Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1534/21 (O. Č.)

Odluka donesena 23. 06. 2021.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Krivični postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1534/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

23. 06. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 23. lipnja 2021. godine, u predmetu broj AP-1534/21, rješavajući apelaciju Ornele Čolić, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Ornela Čolić protiv Presude Kantonalnoga suda u Sarajevu broj 65 0 K 606604 20 Kž od 14. listopada 2020. godine i Presude Općinskoga suda u Sarajevu 65 0 K 606604 18 K od 2. prosinca 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.

OBRAZLOŽENJE

1. Ornela Čolić (u daljnjemu tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Sead Temim, odvjetnik iz Sarajeva, podnijela je 6. svibnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnoga suda u Sarajevu (u daljnjemu tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 K 606604 20 Kž od 14. listopada 2020. godine i Presude Općinskoga suda u Sarajevu (u daljnjemu tekstu: Općinski sud) 65 0 K 606604 18 K od 2. prosinca 2019. godine.

2. Presudom Općinskoga suda od 2. prosinca 2019. godine apelantica je oglašena krivom što je 8. listopada 2016. godine s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist dok se nalazila u obiteljskoj kući oštećenih (A.A. i M.A.) pronašla otključanu šifriranu kutiju – kufer, te između ostaloga, prisvojila nakit, bliže označen u izreci prvostupanjske odluke, i time oštetila M.A. za neutvrđeni iznos novca, čime je počinila kazneno djelo Krađa iz čl. 286. st. 1. Kaznenoga zakona (u daljnjemu tekstu: KZ), pa joj je primjenom čl. 41., 49., 60. i 62. KZ izrečena uvjetna osuda, kojom joj je utvrđena kazna zatvora u trajanju od pet mjeseci, koja se neće izvršiti ukoliko u roku od jedne godine ne počini novo kazneno djelo.

3. U obrazloženju osporene odluke, Općinski je sud, između ostaloga, naveo da su iskazi oštećenih potvrđeni i sadržajem video snimka, odnosnom pregledom CD sa snimkom video nadzornih kamera u kući u vlasništvu oštećenoga A.A., na kojemu se vidi djelomično prostor, odnosno unutrašnjost spavaće sobe i apelantica, koja se približava ormaru, odnosno kutiji za nakit koja se nalazi u ormaru, i iz koje vadi predmete, pregleda ih i neke vraća nazad u kutiju za nakit, dok druge gleda, izmiče se prema svjetlu kako bi bolje pogledala što je u pitanju i određeni nakit zadržava za sebe. Općinski je sud istakao da je, naprotiv navodima obrane, snimak koji je pregledan na glavnome pretresu jasan i nesporno je da je apelantica osoba koja je zabilježena na video snimku. Općinski je sud istakao da nakon uvida u video snimak, ovaj sud smatra nepotrebnim vršiti vještačenje video snimka kako bi se utvrdio identitet osobe, jer je kvaliteta istoga takva da je jasno vidljiva osoba, tj. apelantica, na snimku.

4. Presudom Kantonalnoga suda od 14. listopada 2020. godine odbijen je kao neutemeljen priziv branitelja apelantice i potvrđena je prvostupanjska presuda.

5. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni je sud istakao, da pobijajući prvostupanjsku odluku, branitelj apelantice posebno ukazuje da je prvostupanjski sud odbio prijedlog obrane da se iz spisa izuzme kao nezakonit dokaz CD snimak, navodeći kako je A.A. sam sačinio, prebacivanjem sa memorijske kartice na CD ispis video nadzora, kojega je potom dobrovoljno predao ovlaštenome službenome licu. Kantonalni je sud istakao da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio kada je prigovor obrane o nezakonitosti dokaza (CD-a) odbio kao neutemeljen. Kantonalni je sud naveo da odredbe Zakona o kaznenome postupku propisuju različite načine prikupljanja dokaza, odnosno različite mogućnosti glede provođenja radnji dokazivanja. Kantonalni je sud istakao da ovaj sud smatra da je u konkretnome slučaju video snimak pribavljen na zakonit način, obzirom da je na temelju obrazloženoga zahtjeva sudac za prethodni postupak donio naredbu kojom je naređeno privremeno oduzimanje pokretne stvari, i to video zapisa nadzornih kamera, koje su postavljene u unutrašnjosti kuće A.A., i to za inkriminirani dan i vremensko razdoblje. Kantonalni je sud istakao da ovaj sud nalazi dokazanim sa sigurnošću da je naredba izvršena na zakonit način, te da su isti izvršili ovlašteni djelatnici MUP Kantona Sarajevo, na način da su od oštećenoga preuzeli video snimak u elektroničkoj formi, što je i bilo određeno naredbom, pa u svezi sa navedenim ovaj sud prigovore branitelja smatra neutemeljenim.

Apelacioni navodi

6. U predmetnoj apelaciji apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelantica, u biti, smatra da su redoviti sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili pozitivnopravne propise, smatrajući da su ovlaštena službena lica sama trebala postupiti po naredbi i sami izuzeti medij na kojemu je pohranjen snimak, a ne da oštećeni A.A. sam prebaci snimak na CD, te isti preda ovlaštenoj službenoj osobi.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelantica mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelantica navodi, tj. ako apelantica nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelantica nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelantica pozvala u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivnopravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga je suda da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP-20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenome glasniku BiH“ broj 58/05).

10. Na temelju činjenica konkretnoga predmeta, koje proistječu iz dokumenata predočenih Ustavnome sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom, dao jasne i precizne razloge za svoje odlučivanje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tomu, Ustavni sud ukazuje da apelantica nije ponudila relevantne argumente koji bi opravdali njezine tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvala. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.

11. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1534/21 (O. Č.) | Sudska praksa | Aktio