Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2805/20 (N. D.)

Odluka donesena 08. 07. 2021.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Protek roka
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2805/20

Apelacija

Odluka o meritumu

08. 07. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. srpnja 2021. godine, u predmetu broj AP 2805/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Nazif Džiho, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka c), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7), članka 72. st. (4) i (5) i članka 74. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelomično se usvaja apelacija koju je podnio Nazif Džiho.

Utvrđuje se povreda članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog duljine trajanja ovršnoga postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Konjicu u predmetu broj 56 0 P 010257 20 I 4.

Na temelju članka 62. stavak (7) Pravila Ustavnoga suda, nalaže se predsjedniku Općinskoga suda u Konjicu da, sukladno ovoj odluci, odmah preuzme odgovarajuće mjere za okončanje ovršnoga postupka u predmetu broj 56 0 P 010257 20 I 4, sukladno članku II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 6. stavak 1.

Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Na temelju članka 74. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da Nazifu Džihi isplati iznos od 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog duljine trajanja predmetnoga ovršnoga postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke, uz obvezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na temelju članka 72. stavak (5) Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Općinskoga suda u Konjicu i Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da najkasnije u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nazifa Džihe podnesena zbog duljine trajanja parničnog postupka koji je okončan Presudom Kantonalnoga suda u Mostaru broj 007-0-Gž-07-001225 od 18. listopada 2007. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Nazif Džiho (u daljnjemu tekstu: apelant), kojeg zastupa Semir Kajtaz, odvjetnik iz Mostara, podnio je 4. kolovoza 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja parničnog postupka koji je okončan Presudom Kantonalnoga suda u Mostaru (u daljnjemu tekstu: Kantonalni sud) broj 007-0-Gž-07-001225 od 18. listopada 2007. godine i duljine trajanja ovršnoga postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Konjicu (u daljnjemu tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 56 0 P 010257 20 I 4. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnoga suda, od Općinskoga suda zatraženo je 30. prosinca 2020. godine i 12. ožujka 2021. godine da dostavi odgovore na apelaciju, dok je odgovor od Kantonalnoga suda zatražen 14. svibnja 2021. godine.

3. Općinski sud je odgovore na apelaciju dostavio 14. siječnja i 19. ožujka 2021. godine, a Kantonalni sud 21. svibnja 2021. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proistječu iz apelacijskih navoda i dokumenata predočenih Ustavnome sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Presudom Općinskoga suda broj 07 56 P 010257 02 P od 25. svibnja 2007. godine odbijen je u cijelosti apelantov tužbeni zahtjev da mu tuženik (M. K.) isplati iznos od 2.864,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom. Apelant je obvezan tuženiku nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 877,50 KM.

6. Presudom Kantonalnoga suda broj 007-0-Gž-07-001225 od 18. listopada 2007. godine uvažen je apelantov priziv i prvostupanjska presuda je preinačena tako da je obvezan tuženik isplatiti apelantu iznos od 2.864,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, te je obvezan tuženik naknaditi apelantu troškove sastavljanja priziva u iznosu od 300,00 KM.

7. Apelant je 1. lipnja 2009. godine Općinskome sudu podnio prijedlog za ovrhu pljenidbom, procjenom i prodajom pokretnih stvari ovršenika (ranije tuženika) radi isplate duga (2.864,00 KM) temeljem pravomoćne presude Kantonalnoga suda od 18. listopada 2007. godine.

8. Zaključkom Općinskoga suda od 21. listopada 2009. godine ovršeniku su upućeni obrasci radi utvrđivanja imovine. Ovršenik je 11. studenog 2009. godine dostavio sudu popunjene obrasce za utvrđivanje imovine.

9. Zaključkom Općinskoga suda od 15. prosinca 2010. godine pozvan je apelant da uredi prijedlog za ovrhu u skladu s utvrđivanjem imovine. Apelant je uređen prijedlog za ovrhu dostavio 6. siječnja 2011. godine, predloživši izvršenje na pokretnim stvarima – ovršenikovim vozilima.

10. Rješenjem Općinskoga suda od 4. ožujka 2011. godine dopuštena je ovrha.

11. Općinski sud je 21. rujna 2011. godine sačinio zapisnik o popisu i procjeni pokretnih stvari na kojem je konstatirano da ovršenikovo vozilo nije pronađeno, pa su na zapisnik popisane druge pokretne stvari.

12. Općinski sud je 4. studenog 2011. godine održao prvu prodaju pokretnih stvari koja je bila bezuspješna.

13. Zaključkom Općinskoga suda od 22. studenog 2011.godine pozvan je apelant da uredi prijedlog za ovrhu.

14. Apelant je 12. prosinca 2011. godine dostavio nepotpun prijedlog predlažući da se ovrha provede na ovršenikovoj nepreciziranoj nekretnini, ovršenikovoj plaći te na ranije predloženim vozilima.

15. Apelant je podneskom od 27. travnja 2012. godine predložio utvrđivanje imovine od Zk. ureda, MUP-a i Službe za zapošljavanje.

16. Općinski sud je 12. lipnja 2012. godine sačinio zapisnik o popisu pokretnih stvari, te je izvršena procjena motornog vozila kombi Mercedes-Benz koji je procijenjen na iznos od 10.000,00 KM. Općinski sud je 17. kolovoza 2012. godine održao prvu prodaju vozila kombi Mercedes-Benz, koja je bila bezuspješna. Općinski sud je 28. rujna 2012. godine održao drugu prodaju vozila kombi Mercedes-Benz, koje je apelant kupio za iznos od 500,00 KM. Rješenjem Općinskog suda od 2. studenog 2012. godine kupljeno vozilo dosuđeno je apelantu.

17. Općinski sud je 3. rujna 2013. godine sačinio zapisnik u kojem je konstatirano da sudski izvršitelji nisu uspjeli izvršiti zakazanu radnju predaje u posjed dosuđene pokretne stvari apelantu jer na licu mjesta nisu zatekli ni ovršenika ni vozilo.

18. Zaključkom Općinskog suda od 6. rujna 2013. godine pozvan je apelant da predloži druga sredstva izvršenja jer se izvršenje ne može provesti predloženim sredstvom.

19. Apelant je podneskom od 30. rujna 2013. godine obavijestio sud da se sporno vozilo, koje izvršitelji nisu pronašli, nalazi u krugu tvrtke „Feroprom“ d.o.o. Mostar, te je predložio sudu da se obrati tvrtki i organizira eventualno oduzimanje predmeta od treće osobe.

20. Podneskom Općinskoga suda od 9. listopada 2014. godine obaviješten je apelant da se predmetno vozilo nalazi na području koje nije u nadležnosti Općinskoga suda i da apelant može predložiti da se obveže ovršenik da mu isplati procijenjenu vrijednost predmeta, koja će se utvrditi prema cijenama sličnih automobila.

21. Apelant je podneskom od 28. listopada 2014. godine predložio da sud obveže ovršenika da apelantu isplati procijenjenu vrijednost predmeta, koja će se utvrditi prema cijenama sličnih automobila.

22. Zaključkom Općinskoga suda od 5. ožujka 2015. godine pozvan je apelant da u roku od 15 dana uplati predujam u iznosu od 300,00 KM na ime financijskog vještačenja.

23. Apelant je podneskom od 31. ožujka 2015. godine tražio produljenje roka za uplatu predujma, te je istaknuo da smatra upitnim provođenje vještačenja s obzirom na to da je već određena vrijednost pokretne stvari na koju ni ovršenik nije prigovarao.

24. Rješenjem Općinskoga suda od 1. veljače 2016. godine sud je obustavio ovršni postupak jer apelant nije u roku predložio da se isplati iznos pokretnih stvari.

25. Apelant je 16. veljače 2016. godine podnio priziv protiv rješenja.

26. Dopisom Općinskoga suda od 31. svibnja 2016. godine apelantov priziv je upućen na odgovor. Budući da je dostava bila neuredna, Općinski sud je priziv ponovo uputio na odgovor 6. ožujka 2018. godine.

27. Predmetni spis dostavljen je 11. travnja 2018. godine na postupanje Kantonalnom sudu.

28. Rješenjem Kantonalnoga suda od 27. studenog 2018. godine uvažen je apelantov priziv, prvostupanjsko rješenje ukinuto i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Spis dostavljen Općinskome sudu 7. prosinca 2018. godine.

29. Dopisom Općinskoga suda od 18. studenog 2019. godine pozvan je apelant da dostavi pregled potraživanja radi donošenja rješenja o namirenju.

30. Zaključkom i dopisom Općinskoga suda od 27. studenog 2019. godine naloženo je policijskim stanicama Konjic i Jablanica da iz prometa isključe predmetno vozilo i uz potvrdu oduzmu, te je zatražena obavijest o vlasništvu predmetnog vozila.

31. Apelant je podneskom od 2. prosinca 2019. godine dostavio pregled potraživanja radi donošenja rješenja o namirenju.

32. Dopisom od 11. prosinca 2019. godine Općinski sud je zatražio podatke o predmetnom vozilu od IDDEEA baze.

33. Rješenjem o namirenju Općinskoga suda od 26. prosinca 2019. godine utvrđeno je da je apelant namiren za iznos kamata na ime troškova izvršnog postupka (665,00 KM), troškova parničnog postupka (300,00 KM), zateznih kamata na troškove parničnog postupka (436,34 KM), zakonskih zateznih kamata na glavnicu (5.974,38 KM) i dijela glavnice (2.624,28 KM), dok je ostao nenamiren dio glavnice u iznosu od 239,72 KM sa zakonskim zateznim kamatama.

34. Zaključkom Općinskoga suda od 26. prosinca 2019. godine apelant je pozvan da uredi prijedlog za ovrhu i predloži drugi predmet/sredstvo ovrhe radi naplate preostalog iznosa glavnice.

35. Dopisom IDDEEA-e od 6. siječnja 2020. godine obaviješten je sud da nema podataka o predmetnom vozilu.

36. Apelant je podneskom od 14. siječnja 2020. godine predložio da se ovrha provede na drugom vozilu, koje nije pronađeno prilikom ranijeg popisa pokretnina, te da se prije donošenja rješenja o ovrsi utvrdi ovršenikova imovina.

37. Dopisom Općinskoga suda od 20. siječnja 2020. godine zatraženo je izjašnjenje od tvrtke „Feroprom“ d.o.o. Mostar nalazi li se vozilo u krugu tvrtke.

38. Zaključkom Općinskoga suda od 23. travnja 2020. godine pozvan je apelant da uredi prijedlog u skladu s popisnim obrascima za utvrđivanje imovine.

39. Ovršenikov punomoćnik je podneskom od 8. srpnja 2020. godine obavijestio sud da su stranke postigle dogovor, da je ovršenik izmirio cjelokupan dug sa troškovima, te je predložio obustavu postupka. U prilogu je dostavio priznanicu, potpisanu od ovršenika i apelantovog punomoćnika, ,,kojom se potvrđuje da je ovršenik na ime duga iz predmeta 56 0 P 010257 18 I 2 Općinskog suda u Konjicu 6. srpnja 2020. godine uplatio apelantovom punomoćniku iznos od 3.950,00 KM, čime se dug iz tog predmeta smatra u cijelosti izmiren.”

40. Dopisom Općinskoga suda pozvan je apelant posredstvom punomoćnika da se očituje o navodima iz podneska i priznanice, ali je apelantov punomoćnik prvo dopisom od 27. srpnja 2020. obavijestio sud da nije uspio stupiti u kontakt apelantom, a podneskom od 2. listopada 2020. godine otkazao punomoć apelantu.

41. Dopisom Općinskoga suda od 3. studenog 2020. godine apelant je pozvan da se očituje je li potraživanje namireno.

42. Dopisom Općinskoga suda od 13. siječnja 2021.godine apelant je opet pozvan da se u roku od 15 dana očituje je li potraživanje namireno, uz pouku da će se šutnja smatrati potvrdom navoda, te da će se postupak obustaviti. Apelant je podnesak zaprimio 18. siječnja 2021. godine.

43. Prema stanju spisa, predmetni postupak je u tijeku pred Općinskim sudom.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

44. Apelant smatra da mu je zbog duljine trajanja parničnog i ovršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant ističe da je „predmetni postupak pokrenuo tužbom 2002. godine i još nije završen“, dakle postupak traje već 18 godina. Zbog duljine trajanja „predmetnoga postupka“ apelant traži naknadu nematerijalne štete.

b) Odgovori na apelaciju

45. U odgovorima na apelaciju Općinski je sud iscrpno predstavio kronološki tijek ovršnog postupka predstavljen u činjeničnome dijelu ove odluke, te je predložio da se predmetna apelacija odbije kao neutemeljena.

46. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je ukratko predstavio kronologiju ovršnog postupka pred tim sudom.

V.Relevantni propisi

47. Zakon o ovršnome postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 ispravak, 33/06, 39/06 ispravak, 39/09, 35/12 i 46/16). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredbi Zakona o ovršnome postupku sačinjen u Ustavnome sudu, koji glasi:

Članak 5.

(1) U postupku ovrhe sud je dužan postupati žurno.

(2) Sud je dužan predmete uzimati u rad redom kako ih je zaprimio, osim ako priroda tražbine ili posebne okolnosti zahtijevaju drugačije postupanje.

Članak 15.

Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan o prijedlogu za ovrhu odlučiti u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta za odlučivanje o prigovoru.

Članak 64.

Dovršenje ovrhe Postupak ovrhe smatra se okončanim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju ovršnog prijedloga, sprovedbom ovršne radnje kojom se ovrha dovršava ili obustavom ovrhe.

48. Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredbi Zakona o sudovima sačinjen u Ustavnome sudu, koji glasi:

Članak 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost Dopustivost u odnosu na parnični postupak

49. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na apelacijske navode o duljini trajanja parničnoga postupka okončanog Presudom Kantonalnoga suda broj 007-0-Gž-07-001225 od 18. listopada 2007. godine, Ustavni sud je pošao od odredaba članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka c) Pravila Ustavnog suda, koje glase:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;

50. Ustavni sud ukazuje da je apelant 1. lipnja 2009. godine na temelju pravomoćne presude Kantonalnoga suda od 18. listopada 2007. godine pokrenuo ovršni postupak protiv ovršenika, pa stoga Ustavni sud nije smatrao da je potrebno utvrđivati datum prijema presude Kantonalnoga suda jer se podrazumijeva da je apelant navedenu presudu primio prije datuma kada je podnio prijedlog za pokretanje ovršnog postupka. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 4. kolovoza 2020. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesene nepravodobno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio navedenu presudu Kantonalnoga suda.

51. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

Dopustivost u odnosu na ovršni postupak

52. Prema članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojega drugoga suda u Bosni i Hercegovini.

53. Prema članku 18. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitome pravnome lijeku koji je koristio.

54. Ustavni sud naglašava da, sukladno članku 18. stavak (2) Pravila Ustavnoga suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnoga suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnome slučaju, predmetna apelacija se odnosi na duljinu trajanja ovršnoga postupka. U svezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjemu tekstu: Europski sud) prema kojoj izvršenje pravomoćne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da je dužnost države organizirati svoj pravni sustav tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Europske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji učinkovito pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravomoćnoga rješenja, kojim je dopuštena ovrha sudske presude (ilustracije radi, vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. veljače 2009. godine, točka 12. i AP 2318/16 od 7. ožujka 2017. godine, točke 23–24. s daljnjim referencama). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva sukladno članku 18. stavak (2) Pravila Ustavnoga suda.

55. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnoga suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojega ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neutemeljena.

56. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija u ovom dijelu ispunjava uvjete glede dopustivosti.

VII.Meritum

57. Apelant smatra da je zbog duljine trajanja predmetnoga ovršnoga postupka došlo do povrede prava na suđenje u „razumnome“ roku kao jednoga od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Pravo na pravično suđenje – razuman rok

58. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnome dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i kaznenim stvarima, i druga prava vezana za kaznene postupke.

59. Članak 6. Europske konvencije u relevantnome dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela

60. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Europskoga suda i Ustavnoga suda, razumnost duljine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinoga predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskoga suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnoga suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38.).

61. Također, Europski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču osobnoga statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev osobito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudbeni postupci imaju žurnu narav (vidi Europski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. veljače 1992. godine, serija A, broj 228-B, stavak 18. i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. listopada 2012. godine, stavak 51.)

Razdoblje koje treba uzeti u obzir

62. Ustavni sud će u odnosu na duljinu trajanja ovršnoga postupka razmatrati razdoblje od 1. lipnja 2009. godine kao dana podnošenja prijedloga za ovrhu, pa do donošenja odluke Ustavnoga suda, dakle razdoblje od 12 godina.

Analiza duljine trajanja ovršnoga postupka

63. Ustavni sud najprije zapaža da se u konkretnomu slučaju radi o ovršnome postupku koji je po zakonu žurne naravi. Glede ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnome sudu, Ustavni sud zaključuje da se radi o relativno složenome predmetu.

64. Ocjenjujući ponašanje Općinskoga suda, Ustavni sud smatra da duljina predmetnoga ovršnoga postupka, koji je pri tomu po izričitoj zakonskoj normi žurne naravi i koji još uvijek nije okončan u vrijeme donošenja ove odluke, a priori ne ispunjava standard „razumne“ duljine postupka i mogla bi se opravdati samo u iznimnim okolnostima. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, nakon što je ovršenik dostavio popunjene obrasce o popisu imovine, imao razdoblje neaktivnosti od jedne godine i jednog mjeseca prije nego je pozvao apelanta da uredi prijedlog za ovrhu, te donio rješenje o ovrsi. Ustavni sud zapaža da je nakon toga Općinski sud redovno poduzimao procesne radnje (popisao pokretne stvari, održao tri prodaje pokretnih stvari, te pozivao apelanta da uredi prijedlog za ovrhu). Međutim, nakon što je rješenjem apelantu dosudio kupljeno vozilo, tek po proteku 10 mjeseci provedena je radnja predaje u posjed dosuđene pokretne stvari apelantu i vozilo nije zatečeno na licu mjesta. U nastavku postupka Ustavni sud zapaža da je Općinski sud imao više razdoblja neaktivnosti, te je po zaprimanju apelantovog podneska kojim je ukazivao da se vozilo nalazilo u krugu tvrtke „Feroprom“ d.o.o. Mostar, sud nakon jedne godine obavijestio apelanta da se ta tvrtka nalazi na području koje nije u nadležnosti Općinskoga suda. Nakon što je apelant predložio da sud obveže ovršenika da mu isplati procijenjenu vrijednost predmeta, Općinski sud je po proteku četiri mjeseca pozvao apelanta da predujmi troškove vještačenja, a nakon 11 mjeseci donio odluku kojom je obustavio postupak. Nadalje, Ustavni sud zapaža značajno razdoblje neaktivnosti Općinskoga suda koji je apelantov priziv protiv rješenja o obustavi postupka dostavio na postupanje Kantonalnomu sudu po proteku dvije godine i dva mjeseca. Nakon što je Kantonalni sud apelantov priziv uvažio, prvostupanjsko rješenje ukinuo i spis vratio na postupanje, Općinski sud je tek nakon godine dana pozvao apelanta da dostavi pregled potraživanja radi donošenja rješenja o namirenju. U nastavku postupka Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud poduzimao procesne radnje s ciljem okončanja postupka (pozvao apelanta da dostavi pregled potraživanja radi donošenja rješenja o namirenju, donio rješenje o djelomičnome namirenju, zatražio izjašnjenje od MUP-a, IDDEEA i tvrtke „Feroprom“ d.o.o. Mostar o nestalom vozilu, pozivao apelanta da se očituje je li potraživanje namireno), no, postupak je još uvijek u tijeku pred tim sudom. Stoga, Ustavni sud smatra da je takvo odugovlačenje u ovršnome postupku prouzročeno postupanjem Općinskoga suda, koji je u više navrata imao razdoblja neaktivnosti, dakle nije učinkovito kontrolirao predmetni ovršni postupak i nije ga okončao u razumnome roku, za što u odgovoru na apelaciju nije ponudio objektivno prihvatljiva opravdanja.

65. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelant svojim postupcima djelomično doprinio duljini trajanja postupka tako što je dostavio nepotpun prijedlog kad je predložio da se ovrha provede na ovršenikovoj nepreciziranoj nekretnini, ovršenikovoj plaći, te na ranije predloženim vozilima, kao i kad je tražio produljenje roka za uplatu predujma vještačenja. Također, Ustavni sud primjećuje da apelant nije aktivno sudjelovao na samom kraju postupka izbjegavajući se izjasniti o namirenju. Imajući u vidu navedeno, kao i ukupnu duljinu trajanja postupka, Ustavni sud nalazi da apelantovo postupanje ipak nije u odlučujućoj mjeri utjecalo na duljinu trajanja postupka.

66. Na temelju izloženoga, Ustavni sud smatra da duljina predmetnoga ovršnoga postupka, iako je apelant djelomično doprinio duljini trajanja postupka, ne zadovoljava zahtjev „razumnoga roka“ iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na „suđenje u razumnome roku“ kao jednoga od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

67. U smislu članka 74. Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovitim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zajamčenih ljudskih prava i temeljnih sloboda.

68. S obzirom na odluku u ovome predmetu, a imajući u vidu presude Europskoga suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Europski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. studenoga 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. studenoga 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. siječnja 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. svibnja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. rujna 2019. godine), dosadašnju praksu, gospodarske uvjete u Bosni i Hercegovini (podatci dostupni na internetskoj stranici www.bhas.ba) i okolnosti konkretnoga slučaja, prema članku 74. Pravila Ustavnoga suda, odnosno članku 41. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnomu slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne duljine trajanja ovršnoga postupka apelantu treba isplatiti iznos od 1.000,00 KM.

69. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, uz obvezu da nakon isteka tog roka apelantu plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

70. Ova odluka Ustavnoga suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja ovršnu ispravu.

VIII.Zaključak

71. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje apelantovog prava na „suđenje u razumnome roku“ kao jednoga od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije jer postupak, koji je po izričitoj zakonskoj odredbi žurne naravi, traje 12 godina i još uvijek nije okončan, pri čemu Općinski sud taj postupak nije učinkovito kontrolirao, te nije ponudio objektivno prihvatljiva opravdanja za razdoblja neopravdane pasivnosti.

72. Na temelju članka 18. stavak (3) točka c), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7), članka 72. st. (4) i (5) i članka 74. Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

73. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-2805/20 (N. D.) | Sudska praksa | Aktio