Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1238/21 (F.B.)

Odluka donesena 23. 06. 2021.

  • Apelacija preuranjena
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1238/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

23. 06. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 23. juna 2021. godine, u predmetu broj AP-1238/21, rješavajući apelaciju F. B., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. h) i l), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija F. B. podnesena protiv rješenjā Kantonalnog suda u Sarajevu br. 09 0 K 024169 21 Kv 26 od 4. marta 2021. godine i 09 0 K 024169 16 Kps 2 od 11. februara 2021.

godine , u odnosu na član II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i član 5.

Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija F. B. podnesena protiv rješenjā Kantonalnog suda u Sarajevu br. 09 0 K 024169 21 Kv 26 od 4. marta 2021. godine i 09 0 K 024169 16 Kps 2 od 11. februara 2021.

godine , u odnosu na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6.

Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. F. B. (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Belma Balijagić Džuho advokatica iz Tuzle, podnio je 15. aprila 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenjā Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) br. 09 0 K 024169 21 Kv 26 od 4. marta 2021. godine i 09 0 K 024169 16 Kps 2 od 11. februara 2021. godine.

2. Apelant je zatražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će navedena rješenja staviti van snage.

3. Sudija za prethodno saslušanje Kantonalnog suda je odlučujući o prijedlogu apelantove braniteljice za određivanje jemstva umjesto pritvora donio rješenje broj 09 0 K 024169 16 Kps 2 od 11. februara 2021. godine, kojim je odbijen prijedlog za zamjenu pritvora jemstvom.

4. U obrazloženju rješenja su prvo interpretirani navodi iz prijedloga za određivanje jemstva, zatim navodi odgovora Tužilaštva povodom podnesenog prijedloga i relevantna odredba člana 141. stav 1. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKP FBiH) kojim je regulisano jemstvo u krivičnom postupku. U nastavku je istaknuto da je rješenjem Kantonalnog suda broj 09 0 K 024169 16 Kv 11 od 7. aprila 2016. godine, prema apelantu protiv kojeg je potvrđena optužnica zbog krivičnih djela ubistva iz člana 166. stav 1. u vezi sa članom 32. stav 2. i članom 31. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ FBiH), teška krivična djela protiv opšte sigurnosti ljudi i imovine iz člana 328. stav 1. u vezi sa članom 323. stav 1. i u vezi sa članom 32. stav 2. i članom 31. KZ FBiH, razbojništva iz člana 289. stav 2. u vezi sa stavom 1. i u vezi sa članom 32. stav 2. i članom 31. KZ FBiH, sve u vezi sa članom 54. istog zakona, određen pritvor u trajanju od 2 (dva) mjeseca, koji će se računati od dana i časa lišenja slobode apelanta. Apelantu je pritvor određen iz razloga propisanih u članu 146. stav 1. tačka a) ZKP FBiH. Budući da je apelant napustio područje Bosne i Hercegovine, 14. aprila 2016. godine je izdata naredba za raspisivanje međunarodne potjernice, po kojoj je 22. aprila 2016. godine protiv apelanta raspisana međunarodna potjernica u cilju hapšenja i ekstradicije u Bosnu i Hercegovinu.

5. Prilikom razmatranja činjenica i okolnosti relevantnih za procjenu postojanja opasnosti od bjekstva, sud je imao u vidu stanovište Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) da je prilikom odlučivanja dužan uzeti u obzir, između ostalog, visinu zaprijećene kazne, dokaze o prethodnim slučajevima bjekstva u vezi drugih krivičnih djela te konkretne dokaze o planovima o bjekstvu, kao i karakter osumnjičenog, njegov moral, mjesto stanovanja, radni status, finansijsku situaciju, porodične veze, kao i kontakte u inozemstvu ili nepostojanje veze sa državom u kojoj se krivično goni.

6. Rukovodeći se navedenim principima, sudija za prethodno saslušanje je povodom prijedloga za zamjenu pritvora jemstvom cijenio činjenice da apelant ima prijavljeno prebivalište u BiH, da prema istom egzistira mjera pritvora i međunarodna potjernica, da je pobjegao u Republiku Hrvatsku gdje također ima prijavljeno boravište i imovinu, da je suočen sa vrlo teškim i ozbiljnim optužbama za najteže oblike krivičnih djela. Cijeneći navedene okolnosti, pri čemu potrebu za efikasnijim provođenjem i okončanjem krivičnog postupka te imajući u vidu odredbu člana 145. stav 1. ZKP FBiH koja propisuje da se pritvor može odrediti ili produžiti samo pod uvjetima propisanim zakonom i samo ako se isti cilj ne može ostvariti drugom mjerom, Kantonalni sud je zaključio da se jemstvom, umjesto pritvora, ne može ostvariti svrha i omogućiti efikasno vođenje krivičnog postupka i osigurati prisustvo apelanta, što će biti ocjenom suda kada se za to steknu uslovi. U tom pravcu je navedeno da je apelantu bilo poznato da se protiv njega vodi krivični postupak po potvrđenoj optužnici zbog teških krivičnih djela (koja mu je uručena), da je područje države BiH napustio da bi spriječio vođenje krivičnog postupka prema njemu, da ima i državljanstvo Republike Hrvatske i da u toj državi posjeduje nekretnine i prijavljeno prebivalište i da ima na raspolaganju dobrovoljnu predaju u propisanoj proceduri odnosno realizaciju naredbe o međunarodnoj potjernici.

7. Povodom apelantove i žalbe apelantove braniteljice, Vijeće Kantonalnog suda je donijelo rješenje broj 09 0 K 024169 21 Kv 26 od 4. marta 2021. godine kojim su žalbe odbijene i prvostepeno rješenje potvrđeno. U obrazloženju su navedeni žalbeni razlozi kojim je suštinski ukazano na činjenično stanje i bitne povrede odredaba krivičnog postupka. Nakon preispitivanja pobijanog rješenja u granicama žalbenih navoda i po službenoj dužnosti, u nastavku su navedeni razlozi neosnovanosti izjavljenih žalbi.

8. U pogledu neosnovanosti tvrdnji o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju je istaknuto da je sudija za prethodno saslušanje pravilno cijenio činjenice i zaključio da prijedlog za zamjenu mjere pritvora jemstvom nije osnovan. U obrazloženju pobijanog rješenja je po mišljenju vijeća Kantonalnog suda pravilno ocijenjeno da je apelantu bilo poznato da se protiv njega vodi krivični postupak po potvrđenoj optužnici zbog teških krivičnih djela (koja mu je uručena), da se i pored te činjenice dao u bjekstvo, da je područje države BiH napustio da bi spriječio vođenje krivičnog postupka ( što je utvrđeno u ranijem toku postupka). Ta činjenična utvrđenja nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima apelantove braniteljice i apelanta lično kojim se ukazuje na loše zdravstveno stanje i neophodnost vještačenja medicinske dokumentacije. Suprotno žalbenim navodima, kako je dalje navedeno, radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja nije bilo neophodno izvršiti vještačenje koje odbrana u žalbi predlaže, obzirom da su podaci sadržani u medicinskom nalazu općeg karaktera i ne zahtijevaju posebno stručno znanje, nego su podložni sudskoj analizi na isti način kao i podaci iz bilo kojeg drugog dokumenta. To znači da je sud ovlašten da ih cijeni i dovodi u logičku vezu, kako same za sebe, tako i u vezi sa drugim podacima i dokazima, što je ujedno i zakonska obaveza suda. Kako je sudija za prethodno saslušanje u konkretnom slučaju cijenio upravo takve podatke iz medicinske dokumentacije (a ne one koji zahtijevaju posebno stručno znanje), to je zaključeno da su neosnovani žalbeni prigovori kojima se ukazuje na propust suda da naredi provođenje vještačenja.

9. U pogledu žalbenih navoda kojima je ukazano da se apelant ne nalazi u bjekstvu, već da je u Republiku Hrvatsku otišao zbog liječenja, vijeće Kantonalnog suda je podsjetilo da je kod ocjene postojanja uvjeta za određivanje pritvora iz osnova člana 146. stav 1. tačka a) ZKP FBiH neophodno sagledati sve konkretne okolnosti temeljem kojih se može izvesti pravilan zaključak da li ti uvjeti postoje ili ne. S tim u vezi je navedeno da je o tome, dakle o apelantovoj namjeri da napusti BiH zbog liječenja ili izbjegne vođenje krivičnog postupka, odlučeno pravosnažnim rješenjem broj 09 0 K 024169 16 Kv 11 od 7. aprila 2016. godine te da predmet pobijanog rješenja nije preispitivanje zakonitosti i pravilnosti odluke suda o određivanju pritvora i raspisivanju potjernice, kako se u žalbama nastoji predstaviti.

10. Po ocjeni vijeća Kantonalnog suda pravilno je prvostepeni sud zaključio da se apelant nalazi u bjekstvu, odnosno da je u Republiku Hrvatsku otišao kako bi izbjegao vođenje krivičnog postupka u BiH, a ne sa ciljem liječenja, o čemu su u pobijanom rješenju navedeni jasni i dovoljni razlozi. U žalbama nisu ponuđeni nikakvi argumenti, niti su priloženi dokazi koji bi upućivali na to da optuženom u BiH nije mogla biti pružena adekvatna liječnička pomoć, da bi ostankom u BiH njegovo zdravlje bilo pogoršano ili da bi bio životno ugrožen, pa da bi zbog toga on morao biti liječen u drugoj državi, kao ni da je liječenje neprekidno i u kontinuitetu trajalo pet godina, koliko se nalazi van BiH. Slijedom navedenog, prihvaćen je zaključak sudije za prethodno saslušanje da se samo izricanjem jemstva apelantu, umjesto mjere pritvora koja je određena rješenjem vanraspravnog vijeća iz posebnog pritvorskog razloga propisan članom 146. stav 1. tačka a) ZKP FBiH, ne može se ostvariti svrha i omogućiti efikasno vođenje krivičnog postupka.

11. Apelant ukazuje na povredu prava iz člana II/3.a) i e) Ustava Bosne i Hercegovine odnosno čl. 2. i 6. Evropske konvencije. Obrazlažući povrede navedenih prava, apelacijom se ukazuje da je Kantonalni sud postupio suprotno odredbama ZKP FBiH, ne primijenjujući odredbu koja se odnosi „na obrazloženu sudsku odluku i na pravo na život“. Ističe da je mjera pritvora određena samo iz jednog razloga i to opasnosti od bjekstva, te da je stoga, shodno odredbi člana 141. ZKP FBiH ispunjen uvjet da mu se umjesto pritvora odredi mjera jemstva. U tom pravcu su navedene okolnosti koje su bile istaknute i u prijedlogu za zamjenu pritvora jemstvom i to da je apelantu narušeno zdravstveno stanje, da je operativni zahvat obavljen u Hrvatskoj upravo u vrijeme kada mu je bila određena mjera pritvora 2015. godine, da je medicinska dokumentacija vještačena početkom 2016. godine i da je tokom 2017. i 2020. godine imao još dva operativna zahvata, da Kantonalni sud nije dovoljno obrazložio zbog čega smatra da se jemsvom, umjesto pritvorom, ne bi mogao uspješno voditi i okončati krivični postupak, da nisu cijenjene sve činjenice i okolnosti koje se odnose na ličnost apelanta i njegovo zdravstveno stanje. Predloženo je da se prije odluke u meritumu donese privremena mjera i da se stave van snage osporena rješenja.

12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tač. h) i m) Pravila Ustavnog suda.

13. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

14. Član 18. stav (3) tač. h) i l) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

l) apelacija je preuranjena;»

15. U konkretnom slučaju, apelant je lice kojem je na osnovu rješenja Kantonalnog suda od 7. aprila 2016. godine određen pritvor, dok je osporenim rješenjem odbijen prijedlog za zamjenu pritvora jemstvom. U vezi s tim Ustavni sud prije svega zapaža da apelant osporena rješenja, kojima je odbijen prijedlog za zamjenu pritvora jemstvom, dovodi u vezu sa pravom na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da se rješenja o odbijanju prijedloga za zamjenu pritvora jemstvom ne mogu ni na kakav način dovesti u vezu sa garancijama prava na život na način na koji je ono regulirano članom 2. Evropske konvencije odnosno članom II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine. U tom kontekstu Ustavni sud smatra da se suštinski apelacioni navodi zapravo odnose na pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije. Budući da Ustavni sud nije vezan pravnom kvalifikacijom iz apelacije, te da je, shodno pravilu iura novit curia, ovlašten da na činjenice predmeta primijeni relevantno ustavno i konvencijsko pravo, Ustavni sud će apelaciju razmotriti s aspekta prava na ličnu slobodu i sigurnost.

Dopustivost u odnosu na pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije

16. Iz apelacije i osporenih rješenja proizilazi da apelant nije lišen slobode i da se ne nalazi u pritvoru, već da je u bjekstvu (pet godina). U rješenju Kantonalnog suda o određivanju pritvora (od 7. aprila 2016. godine) je navedeno da se apelantu pritvor određuje u trajanju od dva mjeseca, „a isti će se računati od dana i časa lišenja slobode“. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža, kako to proizlazi iz osporenih rješenja, da postoji formalni akt na osnovu kojeg bi apelant mogao biti lišen slobode, dakle, koji ukazuje da takva mogućnost postoji (vidi Odluka o dopustivosti AP-2989/16, od 15. septembra 2016. godine, tač. 10. i 11., dostupna na www.ustavnisud.ba) ali da se apelant i dalje zapravo nalazi na slobodi. Zbog navedenog u konkretnom slučaju se ne mogu primijeniti garancije iz člana 5. Evropske konvencije - da niko ne smije biti proizvoljno lišen slobode, zbog čega proizilazi da je u odnosu na pravo na slobodu ličnosti iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, predmetna apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Dopustivost u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije

17. Apelant također smatra da je osporenim rješenjima prekršeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. U vezi sa ovim dijelom apelacionih navoda Ustavni sud podsjeća da se apelacija može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen. U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom su rješenja Kantonalnog suda (od 11. februara i 4. marta 2021. godine), kojim je odbijen prijedlog apelantove odbrane da se mjera pritvora zamijeni jemstvom.

18. Ustavni sud podsjeća da se na pitanje ima li apelant, odnosno da li će imati, pravičan postupak pred sudom ne može dati odgovor dok je postupak u toku. Shodno praksi Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), pitanje poštivanja principa pravičnog postupka treba sagledati na osnovu postupka u cjelini. Imajući u vidu složenost i višestepenost krivičnog postupka, eventualni propusti i nedostaci, koji se pojave u jednoj fazi postupka, mogu biti ispravljeni u nekoj od narednih faza tog postupka. Dakle, generalno gledajući, nije moguće utvrditi da li je krivični postupak bio pravičan dok se postupak pravosnažno ne okonča (vidi Evropski sud, Barbera, Meeseque i Jabardo protiv Španije, presuda od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146., stav 68. i Ustavni sud, odluka broj U- 63/01 od 26. juna 2003. godine, tačka 18., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“, broj 38/03).

19. U apelantovom slučaju, osporena rješenja, koja se pobijaju apelacijom, ne predstavljaju odluke koje su rezultat cjelokupnog krivičnog postupka protiv apelanta, u smislu utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njega, već su osporene odluke proceduralne odluke donijete u jednoj fazi postupka, te su navodi koji se tiču povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije preuranjeni (mutatis mutandis Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 785/08 od 31. januara 2009. godine, tač. 28-29 dostupna na www.ustavnisud.ba).

20. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. h) i l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

21. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.

22. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1238/21 (F.B.) | Sudska praksa | Aktio