluka donesena 23. 06. 2021.

  • Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1647/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

23. 06. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 23. lipnja 2021. godine, u predmetu broj AP-1647/21, rješavajući apelaciju koju su podnijeli PZU Apoteka "Europharm" Bihać i drugi, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka

58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli PZU Apoteka "Europharm" Bihać, PZU „MR PH AIDA ALAGIĆ“ Cazin i Apoteka „Kovačević“ Bihać protiv Obavještenja Federalnoga tužiteljstva Federacije Bosne i Hercegovine broj T11 0 KTA 0004010 21 2 od 15. ožujka 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. PZU Apoteka "Europharm" Bihać, PZU „MR PH AIDA ALAGIĆ“ Cazin i Apoteka „Kovačević“ Bihać (u daljnjemu tekstu: apelantice), koje zastupa Emira Imširević, odvjetnica iz Bihaća, podnijele su 12. svibnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Obavještenja Federalnoga tužiteljstva Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Federalno tužiteljstvo) broj T11 0 KTA 0004010 21 2 od 15. ožujka 2021. godine.

2. Naredbom o neprovođenju istrage Kantonalnoga tužiteljstva Unsko-sanskoga kantona (u daljnjemu tekstu: Kantonalno tužiteljstvo) od 28. siječnja 2019. godine odlučeno je da se neće provoditi istraga protiv A.H. zbog kaznenih djela: Zlouporaba položaja ili ovlasti iz čl. 383. st.

1. Kaznenoga zakona (u daljnjemu tekstu: KZ), Povreda ravnopravnosti u obavljanju gospodarske djelatnosti iz čl. 241. KZ, te Nesavjesno gospodarsko poslovanje iz čl. 242. KZ; protiv E.S., Š.Š., O.M. i J.D. zbog kaznenih djela: Zlouporaba položaja ili ovlasti iz čl. 383. st.

1. KZ, te Povreda ravnopravnosti u obavljanju gospodarske djelatnosti iz čl. 241. KZ; te protiv M.T., A.T., ML., Z.B., I.I., E.K., A.D., M.DŽ. i D.H. zbog kaznenih djela: Zlouporaba položaja ili ovlasti iz čl. 383. st. 1. KZ i Nesavjestan rad u službi iz čl. 387. st. 1. KZ, jer iz prijave i pratećih spisa proistječe da prijavljena djela nisu kaznena djela.

3. Rješenjem Ureda glavne kantonalne tužiteljice Kantonalnoga tužiteljstva od 27. veljače 2019. godine pritužba apelantica izjavljena protiv naredbe o neprovođenju istrage odbijena je kao neutemeljena.

4. U obrazloženju odluke Kantonalno je tužiteljstvo istaklo da se suština pritužbe koje su podnijele apelantice svode na tvrdnje da su A.H. kao ravnatelj Zavoda zdravstvenoga osiguranja USK (u daljnjemu tekstu: ZZO), Upravni odbor ZZO, kao i članovi povjerenstva za kontrolu ispostavljenih faktura i recepata za izdate lijekove s liste lijekova iz obvezatnog zdravstvenoga osiguranja povrijedili materijalnopravne i procesnopravne odredbe sadržane u Zakonu o organizaciji organa uprave, Zakona o zdravstvenoj zaštiti, Zakona o upravnome postupku, te Odluke o kriterijima, načinu i uvjetima ugovaranja sa apotekama na USK. Kantonalno je tužiteljstvo istaklo da apelantice smatraju da su određeni propusti doveli do vršenja kontrole recepata za lijekove od strane neovlaštenih tijela, te da je takvim nezakonitim radnjama prouzročena šteta apelanticama u određenome iznosu, obzirom da je nakon provedene kontrole raskinut ugovora između ZZO i apelantica kao ugovornih apoteka. Kantonalno je tužiteljstvo istaklo da se niti na koji način ne isključuje pravo i mogućnost apelantica da zaštitu svojih prava i pravnih i drugih interesa ostvaruju u drugim postupcima, odnosno eventualnom tužbom za poništenje odluke o raskidu ugovora, u parničnome postupku pred nadležnim sudom, ili bilo kojim drugim pravnim sredstvima koja im stoje na raspolaganju izvan mehanizma kaznenopravne prinude.

5. Obavještenjem Federalnoga tužiteljstva od 15. ožujka 2021. godine apelantice su obaviještene da je, imajući u vidu potpuno date razloge i argumentaciju u pobijanim odlukama, predmetna pritužba neutemeljena, a odluke Kantonalnoga tužiteljstva pravilne i na zakonu utemeljene. Apelacioni navodi

6. U predmetnoj apelaciji apelantice su se pozvale na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), te smatraju da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

8. Ustavni sud zapaža da apelantice smatraju da im je zbog donošenja osporenoga obavještenja Federalnoga tužiteljstva povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pa Ustavni sud treba dati odgovor na pitanje da li su u konkretnome slučaju primjenjiva jamstva članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Naime, Ustavni sud ukazuje da se postavlja pitanje uživaju li apelantice u ovome slučaju zaštitu prava na pravično suđenje u okviru značenja članka 6. stavak 1. Europske konvencije, koji priznaje pravo svakome pojedincu na određenu procesnu zaštitu prilikom utvrđivanja utemeljenosti kaznene optužbe protiv njega.

9. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da se predmetni postupak odnosi na "utemeljenost kaznene optužbe" protiv trećih osoba, u kojemu se apelantice pojavljuju u ulozi podnositeljica kaznene prijave. Ustavni sud smatra da u kaznenim postupcima članak 6. Europske konvencije nudi pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se utvrđuje [...] utemeljenost bilo kakve kaznene optužbe. Naime, samo se takva osoba može smatrati «žrtvom» u smislu članka 6. Europske konvencije. Prema tomu, obrnuto tumačenje članka 6. Europske konvencije, prema kojemu bi se pravo na pravičan postupak jamčilo i nekome tko traži utvrđivanje utemeljenosti kaznene optužbe protiv druge osobe, nadmašilo bi jezičke okvire tumačenja članka 6. Europske konvencije (vidi odluke Ustavnoga suda, br. AP-19/02 od 17. ožujka 2004. godine i AP-2641/17 od 7. rujna 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba). Iz navedenoga proistječe da pravo na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije ne obuhvaća pravo na pokretanje kaznenoga postupka protiv trećih osoba i da članak 6. stavak

1. Europske konvencije nije primjenjiv na konkretan slučaj. Budući da članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obujam zaštite od članka 6. Europske konvencije, slijedi da su navodi apelacije u svezi sa povredom prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Imajući u vidu da su navodi apelantica o kršenju članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi apelantica o kršenju zabrane diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije (kao akcesornoga prava) u svezi sa pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. Sukladno navedenome, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1647/21 (PZU Apoteka "Europharm" Bihać… | Sudska praksa | Aktio