Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1837/21 (M. O.)

Odluka donesena 23. 06. 2021.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1837/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

23. 06. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 23. juna 2021. godine, u predmetu broj AP-1837/21, rješavajući apelaciju koju su podnijele Mirjana Ostojić i Jelena Ostojić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijele Mirjana Ostojić i Jelena Ostojić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 247675 20 Gž 2 od 25. februara 2021. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Mirjana Ostojić (u daljnjem tekstu: provoapelantkinja) iz Istočne Ilidže i Jelena Ostojić (u daljnjem tekstu: drugoapelantkinja) iz Istočne Ilidže, koje zastupa Vahdet Ibranović advokat iz Ilidže, podnijele su 27. maja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 247675 20 Gž 2 od 25. februara 2021. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 P 247675 20 P 2 od 24. aprila 2020. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelantkinja da se obaveže tužena (Općina Ilidža) da im, na ime obnovljenog a nedodijeljenog stana, isplati iznos od 50.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 13. aprila 2012. godine, kao dana podnošenja tužbe do isplate, te su obavezane apelantkinje da tuženoj naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 904,00 KM.

3. Odlučujući o žalbi apelantkinja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda od 24. aprila 2020. godine, Kantonalni sud je Presudom broj 65 0 P 247675 20 Gž 2 od 25. februara 2021. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.

Apelacioni navodi

4. Apelantkinje smatraju da im je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje, te pravo na pristup sudu, kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. Apelantkinje smatraju da su redovni sudovi u predmetnom postupku pogrešno primijenili pozitivno-pravne propise, a konkretno, član

185. Zakona o obligacionim odnosima. Dalje navode da „prema Zakonu o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) revizija protiv presude nije dozvoljena ako se osporava činjenično stanje, a upravo je pogrešno utvrđeno činjenično stanje, po mišljenju apelantkinja, dovelo do ovakvog presuđivanja“.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. U konkretnom slučaju, Ustavni sud ukazuje da su apelantkinje podnijele apelaciju Ustavnom sudu protiv presude drugostepenog suda, a da prethodno nisu iskoristile mogućnost da, u skladu sa odredbama člana 237. st. (1) i (2) ZPP („Službene novine Federacije BiH“, broj 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15), u propisanom roku izjave reviziju Vrhovnom sudu Federacije BiH protiv navedene presude. Naime, Ustavni sud primjećuje da su u predmetnom postupku apelantkinje tužbenim zahtjevom tražile da se tužena obaveže da im, „na ime obnovljenog a nedodijeljenog stana“, isplati iznos od 50.000,00 KM, te da je njihov tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen kao neosnovan. Dakle, iz navedenog proizlazi da su apelantkinje imale mogućnost da protiv drugostepene presude izjave reviziju, a koju mogućnost, prema apelacionim navodima, nisu iskoristile. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1837/21 (M. O.) | Sudska praksa | Aktio