Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1656/21 (M.P.)

Odluka donesena 14. 06. 2021.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Miodrag Simović, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1656/21

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

14. 06. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić i potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. juna 2021. godine, u predmetu broj AP-1656/21, rješavajući zahtjev M. P. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev M. P. za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. M. P. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Stoca, kojeg zastupa Marko Raguž, advokat iz Stoca, podnio je 14. maja 2021. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj SI 1 K 019303 21 Krž 3 od 3. marta 2021. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio kako slijedi: „odlaže se izvršenje kazne zatvora izrečene [apelantu] presudom Suda BiH broj Sl 1 K 019303 15 Kri od 08.09.2020.god. do donošenja konačne odluke Ustavnog suda BiH.“

2. Presudom Suda BiH broj S1 1 K 019303 15 Kri od 18. septembra 2020. apelant je proglašen krivim da je počinio kazneno djelo Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 142. stav 1. Kaznenog zakona Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (u daljnjem tekstu: KZ SFRJ), te mu je prvostupanjsko vijeće primjenom članova 33., 38., 41., 42. stav 2. i 43. stav 1. KZ SFRJ izreklo kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci. Istom presudom, na osnovu člana 284. tačka c) Zakona o kaznenom postupku Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKP BiH), apelant je oslobođen optužbe da je počinio kazneno djelo Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 173. stav 1. KZ BiH u vezi sa članom 180. stav 1. i članom 21. i 29. KZ BiH.

3. Apelant je podnio žalbu protiv osuđujućeg dijela prvostupanjske presude zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, sa prijedlogom da vijeće Apelacijskog odjeljenja žalbu uvaži, te sukladno načelu in dubio pro reo, optuženog zbog nedostatka dokaza oslobodi od odgovornosti u odnosu na osuđujući dio presude i naknadi mu nužne troškove postupka.

4. Postupajući po žalbi, Sud BiH je donio osporenu presudu broj SI 1 K 019303 21 Krž 3 od 3. marta 2021. godine kojom je, kao neosnovana, odbijena apelantova žalba, te prvostupanjska presuda Suda BiH od 18. septembra 2020. godine, u osuđujućem dijelu potvrđena.

5. Apelant smatra da mu je presudama Suda BiH povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. l. i 2. Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Tvrdi da je tijekom postupka povrijeđeno načelo in dubio pro reo, detaljno obrazlažući svoj stav o tome kako redovni sudovi nisu ponudili konkretne razloge na kojima se utemeljili odluku o apelantovoj krivnji, nego su osporene presude zasnovane na pretpostavkama. Također, osporio je i ocjenu dokaza, ukazujući da mu je povrijeđeno pravo na obrazloženu sudsku odluku. Osim toga, apelant smatra da je kod odlučivanja o visini kazne, prvostupanjski sud povrijedio Zakon na njegovu štetu prilikom ocjene otegotnih okolnosti. Apelant, osim navoda iz zahtjeva za donošenje privremene mjere u kojemu predlaže da Ustavni sud odloži izvršenje kazne zatvora izrečene apelantu presudom Suda BiH broj Sl 1 K 019303 15 Kri od 8. septembra 2020. godine do donošenja konačne odluke Ustavnog suda, taj zahtjev nije dalje obrazlagao.

6. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

7. Ustavni sud smatra da je sloboda i sigurnost ličnosti nesumnjivo jedno od najvažnijih ljudskih prava koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine i Europska konvencija. Stoga je nesporan interes osobe koja se upućuje ili se nalazi na izdržavanju kazne zatvora da se, u smislu člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda, odluči o privremenoj mjeri obustave izvršenja ili upućivanja na izdržavanje kazne zatvora. Međutim, kao jedini kriterij za Ustavni sud da odluči usvojiti zahtjev za privremenu mjeru ne može biti samo činjenica da je osoba lišena slobode ili da joj predstoji lišavanje slobode radi izvršenja kazne zatvora po pravosnažnoj sudskoj presudi, kada ta osoba takav zahtjev zasniva samo na tvrdnji da u postupku koji je prethodio osporenoj odluci nisu poštovana njena ustavna prava. Takvim automatizmom bi ovaj institut privremene mjere izgubio svoju svrhu. Ustavni sud je, stoga, u svojoj dosadašnjoj praksi usvojio određene principe kojima se rukovodi prilikom odlučivanja o zahtjevu za privremenu mjeru, i ovom prilikom ukazuje na princip prema kojem se razlozi i dokazi koje apelanti navode u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere (vidi Ustavni sud, odluka o privremenoj mjeri, broj AP-1363/05 od 28. juna 2005. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

8. U tom kontekstu Ustavni sud ukazuje da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentirane razloge iz kojih bi Ustavni sud mogao nesumnjivo zaključiti da je neophodno i opravdano usvojiti predloženu privremenu mjeru.

9. U konkretnom slučaju apelant je u zahtjevu za donošenje privremene mjere tražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će se odložiti izvršenje kazne zatvora, pri tome ne navodeći razloge i dokaze na kojima temelju taj svoj zahtjev, odnosno konkretne razloge za donošenje privremene mjere. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji.

10. Dalje, Ustavni sud podsjeća da se relevantnim odredbama Zakona o izvršenju kaznenih sankcija, pritvora i drugih mjera - Službeni prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 22/16, u daljnjem tekstu ZIKS) uređuje, između ostalog, postupak izvršenja kazne zatvora, te su u odredbi člana 145. ZIKS navedeni uvjeti na temelju kojih se može odgoditi izvršenje kazne zatvora osuđenom koji se nalazi na slobodi (na njegovu molbu ili sa njegovim pristankom na molbu članova uže obitelji). Također, Ustavni sud ukazuje da je članom 64. Pravila Ustavnog suda propisano postupanje Ustavnog suda vezano za odluke o privremenim mjerama te je stavom (5) tog člana propisano da „Zahtjev za donošenje privremene mjere može podnijeti učesnik u postupku pred Ustavnim sudom iz člana 16. ovih pravila pod uvjetom da je prethodno, u skladu s mogućnošću propisanom zakonom, tražio odgađanje izvršenja odluka redovnih sudova ili organa uprave u postupku koji je vođen pred tim sudovima, odnosno organima“. Dakle, citiranim odredbama Pravila Ustavnog suda je propisano da je apelant dužan tražiti odgađanje izvršenja odluke pred domaćim sudovima i na taj način dati redovnom sudu mogućnost da odgodi izvršenje kazne zatvora (vidi Odluka o privremenoj mjeri broj AP-1682/20 od 20. maja 2020. godine, stav 8, dostupna na www.ustavnisud.ba). U konkretnom predmetu apelant u apelaciji nije naveo, niti je Ustavnom sudu predočen bilo kakav dokument iz kojeg proizlazi da je apelant prije obraćanja Ustavnom sudu od redovnog suda tražio odgađanje izvršenja kazne zatvora, dakle, nije ispunjen uvjet propisan u članu 64. stav (5) Pravila Ustavnog suda. Također, proizlazi da apelant u konkretnom slučaju nije ponudio razloge i dokaze koji bi ukazali da je u ovakvim okolnostima donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka u smislu člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

11. Shodno navedenom, Ustavni sud smatra da je zahtjev apelanta za donošenje privremene mjere neosnovan.

12. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1656/21 (M.P.) | Sudska praksa | Aktio