Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1119/21 (E. M.)
Odluka donesena 23. 06. 2021.
- Povrat u prijašnje stanje (restitutio in integrum)
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1119/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
23. 06. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 23. lipnja 2021. godine, u predmetu broj AP-1119/21, rješavajući apelaciju Elvira Mešaka, na osnovi članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine- Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Elvira Mešaka podnesena protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Tuzli broj 32 0 Rs 261259 17 Rsž od 15. prosinca 2020. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Elvir Mešak (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ilijaša, kojeg zastupa Asif Plećan odvjetnik iz Sarajeva, podnio je 5. travnja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 Rs 261259 17 Rsž od 15. prosinca 2020. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 261259 17 Rs2 od 11. srpnja 2017. godine, koje je potvrđeno osporenim rješenjem Kantonalnoga suda od 15. prosinca 2020. godine, odbačen je kao nedozvoljen apelantov prijedlog za povrat u prijašnje stanje.
3. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da je iz prvostupanjskog spisa proizlazi da je apelant na ročištu za glavnu raspravu 15. studenog 2016. godine, nakon provedenih materijalnih dokaza, povukao tužbu u cijelosti, te je prvostupanjski sud donio rješenje o povlačenju tužbe od 17. studenog 2016. godine. Nadalje, naveo je da je prvostupanjski sud zaključio da je apelantov prijedlog za povrat u prijašnje stanje nedozvoljen, jer apelant nije propustio ni ročište, niti rok za poduzimanje neke radnje, s pozivom na odredbu članka 330. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). S tim u svezi, Kantonalni sud je istakao da je na ročište pristupio osobno apelant koji je nakon provođenja materijalnih dokaza izjavio da povlači tužbu u cijelosti, a nakon čega je sud na zapisnik donio rješenje o povlačenju tužbe u ovoj pravnoj stvari, te je konstatirano da će pismeni otpravak rješenja o povlačenju dostaviti strankama. Pri tomu, naveo je da je pismeni otpravak rješenja o povlačenju tužbe od 17. studenog 2016. godine zaprimio apelant osobno 23. veljače 2017. godine, a prijedlog za povrat u prijašnje stanje je, putem punomoćnika, podnio 6. ožujka 2017. godine. S tim u svezi, ukazao je da je odredbom članka 329. stavak 2. ZPP propisano je da se prijedlog za povrat u prijašnje stanje podnosi u roku od osam dana, računajući od dana kada je prestao razlog koji je uzrokovao propuštanje, a ako je stranka tek kasnije saznala za propuštanje-od dana kada je za to saznala. Kako je apelant je na ročištu za glavnu raspravu na kojem je prvostepeni sud donio rješenje o povlačenju tužbe, imao saznanja da je tužba povučena, a u svakom slučaju od kada je osobno zaprimio pismeni otpravak rješenja o povlačenju tužbe, Kantonalni sud je naveo da je apelant propustio zakonski rok od osam dana za podnošenje prijedloga za povrat u prijašnje stanje, jer je zadnji dan roka padao na 3. ožujak 2017. godine.
4. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. Ustavni sud zapaža da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja se apelant poziva odnose na odluke donesene u postupku odlučivanja o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje. Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije na konkretan slučaj. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na svoju raniju praksu u odluci broj AP-73/02 od 25. srpnja 2003. godine (objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 43/03) koja glasi: [...]U pogledu dijela apelacije kojim se tvrdi da je došlo do povrede članka 6. stavak 1. Europske konvencije i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju zbog činjenice da Općinski sud nije našao razloge za povrat u prijašnje stanje, Ustavni sud nalazi da se takav postupak ne tiče apelantovih građanskih prava i obveza. Ovim postupkom se samo odlučuje da li postoji razlog za povrat u prijašnje stanje ili ne, bez odluke po pravnom pitanju dužnikovog duga, odnosno o meritumu predmeta. Stoga, čitav postupak povrata u prijašnje stanje ne potpada u okvir članka
6. Europske konvencije niti u okvir članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Iz svega izloženog, Ustavni sud zaključuje da je ovaj dio apelacije ratione materiae inkompatibilan sa Europskom konvencijom. (točka 12. Odluke).
7. Iz navedenog proizlazi da se u predmetnom postupku, pokrenutom po prijedlogu za povrat u prijašnje stanje, nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, već se samo odlučivalo o tome jesu li ispunjeni formalni zakonski uvjet da se dozvoli povrat u prijašnje stanje. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnom postupku nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanta iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta povredi prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h). Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić