Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1654/21 (ALPEN - MIT d.o.o. Široki Brijeg)

Odluka donesena 09. 06. 2021.

Nema povrede
Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Troškovi postupka
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Upravni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1654/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 06. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. juna 2021. godine, u predmetu broj AP-1654/21, rješavajući apelaciju koju je podnio ALPEN - MIT d.o.o. Široki Brijeg, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio ALPEN

- MIT d.o.o. Široki Brijeg protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 032749 21 Uvp od 22. aprila 2021. godine i Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 032749 19 U od 11. januara 2021.

godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. ALPEN - MIT d.o.o. Široki Brijeg (u daljnjem tekstu: apelant) iz Širokog Brijega, kojeg zastupa Jerko Čilić advokat iz Ljubuškog, podnio je 17. maja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 032749 21 Uvp od 22. aprila 2021. godine i Presude Suda BiH broj S1 3 U 032749 19 U od 11. januara 2021.godine.

2. Presudom vijeća za upravne sporove Suda BiH od 11. januara 2021. godine uvažena je apelantova tužba, poništeno rješenje tužene Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine broj 01 /4- 2-UP/l 1-179/19 od 22. maja 2019.godine i predmet vraćen tuženoj na ponovno rješavanje (stav I izreke). Obavezana je tužena da apelantu naknadi troškove upravnog spora u iznosu od 280,80 KM (stav II izreke).

3. Osporenom presudom apelacionog upravnog vijeća Suda BiH od 22. aprila 2021.godine odbijen je apelantov zahtjev za preispitivanje sudske odluke-presude vijeća za upravne sporove Suda BiH od 11. januara 2021.godine.

4. U obrazloženju osporene odluke apelaciono upravno vijeće Sud BiH je navelo da je apelant tražio preispitivanje stava II izreke presude vijeća za upravne sporove Suda BiH i to samo u odbijajućem dijelu kojim apelantu nisu priznati troškovi sudske takse na tužbu i presudu. Pri tome je ukazao da je članom 61. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakona o upravnim sporovima) propisano da su troškovi u postupku o upravnim sporovima izdaci učinjeni povodom upravnog spora od njegovog pokretanja do završetka, a da će sud svakom odlukom kojom okončava postupak po upravnom sporu odlučiti ko snosi troškove postupka i koliko oni iznose. S tim u vezi je naveo da je apelant u tužbi potraživao od tužene troškove upravnog spora koji se sastoje od sastava tužbe u iznosu od 240,00 KM sa 17% PDV, te troškove takse na tužbu i presudu. Naveo da je pravilno vijeće za upravne sporove Suda BiH apelantu dosudilo samo one troškove koji su učinjeni povodom upravnog spora, primjenom člana 61. Zakona o upravnim sporovima, a u vezi sa članom 12. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata. Naime, apelantu su priznati samo troškovi sastava tužbe u iznosu od 280,00 KM, dok mu nisu priznati troškovi takse na tužbu u iznosu od 100,00 KM, jer apelant nije izvršio uplatu tih troškova prema opomeni od strane suda, pa kako takav trošak nije učinjen povodom upravnog spora, to apelant isti nije mogao ni potraživati. Također je naveo da je pravilno vijeće za upravne sporove Suda BIH odbilo apelantov zahtjev za naknadu troškova sudske takse na presudu primjenom člana 6. Zakona o sudskim taksama u postupku pred Sudom BiH, jer se u upravnom sporu sudska taksa na presudu placa samo ako je tužbeni zahtjev odbijen, što u konkretnom nije slučaj.

Apelacioni navodi

5. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant navodi da su osporene odluke kojima je apelant odbijen za naknadu troškova sudske takse na tužbu i presudu donesene proizvoljnom i arbitrarnom primjenom procesnog prava. Apelant navodi da je sudska taksa zakonska obaveza koja mora da se plati i da je sud dužan da do zaključenja glavne rasprave traži uplatu čak i one sudske takse za koju do tog momenta nije ni nastala obaveza plaćanja (npr. za prvostepenu sudsku odluku koja nije donijeta ni objavljena), jer se zna da će postojati i da se zbog toga radi o nužnim troškovima.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant poziva u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je Sud BiH primijenio pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

9. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Sud BiH u obrazloženju odluka osporenih predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao ista ili slična pravna i činjenična pitanja, te da u vezi s tim nije našao proizvoljnost u postupanju Suda BiH (vidi Ustavni sud, Odluke o dopustivosti br. AP-3366/20 od 28. oktobra 2020. godine i AP- 290/21 od 7. aprila 2021. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1654/21 (ALPEN - MIT d.o.o. Široki Brijeg) | Sudska praksa | Aktio