Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3674/19 (M.Z.)

Odluka donesena 23. 06. 2021.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Dostava
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3674/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

23. 06. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman, i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 23. lipnja 2021. godine, u predmetu broj AP 3674/19, rješavajući apelaciju M.Z., na temelju članka 18. stavak (4), članka 57. stavak 2. točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M.Z. podnesena protiv rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 739187 18 I od 18.

prosinca 2018. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.

OBRAZLOŽENJE

1. M.Z. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, podnijela je 24. rujna 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 I 739187 18 I od 18. prosinca 2018. godine. Podnescima od 30. listopada, 7. studenog i 12. prosinca 2019. godine, 8. siječnja, 7. veljače, 12. ožujka, 15. svibnja, 12. lipnja, 8. srpnja, 7. kolovoza, 8. rujna, 6. listopada, 9. studenog, 15. i 28. prosinca 2020. godine, te 11. siječnja, 10. veljače, 22. ožujka i 9. travnja i 12. svibnja 2021. godine apelantica je dopunjavala apelaciju u kojima je dostavljala obavještenja o provođenju ovrhe.

2. U podnesku od 28. prosinca 2020. godine apelantica je zatražila donošenje privremene mjere, a Ustavni sud je Odlukom o privremenoj mjeri broj AP 3674/19 od 12. siječnja 2021. godine odbio kao neutemeljen apelantičin zahtjev za donošenje privremene mjere.

3. Tražitelj ovrhe „Poljooprema“ d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tražitelj ovrhe) je 5. prosinca 2018. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave, presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 112472 15 Rsž 4 od 31. ožujka 2017. godine kojom je apelantici naloženo plaćanje troškova postupka u određenom iznosu.

4. Općinski sud je rješenjem o ovrsi broj 65 0 I 739187 18 od 18. prosinca 2018. godine dozvolio ovrhu te je odredio provođenje ovrhe na apelantičinoj mirovini radi naplate novčanog potraživanja tražitelja ovrhe.

5. Općinski sud je rješenje o ovrsi pokušao dostaviti apelantici na adresu „Donji Kartal broj 3“ koja je bila navedena u prijedlogu za ovrhu, ali se pismeno vratilo 20. prosinca 2018. godine sa naznakom da je nepoznata.

6. Općinski sud je zatim rješenje o ovrsi pokušao dostaviti na adresu „Gornji Kartal broj 3“ koja je evidentirana kao apelantičina adresa prebivališta u CIPS sustavu, ali se pismeno 25. travnja 2019. godine vratilo sa naznakom da je nepoznata.

7. Apelantici je rješenje o ovrsi dostavljeno putem oglasne table Općinskog suda (nije precizirano kada), te je rješenje o ovrsi postalo pravomoćno i ovršno 20. svibnja 2019. godine.

8. Pravomoćno rješenje o ovrsi je uz zaključak Općinskog suda od 27. svibnja 2019. godine dostavljeno 30. svibnja 2019. godine Federalnom zavodu PIO/MIO radi provođenja ovrhe nad apelantičinoj mirovini.

Apelacijski navodi

9. Apelantica smatra da joj je u postupku pred Općinskim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Naime, apelantica tvrdi da joj rješenje o ovrsi od 18. prosinca 2018. godine nije bilo dostavljeno na pravilnu adresu iz prijave prebivališta, već da je Općinski sud navedeno rješenje umjesto na adresu „Gornji Kartal“ pogrešno dostavio na adresu „Donji Kartal“, nakon čega je dostava rješenja o ovrsi nezakonito izvršena putem oglasne table Općinskog suda. Apelantica ističe da je za donošenje rješenja o ovrsi doznala prilikom prijema čeka od mirovine za kolovoz 2019. godine, na kojemu je bio naznačen taj podatak. Dalje navodi da je nakon toga saznanja tražila od Općinskog suda da „ukine klauzulu pravomoćnosti“ na rješenju o ovrsi, ali da taj sud nije odlučio o njenom zahtjevu, niti joj je na njen zahtjev dostavio rješenje o ovrsi, čime joj je onemogućeno korištenje pravnih lijekova.

Relevantni propisi

10. Zakon o ovršnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 32/03, 52/03 - ispravka, 33/06, 39/06 - ispravka, 39/09, 74/11 - OUS, 35/12, 35/12-rješenje USBiH, 46/16, 36/17 - odluka USBiH i 55/18-rješenje USBiH). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu, koji glasi:

Članak 10.

Dostava (1) Po pravilima o dostavi tužbe iz Zakona o parničnom postupku dostavlja se rješenje po prijedlogu za ovrhu, rješenje po prigovoru na rješenje o ovrsi, rješenje o izricanju novčane kazne i zaključak iz članka 37. ovoga zakona.

(2) Kod ovrhe na temelju ovršne isprave ukoliko se stranka kojoj pismeno treba dostaviti ne nalazi na adresi naznačenoj u prijedlogu, a niti na adresi, odnosno sjedištu prijavljenom nadležnom organu, dostava se obavlja putem oglasne ploče suda i za slučaj dostave odluka navedenih u stavku 1. ovoga članka.

11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.

12. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

13. Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

14. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4). Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

15. Ustavni sud ukazuje da se apelacijski navodi o povredi prava na pravično suđenje, na koje se apelantica pozvala u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi primijenio procesno pravo. S tim u vezi, Ustavni sud, prije svega, naglašava svoj stav da nije, u načelu, nadležan vršiti provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su redovni sudovi protumačili pozitivno pravne propise, osim ukoliko odluke tih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluka redovnog suda krši ustavna prava, tj. ukoliko je redovni sud pogrešno protumačio ili primijenio neko ustavno pravo, ili je zanemario to pravo, ako je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ukoliko je došlo do povrede procesnih prava (pravično suđenje, pristup sudu, djelotvorni pravni lijekovi i u drugim slučajevima), ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, odluke broj U 39/01 od 5. travnja 2002. godine, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 25/02, i broj U 29/02 od 27. lipnja 2003. godine, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 31/03).

16. Na temelju činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacijskih navoda, Ustavni sud zapaža da iz stanja u spisu proizlazi da je Općinski sud dostavu rješenja o ovrsi pokušavao izvršiti prvenstveno na adresu iz prijedloga za ovrhu, a zatim i na adresu koju je apelantica bila prijavila nadležnim organima odnosno u sustavu CIPS-a i na koju ukazuje u apelacijskim navodima, te da je nakon toga dostava rješenja o ovrsi izvršena putem oglasne table suda. Imajući u vidu sadržaj odredbe članka 10. stavak 2. Zakona o ovršnom postupku kojim je propisan redoslijed vršenja dostave pismena u ovršnom postupku, Ustavni sud zapaža da se Općinski sud u predmetnom postupku ponašao u skladu sa procesnim ovlaštenjima iz navedenog članka, zbog čega nema ništa što ukazuje da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu u konkretnom slučaju prilikom dostave rješenja o ovrsi bila proizvoljna, odnosno da je takva primjena dovela do povrede prava na pristup sudu ili prava na djelotvoran pravni lijek. Prema tome, Ustavni sud ukazuje da apelantica nije ponudila relevantne argumente koji bi opravdali njezine tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantičini navodi pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima „opravdan zahtjev“ u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije i prava na djelotvoran pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije, očigledno (prima facie) neutemeljeni.

17. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

18. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3674/19 (M.Z.) | Sudska praksa | Aktio