Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1667/21 (M. G.)

Odluka donesena 09. 06. 2021.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1667/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 06. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. juna 2021. godine, u predmetu broj AP-1667/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Mladen Grbić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tač. c) i m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Mladen Grbić zbog dužine trajanja postupka okončanog Rješenjem Okružnog suda u Banjaluci broj 73 0 V 029732 19 Gž od 16. maja 2019. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Mladen Grbić zbog neizvršenja Rješenja Osnovnog suda u Kotor Varošu broj 73 0 V 029732 18 V od 22. januara 2019. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Mladen Grbić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kotor Varoša, podnio je 12. maja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka okončanog Rješenjem Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 73 0 V 029732 19 Gž od 16. maja 2019. godine, te zbog neizvršenja Rješenja Osnovnog suda u Kotor Varošu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 73 0 V 029732 18 V od 22. januara 2019. godine.

2. Rješenjem Osnovnog suda broj 73 0 V 029732 18 V od 22. januara 2019. godine (ispravljenim rješenjem tog suda od 18. februara 2019. godine u uvodu rješenja na način da umjesto riječi „sudija B.R.“ treba da stoji „sudija G.V.T.“), u postupku radi određivanja naknade za eksproprisane nekretnine, obavezan je predlagač (Opština Kotor Varoš) da apelantu, S.T., N.T. i M.T. (kao protivnicima predlagača), na ime naknade za voćna stabla isplati iznos od 6.741,67 KM, te na ime naknade za djetelinu iznos od 1.287,00 KM, odnosno ukupan iznos od 8.028,60 KM, sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja rješenja, pa do konačne isplate.

3. Odlučujući o žalbi predlagača izjavljenoj protiv rješenja Osnovnog suda od 22. januara 2019. godine, Okružni sud je Rješenjem broj 73 0 V 029732 19 Gž od 16. maja 2019. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje.

Apelacioni navodi

4. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da predmetnu apelaciju podnosi kako zbog „povrede načela donošenja odluke u razumnom roku“, tako i zbog toga što „novčani iznos još nije isplaćen“ ističući da se „javne vlasti i dalje oglušuju o pozive za isplatu duga“. Relevantni propisi

5. Zakon o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14 i 66/18).

6. Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji glasi:

Član 3.

(1)Izvršni postupak pokreće se prijedlogom tražioca izvršenja.

[…] Član 25.

(1) Sudska odluka kojom je naloženo ispunjenje potraživanja na neko davanje ili činjenje izvršna je ako je postala pravosnažna i ako je protekao rok za dobrovoljno ispunjenje. Rok za dobrovoljno ispunjenje teče od dana dostave odluke izvršeniku, a završava se protokom zadnjeg dana određenog sudskom odlukom, ako zakonom nije drugačije određeno.

[…]

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tač. c) i m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tač. c) i m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

U odnosu na dužinu trajanja postupka

8. S obzirom na to da je, prema apelacionim navodima, Rješenje Okružnog suda broj 73 0 V 029732 19 Gž od 16. maja 2019. godine (kojim je predmetni postupak pravosnažno okončan i potvrđeno rješenje Osnovnog suda od 22. januara 2019. godine) apelantu dostavljeno 14. juna 2019. godine, a da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 12. maja 2021. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu s navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio rješenje Okružnog suda od 16. maja 2019. godine.

U odnosu na neizvršenje rješenja Osnovnog suda od 22. januara 2019. godine

9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

10. U konkretnom slučaju apelant navodi da mu je zbog neizvršenja Rješenja Osnovnog suda broj 73 0 V 029732 18 V od 22. januara 2019. godine povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

11. Prema ustaljenoj praksi Evropskog suda za ljudska prava, „na svakoj državi potpisnici sporazuma je da uspostavi odgovarajuće sudove i tribunale, da utvrdi granice svoje nadležnosti i predvidi uslove za pokretanje postupaka“ (vidi, Europski sud za ljudska prava, Guzzardy protiv Italije, presuda od 6. studenog 1980. godine, serija A, broj 39, stavak 72). Međutim, taj sud ističe da su mehanizmi zaštite koje je uspostavila Evropska konvencija sekundarni u odnosu na pravne sisteme država koji se tiču zaštite ljudskih prava. Evropska konvencija prepušta zadatak osiguravanja prava i sloboda koji su u okrilju Evropske konvencije nadležnim organima svake države potpisnice. „Institucije uspostavljene Konvencijom daju svoj doprinos ovom zadatku, ali će one biti uključene u postupak tek kada se iscrpe svi pravni lijekovi u domaćem pravnom sistemu“ (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Handyside protiv Velike Britanije, serija A broj 24, stav 48). Prema tome, zaštita apelantovih ustavnih prava je, prije svega, zadatak redovnih sudova, a tek onda Ustavnog suda.

12. U vezi s tim Ustavni sud napominje da se prinudno izvršenje pravosnažnih i izvršnih sudskih odluka ostvaruje pred nadležnim sudom u izvršnom postupku podnošenjem prijedloga za izvršenje. U konkretnom slučaju, Ustavni sud ukazuje da apelant nije u apelaciji naveo (niti to proizlazi iz dokumentacije dostavljene uz predmetu apelaciju) da je, shodno odredbama člana 3. Zakona o izvršnom postupku ( „Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14 i 66/18), nadležnom sudu podnio prijedlog za izvršenje rješenja Osnovnog suda od 22. januara 2019. godine. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati (vidi, mutatis mutandis Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-2968/19 od 27. novembra 2020. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).

13. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. c) i m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacije, odnosno ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1667/21 (M. G.) | Sudska praksa | Aktio