Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1278/21 (R.J.)

Odluka donesena 23. 02. 2022.

  • Povrat u prijašnje stanje (restitutio in integrum)
  • Ponavljanje postupka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1278/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

23. 02. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 23. veljače 2022. godine, u predmetu broj AP-1278/21, rješavajući apelaciju R. J., na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (1) i stavak (3) točke c) i h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija R. J. podnesena protiv Rješenja Okružnoga suda u Doboju broj 87 0 Pr 023719 21 Pžp 3 od 29. siječnja 2021. godine, Rješenja Okružnog suda u Doboju broj 87 0 Pr 023719 Pžp 2 od 12. ožujka 2020. godine i Rješenja Osnovnog suda u Tesliću broj 87 0 Pr 023719 Pr 2 od 29. prosinca 2017. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija R. J. Podnesena protiv Rješenja Osnovnog suda u Tesliću broj 87 0 Pr 023719 17 Pr od 8.

lipnja 2017. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. R. J. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Teslića, kojeg zastupa Miroslav Ristić odvjetnik iz Doboja, podnio je 16. travnja 2021.godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnoga suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 87 0 Pr 023719 21 Pžp 3 od 29. siječnja 2021. godine, Rješenja Okružnog suda broj 87 0 Pr 023719 Pžp 2 od 12. ožujka 2020. godine, Rješenja Osnovnog suda u Tesliću (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 87 0 Pr 023719 Pr 2 od 29. prosinca 2017. godine i Rješenja Osnovnog suda broj 87 0 Pr 023719 17 Pr od 8. lipnja 2017. godine.

2. Rješenjem Osnovnog suda broj 87 0 Pr 023719 17 Pr od 8. lipnja 2017. godine apelant je oglašen odgovornim za prekršaj iz članka 70. stavak 1. točka 12) Zakona o oružju i municiji Republike Srpske, te mu je izrečena uvjetna osuda kojom je utvrđena novčana kazna u određenom novčanom iznosu i istovremeno je određeno da se kazna neće izvršiti ako apelant u određenom u roku od šest mjeseci ne učini novi prekršaj.

3. Rješenjem Osnovnog suda broj 87 0 Pr 023719 Pr 2 od 29. prosinca 2017. godine nije dozvoljen apelantov prijedlog za vraćanje u pređašnje stanje. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je ukazao da je u članku 134. stavak 3. Zakona o prekršajima Republike Srpske propisano (u daljnjem tekstu: ZOP) da će sud usvojiti prijedlog za vraćanje u pređašnje stanje ako okrivljeni dokaže da je propuštanje pojavljivanja na pretresu nastalo uslijed opravdanih razloga i da mu nije uredno uručen poziv za pretres. U svezi s tim, naveo je da je apelant uredno pozvan na usmeni pretres i upozoren da će se, ako se ne pojavi u zakazano vrijeme, smatrati da je prihvatio odgovornost za prekršaj propuštanjem. Međutim, istakao je da se apelant nije pojavio u zakazano vrijeme (što ne spore ni apelant ni njegov branitelj u prijedlogu za vraćanje u pređašnje stanje), pri čemu je naveo da sud nije obavijestio apelantovog branitelja niti apelanta da se usmeni pretres odlaže. Stoga, naveo je da nepristupanje apelantovog branitelja na usmeni pretres zbog ranije dobivenog poziva od drugog suda, nije razlog takve prirode da očigledno onemogućava pristup sudu i čak njegovo nepristupanje dovodi u pitanje efikasnost suda te se neopravdano stvaraju troškovi i ugrožava ostvarivanje pravde kao osnovne sudske funkcije. S obzirom na to, naveo je da nisu ispunjeni uvjeti propisani člankom 134. stavak 3. ZOP za vraćanje u pređašnje stanje.

4. Rješenjem Osnovnog suda u Tesliću broj 87 0 Pr 023719 Pr 3 od 30. rujna 2019. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnoga suda broj 87 0 Pr 023719 Pžp 2 od 12. ožujka 2020. godine, odbačen je kao neblagovremen apelantov prijedlog za vraćanje u pređašnje stanje. U obrazloženju odluke Okružni sud je naveo da su bez osnova prigovori iz priziva da je u ovom predmetu nastupila apsolutna zastarjelost vođenja prekršajnog postupka. Naime, Okružni sud je istakao da je prema podacima o spisu prekšaj iz članka 70. stavak 1. točka 12) Zakona o oružju i municiji Republike Srpske, za koji Rješenjem Osnovnog broj 87 0 Pr 023719 18 Pr 3 od 9. rujna 2018. godine apelant oglašen odgovornim izvršen je 11. veljače 2017. godine. Okružni sud je istakao da je rješenje od 9. rujna 2018. godine apelantu dostavljeno skladno članku 145. ZOP (jer nije obavijestio sud o promjeni adrese boravišta) putem oglasne ploče 12. studenog 2018. godine i postalo je pravomoćno 23. studenog 2018. godine. Dakle prije proteka roka od dvije godine kada se prema odredbi članka 103. stavak 4. u svezi sa člankom 99. stavak 1. točka 1) ZOP prekršajni postupak ne može pokrenuti niti voditi. Nadalje, Okružni sud je naveo da je apelantov prijedlog za vraćanje u pređašnje stanje zbog propuštanja roka za izjavljivanje priziva podnesen 5. ožujka 2019. godine, odnosno, po proteku objektivnog roka od 90 dana iz članka 132. stavak 2 ZOP od kada se po članku 145. stavak

3. ZOP smatra da je primio rješenje o prekršaju (osam dana od dana postavljanja na oglasnu ploču suda), a pogotovo kada se ima u vidu da uz prijedlog nije predao i priziv protiv rješenja o prekršaju, a što je prema odredbi članka 132. stavak 1. ZOP (jedan od kumulativno postavljenih uvjeta da sud dozvoli vraćanje u pređašnje stanje radi izjavljivanja priziva protiv rješenja o prekršaju). Stoga, Okružni sud je istakao da je prvostupanjski sud pravilno odbacio prijedlog apelanta za vraćanje u pređašnje stanje zbog propuštanja roka za izjavljivanje priziva protiv rješenja o prekršaju.

5. Rješenjem Osnovnog suda broj 87 0 Pr 023719 20 Pv od 2. prosinca 2020. godine, koje je potvrđeno osporenim Rješenjem Okružnoga suda broj 87 0 Pr 023719 21 Pžp 3 od 29. siječnja 2021. godine odbijen je kao neutemeljen apelantov „prijedlog“ za ponavljanje postupka.

6. U obrazloženju osporene odluke Okružni sud je naveo da je apelant podnio zahtjev za ponavljanje postupka, pravomoćno okončanog Rješenjem Osnovnog broj 87 0 Pr 023719 18 Pr 3 od 9. rujna 2018. godine, kojim je oglašen odgovornim za prekršaj iz članka 70. stavak 1. točka 12) Zakona o oružju i municiji Republike Srpske. Dalje je naveo da je zahtjev za ponavljanje postupka apelant je zasnovao na razlozima utvrđenim člankom 220. stavak 1. točka 4) Zakona o prekršajima Republike Srpske, odnosno zbog iznošenja novih činjenica ili podnošenja novih dokaza, koji bi sami za sebe ili u vezi sa ranijim dokazima doveli do drugačije odluke da su bili poznati u ranijem postupku, te je uz zahtjev za ponavljanje postupka. S tim u svezi, Okružni sud je naveo da je apelant neutemeljeno u prizivu prigovarao da mu je rješenje od 9. rujna 2018. godine nezakonito uručeno. Naime, iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud četiri puta (u rujnu i listopadu 2018. godine) bezuspješno pokušao dostaviti sporno rješenje apelant putem pošte, te da je pismeno svaki put vraćeno u sud neuručeno. Također, naveo je da je u rujnu 2018. godine pokušana dostava i putem kurira, kada je pismeno također vraćeno neuručeno s naznakom da se apelant nalazi u Hercegovini (dolazi petkom a da se vraća nedjeljom). S obzirom na navedeno, Okružni sud je naveo da je prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je rješenje od 9. rujna 2018. godine uredno dostavio apelantu putem oglasne table suda, u skladu sa odredbom člana 145. ZOP. Pri tome je naveo da očigledno proizlazi da apelant nije boravio na adresi na koju je prijavljen u službenoj evidenciji nego u Hercegovini, a da o novoj adresi nije obavijestio sud. Dakle, naveo je da iz ponašanja apelanta proizlazi da je svjesno izbjegavao prijem rješenja, a čemu u prilog ide i činjenica da je apelant odbio prijema rješenja od strane policijskih službenika, koji su dostavu pokušali u listopadu 2018. godine.

Apelacioni navodi

7. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant u suštini smatra da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili materijalno pravo.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (1) i stavak (3) toč. c) i h) Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (1) i stavak (3) točke c) i h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

Ratione materiae – u odnosu na Rješenje Osnovnog suda broj 87 0 Pr 023719 Pr 2 od 29. prosinca 2017. godine; Rješenje Okružnoga suda broj 87 0 Pr 023719 Pžp 2 od 12. ožujka 2020. godine i Rješenje Okružnoga suda broj 87 0 Pr 023719 21 Pžp 3 od 29. siječnja 2021. godine

9. U pogledu Rješenja Osnovnog suda broj 87 0 Pr 023719 Pr 2 od 29. prosinca 2017. godine i Rješenje Okružnoga suda broj 87 0 Pr 023719 Pžp 2 od 12. ožujka 2020. godine, Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na odluke donesene u postupku u kojem se odlučivalo o prijedlogu apelanata za vraćanje u pređašnje stanje.

10. Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije na konkretan slučaj, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje je li se u postupcima koji su rezultirali donošenjem rješenja kojim je odbačen, odnosno odbijen prijedlog apelantovog branitelja za povrat u pređašnje stanje odlučivalo o "osnovanosti kaznene optužbe" protiv apelanta. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju osporenom odlukom nije odlučivalo o „osnovanosti kaznene optužbe protiv apelanta“, već se samo odlučivalo o tome jesu li ispunjeni formalni zakonski uvjeti da se razmatra prijedlog za povrat u pređašnje stanje. Stoga, postupak u kojem se odlučivalo o prijedlogu apelanata za vraćanje u pređašnje stanje ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. U odnosu na rješenje Okružnoga suda broj 87 0 Pr 023719 21 Pžp 3 od 29. siječnja 2021. godine Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na odluku donesenu u postupku u kojem se odlučivalo o zahtjevu apelanata za ponavljanje pravomoćno okončanog postupka.

12. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba odgovoriti je primjenjivost članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje je li se u predmetnom postupku odlučivalo o „osnovanosti kaznene optužbe“ protiv apelanta. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskog suda za ljudska prava, kao i na svoju praksu da se garancije prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije ne primjenjuju na postupak povodom zahtjeva za ponavljanje postupka, jer se u tom postupku samo odlučuje o ispunjenosti zakonskih uvjeta da se dozvoli ponavljanje pravomoćno okončanog postupka, a ne odlučuje se o „osnovanosti kaznene optužbe“ protiv apelanta (vidi, između ostalih, Odluke Ustavnog suda, AP 1206/10 od 15. lipnja 2010. godine i AP 781/11 od 20. travnja 2011. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Stoga, postupak u kojem se odlučivalo o zahtjevu apelanata za ponavljanje pravomoćno okončanog postupka, ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije, pa proizlazi da je apelacija u tom dijelu ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine. Protek roka – u odnosu na Rješenje Osnovnog suda broj 87 0 Pr 023719 17 Pr od 8. lipnja 2017. godine

13. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati točan datum kada je apelantu dostavljeno rješenje Osnovnog suda broj 87 0 Pr 023719 17 Pr od 8. lipnja 2017. godine, budući da je odluka po apelantovom prijedlogu za vraćanje u pređašnje stanje donesena 29. prosinca 2017. godine, pa se podrazumijeva da je navedeno rješenje apelant morao primiti prije navedenog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 16. travnja 2021. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka od 60 dana kada je apelant primio osporeno rješenje (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 4279/12 od 22. listopada 2013. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

14. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka c) i h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je protekao rok za podnošenje apelacije, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1278/21 (R.J.) | Sudska praksa | Aktio