Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4837/19 („BANJA KISELJAK - HOTEL DALMACIJA“ D.D. Kiseljak)
Odluka donesena 09. 06. 2021.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4837/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 06. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. juna 2021. godine, u predmetu broj AP-4837/19 rješavajući apelaciju „BANJE KISELJAK - HOTEL DALMACIJA“ D.D. Kiseljak , na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija „BANJE KISELJAK - HOTEL DALMACIJA“ D.D. Kiseljak podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 06 0 U 013213 19 U od 14.
oktobra 2019. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. „BANJA KISELJAK - HOTEL DALMACIJA“ D.D. Kiseljak (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Zahid Hadžić, advokat iz Visokog podnijela je 16. decembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 06 0 U 013213 19 U od 14. oktobra 2019. godine.
2. Potvrdom (direktora) Agencije za privatizaciju Srednjobosanskog kantona (u daljnjem tekstu: Agencija za privatizaciju) broj 01-19-172-1/18 od 31. jula 2018. godine potvrđeno je da se u Programu privatizacije i Početnoj bilanci stanja preduzeća „Banja Kiseljak –Hotel Dalmacija“ koji je Agencija za privatizaciju odobrila rješenjem od odobravanju Programa privatizacije i početne bilance broj 04-19-3261/00 od 31. avgusta 2000. godine i rješenjem o izmjeni navedenog rješenja broj 04-19-3486/00 od 5. oktobra 2000. godine, u vrijednost ukupnog kapitala tog preduzeća sadržana i vrijednost nekretnina preciziranih u toj potvrdi (u daljnjem tekstu: predmetne nekretnine).
3. Iz dostavljene dokumentacije proizilazi da se Upravni odbor Agencije za privatizaciju Srednjobosanskog kantona (u daljnjem tekstu: Upravni odbor Agencije za privatizaciju) zaključkom broj 04-19-220/18 od 13. novembra 2018. godine oglasio nenadležnim za rješavanje podneska Načelnika općine Kiseljak kojim je traženo poništenje i stavljanje van snage navedene potvrde.
4. Rješenjem Ministarstva privrede Srednjobosanskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo privrede) broj 02-19-6/19 od 6. maja 2019. godine uvažena je žalba Općine Kiseljak podnesena protiv zaključka Upravnog odbora Agencije za privatizaciju broj 04-19-220/18 od 13. novembra 2018. godine te je taj zaključak poništen i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovno odlučivanje. Predmetnim rješenjem je takođe poništena isprava-potvrda broj 01-19-172-1/18 od 31. jula 2018. godine, izdata od strane direktora Agencije za privatizaciju.
5. U obrazloženju rješenja Ministarstvo je navelo da je na osnovu dostupnih elemenata iz sadržaja potvrde prvostepeni organ mogao utvrditi da potvrda ima elemente javne isprave i da javne isprave mogu izdavati zakonom ovlašteni organi, a da Agencija za privatizaciju u konkretnom slučaju to nije. Dalje, ukazalo je umjesto da je odmah izvijestio nadležni Ured za zemljišnoknjižne poslove Općinskog suda u Kiseljaku (u daljnjem tekstu; Zemljišnoknjižni ured) da je direktor Agencije za privatizaciju nezakonito izdao javnu ispravu koju u konkretnom slučaju samo oni mogu izdati, kao zakonom ovlašten organ za izdavanje pismena vezanih za nekretnine i zemljišne knjige, da se Upravni odbor Agencije za privatizaciju samo oglasio nenadležnim i nije preduzimao nikakve druge radnje čime je povrijedio odredbe Zakona o upravnom postupku(u daljnjem tekstu: ZUP), člana 11. Zakona o Agenciji za privatizaciju i člana 16. Statuta Agencije za privatizaciju. Ministarstvo je istaklo da je zatražilo od Zemljišnoknjižnog ureda očitovanje vezano za navedenu potvrdu Agencije za privatizaciju i da li je zatraženo od ovog organa da izvrši uknjižbu privatizacije nekretnina „Banja Kiseljak – Hotel Dalmacija“ d.d. Kiseljak (apelantice), te da je Zemljišnoknjižni ured obavijestilo da je od strane punomoćnika podnesen zahtjev kojim je zatražena uknjižba prava vlasništva na predmetnim nekretninama i uz isti priložena dokumentacija vezana za privatizaciju navedenih nekretnina kao i predmetna potvrda Agencije za privatizaciju od 31. jula 2018. godine. Takođe, ukazalo je da je Zemljišnoknjižni ured donio rješenje kojim se odbacuje provođenje zahtjeva za uknjižbu prava vlasništva na koje je podnesena žalba i da to rješenje još nije konačno. Shodno navedenom, Ministarstvo je je poništilo navedeni zaključak „kao neosnovan i nezakonit i naložilo prvostepenom organu da u ponovnom postupku „razmotri predmetnu ispravu-potvrdu broj [...] kao ništavu“ i obavijesti nadležni organ za izdavanje ovih isprava da izda odgovarajuću ispravu, a postupak privatizacije provede na osnovu validne dokumentacije. Takođe, Ministarstvo je navelo da je poništilo predmetnu potvrdu shodno članu 264. stav 5. ZUP-s, što je u skladu sa rješenjem Ministarstva privrede broj 05-19-363/06 od 20. septembra 2006. godine, rješenjem Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 06 0 U 000250 07 U od 17. decembra 2008. godine i Odlukom o dopustivosti Ustavnog suda broj AP-117/12 od 16. septembra 2015. godine.
6. Apelant je podnio tužbu protiv navedenog rješenja Ministarstva privrede, koja je rješenjem Kantonalnog suda broj 06 0 U 013213 19 U od 14. oktobra 2019. godine odbačena.
7. U obrazloženju rješenja je navedeno konstatovano da apelant nije sudjelovao u upravnom postupku kao zainteresovana stranka, te da mu nije dostavljeno osporeno rješenje Ministarstva. U vezi sa tim, Kantonalni sud se pozvao na odredbu člana 18. stav 2. Zakona o upravnim sporovima, kojom je propisano da se tužba podnosi u roku od 30 dana od dana dostavljanja upravnog akta stranci koja podnosi tužbu. Dalje, naveo je, da se prema pravnom shvatanju tog suda, unutar istog roka za stranku tužbu može podnijeti kao tužitelj i osoba koja smatra da joj je upravnim aktom povrijeđeno nekakvo pravo ili lični interes utemeljen na zakonu, iako je upravni postupak vođen bez njenog sudjelovanja kao zainteresovane stranke. Konstatujući da iz spisa predmeta proizlazi da apelant nije sudjelovao u provedenom upravnom postupku, niti mu je dostavljeno osporeno rješenje, Kantonalni sud je zaključio da apelantovo pravo na podnošenje tužbe teče od dana dostave upravnog akta stranci koja je sudjelovala u postupku odnosno povodom čijeg zahtjeva je pokrenut postupak. Prema dostavnici u spisu predmeta Kantonalni sud je utvrdio da je osporeno rješenje Općini Kiseljak i Agenciji za privatizaciju, kao strankama postupku, dostavljeno 17. maja 2019. godine godine, a budući da je apelanti tužbu podnio 8. jula 2019. godinegodine, zaključio je da je očigledno da je ista podnesena neblagovremeno, protekom roka od 30 dana, u smislu odredbe člana 18. stav 2. Zakona o upravnim sporovima, zbog čega je odbacio temeljem odredbe člana 25. stav 1. tačka 1. Zakona o upravnim sporovima
8. Apelant je u apelaciji (strana 3.) eksplicitno naveo da je protiv navedenog rješenja Kantonalnog suda od 14. oktobra 2019. godine „podnio Zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke dana 05.11.2019. g. i da je postupak u toku“.
9. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi sa pravom na pravično suđenje člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravom na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi sa tim, apelant navodi da je vlasnik predmetnih nekretnina koje je stekao u postupku privatizacije i da je predmetna potvrda od 31. jula 2018. godine, a koja se odnosila na te nekretnine, izdata na njegov zahtjev, te da je slučajno saznao za poništenje te potvrde i vođenje predmetnog postupka. Smatra da mu je pravo na pravično suđenje povrijeđeno, prije svega, u segmentu prava na pristup sudu. Ovo jer je po apelantovom mišljenju, taj sud donio proizvoljan zaljučak o tome kada se za apelanta, koji nije učestvovao u upravnom postupku, računaju rokovi za podnošenje tužbe, koji je zasnovan na proizvoljnoj primjeni procesnog prava. Takođe, smatra da je do povrede prava na pravično suđenje došlo što nisu meritorno razmatrani njegovi žalbeni navodi.
10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda.
11. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
12. Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
l) apelacija je preuranjena;
13. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
14. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelant podnio apelaciju protiv rješenja Kantonalnog suda broj 06 0 U 013213 19 U od 14. oktobra 2019. godine kojim je odbačena njegova tužba protiv rješenja Ministarstva broj 02-19-6/19 od 6. maja 2019. godine. Međutim, Ustavni sud zapaža da apelant u apelaciji eksplicitno izjavio da je protiv tog rješenja Kantonalnog suda podnio zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke i da je postupak o tom zahtjevu još u toku. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je naprijed navedenim rješenjem Ministarstva od 6. maja 2019. godine poništen zaključak Upravnog odbora Agencije za privatizaciju broj 04-19-220/18 od 13. novembra 2018. godine i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovno odlučivanje. Dakle, predmetni upravni postupak, a koji je, kako to proizilazi iz dostavljene dokumentacije, pokrenut upravo od strane apelanta podnošenjem Agenciji za privatizaciju zahtjeva za izdavanje potvrde, je još uvijek u toku s obzirom da je vraćen u fazu odlučivanja pred Upravnim odborom Agencije za privatizaciju kao prvostepenim organom. Shodno navedenom, Ustavni sud smatra da apelant kao podnosilac zahtjeva može učestvovati u tom prvostepenom postupku radi zaštite svojih prava i pravnih interesa. Dakle, imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak, prema dostavljenoj dokumentaciji, još uvijek u toku, i to pred redovnim sudom (po zahtjevu za vanredno preispitivanje sudske odluke) i pred prvostepenim organom (s obzirom da je odlukom drugostepenog organa predmet vraćen prvostepenom organu na ponovno odlučivanje)
15. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na to da, prema članu 31. Pravila Ustavnog suda, kod odlučivanja Ustavni sud, ispituje da li postoje samo one povrede koje su iznesene u apelaciji. Također, Ustavni sud podsjeća i na to da su apelanti, u smislu člana 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, dužni da obavijeste Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom, a koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, apelant nije obavijestio Ustavni sud da su u međuvremenu donesene konačne odluke u ovom predmetu, niti je osporio te odluke.
16. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić