Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3328/19 (M.Ž.)
Odluka donesena 23. 06. 2021.
- Nenadležnost za odlučivanje
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3328/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
23. 06. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 23. juna 2021. godine, u predmetu broj AP-3328/19, rješavajući apelaciju M.Ž., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka a), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M.Ž. podnesena „zbog nepostupanja Suda Bosne i Hercegovine po zahtjevu za uključnje u program zaštite zaštićenih svjedoka“ zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
1. M.Ž. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, podnio je 19. augusta 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nepostupanja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) po zahtjevu za uključenje u program zaštite zaštićenih svjedoka.
2. U predmetu koji se vodio pred Okružnim sudom u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) protiv S.A. i dr., zbog krivičnog djela ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 142. stav 1. u vezi sa članom 22. Krivičnog zakona SFRJ (u daljnjem tekstu: KZ SFRJ) apelant je pozvan da svjedoči na glavnom pretresu. U pozivu za saslušanje u svojstvu svjedoka pred Okružnim sudom apelant je obaviješten o sljedećem: da je prihvaćen prijedlog branilaca optuženih u navedenom predmetu za svjedočenje, da je apelantu određen status svjedoka pod prijetnjom u smislu člana 3. stav 1. Zakona o zaštiti svjedoka u krivičnom postupku (u daljnjem tekstu: Zakon o zaštiti svjedoka) pod pseudonimom S-1 jer je zaključeno da bi u slučaju otkrivanja identiteta bila ugrožena apelantova i bezbjednost njegove porodice; da će u smislu člana 13. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti svjedoka svjedočiti u prostoriji koja se nalazi u sklopu sudnice pri čemu će prisutni u sudnici imati pred sobom zatamnjenu sliku i promijenjen glas elektronskim putem; da je u smislu člana 13. stav 1. Zakona o zaštiti svjedoka odlučeno da apelantovi lični podaci ostanu povjerljivi 20 godina od dana pravosnažnosti odluke u krivičnom predmetu; da se prije zakazanog glavnog pretresa obrati rukovodiocu Odjela za podršku svjedocima kako bi se organizirao ulaz u sud sporednim putem kako ne bi bio primijećen i kako bi adekvatno bio smješten u prostoriju za svjedočenje i da mu se poziv iz svih naprijed navedenih razloga dostavlja u zatvorenoj koverti putem advokata kako bi se sačuvala tajnost apelantovog identiteta.
3. Apelant je Sudu BiH u aprilu 2018. godine dostavio zahtjev za uključivanje u program zaštite zaštićenih svjedoka u kome je naveo da je svjedočio u predmetu Okružnog suda, da je bio svjestan opasnosti i rizika kojem izlaže svoju porodicu i sebe, da je u pozivu za svjedočenje pisalo da će biti „zaštićen 20 godina“ a da je vrlo brzo nakon svjedočenja njegov identitet razotkriven jer je osjetio netrepeljivost „prijatelja i poznanika“ koji su ga počeli izbjegavati i da je članovima njegove porodice ugrožena bezbjednost.
4. Apelant je u apelaciji ukazao da su mu zbog nepostupanja Suda BiH povrijeđena osnovna ljudska prava i to: pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo da ne bude podvrgnut mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, pravo na privatni i porodični život iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, te pravo na slobodu misli savjesti i vjere, pravo na slobodu izražavanja, na brak i zasnivanje porodice i pravo na slobodu kretanja i prebivališta iz čl. II/3. g), h), j) i m) Ustava Bosne i Hercegovine odnosno čl. 9, 10. 12. i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju. Obrazlažući navedene povrede apelant je istakao da je kao dugogodišnji suradnik sa istražiocima za ratne zločine, na prijedlog advokata iz Sanskog Mosta, prihvatio da svjedoči u predmetu koji se vodio pred Okružnim sudom broj 11 0 K 011812 13 K, da mu je u pozivu za saslušanje u svojstvu svjedoka obećana zaštita u trajanju od 20 godina a da je njegov identitet razotkriven nakon 20 dana od strane „tajne službe“ i da je iz tog razloga od Suda BiH zatražio da uđe u program zaštite zaštićenih svjedoka na koji mu nije odgovoreno. Odgovor na apelaciju
5. U odgovoru na apelaciju Sud BiH je istakao da je 10. septembra 2013. godine primio zahtjev advokata Adila Draganovića branioca optuženih S.A. i F.H. u krivičnom postupku koji se vodio pred Okružnim sudom pod brojem 11 0 K 011812 13 K za preuzimanje predmeta, da je 10. oktobra 2013. godine vanraspravno vijeće Suda BiH donijelo rješenje broj S1 1 K 013852 13 Kv kojim se zahtjev za preuzimanje odbija, da je ožalbeno rješenje ukinuto odlukom Apelacionog vijeća 1. novembra 2013. godine i predmet vraćen na ponovno odlučivanje; da je nakon ponovnog razmatranja predmeta donijeto rješenje S1 1 K 013852 13 Kv2 od 19. novembra 2013. godine kojim je odbijen zahtjev za preuzimanje predmeta i da je to rješenje potvrđeno rješenjem Apelacionog vijeća od 24. decembra 2013. godine. Sud BiH je dalje istakao da apelant nije bio učesnik u tom predmetu koji se i nije vodio pred Sudom BiH već pred Okružnim sudom, i da stoga Sud BiH nije mogao odlučivati o apelantovom zahtjevu za uključenje u program zaštite zaštićenih svjedoka. Osim toga, Sud BiH je cijeneći navode iz apelacije prema kojima je apelant već svjedočio pred Okružnim sudom i to šest mjeseci nakon što je Sud BiH odbio zahtjev za preuzimanje predmeta od Okružnog suda, ukazao da apelantu nije moglo ostati nepoznato da je Okružni sud nadležan za odlučivanje o zahtjevu za mjere zaštite svjedoka te da su stoga navodi apelacije neosnovani.
6. Okružni sud je istakao da je uvidom u spis broj 11 0 K 011812 13 K utvrđeno da su presudom tog suda od 17. jula 2014. godine oglašeni krivim S.A. i dr. zbog krivičnog djela ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 142. stav 1. u vezi sa članom 22. KZ SFRJ; da je presuda broj 11 0 K 011812 13 K potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Srpske od 27. novembra 2014. godine; da je Ustavni sud odlukom broj AP-3612/15 odbio kao neosnovanu apelaciju osuđenih S.A. i dr.; da je uvidom u obrazloženje pravosnažne presude utvrđeno da je prihvaćen prijedlog odbrane za saslušanje svjedoka i da je kao svjedok pod prijetnjom saslušan svjedok pod pseudonimom S-1 kojem su određene mjere u smislu člana 3. stav 1. Zakona o zaštiti svjedoka kako se ne bi ugrozila njegova bezbjednost, da je svjedok pod pseudonimom S- 1 saslušan u prostoriji koja se nalazi u sklopu sudnice pri čemu se njegovi podaci nalaze u zapečaćenoj koverti koja se ne otvara i koja se čuva u sefu Okružnog suda. U vezi podnesene apelacije je istaknuto da sudu nije poznat identitet svjedoka S-1 te da se stoga ne može izjasniti o podnesenoj apelaciji.
Relevantni propisi
7. Zakon o zaštiti svjedoka u krivičnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 48/03) u relevantnom dijelu glasi:
Član 3. stav 1.
Svjedoci pod prijetnjom i ugroženi svjedoci Svjedok pod prijetnjom je onaj svjedok čija je lična bezbjednost ili bezbjednost njegove porodice dovedena u opasnost zbog njegovog učešća u krivičnom postupku, kao rezultat prijetnji, zastaršivanja ili sličnih radnji koje su vezane za njegovo svjedočenje.
Član 13. stav 1.
Dodatne mjere za obezbjeđenje anonimnosti svjedoka Izuzetno, kad postoji opravdana bojazan da će se ozbiljno ugroziti lična bezbjednost svjedoka ili njegove porodice ako se neki ili lični podaci svjedoka objelodane i da će ta opasnost postojati i nakon davanja iskaza svjedoka, sud može, po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranaka ili branioca, odlučiti da lični podaci svjedoka ostanu povjerljivi u trajanju za koje se odredi da je potrebno, a najviše 30 godina nakon što odluka postane pravosnažna.
Član 24.
Povjerljivost Podaci vezani za mjere zaštite svjedoka do kojih se dođe u toku obavljanja službenih dužnosti vezanih za mjere zaštite svjedoka, predstavljaju službenu tajnu. Sud ili tužilac će upozoriti lica prisutna na saslušanju ili lica koja saznaju kakve povjerljive podatke u toku svojih službenih ili profesionalnih dužnosti, da je neovlašćeno otkrivanje takvih podataka krivično djelo.
Od lica koja vrše službenu dužnost vezanu za mjere zaštite svjedoka i koja saznaju podatke iz stava 1. ovog člana, se ne može tražiti u bilo kojem postupku (pred sudom, tribunalom i sl.) da dostavi bilo koji dokument ili otkrije bilo kakav sadržaj vezan za te podatke.
Član 25.
Poslovnik o radu Poslovnik o radu koji obezbjeđuje odgovarajuće korišćenje mjera zaštite svjedoka predviđenih ovim zakonom i koji garantuje da će se svjedocima dati drugi adekvatni vidovi zaštite ili zbrinjavanja, kao što je to predviđeno odgovarajućim zakonima Republike Srpske, donosi Vrhovni sud Republike Srpske.
8. Zakon o programu zaštite svjedoka u Bosni i Hercegovini („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 36/14) u relevantnom dijelu glasi:
Član 1.
Cilj Zakona Cilj ovog zakona je da osigura efikasnu zaštitu svjedocima prije, tokom i nakon krivičnog postupka, kako bi se svjedocima omogućilo slobodno i otvoreno svjedočenje u krivičnim postupcima pred Sudom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH).
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka a) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka a) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
a) Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;
10. Ustavni sud podsjeća na svoju nadležnost iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojoj "Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini".
11. Ustavni sud zapaža da je apelant podnio apelaciju zbog nepostupanja Suda BiH za uključenje u program zaštite zaštićenih svjedoka ističući da mu je nakon svjedočenja u predmetu koji se vodio pred Okružnim sudom broj 11 0 K 011812 13 K obećana zaštita u trajanju od 20 godina, a da je njegov identitet razotkriven nakon 20 dana od strane „tajne službe“. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je pitanje mjera koje obezbjeđuju zaštitu svjedoka pod prijetnjom i ugroženih svjedoka u krivičnim postupcima koje vode sudovi ili tužioci u Republici Srpskoj regulisano odredbama Zakona o zaštiti svjedoka u krivičnom postupku. Relevantnim odredbama tog Zakona (čl. 4. i 13.) su između ostalog propisane mjere i dodatne mjere za obezbjeđenje zaštite svjedoka pod prijetnjom. Apelant u apelaciji te mjere nije doveo u sumnju, niti tvrdi da je Okružni sud prilikom njegovog saslušanja i nakon toga učinio bilo kakav propust, jer je nesporno od strane Okružnog suda poziv za svjedočenje dobio putem advokata, u zatvorenoj koverti, kako se ne bi dovela u pitanje njegova bezbjednost i kako se ne bi otkrio njegov identitet. S druge strane, Sud BiH postupa prema odredbama Zakona o programu zaštite svjedoka u Bosni i Hercegovini čiji je cilj da osigura efikasnu zaštitu svjedocima prije, tokom i nakon krivičnog postupka, kako bi se svjedocima omogućilo slobodno i otvoreno svjedočenje u krivičnim postupcima pred Sudom BiH.
12. Imajući u vidu da apelant izjavu u svojstvu svjedoka nije dao pred Sudom BiH već pred Okružnim sudom u predmetu broj 11 0 K 011812 13 K protiv S.A. i dr., zbog krivičnog djela ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 142. stav 1. u vezi sa članom 22. Krivičnog zakona SFRJ, Ustavni sud ukazuje da nije nadležan da odlučuje o apelaciji kojom se ne pobija nikakva presuda suda u Bosni i Hercegovini, odnosno odluka u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-2077/05 od 17. novembra 2005. godine i Odluka o dopustivosti broj AP-3376/16 od 10. maja 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba).
13. Imajući u vidu odredbu članka 18. stav (3) točka a) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić