Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1158/21 (M. B. i drugi)

Odluka donesena 09. 06. 2021.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1158/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 06. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Mirsad Ćeman i Miodrag Simović i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. juna 2021. godine, u predmetu broj AP-1158/21, rješavajući apelacije koje su podnijeli Muharem Begić i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Muharem Begić, Ermin Bajrić, Amir Bejtić, Siniša Blažić i Silvije Čelan protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 451217 16 Rsž od 26. februara 2021. godine;

„Super - Nova“ d.o.o. Mostar protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 56 0 Rs 055101 17 Rsž od 23. marta 2021. godine;

Almir Husić, Admir Kaletović, Mirza Murselović, Denisa Mejrić i Stjepan Hlavaček protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 310491 19 Rsž od 14. aprila 2021. godine i Brovis d.d. Visoko protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 P 081646 20 Gž od 4. marta 2021. godine, zato što su preuranjene.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-1158/21

1. Muharem Begić, Ermin Bajrić, Amir Bejtić, Silvije Čelan (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Bihaća i Siniša Blažić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Šipova (zajedno: apelanti), koje zastupa Jerko Čilić advokat iz Ljubuškog, podnijeli su 8. aprila 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 451217 16 Rsž od 26. februara 2021. godine.

2. Općinski sud u Sarajevu je Presudom broj 65 0 Rs 451217 14 Rs od 18. aprila 2016. godine obavezao tuženu (Federacija Bosne i Hercegovine, Sudska policija) da apelantima na ime razlike plaće po osnovu uvećanja bruto satnice zbog uvećanja životnih troškova u period od 1. jula 2011. do 31. jula 2014. godine, na ime razlike naknade za minuli rad za isti period, te na ime manje isplaćene naknade za regres za korištenje godišnjeg odmora i to za septembar mjesec 2013. godine isplati određene novčane iznose, bliže navedene u izreci ove presude, sve sa zakonskim zateznim kamatama, kao i troškove parničnog postupka u iznosu od 5.292.44 KM. Odbio je tužbeni zahtjev apelanata za isplatu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.567.55 KM.

3. Kantonalni sud u Sarajevu je osporenom presudom od 26. februara 2021. godine preinačio prvostepenu presudu tako da je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanata da se obaveže tužena da apelantima na ime razlike plaće po osnovu uvećanja bruto satnice zbog uvećanja troškova života i na ime razlike naknade za minuli rad za period od 1. jula 2011. do 31. jula 2014. godine isplati određene novčane iznose, bliže navedene u izreci ove odluke, sve sa zakonskim zateznim kamatama. Preinačio je i odluku o troškovima parničnog postupka tako da je obavezao tuženu da apelantima ima na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 1.764,14 KM. U preostalom nepobijanom dijelu za isplatu regresa za septembar 2013 godine za svakog apelanta prvostepena presuda je ostala neizmijenjena. Odbio je žalbu apelanata kao neosnovanu.

4. U konkretnom slučaju apelanti su naveli da su 29. marta 2021. godine protiv odluke Kantonalnog suda u Sarajevu od 26. februara 2021. godine izjavili reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine o kojoj nije odlučeno.

2. AP-1164/21

5. „Super - Nova“ d.o.o. Mostar (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Advokatska kancelarija Kebo & Guzin iz Mostara, podnio je 7. aprila 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 56 0 Rs 055101 17 Rsž od 23. marta 2021. godine.

6. Općinski sud u Konjicu je Presudom broj 56 0 Rs 055101 16 Rs od 4. maja 2017. godine obavezao prvotuženog („Merkur“ d.d. Sarajevo) i apelanta, kao drugotuženog, da solidarno isplate tužiocu (S.P.) na ime naknade plaće za period od 3. aprila 1992. do 6. maja .2000. godine iznos od 10.681,59 KM, sa zakonskom zateznom kamatom, dok je preko dosuđenog iznosa odbio tužbeni zahtjev tužioca. Obavezao je prvotuženog i apelanta da putem nadležnog Federalnog zavoda za MIO/PIO na ime tužioca solidarno uplate doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje u periodu od 3. aprila 1992. do 6. maja 2000. godine u iznosu od 6.853,64 KM. Obavezao je prvotuženog i apelanta da solidarno isplate tužiocu na ime otpremnine iznos od 1.225,23 KM sa zakonskom zateznom kamatom, dok je preko dosuđenog iznosa odbio tužbeni zahtjev tužioca. Obavezao je prvotuženog i apelanta da solidarno naknade tužiocu troškove parničnog postupka u iznosu od 144,35 KM, dok je sa zahtjevom za isplatu troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa, kao i sa zahtjevom za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđene troškove počev od dana presuđenja pa do isplate odbio tužbeni zahtjev tužioca.

7. Kantonalni sud u Mostaru je osporenom presudom od 23. marta 2021. godine uvažio žalbu prvotuženog i preinačio prvostepenu presudu na način da je tužbeni zahtjev tužioca prema prvotuženom odbio u cijelosti u dosuđujućem dijelu, te obavezao tužioca da prvotuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.596,00 KM. Odbio je kao neosnovane žalbe tužioca i apelanta i potvrdio prvostepenu presudu u odnosu na apelanta.

8. U konkretnom slučaju apelant je naveo da je 6. aprila 2021. godine protiv odluke Kantonalnog suda u Mostaru od 23. marta 2021. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine o kojoj nije odlučeno.

3. AP-1749/21

9. Almir Husić, Admir Kaletović, Denisa Mejrić i Stjepan Hlavaček (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Tuzle i Mirza Murselović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica (zajedno: apelanti), koje zastupa Amir Mešić advokat iz Tuzle, podnijeli su 20. maja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 310491 19 Rsž od 14. aprila 2021. godine.

10. Općinski sud u Tuzli je Presudom 32 0 Rs 310491 17 Rs od 20. decembra 2018. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda u Tuzli od 14. aprila 2021. godine, odbio kao neosnovane tužbene zahtjeve apelanata da se obaveže tuženi (Tuzlanski kanton) da apelantima na ime razlike u plaći za period od 14. jula 2014. do 1. augusta 2018. godine isplati određene novčane iznose navedene u izreci presude sa zakonskim zateznim kamatama, te da uplati na ime razlike neuplaćenih doprinosa na plaću i iz plaće za period od 1. decembra 2014. do 1. aprila 2018. godine nadležnom Fondu PIO/MIO u Mostaru određene novčane iznose navedene u izreci presude sa zakonskim zateznim kamatama. Obavezao je apelante da tuženom naknade troškove postupka u iznosu od 1.770,00 KM.

11. U konkretnom slučaju apelanti su naveli da su 17. maja 2021. godine protiv odluke Kantonalnog suda u Tuzli od 14. aprila 2021. godine izjavili reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine o kojoj nije odlučeno.

4. AP-1753/21

12. Brovis d.d. Visoko (u daljnjem tekstu: apelant) iz Visokog, kojeg zastupa Zajednička advokatska kancelarija Jasmir Muratović, Tanja Hadžagić i Ilvana Bijedić iz Sarajeva, podnio je 20. maja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 P 081646 20 Gž od 4. marta 2021. godine.

13. Općinski sud u Visokom je Presudom broj 41 0 P 081646 19 P od 15. oktobra 2020.godine utvrdio da je tužilac (H.H.) u odnosu na apelanta po osnovu dosjelosti stekao pravo vlasništva na nekretninama označenim u izreci presude, te je apelant dužan priznati i trpiti da se na osnovu te presude navedene nekretnine u zemljišnoknjižnom uredu Općinskog suda u Visokom isknjiže sa apelanta i uknjiže u korist tužioca sa dijelom 1/1. Odbio je kao neosnovan tužebeni zahtjev tužioca za naknadom troškova postupka u iznosu od 2.500,00 KM. Odbio je kao neosnovan apelantov protivtužbeni zahtjev da se obaveže tužilac da apelantu preda navedene nekretnine slobodne od ljudi i stvari. Odbio je apelantov tužbeni zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 2.139,30 KM.

14. Kantonalni sud u Zenici je osporenom odlukom od 4. marta 2021. godine uvažio žalbu tužioca i preinačio prvostepenu presudu u dijelu odluke o troškovima postupka tako da je obavezao apelanta da tužiocu na ime troškova postupka naknadi iznos od 3.027,20 KM. Odbio je apelantovu žalbu.

15. U konkretnom slučaju apelant je naveo da je protiv odluke Kantonalnog suda u Zenici od 4. marta 2021. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine o kojoj nije odlučeno.

Spajanje predmeta

16. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-1158/21. Apelacioni navodi

17. Apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, apelanti u predmetima br. AP-1164/21 i AP-1749/21 se pozivaju i na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Također, apelant u predmetu broj AP-1749/21 se pozvao i na povredu prava na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. Evropske konvencije i člana II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, dok se apelant u predmetu broj AP-1753/21 pozvao i na povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

18. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

l) apelacija je preuranjena;

19. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

20. Ustavni sud zapaža da su apelanti protiv osporenih odluka izjavili revizije Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine, a da nisu, u skladu sa članom 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, obavijestili Ustavni sud da su postupci po izjavljenim revizijama okončani.

21. Ustavni sud podsjeća na svoju praksu da je revizija, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Apelant odlučuje koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetke predviđene u važećim odredbama Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) prema kojima nadležni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluka nadležnog suda o izjavljenim revizijama prejudicirao ovo pitanje.

22. Zbog toga su u konkretnim slučajevima apelacije preuranjene, jer su podnesene prije odluka nadležnog suda o izjavljenim revizijama. Nakon donošenja odluka o revizijama nezavisno od vrste tih odluka, apelanti imaju mogućnost da ponovo podnesu apelacije, u kojima su dužni na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

23. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

24. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1158/21 (M. B. i drugi) | Sudska praksa | Aktio