Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4429/19 (Opština Laktaši)

Odluka donesena 09. 06. 2021.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Državno vlasništvo
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Javna vlast
  • Upravni spor
  • Upravni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Nekretnina
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4429/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 06. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. juna 2021. godine, u predmetu broj 4429/19, rješavajući apelaciju Opštine Laktaši, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Opštine Laktaši podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 018356 17 Uvp od 4. septembra 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Opština Laktaši (u daljnjem tekstu: apelantkinja), koju zastupa Pravobranilaštvo Republike Srpske, Sjedište zamjenika Banja Luka, podnijela je 15. novembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 U 018356 17 Uvp od 4. septembra 2019. godine.

2. Rješenjem Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Banjaluka, Područna jedinica Laktaši (u daljnjem tekstu: prvostepeni organ) broj 21.26/476-1-13/12 od 17. septembra 2015. godine, u stavu 1 izreke usvojen je zahtjev načelnika apelantkinje za upis prava svojine na nepokretnostima (u daljnjem tekstu: nepokretnosti I) bliže označene i opisane u izreci rješenja, upisane u zk. ul. kao opštenarodna imovina sa 1/1 dijela, pravo raspolaganja Zemljoradničke zadruge Laktaši (u daljnjem tekstu: ZZ Laktaši). Istim rješenjem, u stavu 2 izreke odbijen je zahtjev načelnika apelantkinje za upis prava svojine na nepokretnostima (u daljnjem tekstu: nepokretnost II, nepokretnosti III i nepokretnosti IV) bliže označene i opisane u izreci rješenja, nepokretnost II upisana u zk. ul. kao opštenarodna imovina sa 1/1 dijela, pravo raspolaganja ZZ Laktaši, nepokretnosti III upisane kao društvena svojina, pravo raspolaganja ZZ Laktaši i nepokretnosti IV upisane kao svojina fizičkog lica A. T. sa 1/1 dijela. Prvostepenim rješenjem je određeno da će prvostepeni organ, nakon pravosnažnosti rješenja, izvršiti uknjižbu prava svojine na nepokretnostima I u korist apelantkinje sa 1/1 dijela (stav 3).

3. U obrazloženju rješenja, prvostepeni organ je naveo da je apelantkinja (posredstvom načelnika) podnijela zahtjev kojim je tražila da se na osnovu člana 48. Zakona o poljoprivrednim zadrugama u njenu korist prizna pravo svojine na nepokretnostima koje su u javnim evidencijama upisane kao državna, odnosno društvena svojina sa pravom korištenja, upravljanja i raspolaganja u korist zadruga. Nadalje, prvostepeni organ je naveo da je članom 6. stav 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o poljoprivrednim zadrugama izmijenjen član 48. tog zakona, čiji sadržaj je citirao, te je ukazao da se navedeni član Zakona o poljoprivrednim zadrugama odnosi na imovinu koju su zadruge stekle besteretno, odnosno da se navedena zakonska odredba ne odnosi na imovinu zadruge koja je stečena teretnim pravnim poslom. Zatim, da je predmetni zahtjev usvojen u odnosu na nepokretnosti I, s obzirom da Opšta poljoprivredna zadruga Laktaši (u daljnjem tekstu: OPZ Laktaši), kao pravni sljednik ZZ Laktaši, nije dokazala da je te nepokretnosti stekla teretnim pravnim poslom. Dalje, da je predmetni zahtjev odbijen u odnosu na nepokretnost II, jer je u postupku utvrđeno da su te nepokretnosti stečene teretnim pravnim poslom (kupoprodajni ugovor od 24. decembra 1963. godine). Takođe, da je predmetni zahtjev odbijen u odnosu na nepokretnosti III iz razloga što je pravni prednik OPZ Laktaši te nepokretnosti stekao kao naknadu za administrativni prenos zemljišta, dakle teretnim pravnim poslom. Zatim, da je u odnosu na nepokretnosti IV utvrđeno da su one upisane kao svojina fizičkog lica sa 1/1 dijela, tako da se član 48. Zakona o poljoprivrednim zadrugama ne može odnositi na nepokretnosti IV.

4. Rješenjem Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Banjaluka (u daljnjem tekstu: drugostepeni organ) broj 21.05/476-223/15 od 24. novembra 2015. godine odbijena je žalba OPZ Laktaši podnesena protiv stava 1 izreke prvostepenog rješenja. Istim rješenjem, usvojena je apelantkinjina žalba u dijelu stava 2. izreke prvostepenog rješenja kojim je odlučeno o nepokretnostima III pa je u tom dijelu poništeno rješenje prvostepenog organa i predmet je vraćen na ponovni postupak i odlučivanje, dok je u ostalom dijelu stav 2. izreke prvostepenog rješenja kojim je odlučeno o nepokretnosti II i nepokretnostima IV, ostao na snazi.

5. U obrazloženju rješenja, drugostepeni organ je naveo da je pravilan stav prvostepenog organa da se primjena člana 48. stav 1. Zakona o poljoprivrednim zadrugama odnosi na imovinu koju su zadruge stekle besteretno. Dalje, da je osnovanost zahtjeva u odnosu na nepokretnosti III prvostepeni organ cijenio na osnovu Zapisnika o sporazumnom zaključenju naknade od 25. avgusta 1972. godine i Rješenja Skupštine opštine Laktaši od 27. juna 1973. godine kojim je u ime naknade dodijeljeno pravo korištenja na nepokretnostima III. Drugostepeni organ je naveo da nije sporno da su nepokretnosti III date pravnom predniku OPZ Laktaši na ime naknade za izvršeni administrativni prenos prava korištenja, povodom izvršene eksproprijacije. Nadalje, da apelantkinja osnovano u žalbi ističe da prvostepeni organ nije u potpunosti proveo dokazni postupak u odnosu na nepokretnosti III, po kom osnovu OPZ Laktaši koristi te nepokretnosti (istorijat upisa u zemljišnoj evidenciji, tj. nije utvrđeno po kom osnovu su stečene, teretno ili besteretno). Takođe, da apelantkinja pravilno ukazuje da je pravnom predniku OPZ Laktaši dodijeljeno zemljište na korištenje na osnovu člana 28. Zakona o poljoprivrednom zemljišnom fondu društvenog vlasništva i dodjeljivanju zemlje poljoprivrednim organizacijama, tako da je zemlja oduzeta po propisima tog zakona ostajala u opštenarodnom fondu i davana na korišćenje poljoprivrednim organizacijama. Drugostepeni organ je naveo da nije osnovan apelantkinjin žalbeni navod da bi i nepokretnost II trebala predstavljati njenu svojinu s obzirom na to da je ona finansirala izgradnju Omladinskog doma na toj nepokretnosti, jer je nesporno da se radi o teretnom sticanju nepokretnosti II od strane pravnog prednika OPZ Laktaši, na kojoj je kasnije izgrađen Omladinski dom, te da pravni odnosi u vezi finansiranja i građenja tog objekta ne mogu biti predmet konkretnog upravnog postupka.

6. Presudom Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 U 018356 16 U od 24. februara 2017. godine odbijena je tužba OPZ Laktaši podnesena protiv rješenja drugostepenog organa od 24. novembra 2015. godine. Istom presudom, odbijen je i zahtjev OPZ Laktaši za nadoknadu troškova upravnog spora.

7. U obrazloženju presude, Okružni sud je naveo da je OPZ Laktaši podnijela žalbu protiv stava 1. izreke rješenja prvostepenog organa, a apelantkinja protiv stava 2. izreke rješenja prvostepenog organa. Takođe, da je OPZ Laktaši pokrenula upravni spor (osporila tužbom st. 1. i 2. izreke rješenja drugostepenog organa), dok apelantkinja nije podnijela tužbu protiv rješenja drugostepenog organa, na što je ukazano iz razloga kako bi bilo jasno da je rješenje prvostepenog organa kojim je odbijen apelantkinjin zahtjev za utvrđivanje prava svojine u odnosu na nepokretnost II i nepokretnosti IV postalo pravosnažno. Okružni sud je ukazao da navedeno znači da se po podnesenoj tužbi OPZ Laktaši u konkretnom upravnom sporu mogu preispitivati samo utvrđenja vezana za nepokretnosti I i nepokretnosti III. Dalje, Okružni sud je ukazao da nisu osnovani tužbeni navodi u vezi nepokretnosti III u odnosu na koje je drugostepeni organ uvažio žalbu apelantkinje, poništio prvostepeno rješenje u tom dijelu i predmet vratio prvostepenom organu na ponovni postupak. Okružni sud je naveo da je OPZ Laktaši ukazala u tužbi da je odluka prvostepenog organa u tom dijelu bila pravilna jer je dokazala da je predmetne parcele stekla po osnovu Sporazuma o naknadi za potpunu eksproprijaciju zemljišta koje je od nje izuzeto za potrebe izgradnje Fabrike signalnih i zvučnih uređaja u Laktašima, a za koje izuzeto zemljište tvrdi da je stečeno teretno u postupku arondacije. Okružni sud je ukazao da je takav navod prihvaćen od strane prvostepenog organa, ali ne i od strane drugostepenog organa koji je pravilno zaključio da u pogledu predmetnih parcela treba provesti novi, cjeloviti dokazni postupak, te na osnovu toga jasno razlučiti da li su nepokretnosti III stečene teretno ili besteretno. Zatim, Okružni sud je naveo da su prvostepeni i drugostepeni organ pravilno tumačili i primijenili odredbe člana 48. stav 1. Zakona o poljoprivrednim zadrugama. Takođe je ukazao da ima osnova apelantkinjin zahtjev koji se odnosi na nepokretnosti zadruga koje su stečene besteretno, a da je suština upravnih postupaka da se razluči na koji način su nepokretnosti stečene (teretno ili besteretno). Takođe je naveo da u prilog navedenom stavu ide i Odluka Ustavnog suda Republike Srpske broj U-48/08 od 7. oktobra 2010. godine (“Službeni glasnik Republike Srpske” broj 113/10) kojom je odbijen prijedlog za utvrđivanje neustavnosti člana 47. stav 5., čl. 48. i 48a. Zakona o poljoprivrednim zadrugama. U vezi s tim je naveo da je u toj Odluci Ustavnog suda Republike Srpske obrazloženo da je taj sud imao u vidu činjenicu da zadruge u našem pravnom sistemu, u svom poslovanju koriste, pored zadružne imovine i imovinu koja je u zadružnim i drugim evidencijama evidentirana kao državna svojina, kao i da je udio državne imovine u ukupnoj imovini zadruga značajan, naročito kada su u pitanju nepokretnosti, pa je bilo neophodno da se spriječi nekontrolisano raspolaganje državnom imovinom i da je postojalo ustavno ovlašćenje zakonodavca da uredi svojinska prava i obaveze nad sredstvima u državnoj svojini i uslove pod kojima se ta sredstva prenose u druge oblike svojine.

8. Presudom Vrhovnog suda broj 11 0 U 018356 17 Uvp od 4. septembra 2019. godine uvažen je zahtjev OPZ Laktaši za vanredno preispitivanje sudske odluke, preinačena je presuda Okružnog suda od 24. februara 2017. godine, tužba uvažena i rješenje drugostepenog organa u stavu 2. izreke poništeno i riješeno tako što je apelantkinjina žalba odbijena kao neosnovana, dok je u ostalom dijelu osporeno rješenje ostalo na snazi. Istom presudom, obavezan je drugostepeni organ da OPZ Laktaši nadoknadi troškove upravnog spora.

9. U obrazloženju presude, Vrhovni sud je naveo da je odredbama člana 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o poljoprivrednim zadrugama izmijenjen član 48. tog Zakona, koji u stavu 1. glasi: “Nepokretnosti upisane u javnim evidencijama kao državna, odnosno društvena svojina s pravom korišćenja, upravljanja ili raspolaganja u korist zadruge, nakon stupanja na snagu ovog zakona, upisaće se kao svojina jedinica lokalne samouprave (opština i grad) na čijoj teritoriji se te nepokretnosti nalaze”. Dalje, Vrhovni sud je naveo da je odredbama člana 47. stav 1. Zakona o poljoprivrednim zadrugama propisano da imovinu zadruge čine: stvarna prava, imovinska prava, novac i druge hartije od vrijednosti. Vrhovni sud je ukazao da je pogrešna odluka drugostepenog organa u stavu 2. izreke rješenja. S tim u vezi, Vrhovni sud je ukazao da iz Zapisnika Sekretarijata za imovinsko-pravne poslove i katastar Skupštine Opštine Laktaši od 25. avgusta 1972. godine o sporazumnom zaključenju naknade za potpunu eksproprijaciju zemljišta u korist društvene svojine za potrebe izgradnje Fabrike signalnih i zvučnih uređaja u Laktašima i Rješenja Sekretarijata za imovinsko-pravne poslove Opštine Laktaši od 22. juna 1973. godine nesporno proizilazi da je pravnom predniku OPZ Laktaši dodijeljeno na ime naknade pravo korištenja nepokretnosti III, iz čega proizilazi da su nepokretnosti III stečene na teretan način, kako je u tužbi i zahtjevu za vanredno preispitivanje OPZ Laktaši osnovano ukazala. Vrhovni sud je naveo da je pogrešan zaključak drugostepenog organa i Okružnog suda da u ponovnom postupku treba utvrditi po kom osnovu su stečene nepokretnosti III, pa je shodno tome valjalo uvažiti zahtjev za vanredno preispitivanje i na osnovu odredaba člana 40. st. 1. i 2. Zakona o upravnim sporovima tužbu uvažiti i riješiti upravnu stvar kao u izreci presude. Apelacioni navodi

10. Apelantkinja smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

11. Apelantkinja je navela da nije saglasna sa odlukom Vrhovnog suda. Dalje, da nije sporno, kako to proizilazi iz dokumentacije u spisu, da su nepokretnosti III pravnom predniku OPZ Laktaši date na ime naknade za izvršeni administrativni prenos prava korištenja, ali da to ne znači da se radi teretnom pravnom poslu, pa je u dokaznom postupku trebalo utvrditi da li su te nepokretnosti stečene teretnim pravnim poslom. Takođe je navela da se na nepokretnosti II nalazi Omladinski dom, kojeg nije gradio pravni prednik OPZ Laktaši, već je te radove preduzimala i snosila apelantkinja, o čemu je priložila određenu dokumentaciju kao dokaze. Apelantkinja smatra da nema smetnji da se na predmetnim nepokretnostima upiše pravo svojine u skladu sa članom 48. Zakona o poljoprivrednim zadrugama, tim prije jer se radi o nepokretnostima koje su pravnom predniku OPZ Laktaši dodijeljene od strane apelantkinje na osnovu člana 28. Zakona o poljoprivrednom zemljišnom fondu društvenog vlasništva i dodjeljivanju zemlje poljoprivrednim organizacijama.

Relevantni propisi

12. Zakon o poljoprivrednim zadrugama („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 73/08, 106/09 i 78/11) u relevantnom dijelu glasi:

član 48. stav 1.

Nepokretnosti upisane u javnim evidencijama kao državna, odnosno društvena svojina s pravom korišćenja, upravljanja ili raspolaganja u korist zadruge, nakon stupanja na snagu ovog zakona, upisaće se kao svojina jedinica lokalne samouprave (opština i grad) na čijoj teritoriji se te nepokretnosti nalaze.

13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

14. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

15. Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

16. S obzirom na to da je apelantkinja nosilac javne vlasti, Ustavni sud podsjeća da ona ne uživa zaštitu prava zagarantovanih odredbama Evropske konvencije i njenih protokola koji regulišu odnos javne vlasti i pojedinaca i pružaju pojedincima zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu sa javnom vlašću. Međutim, Ustavni sud u svojoj praksi ukazao je da Evropska konvencija pruža minimum zaštite u pogledu ljudskih prava i osnovnih sloboda, a Ustav Bosne i Hercegovine daje širu zaštitu, pa je usvojio stav da, prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, svako ko je bio stranka u određenom postupku i ko ima presudu bilo kog suda za koju smatra da su mu njome povrijeđena prava može podnijeti apelaciju Ustavnom sudu. U skladu s tim, državni organi i javna vlast, kao učesnici sudskih postupaka, uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 39/03 od 27. februara 2004. godine, objavljena na www.ustavnisud.ba).

17. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, MezőtúrTiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

18. Apelantkinja je u apelaciji izrazila nezadovoljstvo presudom Vrhovnog suda, te je, u suštini, ukazala da se na osnovu provedenih dokaza nije moglo utvrditi da li su nepokretnosti III stečene teretnim pravnim poslom. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda, prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

19. Ustavni sud zapaža da je u postupku koji je okončan osporenom presudom Vrhovnog suda usvojen zahtjev za vanredno preispitivanje, te je u konačnici odbijen apelantkinjin zahtjev kojim je tražila da se u njenu korist upiše pravo svojine na nepokretnostima III. Ustavni sud zapaža da iz obrazloženja presude Vrhovnog suda, kao konačne odluke u predmetnom postupku, proizilazi da nije pravilan zaključak Okružnog suda i drugostepenog organa da se u odnosu na nepokretnosti III provede ponovni postupak pred prvostepenim organom i utvrdi po kom osnovu je pravni prednik OPZ Laktaši stekao ove nepokretnosti. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud u obrazloženju konačne odluke dao dovoljno jasne razloge zbog čega je usvojio zahtjev za vanredno preispitivanje kojeg je podnijela OPZ Laktaši i na osnovu čega je zaključio da je pravni prednik OPZ Laktaši nepokretnosti III stekao na teretan način, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. U vezi apelacionih navoda da je apelantkinja preduzimala i finansirala radove na izgradnji Omladinskog doma koji je izgrađen na nepokretnosti II, Ustavni sud zapaža da se u predmetnom postupku nije raspravljalo o tome ko je i na koji način učestvovao u izgradnji tog objekta na nepokretnosti II, a na koje navode se izjasnio drugostepeni organ u svom rješenju iz kojeg slijedi da pravni odnosi u vezi finansiranja i gradnje Omladinskog doma ne mogu biti predmet konkretnog postupka, u kojem stavu Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost.

20. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantkinje u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantkinja ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

21. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

22. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4429/19 (Opština Laktaši) | Sudska praksa | Aktio