Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3992/19 (R. K.)
Odluka donesena 23. 06. 2021.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Pravično suđenje – obrazložena presuda
- Djelotvoran pravni lijek
- Dokazni postupak
- Krivični postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3992/19
Apelacija
Odluka o meritumu
23. 06. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP-3992/19, rješavajući apelaciju Refika Kurgaša, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 94/14), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudac na sjednici održanoj 23. juna 2021. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Refika Kurgaša podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 K 067709 19 Kž od 26. jula 2019. godine i Općinskog suda u Visokom broj 41 0K 067709 17 K od 27. februara 2019. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Refik Kurgaš (u daljnjem tekstu: apelant) iz Visokog, kojeg zastupa Sanela Dautbegović, advokat iz Zenice, podnio je 23. oktobra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 41 0 K 067709 19 Kž od 26. jula 2019. godine i Općinskog suda u Visokom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 41 0K 067709 17 K od 27. februara 2019. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda u Visokom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i Kantonalnog tužiteljstva u Zenici (u daljnjem tekstu: Tužiteljstvo) zatraženo je 22. novembra 2020. godine da dostave odgovor na apelaciju. Pozvani sud dostavili tražene odgovore.
III.Činjenično stanje
3. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
4. Presudom Općinskog suda broj 41 O K 067709 17 K od 27. februara 2019. godine apelant je proglašen krivim što je od djeteta A. A. (u daljnjem tekstu: oštećena) zatražio da mu sa njenog mobilnog telefona na njegov mobilni telefon putem internet aplikacije IMO dostavi fotografije obnaženog tijela, što je oštećena i učinila što je vidljivo iz pretresa i vještačenja mobilnog telefona oštećene, kada je vještačenjem utvrđeno da se radi o pornografskom sadržaju. Navedenim postupanjem je, po ocjeni Općinskog suda apelant počinio kazneno djelo iskorištavanje djeteta ili maloljetnika radi pornografije iz člana 211. stav 1. Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ FBIH), pa ga je sud osudio na kaznu zatvora u trajanju od devet mjeseci.
5. U obrazloženju presude je navedeno da je sud, nakon provedenog dokaznog postupka (na temelju dokaza pobrojanih i opisanih u navedenoj presudi) našao da je nesporna činjenica da je oštećena dijete koje je apelant poznavao, odnosno s kojim je bliže kontaktirao. Dalje, navedeno je da je prema nalogu suda izvršeno vještačenje svih komunikacija za određeni period između telefonskih aparata koje su koristili apelant i oštećena, na temelju čega je sud utvrdio da je u tom periodu apelant intenzivno komunicirao sa oštećenom, pri čemu je iz komunikacije vidljivo da je apelantu bilo poznato da je oštećena malodobna i učenica. Navedeno je da je sama priroda odnosa zbog kojeg su imali kontakt i zbog kojeg je apelant pozivao oštećenu njen mobilni i ona uzvraćala pozive nesporno ljubavni odnos. Dalje, navedeno je da je iz dopune nalaza MUP Zenica Uprava Policije broj 08-04/8-6-04-2-3651-1/18 od 31. jula 2018 godine, sud utvrdio da je izvršenim vještačenjem i pretresom apelantovog mobilnog telefona utvrđeno da postoji kontakt između apelanta i oštećene kao i da je apelantov telefonski broj u telefonu oštećene memoriran pod imenom „ljubav moja“. Dalje, iz nalaza MUP-a ZDK-a Uprava policije broj 08-04/6-6-04-2-2217-4/17 od 5. maja 2017. godine, o pretresu mobilnog telefona koji je koristila oštećena vidi se slika oštećene nage potpuno do pasa.
6. Dalje, sud je naveo da je iz iskaza svjedoka optužbe stručnog lica Emira Mrahorović, utvrdio da je zadatak ovog stručnog lica bio da po naredbi Suda izvrši pretres mobilnih telefona oštećene. Svjedok je izjavio da je na telefonu velika količina sadržaja izbrisana, ali MUP ZDK ima opremu koja mu omogućava i vraćanje obrisanog sadržaja kada su iz aplikacije IMO vratili određeni dio razgovora između apelanta i oštećene. Navedeni svjedok je, na pitanje Tužitelja, kada je sporna fotografija poslana i na koji način je poslana, izjavio da je fotografija pronađena u konverzaciji putem IMO aplikacije, u chatu fajlu od 12. marta 2017. godine u 15,57 min i 02 sekunde. Na upit suda u kojim aplikacijama se odvijala komunikacija između apelanta i oštećene, svjedok je izjavio da je to bila aplikacija IMO koja je rijetka i nema je na svim telefonima, a prije IMO aplikacije su pronašli razgovor gdje apelant šalje putem aplikacije Viber oštećenoj da instalira aplikaciju IMO na telefon, nakon čega se na telefon oštećene navedena aplikacija instalira i prestaje konverzacija putem aplikacije Viber. Sud je naveo da je poklonio vjeru iskazu ovog stručnog lica koji je po pravilima nauke i struke sudu saopćio sadržaj pronađene konverzacije putem IMO aplikacije za chat u fajlu između učesnika konverzacije apelanta memoriranog u telefonu oštećene kao „ljubav moja" pod brojem 1010737363682637IMO i oštećene pod brojem 1010737383682637. Dalje, navedeno je da je na stranici 28 dopunskog Izvještaja pretresa mobilnog uređaja MUP-a ZDK od 11. jula 2017 godine vidljiva fotografija nagog djeteta – oštećene bez garderobe do pasa koja je prethodno poslana na apelantov telefon. Dalje, Sud je naveo da se iz samog sadržaja ostale komunikacije na daljim stranicama Izvještaja vidi da postoji intenzivna komunikacija i nastavci razgovora gdje se spominje i njihovo viđenje u krevetu, da misle jedno na drugo, da bi radili nešto svašta zajedno ako budu čitav dan, da je poslala i sliku apelantu na kojoj je u grudnjaku kad se presvlači, kad apelant odgovara da joj je pustio more slika i da ju je zatrpao s njima. Nakon toga su vidljive poruke u kojima apelant govori oštećenoj da je lijepa kao proljeće, da je sad gledao onu sliku, da traže vrijeme za susret. Na strani 44 nalaza apelant obavještava oštećenu da gleda njene slike. Sud je naveo da je iz komunikacije u koju je imao uvid utvrđeno da je nesporno da je apelant imao bližu ljubavnu vezu sa djetetom, da mu je bila poznata činjenica da se radi o djetetu, te da joj je zakazivao sastanke na posebnim mjestima sklonjenim kako ne bi bio sam primijećen od strane drugih lica jer bi mogao imati probleme zbog toga. Znači da je bio svjestan da se radi o nepriličnoj ljubavnoj vezi koja je i zakonom zabranjena zbog štetnih posljedica reguliranim Zakonom.
7. Dalje, iz iskaza stručnih lica Emira Mrahorovića, Edina Beriše i Adisa Bajramovića utvrđeno je da je predmetna fotografija poslana s telefona oštećene 12. marta 2017. godine, međutim ta fotografija nije pronađena i na apelantovom telefonu. Stručna lica su pojasnila da u apelantovom telefonu postoje tragovi brisanih poruka. Na upit suda da li je postojala tehnička mogućnost da je oštećena upućivala fotografije i poruke koje ne stignu kod optuženog, stručno lice je odgovorilo da je fotografija morala isključivo doći na apelantov telefon. Ukazano je da se razgovor između apelanta i oštećene odvijao i prije i nakon slanja fotografije, pri čemu predmetna fotografija postoji u telefonu oštećene.
8. Sud je naveo da cijenio iskaz nalaz i mišljenje vještaka obrane Vahidina Đaltura koji je dao svoj stručni nalaz i mišljenje da je pretres mobilnog uređaja optuženog vršen putem fizičke i logičke metode uz primjenu instrumentalnih tehnika „UFED TOUCH ULTIMATE''. Ukazano je da u izvještaju navedenog vještaka nisu navedeni ni prezentirani ključni parametri koji se navode pri izvođenju pretresa. Navedeni uređaj važi za profesionalni alat koji koriste mnoge svjetske agencije za provođenje zakona u svojim svakodnevnim aktivnostima i prilikom pretresa i analize mobilnog telefona sam generira izvještaj koji uključuje radnu verziju programa, vrijeme kreiranja izvještaja, zavedeni broj dokaza i druge elemente. Osim toga, ukazano je da se vještak uopće nije osvrtao na sadržaj pronađenih poruka i komunikacija između apelanta i oštećene, pa sud smatra da je njegov nalaz i mišljenje dan u cilju umanjenja apelantove kaznene odgovornosti, pri čemu se tim nalazom ničim ne poništava pronađeni sadržaj kao i sporna fotografija oštećene.
9. Na temelju svega navedenoga, Sud je naveo da je nespornim utvrdio da je apelant u vrijeme, na mjestu i na način opisan izrekom presude počinio kazneno djelo iskorištavanje djeteta ili maloljetnika radi pornografije iz člana 211. stav 1. KZ FBiH.
10. Odlučujući o apelantovoj uračunljivosti, sud nije našao postojanje okolnosti koje bi dovele u pitanje njegovu uračunljivost u vrijeme izvršenja kaznenog djela. Odlučujući o vinosti apelanta u vrijeme izvršenja kaznenog djela, sud je naveo da smatra da je apelant navedeno kazneno djelo počinio s direktnim umišljajem, jer je bio svjestan da će poduzimanjem radnji izvršenja opisanih u izreci presude nastupiti zakonom zabranjene posljedice čije nastupanje se i dogodilo, ali je htio izvršenje radnji i nastupanje naprijed opisanih zakonom zabranjenih posljedica.
11. Presudom Kantonalnog suda 41 O K 067709 19 Kž od 26. jula 2019. godine odbijene su kao neosnovane apelantova i žalba Tužiteljstva, a presuda Općinskog suda od 27. februara 2019. godine potvrđena.
12. U obrazloženju presude je navedeno da je apelant žalbu podnio zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede Kaznenog zakona. Apelant je u žalbi naveo kako smatra da su izreka presude i njeno obrazloženje nerazumljivi, proturječni sami sebi i da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Smatra da je izreka presude nerazumljiva jer nisu navedene činjenice i okolnosti koje čine obilježje kaznenog djela, odnosno da je nejasna jer je u dio izreke unesen dio činjenica kojima je mjesto u obrazloženju, a ne u izreci. Dalje, apelant je u žalbi naveo da u apelantovom mobilnom aparatu nije nađena apelantova sporna poruka kao poslana, niti sporna fotografija kao primljena. Istaknuto je, s pozivom na dokaz vještačenjem po vještaku informatičke struke Džaltur Vahidinu, da stručna lica Mrahorević Emir, Beriša Edin i Bajramović Ađis nisu na ispravan način manipulirali mobilnim aparatom oštećene, odnosno da se radi o podmetanju dokaza. U pogledu sporne fotografije, apelant je u žalbi doveo u pitanje radi li se uopće o pornografskom sadržaju, jer se radi o fotografiji mlađe ženske osobe, čiji torzo je prikazan obnažen i na kojem se vidljive samo dvije karakteristike koje asociraju na seksualnost, tzv. sekundarne spolne karakteristike – dojke. Istakao je nije vršeno nikakvo vještačenje na okolnost da ta fotografija predstavlja pornografski sadržaj, odnosno da li se djelomično obnaženo žensko tijelo može smatrati pornografskim sadržajem, pri čemu se iz izreke osporene presude ne vidi opis pornografskog sadržaja, zbog čega presudu smatra nerazumljivom u cjelini.
13. Dalje, apelant je u žalbi ukazao da se na apelantovom mobitelu ne može naći da je primio fotografiju niti poruku sa sadržajem „komplet bez svih tih zaštita“, odnosno da je ta fotografija i sadržaj poruke nađen samo na mobilnom aparatu oštećene, zbog čega smatra da sud samo pretpostavlja da su navedena sporna fotografija i sadržaj poruke poslani apelantu, pri čemu nema dokaza ih je on i primio. Apelant smatra da je zbog navedenoga došlo do nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na posjedovanje materijala pornografskog sadržaja. Navedeno je da žalbom nije osporeno da je između apelanta i oštećene postojala komunikacija putem tekstualnih poruka i da je dio tih poruka lascivnog sadržaja, ali sve to ne govori u prilog tome da je on od oštećene tražio materijal koji bi po nekim strogim standardima vrijeđao moral i pobuđivao intenziviranje spolne želje.
14. Kantonalni sud je, dalje, naveo da je nakon što je izvršio uvid u pobijanu presudu, utvrdio da da je prvostupanjska presuda napisana na jasan, razumljiv i neproturječan način, da je u presudi naveden iscrpan sadržaj svih izvedenih dokaza, njihova analiza i ocjena, pa se apelantovo neslaganje sa sadržajem izvedenih dokaza, njihovom analizom i ocjenom, te zaključcima izvedenim od strane prvostupanjskog suda na bazi utvrđenih relevantnih činjenica, samo po sebi ne može smatrati za formalne nedostatke pobijane presude u smislu apsolutno i relativno bitnih povreda odredaba kaznenog postupka i za pogrešno i nepotpuno utvrđeno stanje, na način kako je to u žalbi navedeno.
15. Dalje, ukazano je da je kazneno djelo Iskorištavanje djeteta ili maloljetnika radi pornografije propisano u članu 231. KZ FBiH i u osnovnom obliku glasi (stav 1): „ Ko dijete ili maloljetnika snimi radi izrade fotografija, audio-vizualnog materijala ili drugih predmeta pornografskog sadržaja, ili posjeduje ili uvozi ili prodaje ili raspačava ili prikazuje takav materijal ili te osobe navede na sudjelovanje u pornografskoj predstavi, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do pet godina“. Kantonalni sud je, izvršivši uvid u izreku prvostupanjske presude, našao da su u njoj jasno opisane sve činjenice koje čine zakonsko biće kaznenog djela Iskorištavanje djeteta ili maloljetnika radi pornografije iz člana 211. stav 1. KZ FBiH. Ukazano je da je ispravan apelantov navod iz žalbe da u izreci presude nije mjesto navodu „kada je vještačenjem utvrđeno da se radi o pornografskom sadržaju“ i da se taj dio rečenice trebao nalaziti u obrazloženju, a ne u izreci presude. Međutim, taj višak rečenice nije takve pravne prirode da bi doveo u pitanje ostali dio činjeničnog opisa predmetnog kaznenog djela u izreci prvostupanjske presude, budući da su u njemu jasno činjenično naznačena sva zakonska obilježja bića predmetnog kaznenog djela (vrijeme izvršenja, radnja izvršenja, predmet izvršenja i dr.). Također, Kantonalni sud je naveo da ne postoje ni druge povrede postupka na koje se apelant pozvao u žalbi. Istaknuto je da je presuda u svemu sačinjena s smislu člana 300. stav 1 tačka a) ZKP FBiH kao i u vezi svih drugih odredaba, odnosno da je presuda e u svemu i formalno i materijalno sačinjena kako je to propisano procesnim zakonom.
16. Kantonalni sud je naveo da je apelant u žalbi isticao argument da u njegovom mobilnom aparatu prilikom pretresa nije nađena sporna poruka kao poslana niti sporna fotografija kao primljena, zbog čega tvrdi da ih nije ni primio. U vezi s tim drugostupanjski sud je naveo da je uvidom u dokaznu građu konstatirao da je od strane stručnih lica - svjedoka, koji su vršili pretres mobilnih aparata, nesporno utvrđeno da je prilikom pretresa mobitela oštećene nađena sporna fotografija koja je poslana na mobilni aparat apelanta, da se radi o fotografiji nagog djeteta bez garderobe do pasa, te je nesporno utvrđeno da je postojala komunikacija između ta dva mobilna telefona, da je s mobilnog aparata oštećene upućena fotografija 12. marta 2017. godine i da je fotografija morala isključivo doći na apelantov mobilni aparat. Osim toga, nesporno je utvrđeno da je vođena konverzacija između mobilnih telefona apelanta i oštećenog prije i nakon slanja sporne fotografije, kao i da postoje tragovi brisanja poruka na apelantovom telefonu. Nadalje, drugostupanjski sud je utvrdio da je postojala bliska ljubavna veza i navođenje oštećene da pošalje fotografije na apelantov mobitel, kao i da je nesporno da je sporna fotografija nađena na mobitelu oštećene. Istaknuto je da je niz je dokaza kojima se to potvrđuje, koje je drugostupanjski sud nabrojao u presudi. Ukazano je da je na temelju navedenog zaključak i drugostupanjskog suda da je apelant primio spornu fotografiju, pri čemu je iz ukupne komunikacije između apelanta i oštećene vidljivo da voli da gleda njezine fotografije i slično, što sve upućuje na zaključak da je apelant navodio oštećenu da mu šalje fotografije, među kojima je i sporna fotografija.
17. U pogledu nalaza i mišljenja vještaka obrane, drugostupanjski sud je ukazao da je točna konstatacija prvostupanjskog suda da se taj nalaz uopće ne referira na sadržaj pronađenih poruka i komunikacija između apelanta i oštećene, zbog čega je zaključio da su potpuno paušalne apelantove tvrdnje iz žalbe da su stručna lica koja su vršila pretres mobitela vršili nedopuštene manipulacije sa sadržajem i da se radi o podmetanju dokaza, budući da takve tvrdnje nemaju uporišta ni u kakvim dokazima.
18. Dalje, Kantonalni sud je naveo da se ne može prihvatiti ni apelantova tvrdnja iz žalbe da sporna fotografija ne sadrži pornografski sadržaj, jer je prikazan samo obnaženi dio ženskog tijela do visine pojasa i da kao takav predstavlja sliku koja se npr. svaki dan može vidjeti na plaži kod ženskih osoba koje su u toplesu, zbog čega se ne može raditi o pornografskom sadržaju. Ukazano je da je činjenica da zakonodavac nije dao definiciju pornografije, međutim, kaznenopravna teorija je izgradila pojam pornografskog sadržaja, koji je relevantan sa kaznenopravnog stanovišta. Tako se npr. pod pornografijom podrazumijeva očigledno prikazivanje spolnog odnosa ili spolnih organa koji nemaju za cilj edukativnu, naučnu, umjetničku ili sličnu funkciju, već se njen cilj praktično iscrpljuje u poticanju seksualnog nagona (dr. Dragan Jovašević, Leksikon kaznenog prava. Beograd 2006., odrednicu prikazivanje pornografskog materijala i iskorištavanje djece za pornografiju). Dalje, ukazano je da dječja pornografija može biti definirana, odnosno podijeljena u dvije glavne kategorije: „meka” i „tvrda” pornografija. Meka pornografija podrazumijeva materijale (fotografije, slajdove i dr.) koji nisu seksualno eksplicitni, no uključuju obnažene i zavodničke prikaze djece, a tvrda pornografija se odnosi na prikaze djece uključene u seksualne aktivnosti (v. Komentar krivičnih zakona u BiH, Knjiga II, Sarajevo 2005., Komentar uz član 200KZRS). Kantonalni sud je ukazao da se, prema obje navedene definicije, nesporno može zaključiti da se fotografija djeteta koja je upućena apelantu može smatrati fotografijom sa pornografskim sadržajem, budući da je na predmetnoj fotografiji oštećena prikazana nagom, a da se radi o seksualnom kontekstu, to se vidi iz svih poruka koje je apelant upućivao oštećenoj i obrnuto, u kojima se eksplicitno govori o spolnom odnosu pa čak i poželjnim pozama. S obzirom na navedeno, ocijenjeno je da navedena fotografija predstavlja pornografski sadržaj pogotovo jer se radi o nagom djetetu, pri čemu navedena fotografija za cilj nema ni edukativnu, ni naučnu, ni umjetničku ili sličnu funkciju, nego joj je cilj pobuđivanje seksualnog nagona kod apelanta. Na koncu, drugostupanjski sud je ukazao da su u pogledu prezentacije sadržaja dokaza, uz data obrazloženja u vezi pojedinosti, iscrpno dana u obrazloženju prvostupanjske presude, koju je analizu, ocjene i zaključke Kantonalni sud prihvatio kao svoje.
IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije
19. Apelant smatra da su mu osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), te pravo iz člana 13. Europske konvencije.
20. Naveo je da je povreda njegovog prava na pravično suđenje prvenstveno uzrokovana proizvoljnom primjenom odredbe člana 312. stav 2. ZKP FBiH od strane prvostupanjskog suda, koja se ogleda u činjenici da je prilikom donošenja presude taj sud postupio ne samo protivno odredbi člana 296. stav 2. ZKPFBiH, nego i protivno odredbi člana 305. stav 7. istog zakona. Smatra da Naime, prvostupanjski sud nije cijenio izvedene dokaze u skladu sa navedenom odredbom, nego potpuno proizvoljno, kao i da taj sud nije pravilno, određeno i potpuno obrazložio koje činjenice i iz kojih razloga uzima kao dokazane, pri čemu posebno nije dao ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza. Smatra da je prvostupanjska presuda zasnovana na nezakonitim dokazima kao i da je drugostupanjski sud, potom, nekritički prihvatio takvu proizvoljnu ocjenu dokaza izvršenu od strane prvostupanjskog suda, bez adekvatnog obrazloženja bilo kojeg žalbenog razloga istaknutog u tom smjeru. Dakle, u konkretnom slučaju izostala je jasna, precizna i kritička analiza izvedenih dokaza od strane redovnih sudova, nego su, nasuprot tome, dokazi proizvoljno ocijenjeni, a razlozi dani u pobijanim presudama nisu dovoljno logični i uvjerljivi.
21. Naveo je da je jedini dokaz Tužiteljstva na okolnost izvršenja predmetnog kaznenog djela od apelanta je bio Vještačenje i pretres mobilnog uređaja, MUP-a Zenica, Uprave policije broj: 08- 04/8-6-04-2-678-1/18 od 28.02.2018. godine, pri tome problematizirajući status osoba koje su ga načinile, tvrdeći da taj dokument prvostupanjski sud pogrešno određuje čas kao vještačenje čas kao izvještaj, mada on vještačenje ne predstavlja sigurno, jer nije ni urađen od strane sudskih vještaka, a nije ni izvještaj kao materijalni dokaz, jer su ga obrazlagala lica koja su ga sačinila. Dalje, naveo je da, kada je postalo jasno da u okviru dokaznog materijala optužbe nije postojao nalaz vještačenja mobilnog aparata apelanta, nego je jedini dokaz tužilaštva bio navedeni dokument urađen po djelatnicima MUP ZDK, a odnosio se na pregled mobilnog aparata oštećene, sud je odredio informatičko vještačenje, na taj način, po stavu apelanta, preuzimajući funkciju optužbe. Smatra da su u tom smislu i ova sudska naredba, ali i dokument koji je po njoj urađen, nezakoniti, i nesvrsishodni jer se pregledom mobilnog apelantovog aparata nije našla ni sporna poruka apelanta kao poslana, niti sporna fotografija oštećene kao primljena. Da se ne radi samo o prigovorima formalne prirode, nego da su prednji nedostaci forme imali utjecaja i na zakonitost i na vjerodostojnost tih dokaza, konačno i na ishod postupka, proizlazi iz dokaza odbrane Nalaza vještaka mr. sci. Vahidina Đaltur. Apelant je u nastavku apelacije detaljno interpretirao nalaz navedenog vještaka ukazujući kako iz njega proizlazi da je došlo do propusta prilikom pretresa (ekstrakcije podataka) predmetnog telefona, zbog kojih integritet elektronskih dokaza nije očuvan, ili barem u izvještaju nije jasno predočen niti pojašnjen. Vještak je smatrao ozbiljnim propustom paljenje predmetnog telefona od strane neimenovane osobe ili osoba, te obavljanje određenih radnji na originalnim digitalnim dokazima, što u konačnici dovodi do drugačijeg stanja tj. promjene elektronskih dokaza, te da se zbog svega navedenog ovako izuzeti elektronski dokazi ne mogu upotrijebiti kao tehnički ispravni.
22. Dalje, apelant smatra da je izreka presude nerazumljiva, te da ne ispunjava standard postavljen članom 300. stav 1. točka a) ZKP FBiH, s obzirom da se u presudi ne navode činjenice i okolnosti koje čine obilježja kaznenog djela, a ono što je navedeno u izreci prvostupanjske presude i sam Kantonalni sud kaže da nije trebalo biti u izreci. Tvrdi da Kantonalni sud nije obrazložio iz čega proizlazi obilježja kaznenog djela, kad se taj dio izreke izbaci, jer iz ostalog dijela izreke prvostupanjske presude ne proizlazi opis pornografskog sadržaja. Ukazao je da je, prema izreci, predmetno kazneno djelo počinjeno na način da je apelant tražio od oštećene da mu, putem internet aplikacije, dostavi fotografije obnaženog tijela, i to citatom: „komplet sve, bez tih zaštita“, što je navodno oštećena i učinila. Apelant smatra da taj dio izreke ne ulazi u okvir navođenja činjenica i okolnosti koje čine obilježje kaznenog djela i od kojih ovisi primjena određene odredbe kaznenog zakona, pa je miješajući izreku i obrazloženje, sud je integralni tekst izreke učinio nerazumljivim.
23. Naveo je da je sporna fotografija prikazivala mlađu žensku osobu, obnaženog torza, i na kojem su vidljive samo dvije karakteristike koje asociraju na seksualnost: da se radi o ženskoj osobi i da se vide tzv. sekundarne spolne karakteristike - dojke, koje svakako, nisu spolni organ. Nikakvog vještačenja na okolnost da ta fotografija predstavlja pornografski sadržaj nije vršeno, iako je veliko pitanje da li se na tu okolnost uopće može obavljati procesna radnja vještačenja, pa je nejasno i nerazumljivo šta to sud u izreci presude tvrdi i ostaje nejasno za staje apelant oglašen krivim.
24. Istakao je da tijekom postupka nije izveden niti jedan jedini dokaz iz kojeg bi se vidjelo da je sa mobilnog aparata apelanta poslana poruka, sa sadržajem kao u izreci presude, da je sa mobilnog aparata oštećene poslana bilo kakva fotografija koja bi predstavljala pornografski sadržaj i da je na mobilni aparat apelanta takva fotografija i primljena. U spisu predmeta nema dokaza ni o jednom ni o drugom modalitetu izvršenja utuženog kaznenog djela i u tom pogledu je presuda u cjelini nerazumljiva, jer nema razloga o odlučnim činjenicama, jer je sud, samo pretpostavljajući da je fotografija poslana, nepotpuno utvrdio odlučne činjenice koje se odnose na posjedovanje materijala pornografskog sadržaja, odnosno, nije izvan razumne sumnje utvrdio odlučnu činjenicu da je optuženi iskorištavao dijete radi pornografije, posjedovanjem materijala pornografskog sadržaja. S tim u vezi apelant je ukazao na proizvoljnu primjenu materijalnog prava od strane redovnih sudova, jer djelo za koje je apelant osuđen nije kazneno djelo slijedom tumačenja integralnog teksta odredbe člana 211. KZ FBiH, odnosno, na prethodno opisani činjenični sklop primijenjen je zakon koji se nije mogao primijeniti. Dakle, iz izreke presude se na vidi opis pornografskog sadržaja, sa bližom oznakom kriterija po kojima se snimak djelomično obnaženog ženskog tijela može smatrati pornografskim sadržajem, a iz rezultata dokaznog postupka se ne da zaključiti da je apelant snimio fotografiju, audiovizualni materijal ili drugi predmet pornografskog sadržaja, ili posjedovao ili uvozio ili prodavao ili rasparčavao ili prikazivao materijal pornografskog sadržaja, a predmet optužbe nije bilo navođenje maloljetnika na učestvovanje u pornografskoj predstavi.
25. Dalje, apelant smatra sa mu je povrijeđeno i pravo na djelotvoran pravni lijek u smislu tumačenja Europskog suda za ljudska prava, gdje se pod djelotvornošću podrazumijeva da odluke organa moraju biti predmet nezavisnog preispitivanja u kontradiktornom postupku, da bi se uspostavila ravnoteža prava pojedinaca. Smatra da je u ovom slučaju ta ravnoteža je poremećena. Dakle, iako je apelant imao na raspolaganju pravni lijek, on nije bio djelotvorni u smislu člana 13. Europske konvencije. Ukazao je da je na sve u ovoj apelaciji navedene povrede zakona koje su počinjene od strane prvostupanjskog suda apelant je ukazivao i u svojoj žalbi. Međutim, smatra da obrazloženje koje daju prvostupanjski i drugostepeni sud ne zadovoljava standarde objektivnog, logičkog i uvjerljivog obrazloženja za zaključak da te povrede ne postoje. Tvrdi da u drugostupanjskoj presudi nema ni naznake odluke kojom su stvarno i suštinski preispitani žalbeni navodi apelanta.
b)Odgovor na apelaciju
26. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da, u pogledu apelantovih navoda, ostaje kod obrazloženja koje je dao u osporenoj presudi.
27. Općinski sud je, u pogledu apelantovih navoda, naveo da smatra da su svi dokazi prikupljeni pretresom i vještačenjem prikupljeni u skladu sa zakonom i da su u suglasnosti s optužnicom kao i drugim dokazima kojima je nedvojbeno dokazano da je apelant počinio kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret. U pogledu navoda da djelo koje je apelant počinio ne potpada pod obilježja kaznenog djela iskorištavanje djeteta ili maloljetnika radi pornografije iz člana 211. stav 1. KZ FBiH, ukazano je na kaznenopravnu teoriju koja je izgradila pojam pornografskog sadržaja, pod kojim se podrazumijeva očigledno prikazivanje spolnog odnosa ili spolnih organa koji nemaju za cilj edukativnu, naučnu, umjetničku ili sličnu funkciju već se njen cilj iscrpljuje u poticanju seksualnog nagona.
28. Tužiteljstvo je ocijenilo da su svi navodi apelanta o navodnom kršenju prava na pravično suđenje zato što je presuda i zaključak o njegovoj krivnji proizvoljan i nedokazan su neutemeljeni. Ukazano je da je pred Općinskim sudom održan glavni pretres u kojemu je sudjelovao apelant i njegovi branitelji, izvedeni su svi predloženi dokazi kako optužbe tako i obrane i donesena je presuda na činjenicama i dokazima koji su izneseni na glavnom pretresu, pa je sud cijeneći svaki dokaz pojedinačno i u vezi sa ostalim dokazima i samo na osnovu takve ocjene dokaza izveo zaključak da je apelant kriv. Ukazano je da je apelant posjedovao takvu vrstu mobilnog telefona koji je zaštitio podatke vlasnika i korisnika telefona, zbog čega se samo iz vještačenja telefona žrtve, oštećene, dokazalo da je apelant zatražio fotografiju njenog nagog tijela i istu dobio, jer se to kroz vještačenje utvrdilo iz njihove daljnje komunikacije. Na temelju navedenoga, Tužiteljstvo je navelo kako je apelacija neosnovana.
V.Relevantni propisi
29. Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine (“Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, br. 36/03, 37/03 - ispravka, 21/04 - ispravka, 69/04, 18/05, 42/10, 42/11, 59/14, 76/14, 46/16 i 75/17).
Član 211.
Iskorištavanje djeteta ili maloljetnika radi pornografije (1) Tko dijete ili maloljetnika snimi radi izradbe fotografija, audiovizualnog materijala ili drugih predmeta pornografskog sadržaja, ili posjeduje ili uvozi ili prodaje ili raspačava ili prikazuje takav materijal, ili te osobe navede na učestvovanje u pornografskoj predstavi, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do pet godina.
30. Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“, br. 35/03, 37/03 - ispravka, 56/03 - ispravka, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09,12/10, 8/13, 59/14 i 74/20). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 16.
Slobodna ocjena dokaza Pravo suda, tužioca i drugih organa koji učestvuju u krivičnom postupku da ocjenjuju postojanje ili nepostojanje činjenica nije vezano ni ograničeno posebnim formalnim dokaznim pravilima.
Član 296. stav (2) Dokazi na kojima se zasniva presuda (2) Sud je dužan da savjesno ocijeni svaki dokaz pojedinačno i u vezi sa ostalim dokazima i na osnovu takve ocjene izvede zaključak da li je neka činjenica dokazana.
Član 300. stav (1) točka a) Presuda kojom se optuženi proglašava krivim (1) U presudi kojom se optuženi proglašava krivim, sud će izreći:
a) za koje se krivično djelo optuženik proglašava krivim, uz navođenje činjenica i okolnosti koje čine obilježja krivičnog djela, kao i onih od kojih zavisi primjena određene odredbe Krivičnog zakona;
Član 305. stav (7) Sadržaj presude (7) Sud će određeno i potpuno iznijeti koje činjenice i iz kojih razloga uzima kao dokazane ili nedokazane, dajući naročito ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza, iz kojih razloga nije uvažio pojedine prijedloge stranaka, iz kojih razloga je odlučio da se ne sasluša neposredno svjedok ili vještak čiji je iskaz pročitan ,kojim razlozima se rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, a naročito pri utvrđivanju da li postoji krivično djelo i krivična odgovornost optuženog i pri primjenjivanju određenih odredaba Krivičnog zakona na optuženog i njegovo djelo.
Član 312. stav 2.
Bitne povrede odredaba krivičnog postupka (2) Bitna povreda odredaba krivičnog postupka postoji i ako sud u toku glavnog pretresa ili prilikom donošenja presude nije primijenio ili je nepravilno primijenio neku odredbu ovog zakona, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na zakonito i pravilno donošenje presude.
VI.Dopustivost
31. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
32. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
33. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Kantonalnog suda broj 41 0 K 067709 19 Kž od 26. jula 2019. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 9. septembra 2019. godine, a apelacija je podnesena 23. oktobra 2019. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
34. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
35. Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Europske konvencije i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Europske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
36. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvaćaju:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
37. Član 6. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. [...]
38. Ustavni sud zapaža da se postupak odnosi na utvrđivanje osnovanosti kaznene optužbe protiv apelanta u vezi s izvršenjem kaznenog djela za koje je proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora, pa je nesporno da apelant u postupku uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Europske konvencije.
39. Apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje suštinski se tiču načina na koji je proveden dokazni postupak u predmetnoj pravnoj stvari, odnosno tvrdnje da su redovni sudovi proizvoljno ocijenili provedene dokaze, što je rezultiralo proizvoljno utvrđenim činjeničnim stanjem i s tim u vezi proizvoljno primijenjenim pozitivnopravnim propisima u pogledu apelantove kaznenopravne odgovornosti. Također, apelant ukazuje i na kršenje prava na obrazloženu sudsku odluku. Stoga će Ustavni sud ispitati da li su redovni sudovi u predmetnom kaznenom postupku u prilikom donošenja osporenih odluka postupali proizvoljno u osiguravanju garancija u okviru člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Europske konvencije.
40. Kada je u pitanju način na koji su redovni sudovi u predmetnoj kaznenoj stvari proveli dokazni postupak i cijenili dokaze, Ustavni sud, prije svega, ukazuje na to da, prema praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituira redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Europski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Isto tako, Ustavni sud se neće miješati u način na koji su redovni sudovi usvojili dokaze kao dokaznu građu. Ustavni sud se neće miješati u situaciju kada redovni sudovi povjeruju dokazima jedne strane u postupku na osnovu slobodnog sudijskog uvjerenja. To je isključivo uloga redovnih sudova, čak i kada su izjave svjedoka na javnoj raspravi i pod zakletvom suprotne jedna drugoj (vidi Europski sud, Doorson protiv Holandije, presuda od 6. marta 1996. godine, objavljena u Izvještajima broj 1996-II, stav 78). U brojnim odlukama Europski sud i Ustavni sud su ukazali da domaći sudovi imaju određenu diskrecionu ocjenu u vezi s tim koje će argumente i dokaze prihvatiti u određenom predmetu, ali, istovremeno, imaju obavezu da obrazlože svoju odluku tako što će navesti jasne i razumljive razloge na kojima su tu odluku zasnovali (vidi Europski sud, Suominen protiv Finske, presuda od 1. jula 2003. godine, aplikacija broj 37801/97, stav 36, i, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o meritumu broj AP 5/05 od 14. marta 2006. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Dakle, zadatak Ustavnog suda je da utvrdi da li je postupak, uključujući i način izvođenja dokaza, gledano u cjelini, bio pravičan. U pravilu se svi dokazi moraju izvesti u prisutnosti okrivljenika na javnoj raspravi, a radi kontradiktornosti postupka (vidi, Kovač protiv Hrvatske, broj aplikacije 503/05, presuda od 12. aprila 2007. godine stav 25).
41. U svjetlu navedenih principa i činjenica konkretnog predmeta, Ustavni sud prvenstveno zapaža da u obrazloženju osporene prvostupanjske odluke nije izostala brižljiva i savjesna ocjena dokaza kako onih koje je predlagala „optužba“, tako i onih koje je predlagao apelant i njegov odbrana. S tim u vezi, Ustavni sud ističe da je prvostupanjski sud, pored dokaza koje je predložilo Tužiteljstvo, pažnju posvetio i dokazu izvedenom na apelantov prijedlog, vještačenju apelantovog mobilnog telefona, te su s tim u vezi dao detaljne razloge i obrazloženja koji Ustavnom sudu ne ostavljaju dojam proizvoljnosti. Općinski sud je detaljno interpretirao provedene dokaze, iscrpno opisujući postupak njihove ocjene i proces donošenja zaključka o apelantovoj krivnji. Nadalje, Ustavni sud, suprotno apelantovim navodima, ne nalazi proizvoljnost u obrazloženju osporene drugostupanjske presude prilikom odluke o apelantovim žalbenim navodima. Kantonalni sud je utvrdio da je prvostupanjska presuda napisana na jasan, razumljiv i neproturječan način, da je u presudi naveden iscrpan sadržaj svih izvedenih dokaza, njihova analiza i ocjena, kao i da se apelantovo neslaganje sa sadržajem izvedenih dokaza i njihovom ocjenom, te zaključcima izvedenim od strane prvostupanjskog suda samo po sebi ne može smatrati za formalne nedostatke pobijane presude. Osim toga, navedeno je da je prvostupanjski sud pravilno kvalificirao apelantovo ponašanje kao kazneno djelo Iskorištavanje djeteta ili maloljetnika radi pornografije, pri čemu je ukazano da, iako ispravan apelantov navod iz žalbe da u izreci presude nije mjesto navodu „kojom prilikom je vještačenjem utvrđeno da se radi o pornografskom sadržaju“ taj višak rečenice nije takve pravne prirode da bi doveo u pitanje ostali dio činjeničnog opisa predmetnog kaznenog djela u izreci prvostupanjske presude. Dalje, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud dao i odgovor na apelantove navode kako u njegovom telefonu nisu pronađene sporne poruke i fotografija, zbog čega osporava dokazanost predmetnog kaznenog djela. Naime, drugostupanjski sud je ukazao da je uvidom u dokaznu građu konstatirao da je od strane stručnih lica - svjedoka, koji su vršili pretres mobilnih aparata, nesporno utvrđeno daje prilikom pretresa mobitela oštećene nađena sporna fotografija koja je poslana na mobilni aparat apelanta, da se radi o fotografiji nagog djeteta bez garderobe do pasa, te je nesporno utvrđeno da je postojala komunikacija između ta dva mobilna telefona, da je s mobilnog aparata oštećene upućena fotografija 12. marta 2017. godine i da je fotografija morala isključivo doći na apelantov mobilni aparat. Osim toga, nesporno je utvrđeno da je vođena konverzacija između mobilnih telefona apelanta i oštećenog prije i nakon slanja sporne fotografije, kao i da postoje tragovi brisanja poruka na apelantovom telefonu. Nadalje, drugostupanjski sud je utvrdio da je postojala bliska ljubavna veza i navođenje oštećene da pošalje fotografije na apelantov mobitel, kao i da je nesporno da je sporna fotografija nađena na mobitelu oštećene, što sve upućuje na zaključak da je apelant navodio oštećenu da mu šalje fotografije, među kojima je i sporna fotografija. Nadalje, iz obrazloženja drugostupanjske presude proizlazi na temelju kojih je stavova kaznenopravne teorije Kantonalni sud zaključio da se u konkretnom slučaju radi o pornografskom sadržaju. Dakle, Ustavni sud zapaža da su i u obrazloženju osporene drugostupanjske odluke sadržani svi apelantovi prigovori od odlučnog značaja za ishod predmetnog postupka, a koje je apelant isticao kako tijekom postupka pred redovnim sudovima, tako i navodima predmetne apelacije. Ustavni sud je imao u vidu i apelantovo ukazivanje da obrazloženje osporene drugostupanjske odluke navodno nije u skladu sa standardima prava na obrazloženju sudsku odluku uz argumentaciju da je Kantonalni sud suštinski samo potvrdio odluku Općinskog suda iz osporene prvostupanjske presude, referirajući se pritom na stavove iz obrazloženja osporene prvostupanjske presude bez potrebe njihovog ponavljanja. S tim u vezi, Ustavni sud (u svjetlu principa prakse kako Europskog suda tako i Ustavnog suda kada je u pitanju kvaliteta i obim obrazloženja više sudske instance koja odlučuje po žalbi) podsjeća da i samo suštinsko potvrđivanje nižestupanjske odluke čak i bez detaljnog obrazlaganja žalbenih navoda, ne dovodi per se u pitanje pravičnost postupka sagledanog u cjelini (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4779/14 od 10. maja 2017. godine, stav 40. sa ostalim referencama iz prakse Europskog suda) kada ne postoje objektivne okolnosti koje ukazuju da je postupak pred prvostupanjskim-raspravnim sudom pune jurisdikcije ugrozio garancije apelantove odbrane, odnosno kada obrazloženje niže stupanjske sudske odluke (kao što je slučaj u konkretnom predmetu) zadovoljava standarde prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Europske konvencije. S obzirom na navedeno, Ustavni sud nije mogao zaključiti da je prvenstveno Općinski sud, a potom i Kantonalni sud, načinom provođenja dokaznog postupka u ovoj kaznenopravnoj stvari izašao iz okvira diskrecije slobodne ocjene dokaza provedenih u postupku što bi rezultiralo kršenjem člana 6. stava 1. Europske konvencije. Pravo na djelotvoran pravni lijek
42. U vezi s apelantovim navodima o kršenju prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Europske konvencije, Ustavni sud ukazuje na to da apelant ove navode dovodi u vezu sa s pravom na pravično suđenje. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je apelant imao, i koristio mogućnost pravnih lijekova propisanih zakonom, budući da je protiv prvostupanjske presude podnio žalbu drugostupanjskom sudu. Ustavni sud ukazuje na to da je Kantonalni sud razmotrio apelantove žalbene navode, te potvrdio osporenu prvostupanjsku presudu. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da činjenica da korišteni pravni lijek nije rezultirao apelantovim uspjehom, odnosno da je njegova žalba odbijena kao neosnovana, ne može voditi zaključku o nepostojanju ili nedjelotvornosti pravnog lijeka u okolnostima konkretnog predmeta. Stoga, Ustavni sud smatra da su neosnovani apelantovi navodi o kršenju prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Europske konvencije u vezi s pravom na pravično suđenje iz člana 6. Europske konvencije.
VIII.Zaključak
43. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Europske konvencije u predmetnom kaznenom postupku, sagledanom u cjelini, u kojem je apelant proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela Iskorištavanje djeteta ili maloljetnika radi pornografije iz člana 211. stav 1. KZ FBIH, kada su redovni sudovi su za svoje odluke u osporenim odlukama dali jasna i precizna obrazloženja iz kojih proizlazi da su tijekom kaznenog postupka protiv apelanta poštivani svi standardi prava na pravično suđenje.
44. Također, Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na djelotvoran pravni lijek iz člana
13. Europske konvencije u vezi s pravom na pravično suđenje jer je apelant imao i koristio mogućnost da podnese žalbu protiv osporene prvostupanjske presude, a činjenica da korišteni pravni lijek nije rezultirao uspjehom, ne može voditi zaključku o kršenju tog prava.
45. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
46. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić