Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1596/21 (S. Š.)
Odluka donesena 09. 06. 2021.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Građanski postupak
- Naknada štete
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1596/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 06. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. juna 2021. godine, u predmetu broj AP-1596/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Sead Šarić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Sead Šarić protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 20 0 P 056490 20 Gž 2 od 12. marta 2021. godine i Presude Općinskog suda u Cazinu broj 20 0 P 056490 20 P 2 od 12. novembra 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Sead Šarić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Cazina, kojeg zastupa Muhamed Mujakić advokat iz Cazina, podnio je 10. maja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 20 0 P 056490 20 Gž 2 od 12. marta 2021. godine i Presude Općinskog suda u Cazinu broj 20 0 P 056490 20 P 2 od 12. novembra 2020. godine.
2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnog suda, apelant je obavezan da isplati tužiocu (JP Elektroprivreda BiH d.d. Sarajevo Podružnica „Elektrodistribucija" Bihać) na ime naknade štete po osnovu neovlaštene potrošnje električne energije iznos od 12.572,42 KM sa zakonskom zateznom kamatom.
3. U obrazloženju prvostepene odluke prvostepeni sud je naveo da je apelant izvršio samovoljno i nelegalno priključenje stambenog objekta na elektrodistributivnu mrežu nakon isključenja (bio isključen kao kupac zbog neplaćanja duga). S tim u vezi je naveo da je na taj način došlo do neovlaštene potrošnje električne energije pa je tužilac, shodno članu 74. stav 6. Općih uslova za isporuku električne energije sa početkom primjene od 1. januara 2015. godine (u daljnjem tekstu: Opći uslovi) ovlašten izvršiti obračun, fakturisanje i naplatu u skladu s Metodologijom za utvrđivanje količina i cijene za obračun električne energije (u daljem tekstu: Metodologija) po osnovu neovlaštene potrošnje, a obračunski period neovlaštene potrošnje ne može biti duži od godinu dana. Naveo je da je tužilac ispostavio račun za ustanovljenu neovlaštenu potrošnju na iznos od 12.478,82 KM (za period od 22. decembra 2016. do 21. decembra 2017. godine) i račun za troškove ustanovljenja neovlaštene potrošnje električne na iznos od 93,60 KM, što ukupno iznosi 12.572,42 KM, te naglasio da se u ovom slučaju ne radi o utvrđivanju potrošene električne energije već se zbog neovlašteno preuzete električne energije vrši obračun posebnom metodologijom (Prilog 1 Općih uslova). Također je naveo da je apelant neovlaštenim preuzimanjem električne energije pričinio štetu tužiocu koju je dužan naknaditi i platiti u visini obračunatoj propisanom metodologijom (član 154 stav 1 Zakona o obligacionim odnosima; u daljnjem tekstu: ZOO, član 74 stav 6. Općih uslova i član 71. u vezi s članom 70. Zakona o električnoj energiji), pa je tužbeni zahtjev u cijelosti usvojio kao osnovan.
4. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da je tužiocu učinjena šteta neovlaštenom potrošnjom električne energije. Dalje je naveo da, i bez uzimanja u obzir novog dokaza „elementi obračuna“ od 26. decembra 2017. godine, na osnovu činjenica utvrđenih iz drugih dokaza (zapisnik i računi) uz primjenu Općih uslova i Metodolgije slijedi tačnom visina utuženog duga. Naveo je da su bitne činjenice vrsta i promjer kabla kojim je neovlašteno korištena električna energija sadržane u zapisniku o neovlaštenoj potrošnji, te da je sve ostalo što je potrebno za obračun visine štete izražene u novcu propisano Općim uslovima i Metodologijom kao sastavnim dijelom tih uvjeta. Također je naveo da je tužilac pravilno utvrdio iznos neovlaštene potrošnje električne energije, obračunat i fakturisan u računima na kojima tužilac zasniva visinu duga. Naveo je da povreda postupka uzimanjem u obzir novoga dokaza „elementi obračuna“ od 26. decembra 2017. godine na glavnoj raspravi nije takva da je uticala na zakonitost pobijane odluke (član 209. Zakona o parničnom postupku), jer je prvostepena odluka, uz primjenu odredaba Općih uslova, Metodologije, te člana 154. ZOO, ispravno donesena i bez toga novog dokaza, budući da je prvostepeni sud ocijenio i sve ostale dokaze. S obzirom da je neovlaštena potrošnja utvrđena 2017. godine, a tužba podnesena 2018. godine, dok je rok zastare tri godine za naknadu štete u smislu člana 376. stav 1. ZOO, naveo je da je neosnovan apelantov navod o zastari potraživanja.
Apelacioni navodi
5. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da je „sud u ponovnom postupku na glavnoj raspravi održanoj 13. oktobra 2020. godine dozvolio izvođenje novog dokaza čitanje isprave elementi obračuna od 26. decembra 2017 godine, iako se apelant protivio izvođenju tog dokaza navodeći da je isti dokaz mogao predložiti na pripremnom ročištu“.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant poziva u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud, nasuprot navodima apelanta, ne nalazi bilo šta što bi ukazalo na proizvoljno postupanje Kantonalnog suda u predmetnom postupku. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić