Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4384/20 (E. Š.)

Odluka donesena 23. 06. 2021.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4384/20

Apelacija

Odluka o meritumu

23. 06. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 23. juna 2021. godine, u predmetu broj AP 4384/20, rješavajući apelaciju koju je podnijela Edina Šabanac, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnijela Edina Šabanac.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja parničnog postupka u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom u Bihaću pod brojem 17 0 Mal 034979 11 Mal.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Bihaću da, u skladu s ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje predmetnog postupka, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da Edini Šabanac isplati iznos od 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Bihaću i Vladi Unsko-sanskog kantona da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Edina Šabanac (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bihaća podnijela je 4. decembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu tog suda broj 17 0 Mal 034979 11 Mal.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 9. aprila 2021. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 11. maja 2021. godine.

4. Ustavni sud je 3. juna 2021. godine od Općinskog suda pribavio informaciju o statusu predmeta, a Općinski sud je 10. juna 2021. godine dostavio dopunu odgovora na apelaciju. III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelantica je 6. oktobra 2011. godine Općinskom sudu podnijela tužbu protiv „Una banke“ d.d. Bihać u likvidaciji (u daljnjem tekstu: tužena) sa zahtjevom da se utvrdi da je apelantica vlasnik pet upisanih i uplaćenih dionica pobliže označenih predmetnom tužbom, pa da je tužena dužna priznati potraživanja po osnovu upisanih i uplaćenih dionica u ukupnom iznosu od 500,00 KM, te da se obaveže tužena da apelantici nadoknadi troškove predmetnog postupka.

7. Općinski sud je dopisom od 16. maja 2012. godine predmetnu tužbu dostavio tuženoj na odgovor.

8. Tužena je u odgovoru na tužbu koji je Općinski sud zaprimio 18. juna 2012. godine predložila da Općinski sud donese rješenje o prekidu postupka u konkretnom predmetu jer je nad tuženom otvoren stečajni postupak.

9. Rješenjem Općinskog suda od 24. oktobra 2013. godine određen je prekid postupka u konkretnom predmetu jer su nastupile pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je rješenjem tog suda od 1. februara 2012. godine nad tuženom otvoren stečajni postupak, pa da je taj sud, na osnovu odredbi člana 378. stav (4) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), u vezi sa članom 55. stav (1) Zakona o stečajnom postupku, odlučio kao u izreci predmetnog rješenja. U pouci o pravnom lijeku navedenog rješenja Općinski sud je naveo da se protiv njega može izjaviti žalba Kantonalnom sudu u Bihaću u roku od 15 dana od prijema rješenja.

10. Apelantica je rješenje Općinskog suda od 24. oktobra 2013. godine primila 18. marta 2014. godine.

11. Apelantica je podneskom koji je Općinski sud zaprimio 28. marta 2014. godine zatražila nastavak prekinutog postupka. U predmetnom podnesku apelantica je navela da se Općinski sud u svom rješenju od 24. oktobra 2013. godine pozvao na odredbe člana 55. stav (1) Zakona o stečajnom postupku, a da je pri tome u potpunosti zanemario odredbe stava (4) navedenog člana tog zakona kojima je propisano da pravne sporove koji se odnose na stečajna potraživanja povjerilac može nastaviti tek ako stečajni upravnik na ročištu za ispitivanje ta potraživanja ospori. Apelantica je u vezi s navedenim istakla da je predmetnu tužbu upravo podnijela zato što je likvidacioni upravnik osporio njeno potraživanje, te da je „podnijela podneske u kojima je naglasila da je i nakon otvaranja stečajnog postupka stečajni upravnik osporio njeno potraživanje“ (kako to proizlazi i iz dostavljenog zapisnika s ročišta za ispitivanje prijava potraživanja u stečajnom postupku otvorenim nad tuženim od 13. aprila 2012. godine, koji zapisnik je apelantica dostavila Općinskom sudu uz predmetni podnesak). Apelantica je u predmetnom podnesku „ponovo istakla da je stečajni upravnik na ispitnom ročištu osporio njeno potraživanje“, te je zatražila nastavak predmetnog postupka, shodno odredbama člana 55. stav (4) Zakona o stečajnom postupku. Također je urgirala postupanje u predmetnom postupku budući da se „vodi već više od dvije godine“, te je dalje navela da se, ukoliko Općinski sud ne postupi po njenom zahtjevu, predmetni podnesak ima smatrati žalbom izjavljenom protiv rješenja Općinskog suda od 24. oktobra 2013. godine, u smislu pouke o pravnom lijeku koju je predmetno rješenje sadržavalo.

12. Općinski sud je pripremno ročište zakazano za 17. maj 2021. godine odgodio rješenjem tog suda od navedenog datuma (u kojem je konstatirano da tužena nije pristupila navedenom ročištu, kao i da punomoćniku tužene nije dostavljeno rješenje o nastavku postupka, pa da se ono treba dostaviti), te je naredno pripremno ročište zakazano za 15. juni 2021. godine.

13. Općinski sud je rješenjem od 20. maja 2021. godine odredio nastavak predmetnog postupka prekinutog rješenjem tog suda od 24. oktobra 2013. godine.

14. Prema stanju apelacionog spisa, predmetni postupak je u toku pred Općinskim sudom. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

15. Iz apelacionih navoda proizlazi da apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, zbog čega traži naknadu nematerijalne štete. Osim toga, apelantica se pozvala i na povredu ustavnog prava na nediskriminaciju, ali te navode nije posebno obrazlagala niti argumentirala, već ih je zasnovala na istim tvrdnjama o povredi prava na donošenje odluke u „razumnom roku“. Apelantica je opisala tok postupka do podnošenja apelacije i naročito ukazala na to da Općinski sud do dana podnošenja predmetne apelacije nije donio odluku o njenom podnesku od 28. marta 2014. godine, kao i da postupak u konkretnom predmetu „traje već devet godina“.

b) Odgovor na apelaciju

16. Općinski sud je naveo hronologiju predmetnog postupka pred tim sudom, kako je predstavljena u činjeničnom dijelu odluke, te je dalje naveo da je, nakon donošenja rješenja tog suda o prekidu postupka od 24. oktobra 2013. godine i dostavljanja rješenja parničnim strankama, odredio evidenciju za 21. april 2014. godine „imajući u vidu da je nad tuženom otvoren stečajni postupak, te da će on trajati duži period (najmanje godinu dana)“. Općinski sud je dalje naveo da je „prilikom iznošenja spisâ, odnosno predmetâ koji su bili u evidenciji za 21. april 2014. godine očito omaškom zaposlenik, tj. daktilograf koji je u tom periodu radio s postupajućim sudijom taj spis (predmet) uložio u drugi spis koji je imao više svezaka, tako da ga sudija nije uočio, a samim tim nije ni znao za apelanticin podnesak koji je ona dostavila sudu 28. marta 2014. godine, pa usljed toga taj predmet nije uzet u rad blagovremeno, niti je postupajući sudija imao saznanja o apelanticinom podnesku u kojem je podnesen zahtjev da se nastavi parnični postupak, niti je imao saznanja da je u stečajnom postupku osporena prijava apelanticinog potraživanja po osnovu upisanih dionica u iznosu od 500,00 KM“, sve do podnošenja predmetne apelacije Ustavnom sudu, odnosno do dostavljanja podneska Ustavnog suda kojim se od Općinskog suda traži odgovor na apelaciju. Općinski sud je naveo da je tek tada (27. aprila 2021. godine) „uz temeljito pretraživanje svih spisa u kancelariji sudije i na upisniku“ spis konkretnog predmeta pronađen i pripremno ročište je zakazano za 17. maj 2021. godine. V.Relevantni propisi

17. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Član 62.

(1) Sud odmah po prijemu tužbe počinje pripreme za glavnu raspravu.

(2) Te pripreme obuhvataju prethodno ispitivanje tužbe, dostavljanje tužbe na obavezni odgovor, održavanje pripremnog ročišta i zakazivanje glavne rasprave. Član 69.

Tužba sa prilozima se dostavlja tuženom na odgovor u roku od 30 dana od dana prijema ispravne i potpune tužbe u sudu.

Član 214.

(1) Primjerak blagovremene, potpune i dozvoljene žalbe dostaviće prvostepeni sud protivnoj stranci odmah, a najdocnije u roku od osam dana od dana prijema žalbe. Protivna stranka može u roku od osam dana od prijema žalbe podnijeti tom sudu odgovor na žalbu.

(2) Primjerak odgovora na žalbu dostaviće prvostepeni sud žaliocu odmah, a najdocnije u roku od osam dana od prijema odgovora na žalbu.

(3) Neblagovremeno podnijet odgovor na žalbu neće se uzeti u razmatranje.

(4) Podnesci primljeni po prijemu odgovora na žalbu ili po isteku roka za odgovor na žalbu neće se uzimati u razmatranje, osim ukoliko sud od stranke izričito zatraži dodatno izjašnjenje.

Član 380.

(1) Za vrijeme trajanja prekida postupka prestaju teći svi rokovi određeni za vršenje parničnih radnji.

18. Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredbi Zakona o sudovima sačinjen u Ustavnom sudu, koji glasi:

Član 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudskom upravom. [...] VI.Dopustivost

19. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

20. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, apelantica predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u predmetnom postupku koji je u toku, pa imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.

21. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

23. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u „razumnom“ roku kao jedan od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

a)Pravo na pravično suđenje – razuman rok

24. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

25. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. [...] Relevantni principi

26. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

27. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme tako da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).

Period koji se uzima u obzir

28. Ustavni sud primjećuje da je predmetna tužba podnesena Općinskom sudu 6. oktobra 2011. godine, te da je predmetni postupak prekinut rješenjem tog suda od 24. oktobra 2013. godine (kao i da je relevantnim odredbama ZPP-a propisano da za vrijeme trajanja prekida postupka prestaju teći svi rokovi određeni za vršenje parničnih radnji). Međutim, Ustavni sud isto tako primjećuje da je apelantica svojim podneskom od 28. marta 2014. godine zatražila nastavak predmetnog postupka, ali i (shodno pouci o pravnom lijeku koju je predmetno rješenje od 24. oktobra 2013. godine sadržavalo) izjavila žalbu protiv navedenog rješenja Općinskog suda, te da Općinski sud po apelanticinom predmetnom podnesku nije postupao, ali da je po prijemu dopisa Ustavnog suda od 9. aprila 2021. godine u predmetnom postupku zakazao pripremno ročište za 17. maj 2021. godine i nakon toga donio i rješenje o nastavku postupka (20. maja 2021. godine). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja predmetnog postupka razmatrati period od 6. oktobra 2011. godine kao dana podnošenja predmetne tužbe, pa do donošenja odluke Ustavnog suda, dakle period od devet godina i oko osam mjeseci. Analiza dužine trajanja predmetnog postupka

29. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud zapaža da je apelantica tužbom pokrenula predmetni parnični postupak radi utvrđenja da je apelantica vlasnik dionica, te da se obaveže tužena da prizna potraživanja po osnovu predmetnih dionica, kao i da se radi o sporu male vrijednosti. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da predmetni postupak po zakonu nije hitne prirode. S obzirom na to da se postupak nalazi u početnoj fazi, Ustavni sud nije mogao zaključiti da li se radi o jednostavnom ili složenom postupku.

30. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud najprije zapaža da je Općinski sud tuženoj dostavio predmetnu tužbu na odgovor nakon više od sedam mjeseci od podnošenja, te da je taj sud tek nakon jedne godine i više od četiri mjeseca od prijema odgovora na tužbu (u kojem je zatražen prekid postupka) donio rješenje kojim je utvrdio prekid postupka u konkretnom predmetu. Ustavni sud dalje zapaža da je predmetno rješenje apelantici dostavljeno pet mjeseci nakon donošenja, te da je apelantica Općinskom sudu dostavila podnesak kojim je tražila nastavak prekinutog postupka i u kojem je navela da se predmetni podnesak, ukoliko Općinski sud ne postupi po njenom zahtjevu (za nastavak postupka), ima smatrati žalbom izjavljenom protiv rješenja Općinskog suda od 24. oktobra 2013. godine (shodno pouci o pravnom lijeku koju je predmetno rješenje sadržavalo). U vezi s tim, Ustavni sud primjećuje (a kako to proizlazi i iz odgovora na apelaciju Općinskog suda) da taj sud od donošenja rješenja kojim je utvrdio prekid postupka do prijema dopisa Ustavnog suda od 9. aprila 2021. godine kojim je od Općinskog suda tražen odgovor na apelaciju u predmetnom postupku nije preduzimao nikakve radnje. Pri tome, Općinski sud je u svom odgovoru na apelaciju naveo da je „prilikom iznošenja spisâ, odnosno predmetâ koji su bili u evidenciji za 21. april 2014. godine očito omaškom zaposlenik, tj. daktilograf koji je u tom periodu radio s postupajućim sudijom taj spis (predmet) uložio u drugi spis koji je imao više svezaka, tako da ga sudija nije uočio, a samim tim nije ni znao za apelanticin podnesak koji je dostavila sudu 28. marta 2014. godine, pa usljed toga taj predmet nije uzet u rad blagovremeno, niti je postupajući sudija imao saznanja o apelanticinom podnesku u kojem je podnesen zahtjev da se nastavi parnični postupak, niti je imao saznanja da je u stečajnom postupku osporena prijava apelanticinog potraživanja po osnovu upisanih dionica u iznosu od 500,00 KM“. Dakle, Općinski sud nije ponudio (objektivno prihvatljivo) obrazloženje za navedene periode potpune pasivnosti u predmetnom postupku i za tako dugo trajanje predmetnog postupka, a naročito za nepostupanje tog suda po apelanticinom podnesku od 28. marta 2014. godine.

31. Također, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna s ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenjiva u konkretnom slučaju jer se naprijed navedena pasivnost Općinskog suda mora pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu i ne može se definirati kao posljedica općih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Dužina trajanja predmetnog postupaka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od redovnih sudova. Naime, Ustavni sud smatra da se naprijed navedeni periodi potpune pasivnosti Općinskog suda moraju okarakterizirati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje. Ocjenjujući apelanticino ponašanje u predmetnom postupku, Ustavni sud primjećuje da se apelantica od podnošenja Općinskom sudu prijedloga za nastavak postupka od 28. marta 2014. godine više nije obraćala tom sudu s ciljem urgiranja postupanja po predmetnom podnesku, te da na taj način nesumnjivo jeste iskazala pasivnost u ostvarivanju svojih prava. Međutim, Ustavni sud ipak podsjeća da su redovni sudovi u obavezi da postupaju u predmetima u razumnom roku, bez nepotrebnog odugovlačenja (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 442/20 od 10. novembra 2020. godine, tačka 31, odluka dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Stoga, imajući u vidu izloženo stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je na ukupnu dužinu trajanja predmetnog postupka ipak u odlučujućoj mjeri utjecala upravo potpuna pasivnost Općinskog suda, te da taj sud nije ponudio razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za navedenu potpunu pasivnost u radu i tako dugo trajanje postupka. Takvo ponašanje Općinskog suda se ne može opravdati „sistemskim problemom“, već u konkretnom slučaju predstavlja loše administriranje pravde, a tako dug period neopravdane, potpune pasivnosti predstavlja ponašanje koje je suprotno standardima prava na pravično suđenje (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4714/19 od 28. oktobra 2020. godine, tačka 30. Odluke).

32. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je u konkretnom predmetu došlo do kršenja apelanticinog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

33. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

34. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka apelantici treba isplatiti iznos od 300,00 KM.

35. Ovu naknadu dužna je da plati Vlada Unsko-sanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka navedenog roka plati apelantici zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

36. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

37. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer predmetni postupak traje devet godina i oko osam mjeseci, pri čemu Općinski sud nije ponudio (objektivno prihvatljivo) opravdanje za navedene periode potpune pasivnosti i tako dugo trajanje predmetnog postupka, niti je izvjesno kada će predmetni postupak uopće biti okončan budući da se još uvijek nalazi u početnoj fazi.

38. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

39. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-4384/20 (E. Š.) | Sudska praksa | Aktio