Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1677/21 (M. P. i G. V.)
Odluka donesena 09. 06. 2021.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Zastara
- Naknada štete
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1677/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 06. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. lipnja 2021. godine, u predmetu broj AP-1677/21, rješavajući apelaciju koju su podnijeli Mladen Popović i Gordana Vidović, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Mladen Popović i Gordana Vidović protiv Presude Okružnoga suda u Banjaluci broj 72 0 P 075404 20 Gž od 24. veljače 2021. godine i Presude Osnovnoga suda u Gradišci broj 72 0 P 075404 19 P od 28.
veljače 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.
OBRAZLOŽENJE
1. Mladen Popović i Gordana Vidović (u daljnjemu tekstu: apelant i apelantica i/ili apelanti), oboje iz Gradiške, koje zastupa Rafaela Ljubojević-Đurić, odvjetnica iz Gradiške, podnijeli su 14. svibnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnoga suda u Banjaluci (u daljnjemu tekstu: Okružni sud) broj 72 0 P 075404 20 Gž od 24. veljače 2021. godine i Presude Osnovnoga suda u Gradišci broj 72 0 P 075404 19 P od 28. veljače 2020. godine.
2. U predmetnome postupku, koji je okončan osporenom odlukom Okružnoga suda, odbijen je kao neutemeljen tužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili da se obveže tuženica („Krajina osiguranje“ a.d. Banjaluka) da im na ime naknade nematerijalne štete isplati određeni iznos, i to apelantu ime naknade nematerijalne štete za umanjenje životne aktivnosti, na ime pretrpljenih fizičkih bolova, na ime pretrpljenoga straha, te na ime naruženosti određene iznose, sa zakonskom zateznom kamatom, te apelantici na ime pretrpljenih fizičkih bolova, na ime pretrpljenoga straha i na ime naruženosti određene iznose, sa zakonskom zateznom kamatom (sve bliže označeno u izreci prvostupanjske odluke).
3. U obrazloženju osporene odluke Okružni je sud istakao da iz utvrđenja prvostupanjskoga suda slijedi da se 25. svibnja 2014. godine zbila prometna nezgoda u kojoj su sudjelovali A.A. sa motornim vozilom „Ford Escort“, te apelant koji je upravljao skuterom „Falcon“ i apelantica kao suvozačica, da je nezgodu prouzročila A.A. koja je kazneno odgovarala i pravomoćnom presudom od 17. prosinca 2018. godine oglašena krivom za kazneno djelo Ugrožavanje javnoga prometa iz čl. 410. st. 2. u svezi sa st. 1. Kaznenoga zakona (u daljnjemu tekstu: KZ). Okružni je sud istakao da je dalje utvrđeno da je apelant zadobio teške tjelesne ozljede, da mu je umanjena životna aktivnost 13%, da je trpio fizički bol i strah, da je apelantica dobila lake tjelesne ozljede i da je trpjela fizički bol i strah. Okružni je sud istakao da je prvostupanjski sud zaključio da je tuženica odgovorna za nastalu štetu, ali kako je utemeljen istaknuti prigovor zastare potraživanja, tužbeni zahtjev je odbijen temeljem odredbe čl. 376. st. 1. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjemu tekstu: ZOO). Okružni je sud istakao da je potonjom odredbom propisano da potraživanje naknade prouzročene štetom zastarijeva za 3 godine od kada je oštećeni doznao za štetu i osobu koja je štetu učinila, a u svakome slučaju za 5 godina od dana nastanka štete. Okružni je sud istkao da kada se ima u vidu da se štetni događaj desio 24. svibnja 2014. godine, koje posljedice su nakon okončanoga liječenja definitivno bile poznate apelantu u veljači 2015. godine, a za apelanticu u kolovozu 2014. godine, to je nastupila zastara potraživanja svih vidova štete, jer je do podnošenja tužbe 15. veljače 2019. godine protekao subjektivni rok zastare potraživanja. Okružni je sud istakao da je neutemeljen prizivni navod da se o šteti trebalo odlučivati temeljem čl. 377. ZOO, jer je šteta nastala kaznenim djelom za koje je A.A. osuđena po KZ, koji je važio u vrijeme izvršenja kaznenoga djela. Okružni je sud istakao da prema odredbi čl. 377. st. 1. ZOO zahtjev za naknadu štete koja je uzrokovana kaznenim djelom zastarijeva istekom vremena koje je određeno za zastaru kaznenoga gonjenja i u slučaju kada je za kazneno djelo predviđen dulji rok zastare u odnosu na rok zastare predviđen čl. 376. ZOO. Okružni je sud istakao da se navedena odredbe može primijeniti samo prema učinitelju kaznenoga djela koji je za naknadu štete odgovoran na temelju krivnje, a ne i prema trećoj osobi koja je odgovorna po drugome zakonskome osnovu, kao tuženica u konkretnome slučaju.
Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelanti, u biti, smatraju da su redoviti sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili pozitivnopravne propise, smatrajući da se na tuženicu ima primijeniti odredba čl.
377. ZOO, budući da je do štete došlo činjenjem kaznenoga djela. Osim toga, apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (kažnjavanje samo na temelju zakona), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već ih utemeljili na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenome činjeničnome stanju i pogrešnoj primjeni pozitivnopravnih propisa.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelanti moraju navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelanti navode, tj. ako apelanti nemaju „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja su se apelanti pozvali u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivnopravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga je suda da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP-20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenome glasniku BiH“ broj 58/05).
8. Na temelju činjenica konkretnoga predmeta, koje proistječu iz dokumenata predočenih Ustavnome sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučivanje, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tomu pogledu. Naime, imajući u vidu detaljno i jasno obrazloženje Okružnoga suda, Ustavni sud, nasuprot navodima apelanata glede primjene roka zastare iz čl. 377. ZOO, ne nalazi da su osporene odluke utemeljene na proizvoljnoj primjeni relevantnih odredaba ZOO. Pri tomu, Ustavni sud ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.
9. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić