Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1779/21 ("KRISTAL" d.o.o. Živinice)

Odluka donesena 09. 06. 2021.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Upravni postupak
  • Porez
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1779/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 06. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. lipnja 2021. godine, u predmetu broj AP-1779/21, rješavajući apelaciju koju je podnio "KRISTAL" d.o.o. Živinice, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio "KRISTAL" d.o.o. Živinice protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 036714 20 U od 25. ožujka 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.

OBRAZLOŽENJE

1. "KRISTAL" d.o.o. Živinice (u daljnjemu tekstu: apelant), kojega zastupa Melisa Kuprić, odvjetnica iz Tešnja, podnio je 21. svibnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 036714 20 U od 25. ožujka 2021. godine.

2. Rješenjem tuženice (Uprava za neizravno oporezivanje Bosne i Hercegovine) – Regionalni centar Tuzla od 25. prosinca 2019. godine utvrđen je dodatni razrez neizravnoga poreza PDV-a u određenome iznosu i apelantu je naložena uplata tako utvrđene obveze i propisanih kamata.

3. Rješenjem tuženice od 9. lipnja 2020. godine odbijen je kao neutemeljen priziv apelanta izjavljen protiv rješenja od 25. prosinca 2019. godine.

4. Presudom Suda BiH od 25. ožujka 2021. godine odbijena je tužba apelanta protiv rješenja tuženice od 9. lipnja 2020. godine.

5. U obrazloženju osporene odluke Sud BiH istakao je da je utvrđeno da je apelant od „Sparkasse Leasing“ d.o.o. Sarajevo kupio vozilo Mercedes GLE 350D 4MATIC Coupe, te da je iz zavedene ulazne fakture tuženica utvrdila da je apelant koristio pravo odbitka PDV-a za predmetno vozilo u određenome razdoblju. Sud BiH istakao je da je tuženica cijenila da je neophodno dokazati da je navedeno dobro apelant koristio u poslovne svrhe, odnosno za obavljanje svoje djelatnosti, ali da apelant to nije dokazao niti tijekom postupka kontrole, niti tijekom prizivnoga postupka, odnosno nije dostavio nikakvu dokumentaciju koji bi bili od utjecaja na drukčije rješavanje upravne stvari. Sud BiH istakao je da je odredbom čl. 32. st. 1. i

2. Zakona o PDV-u propisano da pravo na odbitak ulaznoga PDV-a se ostvaruje ukoliko se radi o dobrima ili uslugama koje koristi ili treba da se koristi u svrhu poslovanja koje se vrši, odnosno da ta dobra ili usluge se koriste za promet dobara i usluga koje podliježu plaćanju PDV-a. Sud BiH naveo je da iz nesporno utvrđenoga činjeničnoga stanja proistječe da je apelant ostvario pravo na odbitak ulaznoga PDV-a za kupljeno motorno vozilo. Sud BiH istakao je da je čl. 56. Zakona o PDV-u propisano da svaki obveznik je dužan voditi knjige s dovoljno podataka koji će omogućiti urednu primjenu PDV-a, uključujući i obračunavanje obveze PDV-a za svako razdoblje, te za inspekciju od strane tuženice. Sud BiH istakao je da je čl. 120. Pravilnika o primjeni Zakona o PDV-u propisano da poreznik obveznik mora u svojemu knjigovodstvu osigurati sve podatke potrebne za točno, pravilno i pravovremeno obračunavanje i plaćanje PDV-a. Sud BiH naveo je da je osnova za knjigovodstveno evidentiranje porezno značajnih događaja, promjena i činjenica su odgovarajuće isprave, kao što su: obračuni izvršenih i primljenih isporuka, izdani i primljeni računi, isprave o uvozu i izvozi, isprave o plaćanjima i naplati, kao i sve druge bitne isprave za obračun i plaćanje PDV-a i korištenje prava na odbitak ulaznoga PDV-a. Sud BiH istakao je da tužbeni navod da je predočena preslika prometne dozvole, kod činjenice da apelant nema bilo koji drugi dokaz, poput putnoga naloga, otpremnice i sl. da je predmetno vozilo korišteno u svrhu poslovanja, ne mogu utjecati na drukčiju odluku tuženice.

Apelacioni navodi

6. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant, u biti, smatra da je redoviti sud, pri donošenju osporene odluke, pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio pozitivnopravne propise, smatrajući da je nesporno dokazao da je imao pravo na odbitni PDV, budući da se radi o teretnome vozilu, a ne putničkome motornome vozilu, a što je dokazano preslikom prometne dozvole.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je sud utvrdio činjenično stanje i primijenio pozitivnopravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova glede činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga je suda da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP-20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenome glasniku BiH“ broj 58/05).

10. Na temelju činjenica konkretnoga predmeta, koje proistječu iz dokumenata predočenih Ustavnome sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Sud BiH u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom, dao jasne i precizne razloge za svoje odlučivanje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tomu, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.

11. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1779/21 ("KRISTAL" d.o.o. Živinice) | Sudska praksa | Aktio