Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1539/21 (D. J.)

Odluka donesena 09. 06. 2021.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1539/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 06. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. juna 2021. godine, u predmetu broj AP-1539/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Dragiša Jojić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Dragiša Jojić protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 77 0 Rs 092411 20 Rev od 23. februara 2021. godine i Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 77 0 Rs 092411 15 Rsž od 23. februara 2016.

godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Dragiša Jojić (u daljnjem tekstu: apelant) Prijedora, kojeg zastupa Dušan Jojić iz Prijedora, podnio je 5. maja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 77 0 Rs 092411 20 Rev od 23. februara 2021. godine i Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 77 0 Rs 092411 15 Rsž od 23. februara 2016. godine.

2. Rješenjem Osnovnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 77 0 Rs 092411 18 Rs od 6. februara 2019. godine odbačena je tužba kojom je apelant tražio da se obaveže tužena (Ugostiteljsko-ekonomska škola Prijedor) da mu isplati razliku plata i neisplaćene plate u ukupnom iznosu od 5.750,10 KM, zakonske zatezne kamate u iznosu od 5.185,79 KM, porez na plate u iznosu od 638,90 KM, te na ime doprinosa za penzijsko-invalidsko osiguranje iznos od 3.146,82 KM, na ime vodnog doprinosa iznos od 2,00 KM i na ime doprinosa za profesionalnu rehabilitaciju iznos od 9,54 KM, odnosno ukupno 14.733,15 KM. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je naveo da je po prethodnom ispitivanju tužbe i ispravljene i dopunjene tužbe taj sud utvrdio da je o konkretnoj stvari već pravosnažno riješeno, odnosno da je presudom Osnovnog suda od 31. avgusta 2018. godine već pravosnažno odlučeno o zahtjevu koji je postavljen u predmetnoj tužbi i to između istih stranaka, u identičnim iznosima, kako posebnim, tako i u ukupnom zbiru, za ista potraživanja i po istom osnovu. Osnovni sud je u vezi s tim naveo da presuđena stvar postoji ukoliko postoji subjektivni i objektivni identitet spora između dvije parnice, te da na postojanje presuđene stvari sud pazi po službenoj dužnosti, shodno odredbama čl. 67 i 196. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), pa se u takvoj situaciji o pravosnažno presuđenoj stvari ne može ponovo raspravljati, jer je pravosnažnost presude negativna procesna pretpostavka za novo suđenje, te sud takvu tužbu mora odbaciti. Osnovni sud je zaključio da u konkretnom slučaju postoji i subjektivni i objektivni identitet spora, te kako je već pravosnažno odlučeno o istom, to je sud tužbu odbacio, shodno odredbama člana 67. stav (1) tačka 4) ZPP.

3. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja Osnovnog suda od 6. februara 2019. godine, Okružni sud je Rješenjem broj 77 0 Rs 092411 19 Rsž od 17. septembra 2020. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje.

4. Odlučujući o reviziji apelanta izjavljenoj protiv rješenja Okružnog suda od 17. septembra 2020. godine, Vrhovni sud je Rješenjem broj 77 0 Rs 092411 20 Rev od 23. februara 2021. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je odredbama člana 237. stav (2) ZPP propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 30.000,00 KM. Vrhovni sud je ukazao da je u konkretnom slučaju drugostepenim rješenjem potvrđeno prvostepeno rješenje kojim je odbačena tužba kojom je zahtijevana isplata novčanog iznosa od 14.733,15 KM. Vrhovni sud je zaključio da, kako navedeni iznos ne prelazi 30.000,00 KM, nije ispunjen uslov dopuštenosti revizije iz člana 237. stav (2) ZPP.

Apelacioni navodi

5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te navodi da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Takođe navodi da mu je povrijeđeno pravo da ne bude podvrgnut mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije. Apelant navodi da mu „sudovi ne dozvoljavaju da naplati svoj rad od tužene“, te da „nejednaka prava očito postoje“ jer se „jednim radnicima plati rad, a drugim ne plati“. Od Ustavnog suda traži da donese presudu kojom će obavezati tuženu da mu „isplati sporne plate“.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. Ustavni sud zapaža da apelant osporava rješenje Okružnog suda od 23. februara 2021. godine kojim je potvrđeno rješenje Osnovnog suda od 31. avgusta 2015. godine (kojim je odbačena tužba apelanta iz razloga što je o njegovom tužbenom zahtjevu već donesena pravosnažna sudska odluka), kao i rješenje Vrhovnog suda od 23. februara 2021. godine kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelanta izjavljena protiv rješenja Okružnog suda.

8. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da je osporenim rješenjem Okružnog suda potvrđeno kao pravilno prvostepeno rješenje kojim je odbačena apelantova tužba, a osporenim rješenjem Vrhovnog suda odbačena je kao nedopuštena revizija apelanta izjavljena protiv rješenja Okružnog suda, iz čega slijedi da se u konkretnom slučaju odlučivalo samo o procesnim pitanjima tj. o procesnoj dopustivosti predmetne tužbe, odnosno izjavljene revizije. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenim odlukama nije odlučivalo o „građanskim pravima i obavezama“ apelanta u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Imajući u vidu da su navodi apelanta o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o kršenju člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, takođe, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U pogledu navoda apelanta o povredi prava lica da ne bude podvrgnuto mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, Ustavni sud ukazuje da se osporene odluke ne mogu dovesti u vezu s navedenim pravom, te su, stoga, navodi apelanta izneseni u tom pravcu, takođe, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1539/21 (D. J.) | Sudska praksa | Aktio