Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4940/19 (Consultin d.o.o. Banja Luka)

Odluka donesena 09. 06. 2021.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
  • Izvršni postupak
  • Šta se smatra imovinom
  • Legitiman cilj
  • Izvršenje
  • Proporcionalnost
  • Propisano zakonom
  • Javni interes
  • Miješanje u imovinu
  • Član 14. EK – zabrana diskriminacije
  • Član 13. EK – Pravo na djelotvorni pravni lijek
  • Nekretnina
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4940/19

Apelacija

Odluka o meritumu

09. 06. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4940/19, rješavajući apelaciju Consultin d.o.o., na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Seada Palavrić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 9. juna 2021. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Consultin d.o.o podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 I 263171 19 Gž 2 od 10. oktobra 2019. godine i Rješenja Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 1263171 17 I od 11. juna 2019. godine u odnosu na kršenje prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, u odnosu na kršenje prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i u odnosu na pravo iz člana 14 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Odbacuje se apelacija Consultin d.o.o podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 I 263171 19 Gž 2 od 10. oktobra 2019. godine i Rješenja Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 1263171 17 I od 11. juna 2019. godine u odnosu na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Consultin d.o.o. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kojeg zastupa Željko Šurlan, advokat iz Banje Luke, podnio je 24. decembra 2019. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 I 263171 19 Gž 2 od 10. oktobra 2019. godine i Rješenja Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 1263171 17 I od 11. juna 2019. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda, Osnovnog suda i Momčila Kneževića (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja) zatraženo je 27. oktobra 2020. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Osnovni sud je dostavio odgovor 4. novembra 2020. godine, a Okružni sud 23. novembra 2020. godine, dok tražilac izvršenja nije dostavio odgovor na apelaciju. III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

5. Rješenjem Osnovnog suda o dosudi broj 71 0 1263171 17 I od 11. juna 2019. godine nepokretnosti precizirane u presudi, čiji je vlasnik bio apelant, dosuđene su tražiocu izvršenja u svojinu 1/1, određena predaja u posjed nepokretnosti tražiocu izvršenja kao kupcu, te naloženo Republičkoj upravi za geodetske i imovinsko-pravne poslove – Područna jedinica Banjaluka da po pravosnažnosti tog rješenja izvrši promjenu prava svojine na označenim nepokretnostima i da briše upisana prava trećih lica. U obrazloženju je navedeno da je Zaključkom tog suda broj 71 0 I 263171 17 I od 25. aprila 2019. godine određena prva prodaja nepokretnosti opisanih u Rješenju o izvršenju tog suda broj 71 0 I 263171 17 I od 29. septembra 2017. godine. Na prvom ročištu za prodaju apelantovih nepokretnosti tražilac izvršenja se pojavio kao zainteresovano lice koje je kupilo precizirane nepokretnosti, i to za ukupan iznos od 647.185,00 KM. Obrazloženo je da je sud prihvatio ponudu tražioca izvršenja jer je ponudio cijenu od 1/2 vrijednosti preciziranih nepokretnosti, te je taj sud donio rješenje o dosudi u skladu sa članom 93 Zakona o izvršnom postupku, te to rješenje objavio na oglasnoj tabli suda.

6. Protiv navedenog rješenja apelant je podnio žalbu Okružnom sudu koji je Rješenjem broj 71 0 I 263171 19 Gž 2 od 10. oktobra 2019. godine žalbu odbio i potvrdio prvostepeno rješenje, te odbio zahtjeve i apelanta i tražioca izvršenja za naknadu troškova žalbenog postupka, odnosno sastavljanja odgovora na žalbu. U obrazloženju je navedeno da je, odlučujući o prijedlogu za izvršenje, na osnovu vjerodostojne isprave – Ugovora o zasnivanju i upisu hipoteke broj OPU-802/2015 od 15. aprila 2015. godine, notarski obrađenog od strane notara Zorana Maleševića, prvostepeni sud donio Rješenje o izvršenju broj 71 0 I 263171 17 I od 29. septembra 2017. godine radi namirenja potraživanja na način da se određuje izvršenje zabilježbom, procjenom, prodajom i namirenjem tražioca izvršenja na nepokretnostima koje su predmet istog ugovora, kojim je obezbijeđeno potraživanje tražioca izvršenja u iznosu od 1.179.000,00 KM. Zaključkom suda od 4. januara 2019. godine, kako je obrazložio Okružni sud, određeno je sprovođenje vještačenja po vještaku geodetsko-arhitektonske struke radi utvrđivanja vrijednosti preciziranih nepokretnosti, koji je u svom nalazu i mišljenju od 25. februara 2019. godine utvrdio ukupnu vrijednosti preciziranih nepokretnosti u iznosu od 1,134.846,48 KM. Obrazloženo je da je nakon toga zaključkom od 25. aprila 2019. godine određena prva prodaja apelantovih nepokretnosti obuhvaćenih prijedlogom za izvršenje, te da su na ročištu za prodaju nepokretnosti održanom 28. maja 2019. godine navedene nepokretnosti prodate kupcu – tražiocu izvršenja za ukupan iznos od 647.185,00 KM. Nakon toga, kako je obrazloženo, rješenjem od 11. juna 2019. godine predmetne nepokretnosti su i dosuđene i predate u posjed kupcu – tražiocu izvršenja i naloženo Zemljišno-knjižnoj kancelariji da po pravosnažnosti tog rješenja i na osnovu istog sprovede promjene prava svojine i posjeda u odgovarajućoj zemljišnoknjižnoj evidenciji na predmetnoj nepokretnosti i da briše prava trećih lica i sve to primjenom odredbe člana 93 st. 1 i 2 Zakona o izvršnom postupku.

7. U vezi s tim, Okružni sud je naveo da kako tražilac izvršenja ima potraživanje prema apelantu kao izvršeniku, koje po iznosu premašuje iznos kupoprodajne cijene, to prema članu 92 tačka 8 Zakona o izvršnom postupku tražilac izvršenja nije bio dužan da položi iznos kupoprodajne cijene, pa je prvostepeni sud, postupajući u smislu odredbe člana 93 st. 1 i 2 ovog zakona, kupljene nepokretnosti dosudio kupcu – tražiocu izvršenja i naložio da mu se precizirane nepokretnosti predaju u posjed, a Zemljišno-knjižnoj kancelariji naložio da izvrši upis promjene prava svojine i posjeda, te briše prava trećih, za koje je to rješenjem određeno. Okružni sud je obrazložio da je ocijenio kao paušalne i nedokazane navode žalbe da su precizirane nepokretnosti, koje je kupio tražilac izvršenja i koje su mu dosuđene osporenim rješenjem, u susvojini i posjedu tražioca izvršenja jer suprotno proizlazi iz dokaza izvedenih pred prvostepenim sudom, i to izvoda iz Knjige uloženih ugovora o prodaji poslovnih zgrada, poslovnih prostorija i garaža list broj 3060/1 i 3057/1, prema kojima je vlasnik preciziranih nepokretnosti apelant.

8. Okružni sud je naveo da su i navodi žalbe vezani za objavljivanje zaključka o prodaji takođe neosnovani jer je navedeni zaključak dostavljen punomoćnicima tražioca izvršenja i apelanta na njihove adrese 6. maja 2019. godine, Poreskoj upravi RS 30. aprila 2019. godine, te je objavljen na oglasnoj tabli suda u skladu sa članom 82 st. 3 i 5 Zakona o izvršnom postupku. Okružni sud je istakao da je apelant imao zakonsku mogućnost da o svom trošku objavi zaključak o prodaji u sredstvima javnog informisanja, odnosno da o zaključku obavijesti lica koja se bave posredovanjem u prodaji nepokretnosti (stav 4 istog člana). Iz navedenog, kako je obrazložio taj sud, slijede i neosnovani navodi vezano za mjesto gdje se nalazi oglasna tabla suda, što je stvar unutrašnje organizacije tog suda. Obrazloženo je i da je u cijelosti neosnovano insistiranje u žalbi (što je apelant naveo i u prigovoru na rješenje o izvršenju, te u žalbi na rješenje kojim je odbijen prigovor za izvršenje) da ugovor o zasnivanju i upisu hipoteke na poslovnim prostorima od 15. aprila 2015. godine i notarska potvrda otpravka originala u svrhu izvršenja tog ugovora nisu izvršne isprave. Na osnovu navedenih isprava, suprotno tvrdnji žalbe, kako je obrazložio Okružni sud, prvostepeni sud je pravilno donio rješenje o izvršenju jer se u konkretnom slučaju radi o ispravama podobnim za izvršenje. Članom 85 stav 2 Zakona o notarima, kako je naveo taj sud, propisano je da se na osnovu notarski obrađene isprave, kojom je u zemljišnim knjigama upisana hipoteka ili zemljišni dug na određenoj nepokretnosti, može u svrhu plaćanja obezbijeđenog potraživanja neposredno nakon dospjelosti zahtijevati izvršenje na toj nepokretnosti ako je dužnik u izvorniku na ovo izričito pristao. Navedeno je da su predmetni ugovor o zasnivanju i upisu hipoteke na poslovnim prostorima ugovorne strane (tražilac izvršenja i apelant) zaključile s ciljem obezbjeđenja vraćanja zajma u iznosu od 1.179.000,00 KM po osnovu ugovora o beskamatnim pozajmicama, koji predstavljaju sastavni dio notarske izvršne isprave, koji iznos je apelant primio u zajam od tražioca izvršenja.

9. Okružni sud je istakao da je prvostepeni sud u toku ovog postupka pravilno utvrdio da je predmetni ugovor o zasnivanju i upisu hipoteke notarski obrađena isprava od strane notara Zorana Maleševića, u skladu sa Zakonom o notarima, i predstavlja izvršnu notarsku ispravu u skladu sa članom 23 Zakona o izvršnom postupku. Na osnovu te izvršne isprave tražilac izvršenja je u smislu odredbe čl. 22, 23 36, 68 i 72 Zakona o izvršnom postupku, prema obrazloženju Okružnog suda, podnio sudu prijedlog za izvršenje, pa kako je u smislu odredbe člana 27 stav 1 istog zakona izvršna isprava podobna za izvršenje, to je i prvostepeni sud, saglasno odredbi člana 39 stav 1 istog zakona, dozvolio predmetno izvršenje. Imajući u vidu navedeno, Okružni sud je donio rješenje kao u dispozitivu. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

10. Apelant smatra da su mu osporenim rješenjima prekršeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije, te pravo iz člana 14 Evropske konvencije. Kršenje navedenih prava apelant vidi u proizvoljnoj primjeni prava. Apelant navodi da je tražilac izvršenja samovlasno ušao u posjed preciziranih nepokretnosti, da drži svu apelantovu dokumentaciju tako da apelantu više nije poznato koliki dug ima, prima poštu za apelanta tako da apelant nije ni primio akte vezane za izvršenje, te je promijenio bravu i ne dopušta ulaz nikome u preduzeće, osim radnicima u toku radnog vremena od 8 do 16 časova, te da je suvlasnik 50% preciziranih nepokretnosti. Navodi i da su se na taj način u jednom te istom licu spojili i tražilac izvršenja i izvršenik jer držeći u posjedu precizirane nepokretnosti tražilac izvršenja je postao i izvršenik i sam protiv sebe vodi postupak, što je zakonski nemoguće. Navodi i da je u zaključku pogrešno navedeno da je apelant u posjedu precizirane nepokretnosti, te kako se oglasna tabla suda nalazi na ulazu koji vodi u podrum, niko nije ni mogao vidjeti da će biti izvršena javna prodaja, pa niko osim tražioca izvršenja njoj nije ni pristupio, u čemu apelant vidi smišljenu aktivnost tražioca izvršenja jer je samo na takav način mogao da kupi precizirane nepokretnosti za 50% od vrijednosti. Apelant navodi da se ne slaže s procijenjenom vrijednošću precizirane nepokretnosti, te da nije poznato s kim je vještak obišao nepokretnosti prije nego što je izradio nalaz i mišljenje.

b) Odgovori na apelaciju

11. Okružni sud je naveo da nije bilo kršenja prava na koja se apelant poziva, te da je postupak sproveden u skladu s relevantnim odredbama Zakona o izvršnom postupku.

12. Osnovni sud je naveo da je apelacija neosnovana.

V.Relevantni propisi

13. U Zakonu o izvršnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14, 5/17 – odluka Ustavnog suda RS, 60/17 – odluka Ustavnog suda BiH, 115/17 – odluka Ustavnog suda BiH, 58/18 – rješenje Ustavnog suda BiH i 66/18) relevantne odredbe glase:

Zaključak o prodaji Član 82.

(1) Nakon sprovođenja postupka za utvrđivanje vrijednosti nepokretnosti sud donosi zaključak o prodaji nepokretnosti kojim se utvrđuje vrijednost nepokretnosti i određuju način i uslovi prodaje, te vrijeme i mjesto prodaje ako se prodaja vrši putem javnog nadmetanja.

(2) U postupku izvršenja na suvlasničkom dijelu iz člana 69. ovog zakona, zaključak o prodaji će sadržavati odvojene podatke i za cjelokupnu nepokretnost i za suvlasnički dio koji je predmet izvršenja kao i napomenu da će sud o konačnom predmetu prodaje odlučiti u skladu sa stavom 3. člana 90. ovog zakona.

(3) Zaključak o prodaji objavljuje se na sudskoj oglasnoj tabli i po ocjeni suda na drugi odgovarajući način.

(4) Stranka može o svom trošku da objavi zaključak o prodaji u sredstvima javnog informisanja, odnosno da o zaključku obavijesti lica koja se bave posredovanjem u prodaji nepokretnosti.

(5) Od objavljivanja zaključka o prodaji na sudskoj oglasnoj tabli do dana prodaje mora proteći najmanje 30 dana.

(6) Zaključak o prodaji dostavlja se strankama, licima koja imaju prvenstveno pravo namirenja ili pravo namirenja istog ranga kao i tražilac izvršenja, licima koja imaju upisano ili zakonsko pravo preče kupovine i nadležnom organu Poreske uprave.

Član 92. stav 8.

(8) Ako je tražilac izvršenja kupac a ne postoje druga lica čija se potraživanja namiruju iz prodajne cijene prije njega, nije obavezan položiti cijenu sudu do visine svog potraživanja.

Predaja nepokretnosti kupcu Član 93.

(1) Nakon polaganja cijene, sud rješenjem dosuđuje nepokretnost kupcu, a rješenje dostavlja kupcu i svim licima kojima se dostavlja zaključak o prodaji, i objavljuje na oglasnoj tabli suda.

(2) Rješenjem iz stava 1. ovog člana sud određuje da se nepokretnost preda kupcu, a Republičkoj upravi za geodetske i imovinsko-pravne poslove da se izvrši upis promjene prava svojine, te brišu prava trećih za koje je to rješenjem određeno.

(3) Protiv rješenja o dosudi nije dozvoljen prigovor ali se može izjaviti žalba.

VI.Dopustivost

14. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

15. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

Dopustivost u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje

16. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

17. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

18. Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.

19. Član 18 stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

20. Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku u kojem apelant ima svojstvo izvršenika, te da se stoga postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoj principijelni stav o neprimjenjivosti člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije na izvršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi izvršenik, odnosno lice protiv kojeg se sprovodi izvršenje. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoj stav da je član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6 stav 1 Evropske konvencije primjenjiv u situaciji kada se u izvršnom postupku utvrđuju nova građanska prava i obaveze (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 21/02 od 26. marta 2004. godine, dostupna na internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

21. U konkretnom slučaju, osporene odluke su donesene u izvršnom postupku koji je pokrenuo tražilac izvršenja na osnovu vjerodostojne isprave. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da u predmetnom izvršnom postupku nisu utvrđivana „nova građanska prava i obaveze apelanta“, već da su ona ranije utvrđena izvršnom ispravom. Stoga, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju izvršni postupak ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Dopustivost u odnosu na ostale navode

22. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Okružnog suda broj 71 0 I 263171 19 Gž 2 od 10. oktobra 2019. godine, protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 31. oktobra 2019. godine, a apelacija je podnesena 24. decembra 2019. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

23. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

24. Apelant pobija navedena rješenja tvrdeći da su tim rješenjima prekršena njegova prava iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine, čl. 13 i 14 Evropske konvencije i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na imovinu

25. Član II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

k) Pravo na imovinu.

26. Član 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:

Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na mirno uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uslovima predviđenim zakonom i opštim principima međunarodnog prava.

Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne umanjuju pravo države da primjenjuje zakone koje smatra potrebnim da bi regulisala korišćenje imovine u skladu s opštim interesom, ili da bi obezbijedila plaćanje poreza ili drugih doprinosa ili kazni.

27. Ustavni sud podsjeća da se predmetnom apelacijom osporavaju rješenje o dosudi i zaključak kojim je naložena predaja predmetne nepokretnosti, koje odluke su donesene u završnoj fazi izvršnog postupka, odnosno nakon donošenja rješenja o izvršenju. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na svoju praksu iz Odluke o dopustivosti i meritumu broj AP 5522/15 od 16. marta 2016. godine u kojoj je Ustavni sud zauzeo sljedeći stav: „[…] Ustavni sud smatra da je do miješanja u apelantkinjino pravo na imovinu došlo rješenjem (o izvršenju) […] Međutim, s obzirom na apelacione navode, Ustavni sud će izuzetno razmotriti da li je u kasnijoj fazi predmetnog izvršnog postupka, u kojoj je došlo do prodaje predmetnog stana, došlo do kršenja apelantkinjinog prava na imovinu, te da li je prodaja izvršena u skladu sa standardima tog prava…“ (vidi tačku 48 navedene odluke, dostupna na internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Stoga će Ustavni sud ispitati da li je osporenim odlukama došlo do kršenja apelantovog prava na imovinu.

28. Prilikom razmatranja da li je došlo do kršenja člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud, prije svega, mora utvrditi da li apelant ima „imovinu“ u smislu člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

29. Shodno praksi iz predmeta broj AP 5522/15, Ustavni sud ukazuje na specifičnost konkretnog slučaja u kojem apelant osporava rješenje o dosudi kojim je konstatovano da se precizirana nepokretnost, koja je do tada bila u apelantovoj svojini, dosuđuju tražiocu izvršenja kao kupcu, odnosno najpovoljnijem ponuđaču, te se određuje da mu se ona preda u posjed. Slijedom navedenog, proizlazi da apelant nesporno ima imovinu koja potpada pod obim zaštite iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

30. Nadalje, Ustavni sud treba da utvrdi da li je došlo do miješanja u apelantovu imovinu, te, ukoliko jeste, da li je to miješanje bilo u skladu sa zakonom i u javnom interesu, te da li je bilo proporcionalno legitimnom cilju, odnosno da li uspostavlja pravičnu ravnotežu između apelantovog prava i opšteg interesa.

31. U vezi s prvim pitanjem, Ustavni sud podsjeća na svoj stav da je do miješanja u apelantovu imovinu došlo donošenjem rješenja o izvršenju (vidi tačku 33 ove odluke), te će dalje ispitati da li je prodaja apelantove imovine u konkretnom slučaju bila u skladu sa standardom zakonitosti, u smislu člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

32. Ustavni sud ukazuje da je miješanje u apelantovu imovinu sprovedeno na osnovu relevantnih odredbi Zakona o izvršnom postupku koje uređuju postupak prodaje nepokretnosti. Navedeni zakon objavljen je u službenim glasilima i njegove odredbe, koje se odnose na izvršenje na nepokretnostima, dovoljno su jasne i precizne, pa kao takav nesporno ispunjava uslove zakonitosti u smislu Evropske konvencije. Ustavni sud, dalje, zapaža da apelant smatra da u predmetnom postupku tražilac izvršenja učestvuje i u tom i u svojstvu suvlasnika precizirane nepokretnosti, da zaključak o prodaji nije na odgovarajući način objavljen, te da nije jasno kako je vještak obišao preciziranu nepokretnost i utvrdio njenu vrijednost s obzirom na to da apelant nije u njenom posjedu. U vezi s tim, Ustavni sud primjećuje da je Okružni sud u osporenom Rješenju broj 71 0 I 263171 19 Gž 2 od 10. oktobra 2019. godine, a koje je parafrazirano u prethodnim tačkama ove odluke, dao jasna i argumentovana obrazloženja u vezi sa svim navedenim pitanjima koja je apelant ponovno postavio i u konkretnoj apelaciji. Ustavni sud zapaža da je ista pitanja apelant postavio i u ranijoj apelaciji podnesenoj Ustavnom sudu, u kojoj je osporavao rješenje Okružnog suda broj 71 0 I 263171 18 Gž od 27. novembra 2018. godine i Osnovnog suda broj 71 0 I 263171 17 I od 5. aprila 2018. godine, koja je registrovana i riješena pod brojem AP 7577/18. U navedenom predmetu Ustavni sud je donio odluku o dopustivosti od 8. maja 2019. godine (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 7577/18 od 8. maja 2019. godine, dostupna na internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) kojom je apelaciju odbacio kao prima facie (očigledno) neosnovanu jer je utvrdio „da apelantovi navodi u predmetnoj apelaciji ne pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima 'opravdan zahtjev' u smislu člana 18 stav (4) Pravila Ustavnog suda.“ Slijedom navedenog, proizlazi da je miješanje u apelantovu imovinu u konkretnom slučaju bilo u skladu sa zakonom.

33. Odgovarajući na pitanje da li je miješanje u apelantovu imovinu bilo u javnom interesu, Ustavni sud smatra da se javni interes u konkretnom slučaju ogleda u tome da je odredbama Zakona o izvršnom postupku predviđen način izmirenja duga povjeriocima (tražiocima izvršenja) na osnovu rješenja koje je postalo pravosnažno i izvršno. S obzirom na navedeno, proizlazi da miješanje u apelantovu imovinu služi zakonitom cilju u javnom interesu, a to je sprovođenje zakonom propisanog postupka za prinudno ostvarivanje potraživanja na osnovu izvršnih isprava u situaciji kada izvršenik dobrovoljno ne ispuni utvrđenu obavezu, odnosno zaštite tražioca izvršenja koji se u konkretnom slučaju pojavljuje i kao kupac nepokretnosti (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4275/17 od 31. januara 2018. godine, tačka 43, Evropski sud, Vrzić protiv Hrvatske, aplikacija broj 43777/13, presuda od 12. jula 2016. godine, tačka 99, dostupna na www.mhrr.gov.ba).

34. Ustavni sud, dalje, mora da odgovori na pitanje da li je miješanje u apelantovu imovinu bilo u skladu s principom „proporcionalnosti“, odnosno da li je postignuta pravična ravnoteža između zaštite njegovog prava na imovinu i zahtjeva za zaštitu javnog interesa. U vezi s tim, Ustavni sud, slijedeći sopstvenu praksu i praksu Evropskog suda, ukazuje na to da u svakom pojedinom slučaju mora postojati „pravičan odnos“ između zahtjeva javnog interesa koji se želi postići i zaštite osnovnih prava pojedinaca, što nije moguće postići ako apelant mora snositi „poseban i pretjeran teret“ (vidi Evropski sud, James i drugi protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 21. februara 1986. godine, serija A, broj 98, st. 46 i 50).

35. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da iz obrazloženja osporenih odluka proizlazi da je precizirana nepokretnost služila kao garancija za naplatu potraživanja tražioca izvršenja u iznosu od 1.179.000,00 KM, da je procijenjena vrijednost precizirane nepokretnosti bila u iznosu od 1,134.846,48 KM, a da je prodata za iznos od 647.185,00 KM kupcu koji je istovremeno tražilac izvršenja, odnosno lice koje je iz precizirane nepokretnosti i trebalo da bude namireno. Stoga, u okolnostima konkretnog slučaja, Ustavni sud smatra da je prodajom apelantovih nepokretnosti uspostavljena pravična ravnoteža između zahtjeva za zaštitu njegovog prava i zahtjeva od javnog interesa, odnosno da je zadovoljen princip „proporcionalnosti“ iz člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

36. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da osporenim odlukama nije prekršeno apelantovo pravo iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Ostali navodi

37. Apelant navodi da su mu osporenim rješenjima prekršeni i pravo na djelotvoran pravni lijek i da je diskriminisan. Kako apelant ničim ne obrazlaže navode o kršenju ovih prava, te kako je iz činjenica predmeta vidljivo da je apelant koristio sve pravne lijekove koji su mu bili na raspolaganju, te kako iz stanja spisa ne proizlazi da je apelant diskriminisan u odnosu na druga lica koja su bila ili jesu u istom ili sličnom položaju kao apelant, Ustavni sud smatra da su i navodi o kršenju prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije i prava iz člana 14 Evropske konvencije neosnovani. VIII.Zaključak

38. Nema kršenja prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada je miješanje u apelantovu imovinu bilo u skladu sa zakonom i radi postizanja legitimnog cilja u javnom interesu, kojim je uspostavljena „pravična ravnoteža“ između zahtjeva od opšteg ili javnog interesa i zahtjeva da se zaštiti pravo pojedinaca na imovinu u situaciji kada je apelant preciziranim nepokretnostima jamčio za vraćanje zajma tražiocu izvršenja kojem je precizirana nepokretnost dosuđena kao kupcu, pri čemu su u navedenom postupku ispoštovana sva pravila propisana Zakonom o izvršnom postupku.

39. Nema kršenja prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije i prava iz člana 14 Evropske konvencije kada apelant ne obrazlaže u čemu se sastoji kršenje tih prava i kada iz činjenica predmeta proizlazi da je apelant koristio sve pravne lijekove koji su mu bili na raspolaganju i kada nema ništa što bi ukazivalo da je apelant u konkretnom postupku diskriminisan.

40. Na osnovu člana 18 stav (3) tačka h) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

41. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-4940/19 (Consultin d.o.o. Banja Luka) | Sudska praksa | Aktio