Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-445/20 (M. M. i drugi)

Odluka donesena 09. 06. 2021.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršenje
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-445/20

Apelacija

Odluka o meritumu

09. 06. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. juna 2021. godine, u predmetu broj AP 445/20, rješavajući apelacije Mirvete Muhadžić i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1) i (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbijaju se kao neosnovane apelacije koje su podnijeli:

Mirveta Muhadžić zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sanskom Mostu br. 022-0-I-08-000-607, 022-0-I- 07-000065 i 22 0 I 019635 12 I, Tarik Talić zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sanskom Mostu br. 022-0-I-07-000058, 022-0-I-07-000067, 22 0 I 013516 11 I, 22 0 I 021137 12 I, 22 0 Rs 006292 14 I i 22 0 I 021139 12 I, Vojin Rajlić, Midhet Hrnčić, Ismet Seferović, Hatka Kurbegović, Tarik Talić, Sabahudin Sarajlić i Ismet Kamerić zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sanskom Mostu br.

22 0 Rs 014607 20 I od 10. februara 2020. godine, 22 0 I 003639 09 I od 21. juna 2010. godine, 22 0 P 001595 13 I od 5. marta 2014.

godine, 22 0 I 021083 12 I od 3. februara 2014. godine, 22 0 I 014225 11 I od 28. marta 2012. godine, 22 0 I 018461 12 I od 3. septembra 2013. godine, 22 0 I 017543 11 I od 13. novembra 2012. godine, 22 0 I 018881 12 I od 13. septembra 2013. godine, 22 0 Rs 006495 15 I od 7. januara 2016. godine, 669/05 od 7. februara 2006. godine, 022 0 I 07 000040 od 11. maja 2007. godine, 022 0 I 08 000685 od 28.

novembra 2008. godine, 022 0 I 08 000724 od 29. decembra 2008.

godine, 022 0 I 021137 12 I od 17. juna 2013. godine, 022 0 I 021139 12 I od 4. februara 2014. godine, 22 0 Rs 006292 14 I od 24.

decembra 2014. godine, 022 0 I 07 000052 od 11. maja 2007. godine, 022 0 I 06 002102 od 23. novembra 2006. godine, 022 0 I 07 000200 od 16. aprila 2007. godine, 022 0 I 08 000571 od 18. augusta 2008.

godine, 22 0 I 013407 10 I od 13. februara 2012. godine, 22 0 I 001780 13 I od 9. januara 2014. godine, 22 0 I 009377 10 I od 16.

novembra 2011. godine i 22 0 Rs 006311 15 I od 7. januara 2016.

godine, Elvira Akiković zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sanskom Mostu broj 022-0-I-08-000111 od 11.

augusta 2008. godine, Jasna Bates, Denis Ružička, Zuhra Kuduzović, Razija Hodak i Uzejfa Musić zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bihaću br. 17 0 Rs 055903 15 I od 26. augusta 2015. godine, 017 0 I 07 002931 od 9. jula 2007. godine, 17 0 Rs 049378 15 I 4 od 8. januara 2015. godine, 017 0 I 07 002933 od 9. jula 2007. godine, 17 0 Rs 049378 15 I od 8. januara 2015. godine, 17 0 Rs 049378 15 I 12 od 22. januara 2015. godine, 017 0 I 07 003157 od 20.

augusta 2008. godine, 17 0 Rs 049378 15 I 6 od 8. januara 2015.

godine, Senka Ibrahimpašić zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bosanskoj Krupi broj 018 0 I 07 002622 od 6.

decembra 2007. godine, Mersada Cerić zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bihaću br. 017-0-I-08-005250 od 7. aprila 2009.

godine i 017-0-I-07-004663 od 26. decembra 2017. godine, Senada Garibović, Elvira Pehlivanović, Endira Tičević i Maida Koljić zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bihaću br. 22 0 I 050363 20 I od 29. januara 2021. godine, 22 0 I 050618 20 I od 11. januara 2021. godine, 22 0 Rs 037989 20 I od 20.

januara 2021. godine i 22 0 Rs 050377 20 I od 21. januara 2021.

godine, Mirzeta Vujić zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bihaću br. 17 0 Rs 087191 18 I od 4. decembra 2018. godine, 17 0 Rs 056761 14 I od 4. septembra 2014. godine, 17 0 P 002442 09 I od 9. juna 2009. godine i 17 0 I 07 003437 od 28. augusta 2007.

godine, Ćazim Zec, Fatima Štulanović i Senad Ibrahimović zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sanskom Mostu br.

22 0 I 050617 20 I od 12. februara 2021. godine i 22 0 Rs 050373 20 I od 20. januara 2021. godine.

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Tarika Talića, Ćazima Zeca i Fatime Štulanović zbog neizvršenja presuda Općinskog suda u Sanskom Mostu br. 22 0 P 019616 12 Rs od 8. jula 2016. godine, Rs-560/2005 od 18. aprila 2008. godine, 22 0 Rs 014826 11 Rs od 22.

septembra 2015. godine, 22 0 Rs 027380 14 Rs od 11. jula 2018.

godine, 22 0 Rs 037974 16 Rs od 12. jula 2019. godine i 22 0 Rs 037982 16 Rs od 12. jula 2019. godine, te zbog neizvršenja sudske nagodbe Općinskog suda u Sanskom Mostu broj 22 0 Rs 037973 16 Rs od 23. novembra 2018. godine zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. AP 445/20

1. Mirveta Muhadžić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sanskog Mosta podnijela je 4. februara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sanskom Mostu br. 022-0-I-08-000- 607, 022-0-I-07-000065 i 22 0 I 019635 12 I.

2. AP 547/20

2. Tarik Talić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sanskog Mosta podnio je 12. februara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sanskom Mostu br. 022-0-I-07-000058, 022-0-I-07-000067, 22 0 I 013516 11 I, 22 0 I 021137 12 I, 22 0 Rs 006292 14 I i 22 0 I 021139 12 I, te zbog neizvršenja presuda Općinskog suda u Sanskom Mostu br. 22 0 P 019616 12 Rs od 8. jula 2016. godine, Rs-560/2005 od 18. aprila 2008. godine i 22 0 Rs 014826 11 Rs od 22. septembra 2015. godine.

3. AP 1510/20

3. Vojin Rajlić, Midhet Hrnčić, Ismet Seferović, Hatka Kurbegović, Tarik Talić, Sabahudin Sarajlić i Ismet Kamerić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Adil Draganović, advokat iz Sanskog Mosta, podnijeli su 16. aprila 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sanskom Mostu br. 22 0 Rs 014607 20 I od 10. februara 2020. godine, 22 0 I 003639 09 I od 21. juna 2010. godine, 22 0 P 001595 13 I od 5. marta 2014. godine, 22 0 I 021083 12 I od 3. februara 2014. godine, 22 0 I 014225 11 I od 28. marta 2012. godine, 22 0 I 018461 12 I od 3. septembra 2013. godine, 22 0 I 017543 11 I od 13. novembra 2012. godine, 22 0 I 018881 12 I od 13. septembra 2013. godine, 22 0 Rs 006495 15 I od 7. januara 2016. godine, 669/05 od 7. februara 2006. godine, 022 0 I 07 000040 od 11. maja 2007. godine, 022 0 I 08 000685 od 28. novembra 2008. godine, 022 0 I 08 000724 od 29. decembra 2008. godine, 022 0 I 021137 12 I od 17. juna 2013. godine, 022 0 I 021139 12 I od 4. februara 2014. godine, 22 0 Rs 006292 14 I od 24. decembra 2014. godine, 022 0 I 07 000052 od 11. maja 2007. godine, 022 0 I 06 002102 od 23. novembra 2006. godine, 022 0 I 07 000200 od 16. aprila 2007. godine, 022 0 I 08 000571 od 18. augusta 2008. godine, 22 0 I 013407 10 I od 13. februara 2012. godine, 22 0 I 001780 13 I od 9. januara 2014. godine, 22 0 I 009377 10 I od 16. novembra 2011. godine i 22 0 Rs 006311 15 I od 7. januara 2016. godine.

4. AP 1609/20

4. Elvira Akiković (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Ključa, koju zastupa Teufik Bešar, advokat iz Ključa, podnijela je 29. aprila 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sanskom Mostu broj 022-0-I-08-000111 od 11. augusta 2008. godine.

5. AP 2588/20

5. Jasna Bates, Denis Ružička, Zuhra Kuduzović, Razija Hodak i Uzejfa Musić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Adil Draganović, advokat iz Sanskog Mosta, podnijeli su 24. jula 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bihaću br. 17 0 Rs 055903 15 I od 26. augusta 2015. godine, 017 0 I 07 002931 od 9. jula 2007. godine, 17 0 Rs 049378 15 I 4 od 8. januara 2015. godine, 017 0 I 07 002933 od 9. jula 2007. godine, 17 0 Rs 049378 15 I od 8. januara 2015. godine, 17 0 Rs 049378 15 I 12 od 22. januara 2015. godine, 017 0 I 07 003157 od 20. augusta 2008. godine, 17 0 Rs 049378 15 I 6 od 8. januara 2015. godine.

6. AP 2935/20

6. Senka Ibrahimpašić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bosanske Krupe podnijela je 12. augusta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bosanskoj Krupi broj 018 0 I 07 002622 od 6. decembra 2007. godine.

7. AP 3804/20

7. Mersada Cerić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bihaća, koju zastupa ZAK Ilijas Midžić i Elvisa Zulić, advokati iz Bihaća, podnijela je 22. oktobra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bihaću br. 017-0-I-08-005250 od 7. aprila 2009. godine i 017-0-I-07-004663 od 26. decembra 2017. godine.

8. AP 455/21

8. Senada Garibović, Elvira Pehlivanović, Endira Tičević i Maida Koljić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Adil Draganović, advokat iz Sanskog Mosta, podnijeli su 9. februara 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bihaću br. 22 0 I 050363 20 I od 29. januara 2021. godine, 22 0 I 050618 20 I od 11. januara 2021. godine, 22 0 Rs 037989 20 I od 20. januara 2021. godine i 22 0 Rs 050377 20 I od 21. januara 2021. godine.

9. AP 590/21

9. Mirzeta Vujić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bihaća podnijela je 19. februara 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bihać br. 17 0 Rs 087191 18 I od 4. decembra 2018. godine, 17 0 Rs 056761 14 I od 4. septembra 2014. godine, 17 0 P 002442 09 I od 9. juna 2009. godine i 017 0 I 07 003437 od 28. augusta 2007. godine.

10. AP 1405/21

10. Ćazim Zec, Fatima Štulanović i Senad Ibrahimović (u daljnjem tekstu: prvo i/ili drugo i/ili trećeapelant, odnosno apelanti), koje zastupa Adil Draganović, advokat iz Sanskog Mosta, podnijeli su 20. aprila 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sanskom Mostu br. 22 0 I 050617 20 I od 12. februara 2021. godine i 22 0 Rs 050373 20 I od 20. januara 2021. godine, te prvoapelant i drugoapelantica zbog neizvršenja presuda Općinskog suda u Sanskom Mostu br. 22 0 Rs 027380 14 Rs od 11. jula 2018. godine, 22 0 Rs 037974 16 Rs od 12. jula 2019. godine i 22 0 Rs 037982 16 Rs od 12. jula 2019. godine, te neizvršenja sudske nagodbe broj 22 0 Rs 037973 16 Rs od 23. novembra 2018. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom Spajanje predmeta

11. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 445/20. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti donijeti odluku o apelacijama na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.

III. Činjenično stanje

12. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

13. Iz apelacionih navoda proizlazi da su, postupajući po prijedlozima apelanata na osnovu izvršnih isprava – pravosnažnih presuda, rješenja, odnosno sudskih nagodbi, Općinski sud u Bihaću, Općinski sud u Sanskom Mostu i Općinski sud u Velikoj Kladuši donijeli rješenja o izvršenju, navedena u izreci ove odluke, kojima su određena predložena izvršenja na novčanim sredstvima koja se nalaze na transakcijskim računima kod poslovne banke Unsko-sanskog kantona kao izvršenika.

14. Iz apelacionih navoda proizlazi da su Općinski sud u Bihaću, Općinski sud u Sanskom Mostu i Općinski sud u Velikoj Kladuši predmetna rješenja o izvršenju dostavili poslovnim bankama kod kojih izvršenik ima transakcijske račune.

15. Prema stanju spisa predmeta, rješenja o izvršenju nisu provedena.

IV.Apelacija a)Navodi iz apelacija

16. Apelanti smatraju da im je, zbog neprovođenja predmetnih rješenja o izvršenju, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, pojedini apelanti se pozivaju i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr. pravo na djelotvoran pravni lijek, nediskriminacija itd.). Apelanti su naveli hronologiju predmetnih postupaka navedenih u činjeničnom dijelu odluke, te, iako postoje razike u apelacionim navodima, u suštini, smatraju da Vlada Unsko-sanskog kantona i dalje ne ispunjava svoje pozitivne obaveze da omogući djelotvorno izvršenje sudskih odluka time što u budžetu ne osigurava novčana sredstva za izvršenje pravomoćnih sudskih odluka.

V.Relevantni propisi

17. Zakon o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 32/03, 52/03 - ispravka, 33/06, 39/06 - ispravka, 39/09, 29/11 - OUSBiH, 74/11 - OUSFBiH, 35/12, 35/12 - Rješenje USBiH, 46/16, 36/17 - OUSBiH, 55/18 - Rješenje USBiH i 25/20 OUSBiH) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

Član 138. st. 3. i 6.

(3) Izvršenje na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine i kantona provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršavanju budžeta.

(6) Svi nivoi vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine (Federacija, kanton, grad i općina) koji imaju izvršne sudske presude dužni su u svojim budžetima predvidjeti sredstva za isplatu sudskih izvršnih rješenja na teret tih budžeta u iznosu najmanje 0,3% ukupno planiranih prihoda u budžetu.

Član 167. st. 1, 2. i 3.

(1) Banka naplatu obavlja redom, prema vremenu dostave rješenja o izvršenju ako zakonom nije drukčije određeno.

(2) Banka vodi posebnu evidenciju redoslijeda rješenja o izvršenju po danu i vremenu dostavljanja i izdaje tražiocu izvršenja, na njegov zahtjev, potvrdu o mjestu njegovog potraživanja u tom redoslijedu.

(3) Banka ne može provesti nalog izvršenika prije isplate potraživanja utvrđene rješenjem o izvršenju, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.

VI.Dopustivost

18. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Dopustivost u odnosu na predmete br. AP 547/20 i AP 1405/21 (zbog neizvršenja presuda Općinskog suda u Sanskom Mostu br. 22 0 P 019616 12 Rs od 8. jula 2016. godine, Rs- 560/2005 od 18. aprila 2008. godine, 22 0 Rs 014826 11 Rs od 22. septembra 2015. godine, 22 0 Rs 027380 14 Rs od 11. jula 2018. godine, 22 0 Rs 037974 16 Rs od 12. jula 2019. godine i 22 0 Rs 037982 16 Rs od 12. jula 2019. godine, te zbog neizvršenja sudske nagodbe Općinskog suda u Sanskom Mostu broj 22 0 Rs 037973 16 Rs od 23. novembra 2018. godine)

19. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija u odnosu na apelacione navode zbog neizvršenja presuda Općinskog suda u Sanskom Mostu br. 22 0 P 019616 12 Rs od 8. jula 2016. godine, Rs- 560/2005 od 18. aprila 2008. godine, 22 0 Rs 014826 11 Rs od 22. septembra 2015. godine, 22 0 Rs 027380 14 Rs od 11. jula 2018. godine, 22 0 Rs 037974 16 Rs od 12. jula 2019. godine i 22 0 Rs 037982 16 Rs od 12. jula 2019. godine te zbog neizvršenja sudske nagodbe Općinskog suda u Sanskom Mostu broj 22 0 Rs 037973 16 Rs od 23. novembra 2018. godine, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1) i (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. st. (1) i (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

20. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi, Ustavni sud, odluke br. AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

21. U konkretnim slučajevima apelanti navode da odluke Općinskog suda u njihovu korist nisu izvršene.

22. Prema ustaljenoj praksi Evropskog suda za ljudska prava, «na svakoj državi potpisnici sporazuma je da uspostavi odgovarajuće sudove i tribunale, da utvrdi granice svoje nadležnosti i predvidi uvjete za pokretanje postupaka (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Guzzardy protiv Italije, presuda od 6. novembra 1980. godine, Serija A, broj 39, stav 72). Međutim, taj sud ističe da su mehanizmi zaštite koje je uspostavila Evropska konvencija sekundarni u odnosu na pravne sisteme država koji se tiču zaštite ljudskih prava. Evropska konvencija prepušta zadatak osiguravanja prava i sloboda koji su u okrilju Evropske konvencije nadležnim organima svake države potpisnice. «Institucije uspostavljene Konvencijom daju svoj doprinos ovom zadatku, ali će one biti uključene u postupak tek kada se iscrpe svi pravni lijekovi u domaćem pravnom sistemu» (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Handyside protiv Velike Britanije, Serija A broj 24, stav 48). Prema tome, zaštita apelantovih ustavnih prava je, prije svega, zadatak redovnih sudova, a tek onda Ustavnog suda.

23. S tim u vezi, Ustavni sud napominje da se prinudno izvršenje pravomoćnih i izvršnih sudskih odluka ostvaruje pred nadležnim sudom u izvršnom postupku podnošenjem prijedloga za izvršenje. Ustavni sud primjećuje da apelanti nisu u apelaciji naveli, niti iz dokaza koje su dostavili uz apelaciju proizlazi da su oni, u skladu sa članom 3. Zakona o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 32/03, 52/03 - ispravka, 33/06, 39/06 - ispravka, 39/09, 29/11 - OUSBiH, 74/11 - OUSFBiH, 35/12, 35/12 - Rješenje USBiH, 46/16, 36/17 - OUSBiH i 55/18 - Rješenje USBiH) podnijeli prijedlog za izvršenje navedenih presuda, odnosno sudske nagodbe, kako bi ostvarili prava iz navedenih odluka. Stoga, Ustavni sud nalazi da apelanti, propustom da pokrenu izvršne postupke, nisu ispunili uvjet iscrpljivanja svih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu u smislu člana 18. Pravila Ustavnog suda.

24. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

Dopustivost u odnosu na neizvršenja predmetnih rješenja o izvršenju

25. Ustavni sud naglašava da je gotovo identična pravna pitanja – neizvršenje rješenja o izvršenju na teret sredstava budžeta kantonā – razmatrao u više svojih odluka, uključujući i Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 4368/11 od 25. juna 2013. godine (dostupnu na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Razlozi navedeni u Odluci Ustavnog suda broj AP 4368/11 u pogledu dopustivosti apelacije u cijelosti se odnose i na konkretne apelacije, pa se Ustavni sud, umjesto posebnog obrazloženja o dopustivosti, u cijelosti poziva na razloge navedene u citiranoj odluci Ustavnog suda.

VII.Meritum

26. Nakon što je utvrđeno da je jedan dio navoda u predmetima br. AP 547/20 i AP 1405/21 nedopušten zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih po zakonu, Ustavni sud će ispitati samo dio navoda kojima apelanti, u suštini, smatraju da im je, zbog neizvršenja predmetnih rješenja o izvršenju, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.[...] Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.[...] Pravo na imovinu Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

k) pravo na imovinu.

Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u relevantnom dijelu glasi:

Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava. [...]

27. Ustavni sud napominje da su, prema članu I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, te prema članu 1. Evropske konvencije, svi nivoi vlasti u Bosni i Hercegovini dužni osigurati poštovanje individualnih ljudskih prava u koja se ubraja i pravo na pravično suđenje u razumnom roku, čije se garancije odnose i na fazu izvršenja pravosnažne sudske odluke prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, s obzirom na to da su pravosnažnom sudskom odlukom dosuđena novčana potraživanja. Takva obaveza se ne može umanjiti činjenicom da u konkretnom slučaju izvršenje ide na teret budžetskih sredstava Unsko-sanskog kantona, te da, uslijed velikog broja povjerilaca, nema raspoloživih sredstava na kojima bi se izvršenje moglo provesti.

28. Ustavni sud konstatira da navedene apelacije pokreću identično pitanje propusta javne vlasti, konkretno Unsko-sanskog kantona, da ispuni svoju pozitivnu obavezu zaštite individualnih ljudskih prava i omogući izvršenje sudskih odluka na teret budžeta tog kantona u razumnom roku, u skladu sa standardima prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

29. S tim u vezi, Ustavni sud podjeća da je u Odluci broj AP 4007/18 od 12. marta 2019. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba, kao i u nizu istovrsnih odluka donesenih na sjednici Velikog vijeća od 12. marta 2019. godine, koje se odnose na neizvršenje sudskih odluka na teret budžeta raznih nivoa vlasti u FBiH), razmatrao svoju praksu, kao i praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) koja se tiče neizvršenja sudskih odluka na teret budžeta Unsko-sanskog kantona i ukazao da je, i nakon ranije donesenih odluka Ustavnog suda i Evropskog suda o istom pitanju u kojima je utvrđivano da javna vlast nije ispunila svoju pozitivnu obavezu zaštite ljudskih prava imalaca sudskih odluka na teret budžeta i nalagano je preduzimanje općih mjera koja bi omogućila svim imaocima sudskih odluka na teret budžeta da svoje potraživanje naplate u razumnom roku Ustavni sud i dalje je suočen s izuzetno velikim brojem apelacija koje se odnose na nove konkretne istovrsne slučajeve. Ustavni sud je s tim u vezi zaključio da „to jasno ukazuje da preduzete mjere još uvijek nisu dale pune efektivne rezultate, budući da apelaciona nadležnost Ustavnog suda predstavlja supsidijarnu zaštitu ljudskih prava u slučajevima kada se efektivno iscrpe sve druge mogućnosti predviđene odgovarajućim propisima“. Ustavni sud je u navedenim odlukama istakao da je svako lice unutar određene grupe u principu ovlašteno podnijeti pojedinačnu apelaciju. To, međutim, dovodi do gomilanja pojedinačnih apelacija u istovrsnim predmetima koji uzrokuju gušenje rada Ustavnog suda. Pored toga, Ustavni sud mora ispitati svaki konkretan slučaj s obzirom na opće mjere koje država treba preduzeti u interesu drugih potencijalno pogođenih lica, a ne samo podnosilaca apelacija.

30. Ustavni sud je otišao i dalje od konstatacije da postoji strukturalni problem, ne ograničavajući se samo na utvrđivanje povrede ustavnih prava apelanata, već je Vladi Unsko-sanskog kantona naložio preduzimanje adekvatnih i dovoljnih mjera s ciljem ispunjavanja pozitivne obaveze zaštite individualnih ljudskih prava i omogućavanja izvršenja sudskih odluka na teret budžeta u razumnom roku.

31. Ustavni sud je u navedenoj odluci ukazao da su nadležni organi javne vlasti dužni da sami pronađu optimalna rješenja da ispune svoje pozitivne obaveze poštovanja individualnih ljudskih prava i osnovnih sloboda i da uspostave pravičnu ravnotežu između općeg interesa da javna vlast kao budžetski korisnik nesmetano funkcionira, s jedne strane, te da apelanti i svi drugi imaoci sudskih odluka na teret budžeta odgovarajućeg nivoa javne vlasti naplate svoja potraživanja u razumnom roku. S druge strane, javna vlast je u najboljoj poziciji da procijeni koje su mjere izvodive i moguće. Neophodno je da nadležni organi usvoje i implementiraju adekvatne i dostatne mjere kojim bi se otklonila postojeća neproporcionalnost u zaštiti ovih suprotstavljenih interesa, utvrdio detaljan i izvodiv plan aktivnosti, utvrdio ukupan zbir svih potraživanja na teret budžeta po osnovu sudskih odluka, sačinila i redovno ažurirala lista povjerilaca po osnovu tih odluka, planirala neophodna sredstva u budžetu za isplatu potraživanja po osnovu sudskih odluka, te po utvrđenom redu vršila njihova isplatu, utvrdio način na koji se vrši redovno i transparentno obavještavanje imalaca pravosnažnih sudskih odluka o ažuriranoj listi povjerilaca i redoslijedu naplate.

32. Pri tome Ustavni sud je naglasio da cilj ove odluke nije da se apelanti dovedu u privilegiran položaj u odnosu na ostale imaoce pravosnažnih sudskih oluka na teret budžeta, koji se nalaze u istoj pravnoj situaciji, a nisu se obraćali Ustavnom sudu, jer bi to bilo suprotno cilju zaštite ljudskih prava provođenjem generalne politike preventivnih mjera i uspostave generalnih mehanizama kojim se otklanja utvrđeno kršenje ljudskih prava i osnovnih sloboda, te bi vodilo dodatnom kršenju ljudskih prava remećenjem plana i sistema realizacije utvrđenih potraživanja u skladu s planom. Ovom odlukom se nalaže javnoj vlasti da uspostavi efektivan i transparentan mehanizam evidentiranja, planiranja i isplata svih potraživanja po osnovu sudskih odluka na teret budžeta, kojim bi se uklonila utvrđena kršenja ljudskih prava na pravično suđenje i imovinu kako apelanata, tako i svih drugih imalaca sudskih odluka na teret budžeta, te omogućila ubuduće imaocima sudskih odluka na teret budžeta naplata dosuđenih potraživanja u skladu sa standardima prava na pravično suđenje i imovinu, a što podrazumijeva i izvjesnost realizacije potraživanja apelanata u rokovima koji se u datim konkretnim okolnostima mogu smatrati razumnim. Na ovaj način bi imaoci sudskih odluka na teret budžeta svoja potraživanja realizirali pred nadležnim organima u skladu sa standardima prava na pravično suđenje i imovinu, te bi prestala potreba obraćanja Ustavnom sudu podnošenjem velikog broja istovrsnih apelacija kojim se preopterećuje Ustavni sud istovrsnim predmetima i negativno utječe na mogućnost adekvatne zaštite individualnih ljudskih prava pred Ustavnim sudom.

33. U navedenoj odluci Ustavni sud se pozvao na relevantnu praksu Evropskog suda u presudi Burmych protiv Ukrajine br. 46852/13 i dr., presuda Velikog vijeća od 12. oktobra 2017. godine, u kojoj su razmatrane aplikacije koje se tiču istog sistemskog problema koji je Evropski sud ranije identificirao u pilot-presudi Ivanov protiv Ukrajine. Riječ je o nizu problema u funkcioniranju sudske vlasti u Ukrajini zbog kojih je došlo do neizvršavanja ili zakasnjelog izvršavanja pravosnažnih sudskih odluka domaćih sudova, u kombinaciji s nepostojanjem djelotvornog pravnog sredstva u tom pogledu. U presudi Ivanov Evropski sud je ukazao na to da je riječ o složenom strukturnom problemu velikih razmjera, koji zahtijeva preduzimanje obimnih i složenih mjera, zakonodavnog i upravnog karaktera, što zahtijeva uključivanje različitih domaćih tijela. Međutim, Ukrajina još uvijek nije implementirala potrebne opće mjere kojima bi riješila srž sistemskog problema koji je identificirao Evropski sud, niti uspostavila odgovarajuća pravna sredstva kojima bi se pružila zadovoljština na nacionalnom nivou. Evropski sud je, stoga, razmatrao kako riješiti nastalu situaciju na način koji je u skladu sa svrhom pilot-presude i principom supsidijarnosti. Cilj pilot-presude je u tome da se opće mjere koje država treba preduzeti za izvršenje presude odnose i na sve druge žrtve povrede Evropske konvencije. Evropski sud je, s tim u vezi, zaključio u skladu s principom supsidijarnosti, koji se odnosi na cijelu Evropsku konvenciju, a ne samo na pilot-presude, da su pitanja koja su obuhvaćena presudom Ivanov predmet izvršenja, te presude u skladu sa članom 46. Evropske konvencije. Evropski sud je odlučio brisati ove aplikacije sa svoje liste predmeta, smatrajući da se prava svih žrtava sistemske povrede koja su utvrđena u predmetu Ivanov treba da ostvare u postupku izvršenja te presude, a ne u postupku pred Evropskim sudom.

34. Prateći izvršenje ranije datih naloga, Ustavni sud je obaviješten o mjerama koje je Vlada Unsko-sanskog kantona preduzela radi uspostavljanja općih mjera kojim bi omogućila izvršenje sudskih odluka na teret budžeta Unsko-sanskog kantona u razumnom roku. Ustavni sud je obaviješten da je ovaj organ izradio centralnu evidenciju potraživanja svih povjerilaca, sačinjenu prema datumu njihovog izvršnog naslova s evidentiranim isplatama, te redoslijedom dalje isplate i izvršio objavu podataka svih povjerilaca na web-stranici Vlade Unsko-sanskog kantona, transparentno u odnosu na povjerioce. Dalje je navedeno da je Vlada Unsko-sanskog kantona 28. februara 2020. godine usvojila Akcioni plan s generalnim planom izmirenja duga po izvršnim sudskim odlukama i uputila ga zastupniku Vijeća ministara BiH pred Evropskim sudom za ljudska prava, te je s ciljem da povjerioci koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret budžeta Unsko-sanskog kantona utvrdio tačan broj presuda i ukupan zbir svih potraživanja, a na osnovu čega je moguće procijeniti kada će povjerioci biti isplaćeni. Navedeno je da će centralna i transparentna evidencija, koja je sačinjena hronološkim redoslijedom prema datumu njihovog izvršnog naslova, omogućiti isplatu redom, prema vremenu dostave rješenja o izvršenju, u skladu sa Akcionim planom. Dovodeći u vezu ranije date naloge sa preduzetim mjerama Unsko-sanskog kantona, Ustavni sud, ocjenjujući adekvatnost ovih mjera, zapaža da je Akcioni plan u tom kontekstu razmatrao i Evropski sud u svojoj novijoj praksi, koju Ustavni sud dosljedno podržava.

35. U vezi s tim, Evropski sud je razmatrao aplikacije podnesene zbog neizvršenja sudskih odluka na teret budžeta Zeničko-dobojskog kantona (Muhović i Lekić i dr. protiv BiH, aplikacija broj 40841/13 od 15. septembra 2020. godine), Srednjobosanskog kantona (Akeljić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 8039/19 od 13. oktobra 2020. godine), Hercegovačko-neretvanskog kantona (Lavić protiv BiH, aplikacija broj 6340/20 od 9. novembra 2020. godine) i Unsko-sanskog kantona (Šarganović i drugi protiv BiH, aplikacija broj 28251/20 od 9. novembra 2020. godine). Evropski sud je, razmatrajući mjere koje su ti kantoni preduzeli radi izvršenja ranije datih naloga, našao da su navedeni kantoni usvajajući akcione planove implementirali naloge iz ranijih odluka i donijeli odgovarajuće opće mjere kojim se osigurava izvršenje sudskih odluka na teret budžeta tih kantona u razumnom roku, pa je aplikacije zbog neizvršenja odluka na teret budžeta tih kantona brisao.

36. Imajući u vidu relevantnu praksu Evropskog suda, Ustavni sud je, odlučujući o apelacijama koje se tiču neizvršenja sudskih odluka na teret budžeta navedenih kantona, donio odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 2614/19 od 10. novembra 2020. godine, AP 3566/19 i AP 4220/19 od 22. decembra 2020. godine i AP 2005/20 od 3. februara 2021. godine, dostupne na www. ustavnisud.ba, kojim je odbio predmetne apelacije imajući u vidu da su navedeni kantoni izvršili ranije date naloge tako što su usvojili generalne mjere u skladu sa zahtjevima iz Evropske konvencije, koje omogućuju da se sudske odluke na teret budžeta tih kantona izvršavaju u razumnom roku.

37. U kontekstu predmetnih apelacija Ustavni sud naročito ukazuje na relevantnu praksu Evropskog suda koji je, primjenjujući stavove iz navedenih odluka, donio i odluku Šarganović i drugi protiv BiH, aplikacija broj 28251/20 od 9. novembra 2020. godine, koja se, kao i u konkretnim slučajevima, odnosi na Unsko-sanski kanton, te je našao da nema potrebe da razmatra predmetne aplikacije u smislu člana 37. Evropske konvencije, pa je aplikacije podnesene zbog neizvršenja sudskih odluka na teret budžeta Unsko-sanskog kantona brisao s liste predmeta, imajući u vidu da je taj kanton izvršio generalne mjere u skladu sa zahtjevima iz Evropske konvencije tako što je usvojio Akcioni plan od 28. februara 2020. godine s ciljem da omogući izvršenje svih odluka na teret budžeta tog kantona i odredio razuman rok za njihovo izvršenje. Uz Plan je priložena lista od 11.793 neizvršene odluke na teret budžeta tog kantona, a dug po tom osnovu je iznosio oko 175.000.000,00 KM (skoro 75% kantonalnog budžeta za 2020. godinu). Plan predviđa da će sve odluke biti izvršene prema hronološkom redu do 2040. godine.

38. Ustavni sud podsjeća da je, odlučujući o istom ustavnopravnom pitanju, u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 2005/20 od 3. februara 2021. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) odbio kao neosnovane apelacije podnesene zbog neizvršenja sudskih odluka na teret budžeta Unsko-sanskog kantona. U navedenoj odluci je s pozivom na relevantnu praksu Evropskog suda ukazao da je evidentno da će apelanti, u skladu s preduzetim mjerama, moći naplatiti svoja potraživanja na teret budžeta Unsko-sanskog kantona u razumnom roku, imajući u vidu da je taj kanton izvršio generalne mjere u skladu sa zahtjevima iz Evropske konvencije, pa je, u vezi s tim, Ustavni sud smatrao da su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju neosnovani.

39. S obzirom na to da se u konkretnom slučaju predmet odnosi na isto pravno i činjenično pitanje koje je Ustavni sud već razmatrao u navedenoj odluci, Ustavni sud se, umjesto posebnog obrazloženja, u cijelosti poziva na svoju Odluku broj AP 2005/20 od 3. februara 2021. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba).

40. Imajući u vidu sve navedeno, te slijedeći praksu Evropskog suda, koju Ustavni sud dosljedno podržava, kao i vlastitu praksu o istom pitanju, Ustavni sud zapaža da je evidentno da će apelanti, u skladu s preduzetim mjerama, moći naplatiti svoja potraživanja na teret budžeta Unsko-sanskog kantona u razumnom roku, imajući u vidu da je taj kanton izvršio generalne mjere u skladu sa zahtjevima iz Evropske konvencije, pa, u vezi s tim, Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju neosnovani.

VIII.Zaključak

41. Ustavni sud zaključuje da će apelanti naplatiti svoja potraživanja na teret budžeta Unsko-sanskog kantona u razumnom roku imajući u vidu da je taj kanton izvršio generalne mjere u skladu sa zahtjevima iz Evropske konvencije, pa u vezi s tim Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju neosnovani.

42. Na osnovu člana 18. st. (1) i (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

43. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-445/20 (M. M. i drugi) | Sudska praksa | Aktio