Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1204/21 (N. H.)
Odluka donesena 05. 10. 2021.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Služnost
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1204/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
05. 10. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 5. listopada 2021. godine, u predmetu broj AP-1204/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Nedžad Halilagić, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Nedžad Halilagić protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Tuzli broj 126 0 P 178071 19 Gž od 9. veljače 2021. godine i Rješenja Općinskoga suda u Lukavcu broj 126 0 P 178071 18 P 2 od 27. studenog 2018. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.
OBRAZLOŽENJE
1. Nedžad Halilagić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Lukavca, kojeg zastupa Jakub Memić odvjetnik iz Lukavca, podnio je 12. travnja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Tuzli (u daljnjemu tekstu: Kantonalni sud) broj 126 0 P 178071 19 Gž od 9. veljače 2021. godine i Rješenja Općinskoga suda u Lukavcu broj 126 0 P 178071 18 P 2 od 27. studenog 2018. godine.
2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnoga suda, utvrđeno je da je apelant smetao tužitelja („Elektroprenos-Elektroprijenos" a.d. Banja Luka) u ostvarivanju prava služnosti održavanja trase i zaštitnog koridora dalekovoda krčenjem ili uklanjanjem drveća i drugog raslinja na određenoj nekretnini, na način da je verbalno zabranio zaposlenicima tužitelja da izvrše ulazak na posjed i sječu drveća koje svojom visinom ugrožava rad dalekovoda, te je obvezan apelant da prestane s uznemiravanjem prava služnosti tužitelja i omogući zaposlenicima tužitelja ulazak na predmetnu nekretninu i sječu drveća, a osim toga, apelantu je zabranjeno daljnje smetanje tužitelja u ostvarivanju prava služnosti održavanja trase i zaštitnog koridora dalekovoda krčenjem ili uklanjanjem drveća i raslinja uz prijetnju novčanom kaznom.
3. U obrazloženju odluke Kantonalni sud je naveo da iz podataka spisa proizlazi da je pripremno ročište održano 5. ožujka 2018. godine, u prisutnosti apelanta, te da na tom ročištu apelant nije predlagao da se izvrši uvid u Izvod iz evidencije o prisustvu na poslu za apelanta. Kantonalni sud je ukazao da je ovaj dokaz apelant dostavio prvostupanjskom sudu 5. ožujka 2018. godine, uz pismeni podnesak označen kao prilog 2. – Provlačenje elektromagnetne kartice u SSL, ali poslije održanog pripremnog ročišta. Pri tome, istakao je da uz ovaj podnesak apelant nije dostavio dokaze kojim bi učinio vjerojatnim da bez svoje krivnje nije bio u mogućnosti predložiti ovaj dokaz na pripremnom ročištu održanom isti dan. S obzirom da, u smislu odredbe članka 102. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), apelant nije dostavio dokaze kojim bi učinio vjerojatnim da bez svoje krivnje nije bio u mogućnosti ovaj dokaz predložiti i dostaviti na pripremnom ročištu, Kantonalni sud je naveo da je prvostupanjski sud pravilno na nastavku glavne rasprave odbio apelantov prijedlog da se na glavnoj raspravi izvede kao dokaz uvid i čitanje u Izvod iz evidencije o prisustvu na poslu za apelanta. Propust apelanta da ovaj dokaz predloži i dostavi na pripremnom ročištu (pripremno ročište održano 5. ožujka 2018. godine, a evidencija prisustva apelanta na poslu odnosi se na razdoblje iz 2015. godinu), odnosno da učini vjerojatnim da bez svoje krivnje ovaj dokaz nije mogao predložiti prije zakazane glavne rasprave se, prema mišljenju Kantonalnog suda, nije mogao otkloniti prizivnim prigovorima apelanta koji su se ticali toga da mu pri saslušanju u svojstvu parnične stranke nije omogućen odgovor na pitanje punomoćnika apelanta koje se odnosilo na to da li je na dan čina smetanja posjeda boravio na poslu i raspolaže li dokazima koji potvrđuju vjerodostojnost tih tvrdnji. Nadalje, naveo je da je prvostupanjski sud u sadržaju iskaza saslušanih svjedoka J.B. i A.G. (zaposlenici tužitelja na poslovima montera za dalekovode), imao uporište za svoj zaključak da je, apelant onemogućio zaposlenike tužitelja na način da im je verbalno zabranio da izvrše sječu drveća (svjedoci prepoznali apelanta na ročištu za glavnu raspravu). Pored toga, naveo je da iskazi ovih svjedoka nisu u suprotnosti sa iskazom i saslušanog svjedoka I.B. (zaposlenika tužitelja na poslovima samostalnog inženjera za procjenu šteta), koji je napisao izvještaj pravnoj službi tužitelja da su iscrpljene sve mogućnosti pregovaranja sa apelantom, niti su u suprotnosti sa sadržajem naloga za rad tužitelja koji se odnosio na razdoblje u kojem se dogodila zabrana od strane apelanta.
Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant, između ostalog, ističe da je sprječavanjem izvođenja dokaza Izvoda iz evidencije o prisustvu na poslu onemogućen u osporavanju dokaza tužitelja.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud, pozivajući se na relevantne odredbe ZPP, u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Ustavni sud primjećuje da je Kantonalni sud, naime, ukazao da, u smislu odredbe članka 102. stavak 2. ZPP, apelant nije dostavio dokaze kojim bi učinio vjerojatnim da bez svoje krivnje nije bio u mogućnosti da Izvod iz evidencije o prisustvu na poslu za apelanta kao dokaz predloži i dostavi na pripremnom ročištu, pri čemu je za takav svoj zaključak dao detaljne i jasne razloge u kojima Ustavni sud, nasuprot navodima apelanta, ne vidi proizvoljnost. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.
9. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić