Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1466/20 (Đ. B. i drugi)
Odluka donesena 09. 06. 2021.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-1466/20
Apelacija
Odluka o meritumu
09. 06. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. juna 2021. godine, u predmetu broj AP 1466/20, rješavajući apelaciju koju su podnijeli Đemal Belegić i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju su podnijeli Đemal Belegić, Suvad Hodžić, Sifet Silajdžija, Fikret Zahirović, Refik Čakić, Fehrat Pranjga, Hatidža Pokvić, Sead Hasanović, Đemal Krnjić, Began Hakić, Bećir Šabić, Ibrahim Silajdžija, Sabahudin Helda, Miljenka Grizić, Vejsil Đulić, Ibrahim Delić i Sejad Čorbeg.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja parničnog postupka u kojem je nakon podnošenja apelacije donesena Presuda Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 458571 16 GŽ od 18. marta 2021. godine kojom je u jednom dijelu pravosnažno okončan postupak, dok je u preostalom dijelu ukinuta prvostepena presuda i predmet vraćen Općinskim sudom u Sarajevu na ponovno postupanje.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Sarajevu da, u skladu s ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje predmetnog postupka, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da Đemalu Belegiću, Suvadu Hodžiću, Sifetu Silajdžiji, Fikretu Zahiroviću, Refiku Čakiću, Fehratu Pranjgi, Hatidži Pokvić, Seadu Hasanoviću, Đemalu Krnjiću, Beganu Hakiću, Bećiru Šabiću, Ibrahimu Silajdžiji, Sabahudinu Heldi, Miljenki Grizić, Vejsilu Đuliću, Ibrahimu Deliću i Sejadu Čorbegu isplati iznos od po 500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo i predsjedniku Općinskog suda u Sarajevu da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
IUvod 1Đemal Belegić, Suvad Hodžić, Sifet Silajdžija, Fikret Zahirović, Refik Čakić, Fehrat Pranjga, Hatidža Pokvić, Sead Hasanović, Đemal Krnjić, Began Hakić, Bećir Šabić, Ibrahim Silajdžija, Sabahudin Helda, Miljenka Grizić, Vejsil Đulić, Ibrahim Delić i Sejad Čorbeg (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Novog Travnika, koje zastupa Advokatsko društvo „Adil Lozo i drugi“ d.o.o. Travnik iz Travnika, podnijeli su 13. aprila 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se u trenutku podnošenja apelacije vodio pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 65 0 P 458571 16 Gž na rješavanju po žalbama izjavljenim protiv Presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 P 458571 14 P od 14. januara 2016. godine.
IIPostupak pred Ustavnim sudom 2Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je 3. septembra 2020. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju, a od Kantonalnog suda 14. septembra 2020. godine. Od Općinskog suda i Kantonalnog suda je 12. marta 2021. godine zatraženo da dostave informaciju o statusu predmeta i određenu dokumentaciju.
3Općinski sud je 14. septembra 2020. godine dostavio odgovor na apelaciju. Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 23. septembra 2020. godine, te traženu informaciju i dokumentaciju. IIIČinjenično stanje 4Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5Apelanti su 15. maja 2013. godine podnijeli tužbu Općinskom sudu u Travniku protiv tužene (Federacije Bosne i Hercegovine, Vlade Federacije Bosne i Hercegovine) radi naplate potraživanja iz radnih odnosa.
6Općinski sud u Travniku se Rješenjem broj 51 0 P 073898 13 P od 17. decembra 2013. godine proglasio nenadležnim, te je spis dostavio Općinskom sudu 17. septembra 2014. godine. 7Općinski sud je Presudom broj 65 0 P 458571 14 P od 14. januara 2016. godine djelomično usvojio tužbeni zahtjev apelanta Fehrata Pranjge i utvrdio da je tužena odgovorna za obaveze stečajnog dužnika BNT – Tvornica mašina i hidraulike d.d. Novi Travnik (koje obaveze su utvrđene presudom Općinskog suda u Travniku), te obavezao tuženu kao solidarnog dužnika da apelantu Fehratu Pranjgi isplati na ime neisplaćenih plaća i razlika plaća za period od 1. januara 2005. do 31. decembra 2008. godine iznos od 8,391,82 KM sa zakonskom zateznom kamatom, dok je u preostalom dijelu odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta Fehrata Pranjge koji se odnosi na početak toka zakonski zateznih kamata preko dosuđenog iznosa. Odbio je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim su ostali apelanti tražili da se utvrdi da je tužena odgovorna za obaveze navedenog stečajnog dužnika utvrđene presudom Općinskog suda u Travniku, te da se kao solidarni dužnik obaveže da apelantima isplati na ime neisplaćenih plaća i razlika plaća za navedene periode određene novčane iznose sa zakonskim zateznim kamatama, te isplatu otpremnine za određene apelante. Odlučio je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
8Apelanti su 14. januara 2016. godine, a tužena 1. februara 2016. godine izjavili žalbu protiv prvostepene presude.
9Odlučujući o žalbama apelanata i tužene, Kantonalni sud je donio Presudu broj 65 0 P 458571 16 GŽ od 18. marta 2021. godine kojom je uvažio žalbu apelanata, ukinuo prvostepenu presudu u odnosu na apelante Suvada Hodžića, Sifeta Silajdžiju, Begana Hakića i Ibrahima Silajdžiju u cijelosti, te u odnosu na apelanta Sejada Čorbega u dijelu koji se odnosi na otpremninu u iznosu od 1.370,04 KM, pa je po navedenom, kao i po pitanju konačne odluke o troškovima postupka predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno postupanje, dok je preinačio prvostepenu presudu u odnosu na ostale apelante tako što je solidarno obavezao tuženu da ostalim apelantima isplati određeni novčani iznos neisplaćenih plaća i razlika plaća, te da apelantima Bećiru Šabiću i Ibrahimu Deliću isplati i na ime otpremnine određene novčane iznose, sve sa zakonskim zateznim kamatama. Odbio je žalbu tužene kao neosnovanu.
10Prema stanju spisa, predmetni postupak je u toku pred Općinskim sudom (u odnosu na dio koji je ukinut i predmet vraćen na ponovno postupanje).
IVApelacija
a) Navodi iz apelacije 11Iz apelacionih navoda proizlazi da apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja predmetnog postupka pred Kantonalnim sudom povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), zbog čega traže naknadu nematerijalne štete. Apelanti, također, smatraju da je u predmetnom postupku došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana
14. Evropske konvencije. Apelanti navode da Kantonalni sud do dana podnošenja apelacije nije donio drugostepenu odluku, iako je od podnošenja žalbe proteklo skoro pet godina.
b) Odgovor na apelaciju 12U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da je postupak pred tim sudom proveden u skladu sa zakonskim propisima i da pred tim sudom apelantima nije uskraćeno pravo apelanata na pravično suđenje i pravo na imovinu, niti je primjena prava u prvostepenoj presudi bila proizvoljna. 13Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je predmet u ovoj pravnoj stvari zaprimljen na tom sudu prije gotovo četiri godine, te ističe da je u evidenciji predmeta postupajućeg sudije trenutno 914 predmeta. Kantonalni sud je naveo da se, osim rješavanja po Listi starih predmeta (zaduženje od VSTV-a), hitno postupa u predmetima otkaza radnih odnosa, uzdržavanja, smetanja posjeda, te mjera osiguranja, te naglasio da nema osnova za hitno postupanje u smislu prekorednog izdvajanja ovog predmeta.
VRelevantni propisi 14U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
15Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredbi Zakona o sudovima sačinjen u Ustavnom sudu, koji glasi:
Član 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VIDopustivost 16U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, apelanti predmetnom apelacijom ukazuju na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u parničnom postupku koji još uvijek nije u cijelosti okončan. Naime, predmetni parnični postupak je Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 P 458571 16 GŽ od 18. marta 2021. godine, koja je donesena nakon podnošenja apelacije, u jednom dijelu pravosnažno okončan, dok je u preostalom dijelu ukinuta prvostepena presuda i predmet vraćen Općinskim sudom na ponovno postupanje, pa je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.
18Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
19Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VIIMeritum 20Apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u „razumnom“ roku kao jedan od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. aPravo na pravično suđenje – razuman rok 21Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
22Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. [...] Relevantni principi 23Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
24Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme tako da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23). Period koji se uzima u obzir 25Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelanti u svojoj apelaciji osporavaju samo dužinu trajanja postupka pred Kantonalnim sudom. U tom smislu, Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja predmetnog postupka razmatrati period od 1. februara 2016. godine, tj. od izjavljivanja žalbe protiv prvostepene presude pa do donošenja odluke Ustavnog suda, dakle period od pet godina i oko tri mjeseca.
Analiza dužine trajanja predmetnog postupka 26Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da eventualna složenost predmeta kao jedan od kriterija koje Ustavni sud ima u vidu pri ocjeni dužine postupka nije utjecala na trajanje žalbenog postupka, te se stoga Ustavni sud neće posebno baviti tim pitanjem. 27Ocjenjujući ponašanje apelanata u predmetnom postupku, Ustavni sud ne nalazi da su apelanti svojim ponašanjem doprinijeli dužini trajanja predmetnog postupka.
28Analizirajući dužinu trajanja predmetnog postupka i postupanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud odluku o žalbama tužene i apelanata izjavljenim protiv prvostepene presude donio tek nakon pet godina i oko tri mjeseca, računajući od dana izjavljivanja žalbe. Također, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud tom odlukom uvažio žalbu apelanata i u jednom dijelu ukinuo prvostepenu presudu i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno postupanje. Dakle, predmetni postupak se u odnosu na dio prvostepene presude koji je ukinut i predmet vraćen na ponovno postupanje nalazi pred Općinskim sudom na rješavanju u ponovnom postupku. Pri tome, Ustavni sud zapaža je Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju naveo da predmete rješava po Listi starih predmeta. Ustavni sud podsjeća da je rješavajući brojne apelacije koje su podnesene Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku zapazio da, kada sudovi pokušavaju opravdati dugo trajanje postupka, ta opravdanja se uglavnom odnose na to da se predmeti rješavaju „prema redoslijedu inicijalnog akta“, kao i u konkretnom slučaju. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da su redovni sudovi u obavezi postupati u predmetima u razumnom roku, bez nepotrebnog odugovlačenja (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 442/20 od 10. novembra 2020. godine, tačka 31, odluka dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Nadalje, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna s ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenjiva u konkretnom slučaju jer se takva pasivnost Kantonalnog suda mora pripisati konkretnom slijedu događaja u navedenom predmetu i ne može se definirati kao posljedica općih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Dužina trajanja predmetnog postupka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od redovnih sudova. Naime, Ustavni sud smatra da se naprijed navedena pasivnost pred Kantonalnim sudom u tako dugom periodu mora okarakterizirati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje.
29Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka nije zadovoljila zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je u konkretnom predmetu došlo do kršenja prava apelanata na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. 30Iako nije utvrdio odgovornost Općinskog suda zbog dužine trajanja predmetnog postupka, Ustavni sud smatra svrsishodnim naložiti predsjedniku Općinskog suda da preduzme mjere kako bi se po hitnom postupku donijela odluka u ponovnom postupku. Naime, u postupku je utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje i kada se ne bi bez daljnjeg odgađanja donijela konačna odluka, svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka u odnosu na navode o povredi prava na suđenje u razumnom roku bila bi dovedena u pitanje (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 2915/07 od 2. decembra 2009. godine, tačka 42, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
Ostali navodi 31Također, apelanti navode da je zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog parničnog postupka došlo do kršenja zabrane diskriminacije. S obzirom na to da povredu tih prava zasnivaju na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povredu prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe iste navode posebno ispitivati u odnosu na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete 32U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
33S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka apelantima treba isplatiti iznos od po 500,00 KM. 34Ovu naknadu dužna je da plati Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka navedenog roka plati apelantima zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
35Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIIIZaključak 36Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer je predmetni postupak pred Kantonalnim sudom trajao pet godina i oko tri mjeseca, pri čemu taj sud nije ponudio (objektivno prihvatljivo) opravdanje za tako dugo trajanje postupka odlučivanja o žalbama.
37Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 38Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić