Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-545/20 (E. B.)

Odluka donesena 09. 06. 2021.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Izvršenje
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-545/20

Apelacija

Odluka o meritumu

09. 06. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. juna 2021. godine, u predmetu broj AP 545/20, rješavajući apelaciju Edine Bajgorić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 72. st. (2), (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnijela Edina Bajgorić.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 060192 11 I od 20. decembra 2011. godine.

Na osnovu člana 72. stav (2) Pravila Ustavnog suda, nalaže se Gradu Mostaru da, u skladu s ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za provođenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 060192 11 I od 20. decembra 2011.

godine.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Gradu Mostaru da apelantici Edini Bajgorić isplati iznos od 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog neprovođenja predmetnog rješenja o izvršenju, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Gradu Mostaru da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod 1Edina Bajgorić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Mostara, koju zastupa Šemsa Droce, advokat iz Mostara, podnijela je 12. februara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 58 0 Rs 060192 11 I od 20. decembra 2011. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom 2Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog i Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) zatraženo je 20. oktobra 2020. godine da dostave odgovore na apelaciju. Od Grada Mostara zatraženo je 20. oktobra 2020. godine da dostavi odgovor na apelaciju, dok je od Grada Mostara, Odjel za finansije i nekretnine, Služba za proračun i finansije (u daljnjem tekstu: Grad Mostar), zatraženo 29. aprila 2021. godine da dostavi odgovor na apelaciju. 3Općinski sud je 5. novembra 2020. godine dostavio odgovor na apelaciju.

4Kantonalni sud je 28. oktobra 2020. godine dostavio odgovor na apelaciju.

5Grad Mostar je 2. novembra 2020. godine dostavio odgovor na apelaciju.

6Na dopis Ustavnog suda od 29. aprila 2021. godine Grad Mostar u ostavljenom roku nije dostavio odgovor.

7Ustavni sud je 24. maja 2021. godine od apelanticinog punomoćnika zatražio dodatne informacije o predmetnom izvršnom postupku, te mu je kao prilog dostavio odgovor na apelaciju Grada Mostara od 2. novembra 2020. godine.

8Apelanticin punomoćnik je 25. maja 2021. godine dostavio potrebne informacije. III.Činjenično stanje 9Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

10Iz apelacionih navoda proizlazi da je Općinski sud 27. januara 2011. godine donio Presudu broj 07 58 Rs 060192 10 Rs, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj 07 58 Rs 060192 11 Rsž od 26. oktobra 2011. godine, kojom je poništio kao nezakonita rješenja Agencije za državnu službu FBiH od 12. augusta 2008. godine i Rješenje Odbora državne službe za žalbe od 30. novembra 2009. godine, te je obavezao Grad Mostar da apelanticu vrati na posao, na poslove koje je ranije obavljala ili druge odgovarajuće poslove. Istom presudom obavezan je Grad Mostar isplatiti na ime naknada plaća te na ime pripadajućih doprinosa za PIO određene novčane iznose za određene periode. Istom presudom odlučeno je da su dužni izvršenici – Odbor za državne žalbe FBiH, Agencija za državnu službu FBiH i Grad Mostar solidarno nadoknaditi apelantici troškove postupka u određenom novčanom iznosu.

11Iz apelacionih navoda proizlazi da je apelantica 24. novembra 2011. godine Općinskom sudu podnijela prijedlog za izvršenje protiv izvršenika Grad Mostar na osnovu navedenih presuda. Općinski sud je 20. decembra 2011. godine donio rješenje o izvršenju i odredio provođenje izvršenja radi isplate glavnog duga s kamatama, troškova parničnog i izvršnog postupka na novčanim sredstvima izvršenika.

12Općinski sud je 8. januara 2012. godine predmetno rješenje o izvršenju dostavio Raiffeisen banci. 13Apelantica je 17. oktobra 2013. godine putem podneska povukla prijedlog u dijelu kojim je određeno izvršenje radi naplate parničnih i izvršnih troškova s obzirom na to da je s izvršenikom sklopila nagodbu u drugom predmetu.

14Općinski sud je 24. juna 2014. godine donio Rješenje broj 58 0 Rs 060192 11 I kojim je obustavio izvršenje predmetnog rješenja o izvršenju u dijelu kojim je određena isplata troškova postupka u određenim novčanim iznosima i ukinuo je sve provedene izvršne radnje. U ostalom dijelu odlučeno je da rješenje o izvršenju ostaje neizmijenjeno i da se izvršni postupak nastavlja. 15Protiv navedenog rješenja izvršenik je 4. jula 2014. godine podnio žalbu.

16Kantonalni sud je 26. septembra 2014. godine zaprimio spis na nadležno postupanje. 17Odlučujući o žalbi, Kantonalni sud je 6. februara 2018. godine donio Rješenje broj 58 0 Rs 060192 14 Rsži kojim je žalbu izvršenika odbio i potvrdio prvostepeno rješenje.

18Općinski sud je 12. marta 2018. godine dostavio dopis Raiffeisen banci radi provođenja izvršenja. 19Raiffeisen banka je 17. aprila 2018. godine Općinski sud obavijestila da je proslijedila rješenje o izvršenju glavnoj banci dužnika – Nova banka AD Banja Luka.

20Nova banka AD Banja Luka je 20. aprila 2018. godine obavijestila Općinski sud da je rješenje o izvršenju stavila u evidenciju izvršenja, te da je zatražila od Grada Mostara izdavanje saglasnosti za izvršenje.

21Prema stanju u spisu, predmetno rješenje o izvršenju nije provedeno.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije 22Apelantica smatra da joj je zbog neprovođenja rješenja o izvršenju povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), uključujući i pravo na pristup sudu kao element prava na pravično suđenje, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Opisala je hronologiju postupka, te, između ostalog, istakla da i pored toga što je Općinski sud rješenje o izvršenju uputio banci u kojoj učesnik u postupku posjeduje transakcijske račun, ta banka još uvijek nije postupila po odluci suda. Ukazuje da izvršenikov dužnik ne namjerava provesti rješenje suda bez odluke o redoslijedu isplata koji utvrđuje izvršenik, odnosno Grad Mostar. Ukazuje da je ostali neizmireni dug izvršenika prema apelantici 2.794,22 KM, uvećan za zakonsku zateznu kamatu. Navodi da predmetno rješenje o izvršenju nije provedeno zbog primjene člana 138. Zakona o izvršnom postupku FBiH, što je, kako navodi, navedeno u dopisu banke. Na koncu, navela je da konkretni postupak traje nerazumno dugo zbog čega je predložila da joj Ustavni sud dodijeli naknadu u iznosu od 1.800,00 KM zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka.

b) Odgovori na apelaciju 23Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da je u ovom predmetu ažurno postupao, te da su razlozi neizvršenja na strani banaka kod kojih izvršenik Grad Mostar ima otvorene račune, u smislu člana 175. Zakona o izvršnom postupku Federacije BiH.

24Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju, između ostalog, naveo hronologiju predmetnog izvršnog postupka, istovremeno predlažući da se predmetna apelacija odbije kao neosnovana. 25Grad Mostar je u odgovoru na apelaciju od 2. novembra 2020. godine naveo da dostavlja „podatke o uplaćenim sredstvima po sudskom postupku apelantice“, te je kao prilog dostavio dvije tabele. 26Grad Mostar na dopis Ustavnog suda od 29. aprila 2021. godine u ostavljenom roku nije dostavio odgovor.

27Apelanticin punomoćnik je 25. maja 2021. godine na traženje Ustavnog suda da se izjasni da li je apelantica naplatila svoja potraživanja po predmetnom rješenju o izvršenju, između ostalog, naveo da je ostalo neizmijenjeno činjenično stanje navedeno u apelaciji. Naime, naveo je da je Grad Mostar samo djelimično namirio dug u iznosu od 2.785,15 KM, i to 14. februara 2012. godine, te da od navedenog dana po predmetnom rješenju o izvršenju Grad Mostar nije vršio bilo kakvu isplatu. U vezi s dostavljenim očitovanjem Grada Mostara, apelanticin punomoćnik je naveo da se prilog koji je dostavljen Ustavnom sudu (tabele) odnosi na podatke o uplaćenim sredstvima po drugom sudskom postupku pred Općinskim sudom broj 58 0 Rs 101992 11 Rs, koja presuda je pravosnažno potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj 58 0 Rs 101992 15 Rsž od 26. aprila 2016. godine, te da je o načinu izmirenja obaveza po naprijed navedenoj pravosnažnoj presudi zaključena vansudska nagodba iz koje je, kako navodi, evidentno da je riječ o isplatama utvrđenim Presudom Kantonalnog suda broj 58 0 Rs 101992 15 Rsž. Zaključuje da Grad Mostar nije dostavio očitovanje o isplati u vezi s predmetnim rješenjem o izvršenju broj 58 0 Rs 060192, koje je predmet apelacije, te navodi da je neizmijenjeno stanje od dana podnesene apelacije do dana dostavljanja očitovanja Ustavnom sudu.

V.Relevantni propisi

1. U Zakonu o izvršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 29/11 – odluka USBiH, 74/11 – odluka USFBiH, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH, 55/18 – rješenje USBiH i 25/20 – odluka USBiH) relevantne odredbe glase:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

Član 138. st. 3.,4. i 6.

(3) Izvršenje na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine i kantona provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršavanju budžeta (4) Izvršenje na teret sredstava budžeta grada i općine provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Odlukom o izvršavanju budžeta.

(6) Svi nivoi vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine (Federacija, kanton, grad i općina) koji imaju izvršne sudske presude dužni su u svojim budžetima predvidjeti sredstva za isplatu sudskih izvršnih rješenja na teret tih budžeta u iznosu najmanje 0,3% ukupno planiranih prihoda u budžetu.

Član 167. st. 1, 2. i 3.

(1) Banka naplatu obavlja redom, prema vremenu dostavljanja rješenja o izvršenju ako zakonom nije drukčije određeno.

(2) Banka vodi posebnu evidenciju redoslijeda rješenja o izvršenju po danu i vremenu dostavljanja i izdaje tražiocu izvršenja, na njegov zahtjev, potvrdu o mjestu njegovog potraživanja u tom redoslijedu.

(3) Banka ne može provesti nalog izvršenika prije isplate potraživanja utvrđene rješenjem o izvršenju, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.

Član 175.

Banka koja ne postupi u skladu sa rješenjem o izvršenju i drugim sudskim nalozima odgovara za štetu prouzrokovanu tražiocu izvršenja po općim pravilima o naknadi štete VI.Dopustivost

2. Ustavni sud naglašava da je gotovo identična pravna pitanja – neizvršenje rješenja o izvršenju na teret sredstava budžeta raznih nivoa javne vlasti razmatrao u više svojih odluka, uključujući i Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 4368/11 od 25. juna 2013. godine (dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U navedenoj odluci Ustavni sud je istaknuo: „U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da se radi o efektivnom neprovođenju rješenja o izvršenju koja su donesena u izvršnom postupku na osnovu pravosnažnih presuda, te da apelanti nemaju na raspolaganju efektivan pravni lijek kojim bi ishodili traženo izvršenje.“ Razlozi navedeni u Odluci Ustavnog suda broj AP 4368/11 u pogledu dopustivosti apelacije u cijelosti se odnose i na konkretne apelacije, pa se Ustavni sud umjesto posebnog obrazloženja o dopustivosti u cijelosti poziva na razloge navedene u citiranoj odluci Ustavnog suda.

VII.Meritum

3. Apelantica smatra da joj je zbog neizvršenja predmetnog rješenja o izvršenju povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), uključujući i pravo na pristup sudu kao element prava na pravično suđenje, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvencije.

Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.[...]

k) pravo na imovinu.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.[...] Pravo na imovinu Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u relevantnom dijelu glasi:

Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine.

Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava. [...] Relevantni principi i praksa Evropskog suda i Ustavnog suda

4. Ustavni sud napominje da su, prema članu I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, te prema članu 1. Evropske konvencije, svi nivoi vlasti u Bosni i Hercegovini dužni osigurati poštovanje individualnih ljudskih prava, u koja se ubraja i pravo na pravično suđenje u razumnom roku, čije se garancije odnose i na fazu izvršenja pravosnažne sudske odluke prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, s obzirom na to da su pravosnažnom sudskom odlukom dosuđena novčana potraživanja. Takva obaveza se ne može umanjiti činjenicom da u konkretnom slučaju izvršenje ide na teret budžetskih sredstava Grada Mostara, te da nema raspoloživih sredstava nad kojima bi se izvršenje moglo provesti.

5. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da su opći principi koji se odnose na neizvršenje presuda domaćih sudova na teret budžeta utvrđeni u predmetu Jeličić protiv Bosne i Hercegovine (br. 41183/02, §§ 38-39, ESLJP 2006 XII). Naime, Evropski sud je u obrazloženju navedene presude naveo kako ne prihvata da državne vlasti navode nedostatak sredstava kao izgovor za nepoštovanje svojih obaveza proisteklih iz presude (vidi ibid., § 39; vidi i R. Kačapor i ostali protiv Srbije, br. 2269/06 et al., § 114, 15. januar 2008., i Arbačiauskienė protiv Litvanije, br. 2971/08, § 87, 1. mart 2016.). Doduše, ukazano je da se odgoda u izvršenju presude može opravdati posebnim okolnostima, ali odgoda ne može biti takva da naruši srž prava koje štiti član 6. stav 1 (vidi Burdov protiv Rusije, br. 59498/00, § 35, ESLJP 2002-III, i Teteriny protiv Rusije, br. 11931/03, § 41, 30. juni 2005.).

6. Osim toga, prema praksi Evropskog suda koju Ustavni sud dosljedno podržava, nemogućnost izvršenja pravosnažne sudske odluke u korist aplikanta predstavlja miješanje u njegovo pravo na neometano uživanje imovine, kao što glasi prva rečenica prvog stava člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (vidi, između ostalih, Burdov, citirano u gornjem tekstu, § 40; Jasiūnienė protiv Litvanije, br. 41510/98, § 45, 6. mart 2003.; i Voytenko protiv Ukrajine, br.18966/02, § 53, 29. juni 2004.).

7. Pored navedenog, Ustavni sud ukazuje i na vlastitu praksu gdje je u brojnim odlukama razmatrao pitanje neizvršenja pravosnažnih sudskih odluka na teret budžeta raznih nivoa vlasti i gdje je odgovarajućim nivoima vlasti nalagao da preduzmu adekvatne i dovoljne mjere koje će osigurati da imaoci pravosnažnih sudskih odluka namire svoja potraživanja u razumnom roku, čime bi se otklonilo kršenje njihovog prava na pravično suđenje i imovinu (vidi, između ostalih, Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu AP 4368/11 od 25. juna 2013. godine, AP 1544/08 od 27. maja 2011. godine, AP 2110/08 od 12. oktobra 2011. godine, AP 3713/10 od 16. maja 2013. godine, AP 7101/18 od 12. marta 2019. godine, koja se kao i u konkretnom slučaju odnosila na neizvršenje sudske odluke na teret budžeta Grada Mostara u razumnom roku, Djelimična odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 483/18 od 9. septembra 2020. godine, dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

8. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da je Evropski sud 14. novembra 2017. godine usvojio dvije presude u odnosu na Bosnu i Hercegovinu (presude su konačne od 14. februara 2018. godine), koje se odnose na neizvršavanje pravosnažnih sudskih odluka na teret budžeta Srednjobosanskog kantona (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv Bosne i Hercegovine, aplikacija broj 20514/15 i dr.) i na teret budžeta Zeničko-dobojskog kantona (vidi Evropski sud, Kunić i ostali protiv Bosne i Hercegovine, aplikacija broj 68955/12 i dr.). Evropski sud je u obje presude utvrdio da je došlo do povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog neizvršavanja konačnih i izvršnih domaćih presuda u korist aplikanata.

9. Evropski sud je u svojoj novijoj praksi razmatrao aplikacije podnesene zbog neizvršenja sudskih odluka na teret budžeta Zeničko-dobojskog kantona (vidi Muhović i Lekić i dr. protiv BiH, aplikacija broj 40841/13 od 15. septembra 2020. godine), Srednjobosanskog kantona (vidi Akeljić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 8039/19 od 13. oktobra 2020. godine), Hercegovačko-neretvanskog kantona (vidi Lavić protiv BiH, aplikacija broj 6340/20 od 9. novembra 2020. godine) i Unsko-sanskog kantona (vidi Šarganović i drugi protiv BiH, aplikacija broj 28251/20 od 9. novembra 2020. godine). Evropski sud je razmatrajući mjere koje su ti kantoni preduzeli s ciljem izvršenja ranije datih naloga našao da su navedeni kantoni usvajajući akcione planove implementirali naloge iz ranijih odluka i donijeli odgovarajuće opće mjere kojim se osigurava izvršenje sudskih odluka na teret budžeta tih kantona u razumnom roku, pa je aplikacije zbog neizvršenja odluka na teret budžeta tih kantona brisao. Imajući u vidu relevantnu praksu Evropskog suda, Ustavni sud je, odlučujući o apelacijama koje se tiču neizvršenja sudskih odluka na teret budžeta navedenih kantona, donio odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 2614/19 od 10. novembra 2020. godine, AP 3566/19 i AP 4220/19 od 22. decembra 2020. godine i AP 2005/20 od 3. februara 2021. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba, kojim je odbio predmetne apelacije imajući u vidu da su navedeni kantoni izvršili ranije date naloge tako što su usvojili generalne mjere u skladu sa zahtjevima iz Evropske konvencije, koje omogućuju da se sudske odluke na teret budžeta tih kantona izvršavaju u razumnom roku.

10. Međutim, razmatrajući aplikacije koje se tiču neizvršenja sudskih odluka na teret budžeta Kantona Sarajevo u razumnom roku, Evropski sud je 11. februara 2021. godine donio presude protiv BiH koje su riješene po već ustaljenoj praksi iz presuda Spahić i Kunić. U navedenim presudama je s pozivom na relevantnu praksu utvrđena povreda prava iz člana 6. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog neizvršavanja sudskih odluka u razumnom roku. U obrazloženjima je ukazano da javna vlast, odnosno Kanton Sarajevo, nije preduzela sve neophodne mjere da omogući potpuno izvršenje sudskih odluka u razumnom roku. Radi se o presudama Ibrišimović i ostali protiv Bosne i Hercegovine, aplikacija br. 15634/20 i dr., Duraković i Kreštalica protiv Bosne i Hercegovine, aplikacije br. 61555/19 i 61796/19, te Efendić, aplikacija broj 37130/19. Također, Evropski sud je 15. aprila 2021. godine donio presudu Crnić i dr. protiv Bosne i Hercegovine, aplikacija br. 38070/19 i dr. gdje je iz istih razloga s pozivom na relevantnu praksu usvojio aplikacije zbog neizvršenja sudskih odluka u razumnom roku. Slijedeći navedenu praksu, Ustavni sud je odlučujući o apelacijama koje se tiču neizvršenja sudskih odluka na teret budžeta Kantona Sarajevo donio grupnu odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 2524/20 od 5. maja 2021. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba, kojom je usvojio predmetne apelacije obuhvaćene navedenom odlukom, imajući u vidu da Kanton Sarajevo nije izvršio ranije date naloge tako što bi usvojio generalne mjere u skladu sa zahtjevima iz Evropske konvencije koje omogućuju da se sudske odluke na teret budžeta tog kantona izvršavaju u razumnom roku, te je naložio Kantonu Sarajevo da uspostavi adekvatan mehanizam koji omogućava apelantima i svim imaocima sudskih odluka na teret budžeta Kantona Sarajevo naplatu dosuđenih potraživanja u razumnom roku.

Pitanje neizvršenja rješenja o izvršenju u konkretnom slučaju

11. Ustavni sud zapaža da je predmetno rješenje o izvršenju doneseno 20. decembra 2011. godine, kao i da je 8. januara 2012. godine Općinski sud predmetno rješenje o izvršenju dostavio banci radi zapljene novčanih sredstava izvršenika, a zatim je banci 12. marta 2018. godine dostavio i pravosnažno rješenje o izvršenju.

12. Osim toga, Ustavni sud zapaža da Grad Mostar nije u predmetnom odgovoru na apelaciju naveo u kojem roku apelantica kao imalac sudske odluke na teret budžeta Grada Mostara može očekivati realizaciju svog potraživanja, odnosno u konkretnom slučaju Grad Mostar nije ponudio opravdanje za neizvršenje predmetnog rješenja o izvršenju u cijelosti, niti je predočio mjere koje preduzima s ciljem izvršenja ranije datih naloga iz Odluke o dopustivosti i meritumu Ustavnog suda broj AP 7101/18 od 12. marta 2019. godine za iznalaženje sistemskog rješenja problema neizvršenja sudskih odluka u razumnom roku za sve imaoce sudskih odluka na teret budžeta tog grada.

13. Imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, Ustavni sud zapaža da Grad Mostar još uvijek nije usvojio akcioni plan kojim bi se omogućilo izvršenje sudskih odluka na teret budžeta tog grada u razumnom roku, niti je preduzeo neke nove mjere s ciljem izvršenja svoje pozitivne obaveze zaštite ljudskih prava imaoca sudskih odluka na teret budžeta tog grada, niti je u odgovoru na apelaciju naveo da je preduzeo neke mjere, odnosno nije se očitovao da li je predmetno rješenje o izvršenju provedeno.

14. Ustavni sud podsjeća da je odlučujući o sličnom ustavnopravnom pitanju, neizvršenju sudske odluke na teret budžeta javne vlasti u razumnom roku zbog propusta javne vlasti da ispuni svoju pozitivnu obavezu i usvoji adekvatne i dovoljne mjere da imaoci sudskih odluka na teret budžeta javne vlasti u razumnom roku namire svoje potraživanje, u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 2524/20 od 5. maja 2021. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i naložio odgovarajućoj javnoj vlasti da u cijelosti preuzme svoju ulogu i uspostavi adekvatan mehanizam koji omogućava apelantima i svim imaocima sudskih odluka na teret budžeta javne vlasti naplatu dosuđenih potraživanja u razumnom roku.

15. S obzirom na to da se u konkretnom slučaju predmet odnosi na slično pravno i činjenično pitanje koje je Ustavni sud već razmatrao u navedenoj odluci, Ustavni sud se umjesto posebnog obrazloženja u cijelosti poziva na svoju odluku broj AP 2524/20 od 5. maja 2021. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba).

16. Imajući u vidu ranije navedenu noviju praksu Evropskog suda koja se odnosi na neizvršenje sudskih odluka na teret budžeta raznih nivoa javne vlasti u razumnom roku, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Ustavni sud zaključuje da je apelantici povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvencije jer su neprovođenjem rješenja o izvršenju u dužem periodu (od oko devet godina), te nepreduzimanjem neophodnih mjera tokom dužeg perioda s ciljem potpunog izvršenja pravosnažne odluke nadležne vlasti ustavno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu lišile svakog korisnog efekta i onemogućile apelantici da dobije novac na koji ima pravo prema pravosnažnoj sudskoj odluci.

17. Ustavni sud zaključuje da je neophodno da nadležne vlasti Grada Mostara u cijelosti preuzmu svoju ulogu i uspostave adekvatan mehanizam koji omogućava apelantima i svim imaocima sudskih odluka na teret budžeta Grada Mostara naplatu dosuđenih potraživanja u razumnom roku. Pitanje naknade nematerijalne štete

18. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

19. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv Bosne i Hercegovine, aplikacija broj 20514/15 i dr. i Kunić i ostali protiv Bosne i Hercegovine, aplikacija broj 68955/12 i dr.) dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog neprovođenja rješenja o izvršenju apelantici treba isplatiti iznos od 300,00 KM.

20. Ovu naknadu je dužan platiti Grad Mostar u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka apelantici plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

21. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

22. Ustavni sud zaključuje da je apelantici povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

23. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nadležna javna vlast nije preduzimala neophodne mjere s ciljem izvršenja pravosnažne odluke tokom dužeg perioda kako bi omogućila da apelantica i drugi imaoci sudskih odluka na teret budžeta Grada Mostara dobiju novac na koji imaju pravo prema pravosnažnoj sudskoj odluci, čime je apelantici prekršeno ustavno pravo na pravično suđenje i imovinu.

24. Ustavni sud zaključuje da je neophodno da nadležne vlasti Grada Mostara u cijelosti preuzmu svoju ulogu i omoguće apelantima i svim imaocima sudskih odluka na teret budžeta Grada Mostara naplatu dosuđenih potraživanja u razumnom roku.

25. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 72. st. (2), (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

28Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-545/20 (E. B.) | Sudska praksa | Aktio