Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1495/21 (K. K.)

Odluka donesena 09. 06. 2021.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1495/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 06. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. juna 2021. godine, u predmetu broj AP-1495/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Kenan Keserović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Kenan Keserović protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 18 0 Rs 036993 18 Rsž od 22. maja 2019. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Kenan Keserović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bosanske Krupe, kojeg zastupa Amir Ezić advokat iz Bosanske Krupe, podnio je 28. aprila 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 18 0 Rs 036993 19 Rev od 28. januara 2021. godine i Presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 18 0 Rs 036993 18 Rsž od 22. maja 2019. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Bosanskoj Krupi (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 18 0 Rs 036993 17 Rs od 6. decembra 2017. godine utvrđeno je da je nezakonita odluka o otkazu ugovora o radu od 23. decembra 2016. godine koju je donio direktor tuženog („Bosancar“ d.o.o. Bosanska Kupa) zbog težih povreda radnih obaveza apelanta, te je ista poništena kao nezakonita (stav I izreke prvostepene presude). Naloženo je tuženom da apelanta vrati na posao i da mu uspostavi sva prava iz radno pravnog odnosa „utvrđena ugovorom o radu zaključenim na neodređeno vrijeme“ (stav II izreke prvostepene presude). Obavezan je tuženi da apelantu na ime naknade štete po osnovu neisplaćenih plata za period od 23. decembra 2016. godine do 7. septembra 2017. godine isplati ukupan iznos od 3.035,70 KM, sa zakonskom zateznom kamatom na mjesečne novčane iznose precizirane izrekom predmetne presude (stav III izreke prvostepene presude). Obavezan je tuženi da, za navedeni vremenski period, odgovarajućem federalnom, odnosno kantonalnom zavodu i službi uplati u korist apelanta pripadajuće doprinose u ukupnom iznosu od 1.858,15 KM kako je to pobliže označeno izrekom predmetne presude, te da mu naknadi troškove predmetnog postupka u iznosu od 1.347,00 KM (stav IV izreke prvostepene presude). Odbijen je kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva apelanta da se obaveže tuženi da mu, na ime naknade štete po osnovu neisplaćenih naknada za topli obrok za navedeni vremenski period isplati ukupan iznos od 1.376,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom na mjesečne novčane iznose kako je to pobliže označeno izrekom predmetne presude, kao i da mu naknadi troškove postupka preko dosuđenog iznosa, a za iznos od 360,00 KM (stav V izreke prvostepene presude). Odbijen je kao neosnovan protivtužbeni zahtjev tuženog-protivtužioca da se utvrdi da je apelant, kao radnik tuženog, u vrijeme trajanja radnog odnosa, u vremenskom periodu od šest mjeseci do donošenja odluke o otkazu ugovora o radu zbog teže povrede radnih obaveza od 23. decembra 2016. godine, radnjama opisanim u tačkama od 1. do 5. obrazloženja navedene odluke povrijedio odredbe Pravilnika o radu i Zakona o radu te počinio takvim povredama težu povredu radne dužnosti sa posljedicama i stepena odgovornosti apelanta kao radnika te da je svaki daljnji rad i zasnivanje radnog odnosa apelanta kod tuženog-protivtužioca nezamisliv, kao i da apelant tuženom-protivtužiocu naknadi troškove postupka u iznosu od 1.520,00 KM (stav VI izreke prvostepene presude).

3. Odlučujući o žalbi tuženog izjavljenoj protiv presude Općinskog suda od 6. decembra 2017. godine, Kantonalni sud je Presudom broj 18 0 Rs 036993 18 Rsž od 22. maja 2019. godine predmetnu žalbu djelimično uvažio i ukinuo prvostepenu presudu u stavovima I, II, III i IV izreke prvostepene presude (osim u dijelu odluke o naknadi troškova parničnog postupka), te u tom dijelu tužbu odbacio, dok je u dijelu odluke o naknadi troškova parničnog postupka iz stava IV izreke prvostepene presude osporenu presudu preinačio tako što je odbio apelanta sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.347,00 KM, dok je u dijelu pod tačkom VI izreke prvostepene presude žalbu tuženog odbio i potvrdio prvostepenu odluku. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da, cijeneći sadržaj odredbi člana 114. Zakona o radu, te dovodeći navedene odredbe u vezu sa tužbenim zahtjevom kojim apelant traži da se utvrdi da je nezakonita prvostepena odluka o otkazu ugovora o radu od 23. decembra 2016. godine, čiju zakonitost je tuženi preispitao svojom odlukom od 19. januara 2017. godine (kojom je odbio prigovor apelanta izjavljen protiv prvostepene odluke), a čija zakonitost (drugostepene odluke tuženog) nije predmet konkretnog tužbenog zahtjeva, slijedi zaključak da je predmetna tužba ne samo neblagovremena (budući da je osporenu prvostepenu odluku od 23. decembra 2016. godine apelant primio istog dana, a predmetnu tužbu je podnio 3. aprila 2017. godine), već i nedopuštena.

4. Odlučujući o reviziji apelanta izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda od 22. maja 2019. godine, Vrhovni sud je Rješenjem broj 18 0 Rs 036993 19 Rev od 28. januara 2021. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju osporenog rješenja Vrhovni sud je naveo da je odredbama člana 237. stav (2) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 30.000,00 KM, a u privrednim sporovima 50.000,00 KM, te da se, shodno odredbama člana 316. stav (2) ZPP kao vrijednost predmeta spora uzima u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva, kao i da je kod nenovčanih tužbenih zahtjeva mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je tužilac naznačio u tužbi, shodno odredbama čl. 316. 321. stav (2) ZPP. Vrhovni sud je dalje naveo da je u konkretnom slučaju apelant u tužbi postavio nenovčani tužbeni zahtjev i za isti nije odredio vrijednost predmeta spora što znači da je ta vrijednost 0 KM, dok je vrijednost pobijanog dijela novčanog zahtjeva iznos od 6.323,59 KM, što znači da revizija nije dopuštena sa stanovišta navedenih zakonskih odredbi. Vrhovni sud je takođe naveo da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni ni uslovi iz člana 237. st. (3) i (4) ZPP za izuzetnu dopustivost predmetne revizije, budući da apelant u konkretnom slučaju nije postupio u skladu sa odredbama člana 237. stav (5) ZPP, odnosno nije izložio razloge zbog kojih smatra da je odlučivanje o predmetnoj reviziji važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (jer se apelant zapravo ne slaže sa pravnim zaključkom drugostepenog suda u primjeni odredbi člana 114. Zakona o radu, što ustvari predstavlja revizijski prigovor pogrešne primjene materijalnog prava).

Apelacioni navodi

5. Apelant ističe da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje, te pravo na pristup sudu, kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Smatra da su Kantonalni sud i Vrhovni sud pogrešno primijenili relevantne odredbe Zakona o radu koje se odnose na računanje prekluzivnog roka za podnošenje tužbe radi poništenja odluke o otkazu ugovora o radu, te od Ustavnog suda traži da „poništi/ukine“ presudu Kantonalnog suda od 22. maja 2019. godine i rješenje Vrhovnog suda od 28. januara 2021. godine.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;

7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. U konkretnom slučaju apelant je protiv presude Kantonalnog suda od 22. maja 2019. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda od 28. januara 2021. godine odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga, te da je konačna odluka u ovom predmetu presuda Kantonalnog suda od 22. maja 2019. godine.

8. S obzirom na to da je o reviziji apelanta odlučeno rješenjem Vrhovnog suda od 28. januara 2021. godine, Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene presude, jer se podrazumijeva da je apelant drugostepenu presudu primio prije datuma kad je donesena odluka o reviziji. Pošto je apelacija Ustavnom sudu podnesena 28. aprila 2021. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu s navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda od 22. maja 2019. godine.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1495/21 (K. K.) | Sudska praksa | Aktio