Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1640/21 („Brovis“ d.d. Visoko i drugi)

Odluka donesena 09. 06. 2021.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1640/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 06. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Mirsad Ćeman i Miodrag Simović i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. juna 2021. godine, u predmetu broj AP-1640/21, rješavajući apelacije „Brovis“ d.d. Visoko i drugih, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka l), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

„Brovis“ d.d. Visoko protiv Presude Kantonalnoga suda u Zenici broj 41 0 P 080944 20 Gž od 3. ožujka 2021. godine;

Zavod za zdravstveno osiguranje Zapadnohercegovačkog kantona protiv Presude Kantonalnoga suda u Sarajevu broj 65 0 Ps 159273 18 Pž 4 od 17. listopada 2018. godine;

„J.P. DEPONIJA“ d.o.o. Mostar protiv Presude Kantonalnoga suda u Mostaru broj 58 0 P 193558 19 Pž od 3. ožujka 2021. godine;

Izudin Avdić i Almir Avdić protiv Presude Kantonalnoga suda u Zenici broj 42 1 P 013930 20 Gž 2 od 29. siječnja 2021. godine;

Darko Novaković i Drago Novaković protiv Presude Okružnoga suda u Banjaluci broj 71 0 P 187069 20 Gž 3 od 9. ožujka 2021. godine;

zato što su preuranjene.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-1640/21

1. „Brovis“ d.d. Visoko (u daljnjem tekstu: apelant) iz Visokog, kojeg zastupa ZOU Jasmir Muratović, Tanja Hadžagić i Ilvana Bijedić iz Sarajeva, podnio je 12. svibnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnoga suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 41 0 P 080944 20 Gž od 3. ožujka 2021. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Visokom broj 41 0 P 080944 19 P od 9. listopada 2020. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnoga suda od 3. ožujka 2021. godine, utvrđeno je da je tužiteljica (S.G.) na temelju dosjelosti stekla pravo vlasništva na određenim nekretninama, pa je apelant dužan priznati i trpjeti da se na temelju ove presude u zemljišnoj knjizi apelantica uknjiži sa pravom vlasništva 1/1. Dalje je odbijen kao neutemeljen apelantov protutužbeni zahtjev kojim je tražio da se naloži tužiteljici da apelantu preda u posjed određene nekretnine, slobodne od ljudi i stvari. Obvezan je apelant da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka.

3. Apelant je u predmetnoj apelaciji naveo da je izjavio reviziju Vrhovnome sudu Federacije Bosne i Hercegovine, o kojoj nije odlučeno.

2. AP-1652/21

4. Zavod za zdravstveno osiguranje Zapadnohercegovačkog kantona (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gruda, kojeg zastupa ZOU Davor Kovač i Lujo Herceg iz Ljubuškog, podnio je 10. svibnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnoga suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Ps 159273 18 Pž 4 od 17. listopada 2018. godine.

5. Presudom Općinskoga suda u Sarajevu broj 65 0 Ps 159273 14 Ps 4 od 13. travnja 2018. godine naloženo je tuženiku („EUROHERC“ osiguranje d.d. Sarajevo) da apelantu na ime naknade troškova liječenja M.Š. isplati iznos od 7.395,60 KM, sa zakonskom zateznom kamatom

6. Presudom Kantonalnoga suda od 17. listopada 2018. godine apelantov priziv je odbijen, dok je priziv tuženika uvažen, prvostupanjska presuda preinačena na način da je odbijen tužbeni zahtjev. Obvezan je apelant da nadoknadi troškove parničnog postupka tuženiku.

7. Apelant je u predmetnoj apelaciji naveo da je izjavio reviziju Vrhovnome sudu Federacije Bosne i Hercegovine, o kojoj nije odlučeno.

3. AP-1662/21

8. „J.P. DEPONIJA“ d.o.o. Mostar (u daljnjem tekstu: apelant) iz Vrapčića, kojeg zastupa Sadudin Zaklan odvjetnik iz Mostara, podnio je 12. svibnja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnoga suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 P 193558 19 Pž od 3. ožujka 2021. godine.

9. Presudom Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 Ps 193558 17 Ps od 18. listopada 2019.godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnoga suda od 3. ožujka 2021. godine, obavezan je apelant isplatiti tužitelju (Grad Mostar) iznose od 73.989,10 KM, 79.104,75 KM, 89.714,85 KM i 121.876,50 KM, sve sa zakonskim kamatama. Obvezan je apelant nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.773,00 KM.

10. Apelant je u predmetnoj apelaciji naveo da je 15. travnja 2021. godine izjavio reviziju Vrhovnome sudu Federacije Bosne i Hercegovine, o kojoj nije odlučeno.

4. AP-1680/21

11. Izudin Avdić i Almir Avdić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Maglaja, koje zastupa Dževad Hrnjić odvjetnik iz Žepča, podnijeli su 14. svibnja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnoga suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 42 1 P 013930 20 Gž 2 od 29. siječnja 2021. godine.

12. Presudom Općinskoga suda u Zavidovićima, Odjeljenje u Maglaju broj 42 1 P 013930 18 P od 9. listopada 2020. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnoga suda od 29. siječnja 2021. godine, djelomično je usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice (N.P.L.) i utvrđeno da Ugovor o doživotnom izdržavanju zaključen između prvoapelanta (kao prvotuženika) i drugoapelanta (kao trećetuženika), ne proizvodi pravno djelovanje prema tužiteljici, u dijelu u kojem je potrebno ispunjenje njenog potraživanja utvrđeno presudom od 19. veljače 2007. godine, pa tužiteljica ima pravo da svoje potraživanje ostvaruje na nekretninama kojima je ovim ugovorom raspolagao prvoapelant u svojstvu primatelja izdržavanja, te su obvezani apelanti da tužiteljici solidarno nadoknade troškove parničnog postupka. Nadalje, je odbijen kao neutemeljen tužbeni zahtjevu u preostalom dijelu prema apelantima, dok je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženu (A.A.), te je obvezana tužiteljica da drugotuženoj naknaditi troškove parničnog postupka.

13. Apelanti su u predmetnoj apelaciji naveli da su izjavili reviziju Vrhovnome sudu Federacije Bosne i Hercegovine, o kojoj nije odlučeno.

5. AP-1713/21

14. Darko Novaković i Drago Novaković (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Zajednički odvjetnički ured Lazo Radić i Mladen Baštinac iz Banjaluke, podnijeli su 18. svibnja 2021 godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnoga suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 187069 20 Gž 3 od 9. ožujka 2021. godine.

15. Presudom Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 187069 19 P 3 od 22. lipnja 2020. godine, obavezani su apelanti da tužitelju („Stivinvest“ d.o.o. Banjaluka) na temelju stjecanja bez osnova solidarno isplate iznos od 40.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom. Odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

16. Presudom Okružnoga suda od 9. ožujka 2021. godine priziv apelanata je djelomično uvažen, prvostupanjska presuda preinačena tako što su obvezani apelanti da tužitelju na ime stjecanja bez osnova isplate svaki od njih po 20.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, dok je u preostalom dijelu priziv apelanata odbijen i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu odluke kojim je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

17. Apelanti su u predmetnoj apelaciji naveli da su izjavili reviziju Vrhovnome sudu Republike Srpske, o kojoj nije odlučeno.

Spajanje predmeta

18. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni je sud, sukladno članku 32. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-1640/21. Apelacioni navodi

19. U svim navedenim predmetnim apelacijama apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelanti u apelaciji AP-1713/21 pozvali sud se i na povredu zabrane diskriminacije iz članka II/4 Ustava Bosne i Hercegovine.

20. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka l) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (1) i stavak (3) točka l) Pravila Ustavnoga suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitome pravnome lijeku koji je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

l) apelacija je preuranjena;

21. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenome predmetu okončan.

22. Ustavni sud zapaža da su apelanti protiv osporenih odluka izjavili reviziju Vrhovnome sudu Republike Srpske i Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nadležni sudovi), a da nisu sukladno članku 21. stavak (6) Pravila Ustavnoga suda, obavijestili Ustavni sud da je postupak po izjavljenim revizijama okončan.

23. Ustavni sud podsjeća na svoju praksu da je revizija, u slučaju kada su ispunjeni uvjeti dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, učinkovit pravni lijek, kojega su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnome sudu, u smislu članka 18. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovitome ili izvanrednome pravnome lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovitim sudovima, sukladno pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetke predviđene u važećim odredbama Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) i Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08, 45/09 i 61/13) prema kojima nadležni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke nadležnih sudova o izjavljenim revizijama prejudicirao ovo pitanje.

24. Zbog toga su u konkretnim slučajevima apelacije preuranjene, jer su podnesene prije odluka nadležnih sudova o izjavljenim revizijama. Nakon donošenja odluke o reviziji, neovisno od vrste te odluke, apelanti imaju mogućnost da ponovno podnesu apelaciju, u kojoj su dužni na propisanoj tiskanici apelacije pod točkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnoga suda.

25. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka l) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

26. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće..

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1640/21 („Brovis“ d.d. Visoko i drugi) | Sudska praksa | Aktio