Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-5022/19 (Bosna i Hercegovina)

Odluka donesena 23. 06. 2021.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Uknjižba
  • Javna vlast
  • Državno vlasništvo
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Posjed
  • Nekretnina
  • Vlasničko-pravni odnosi
  • Upravni spor
  • Upravni postupak
  • Pravično suđenje - jednakost strana u postupku
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5022/19

Apelacija

Odluka o meritumu

23. 06. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 5022/19, rješavajući apelaciju Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 23. juna 2021. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Bosne i Hercegovine.

Utvrđuje se povreda prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

Ukida se Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske broj 13 0 U 004471 17 Uvp od 2. oktobra 2019. godine.

Predmet se vraća Vrhovnom sudu Republike Srpske, koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

Nalaže se Vrhovnom sudu Republike Srpske da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Bosna i Hercegovina (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Pravobranilaštvo Bosne i Hercegovine, podnijela je 30. decembra 2019. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 13 0 U 004471 17 Uvp od 2. oktobra 2019. godine.

2. Prethodno je Ustavni sud Odlukom broj AP 3587/17 od 11. oktobra 2017. godine (dostupna na Internet-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) odbacio kao preuranjenu apelanticinu apelaciju registriranu kao AP 3587/17, podnesenu protiv Presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 13 0 U 004471 17 U od 13. juna 2017. godine, budući da u vrijeme podnošenja te apelacije nije bio okončan postupak po zahtjevu za vanredno preispitivanje sudske odluke pred Vrhovnim sudom. U obrazloženju odluke Ustavni sud je naveo da je apelacija preuranjena, jer je podnesena prije nego što je donesena odluka Vrhovnog suda o izjavljenom zahtjevu za vanredno preispitivanje sudske odluke, te da nakon njenog donošenja, nezavisno od vrste te odluke, apelantica ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je dužna da na propisanom obrascu apelacije, pod tačkom 8. ostale odluke, navede i ovu odluku Ustavnog suda. II.Postupak pred Ustavnim sudom

3. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog i Okružnog suda, Republičke uprave za geodetske i imovinskopravne poslove Banja Luka (u daljnjem tekstu: Republička uprava) i Republičke uprave za geodetske i imovinskopravne poslove Banja Luka - Područne jedinice Doboj (u daljnjem tekstu: Područna jedinica) zatraženo je 16. maja 2021. godine da dostave odgovore na apelaciju.

4. Vrhovni i Okružni sud, Republička uprava i Područna jedinica su dostavili odgovore na apelaciju u periodu od 24. do 31. maja 2021. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način:

6. Ministarstvo odbrane BiH, u skladu sa svojim nadležnostima nad perspektivnom nepokretnom vojnom imovinom a koje se temelje na Zakonu o odbrani BiH (član 71. stav 3) i Zakonu o ministarstvima i drugim organima uprave BiH (član 15.a), apelantici je dostavilo zahtjev broj 13- 03-27-4211-15/11 od 23. marta 2015. godine za uknjižbu perspektivne nepokretne vojne imovine. Na osnovu Odluke o izmjenama i dopunama Odluke Predsjedništva Bosne i Hercegovine o veličini, strukturi i lokacijama Oružanih snaga Bosne i Hercegovine broj 01-50-1-1067-10/12 od 18. aprila 2012. godine je utvrđena lokacija „Tehnička radionica za opravku i održavanje municije“ (TROM), „lokacija Kasarna '3. maj', općina Doboj“, perspektivnom imovinom.

7. Rješenjem Područne jedinice broj 21.20/714-1-1377/15 od 26. novembra 2015. godine odbijen je apelanticin zahtjev za upis promjene prava na katastarskoj čestici broj 1145, upisanoj u zemljišnoknjižnom ulošku broj 376 k.o. SP Doboj u korist Bosne i Hercegovine i na katastarskoj čestici broj 665, upisanoj u posjedovni list broj 687 k.o. Doboj, u korist Bosne i Hercegovine – Ministarstva odbrane (stav I izreke). Istim rješenjem određen je upis zabilježbe odbijenog zahtjeva u B listu zemljišnoknjižnog uloška broj 376 k.o. SP Doboj (stav II izreke).

8. U obrazloženju rješenja je navedeno da je apelantica 9. jula 2015. godine podnijela zahtjev Područnoj jedinici kojim je tražila upis promjene prava vlasništva i posjeda na predmetnim nekretninama u korist države BiH sa dijelom 1/1. Dalje je navedeno da je apelantica kao pravni osnov svog zahtjeva navela Zakon o odbrani BiH, Sporazum o pitanjima sukcesije, Odluku o izmjenama i dopunama Odluke broj 01-011-1110-6/06 od 5. jula 2006. godine Predsjedništva BiH o veličini i strukturi i lokacijama OSBiH broj 01-50-1-1067-10/12 od 18. aprila 2012. godine, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom BiH, Odluku Ustavnog suda broj U l/11 od 13. jula 2012. godine. Istaknuto je da je apelantica tražila da se upis promjene prava izvrši na način da se na predmetnim nekretninama kao vlasnik upiše BiH sa dijelom 1/1 a u posjedovnom listu BiH-Ministarstvo odbrane. Dalje je istaknuto da je Područna jedinica, ispitujući osnovanost predmetnog zahtjeva koji se odnosi na promjenu, odnosno upis prava vlasništva u korist države BiH na nekretninama upisanim u spomenutom zemljišnoknjižnom ulošku i posjedovnom listu, izvršila provjeru podataka. Tako je Područna jedinica izvršila uvid u priloženu dokumentaciju radi utvrđenja da li su dokumenti identični sa stanjem u zemljišnoj knjizi i da li postoji odobrenje iz člana 41. stav 1. Zakona o zemljišnim knjigama Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Zakon o zemljišnim knjigama). Uvidom u navedenu dokumentaciju, a koja je u zahtjevu za promjenu upisa navedena kao osnov za promjenu prava vlasništva i posjeda, utvrđeno je da predmetne nekretnine ni u jednom od dokumenata nisu označene prema podacima iz zemljišne knjige, kao ni prema podacima premjera i katastra zemljišta, osim u samom zahtjevu. Utvrđeno je da je u zk. ul. broj 376 k.o. SP Doboj upisana, između ostalog, k.č. broj 1145 ostala neplodna zemlja, površine 214.107 kvadratnih metara kao "državno vlasništvo“ sa upisanim organom upravljanja Ministarstvom narodne odbrane-Vojna pošta 1089-7 Beograd. Nadalje je utvrđeno da je u posjedovnom listu broj 687 k.o. Doboj, pored ostalih, upisana k.č. broj 665 Bare, neplodno zemljište površine 214.107 kvadratnih metara, kao posjed Ministarstva odbrane RS. Područna jedinica je smatrala da utvrđene činjenice predstavljaju smetnje koje sprečavaju upis promjene prava vlasništva i posjeda u apelanticinu korist, te da priložena dokumentacija, stoga, ne predstavlja valjan pravni osnov za promjenu prava vlasništva i posjeda na predmetnim nekretninama. Područna jedinica se pozvala na odredbe člana 41. stav 1, zatim, na čl. 42. i 43. stav 2. tačka 4. Zakona o zemljišnim knjigama i član 69. Pravilnika za održavanje premjera i katastra zemljišta kada je odbila apelanticin zahtjev.

9. Rješenjem Republičke uprave broj 21.05/714-588715 od 20. februara 2017. godine odbijena je kao neosnovana apelanticina žalba protiv navedenog rješenja Područne jedinice. U obrazloženju rješenja Republička uprava je navela da je i sama uvidom u dostavljenu dokumentaciju uz podneseni zahtjev, kao i zemljišnoknjižne uloške utvrdila da predmetna dokumentacija, odnosno isprave na kojima apelantica temelji svoj zahtjev ne sadrže podatke koji su identični sa stanjem u zemljišnoj knjizi, niti u katastarskom operatu. Također, predmetna dokumentacija ne sadrži odobrenje iz člana 41. stav 1. Zakona o zemljišnim knjigama, odnosno ne sadrži saglasnost lica koje je u vrijeme podnošenja zahtjeva upisano u zemljišnu knjigu sa pravom koje bi se trebalo brisati, te da uz zahtjev nije dostavljen dokaz da je navedeno odobrenje zamijenjeno sudskom odlukom ili sudskim poravnanjem, kako je to propisano stavom 3. člana 41. Zakona o zemljišnim knjigama. Imajući u vidu takvo utvrđeno činjenično stanje, Republička uprava je zaključila da prvostepeni organ navedeni apelanticin zahtjev nije ni mogao usvojiti, te je, shodno članu 225. stav 1. Zakona o opštem upravnom postupku (u daljnjem tekstu: ZOUP), odlučila kao u izreci pobijanog rješenja.

10. Apelantica je protiv navedenog rješenja Republičke uprave pokrenula upravni spor. Okružni sud je apelanticinu tužbu dostavio na odgovor tuženoj Republičkoj upravi i zainteresiranom licu Republici Srpskoj.

11. Odlučujući o tužbi Okružni sud je Presudom broj 13 0 U 004471 17 U od 13. juna 2017. godine apelanticinu tužbu odbio. U obrazloženju presude je navedeno da je apelantica blagovremenom tužbom pokrenula upravni spor i osporila zakonitost predmetnog upravnog akta zbog razloga propisanih članom 10. tač. 2. i 4. Zakona o upravnim sporovima (u daljnjem tekstu: ZUS). Apelantica je predložila da se tužba uvaži i poništi osporeno rješenje tužene, kao i prvostepeno rješenje, te da sud donese presudu koja će ih zamijeniti u korist apelanticinog upisa na predmetnim nekretninama kao vlasnika, a njenog organa (Ministarstva odbrane) kao posjednika.

12. U obrazloženju odluke dalje je navedeno da je zainteresirano lice Republika Srpska posredstvom zakonskog zastupnika u odgovoru na tužbu navela da u cijelosti osporava pravni osnov tužbe i tužbenog zahtjeva i predložila da sud tužbu odbije, budući da je pobijano rješenje doneseno na osnovu pravilno utvrđenog činjeničnog stanja uz pravilnu primjenu materijalnog prava.

13. Okružni sud je utvrdio da iz stanja spisa proizlazi da su u postupku koji je pokrenut apelanticinim zahtjevom, a koji je prethodio donošenju pobijanog akta tužene, uzete u obzir utvrđene odlučne činjenice, da u dokumentaciji koju je apelantica priložila uz zahtjev predmetne nekretnine nisu označene prema podacima iz zemljišne knjige, niti prema podacima u katastarskom operatu. Također je navedeno da je u posjedovnom listu broj 687 k.o. Doboj upisano kao posjednik Ministarstvo odbrane Republike Srpske. Utvrđeno je da priložena dokumentacija ne zadovoljava zakonom propisane uvjete, shodno članu 41. st. 1, 3. i 4. Zakona o zemljišnim knjigama, a sve u vezi sa članom 198. Zakona o premjeru i katastru Republike Srpske, što apelantica ni u tužbi drugačije ne tvrdi, niti dokazuje. Okružni sud je smatrao da je tužena pravilno zaključila da apelantica nije dokazala da postoje zakonom propisani uvjeti za provođenje upisa promjene vlasnika, a slijedom toga ni za promjenu korisnika u katastarskom operatu u pravcu da se predmetne nekretnine upišu na apelanticu sa dijelom 1/1.

14. Okružni sud je, također, utvrdio da su neosnovani navodi tužbe da je pobijani akt tužene donesen uz povrede postupka, budući da se relevantno činjenično stanje moglo utvrditi i upravna stvar riješiti na osnovu službenih podataka kojima prvostepeni organ tuženog i tužena raspolaže i dokaza koje je apelantica podnijela. Kako se u predmetnom postupku odlučne činjenice utvrđuju prvenstveno na osnovu pismenih dokaza koje je podnosilac priložio uz zahtjev i kojim organ uprave raspolaže, a što je, po ocjeni suda, u konkretnom slučaju i učinjeno i da su dati razlozi u obrazloženju pobijanog rješenja tužene zbog čega apelantica nije dokazala da postoje zakonom propisani uvjeti za provođenje spomenute promjene. Dalje je istaknuto da je Zakonom o premjeru i katastru RS propisano da je za odlučivanje o osnovanosti upisa mjerodavno stanje katastra u trenutku kada je zahtjev za upis primljen (član 132. stav 1), da u postupku upisa u katastar nekretnina organ uprave odlučuje na osnovu isprava podobnih za upis i na osnovu upisanog stanja u katastar nekretnina (član 59), zatim, da je isprava na osnovu koje se vrši upis za konkretnu nekretninu odluka suda, sudsko poravnanje, odluka nadležnog organa ili poravnanje zaključeno pred nadležnim organom i notarska isprava (član 105. stav 1). Okružni sud je, također, naveo da je imao u vidu i Odluku Ustavnog suda broj U 1/11 od 13. jula 2012. godine. Istakao je da je u odluci navedeno da je „Ustavni sud svjestan činjenice da je ovo pitanje država pokušala riješiti Odlukom Vijeća ministara BiH iz decembra 2004. godine o formiranju komisije za državnu imovinu, koja bi trebalo da izradi kriterije za utvrđivanje pitanja koja imovina je u vlasništvu države, koja u vlasništvu entiteta i Distrikta Brčko, te koja je trebalo da pripremi put ka zakonodavstvu na državnom i nižem administrativno-teritorijalnom nivou o pravima vlasništva, upravljanja i u drugim pitanjima povezanim s državnom imovinom… Međutim, ovo pitanje nije riješeno ne od dana formiranja navedene komisije, već još od dana stupanja na snagu Ustava BiH, tj. 14. decembra 1995. godine. Stoga, postoji istinska nužnost, a i pozitivna obaveza da BiH ovo pitanje riješi što je prije moguće" (tač. 83. i 84. Odluke Ustavnog suda broj U l/11). Navedeno, kako je smatrao Okružni sud, jasno ukazuje da prema toj odluci tek predstoji izrada kriterija za utvrđivanje pitanja koja imovina je u vlasništvu države, a koja u vlasništvu entiteta i da je za to potreban dogovor entiteta i države BiH s obzirom na to da se radi o nekretninama koje se nalaze na teritoriji entiteta RS i, slijedom toga, smanjivanju procenta teritorije entiteta u korist države BiH.

15. Imajući u vidu sve navedeno, Okružni sud je smatrao da je tužena pravilno postupila, shodno odredbi člana 225. stav 1. ZOUP-a, kada je pobijanim rješenjem odbila apelanticinu žalbu kao neosnovanu, budući da je imala uporište u provedenim dokazima i utvrđenim odlučnim činjenicama, kako je to detaljno navedeno u pobijanom aktu tužene, te u propisima koji reguliraju konkretnu oblast i da je dala jasne razloge koje kao pravilne prihvata i taj sud. Sud se pozvao na član 29. stav 1. ZUS-a prema kojem sud rješava spor, po pravilu, na podlozi činjenica koje su utvrđene u upravnom postupku, te je zaključio da u konkretnom slučaju nije bilo potrebe da sud utvrđuje činjenično stanje na raspravi, niti da upravnu stvar rješava u sporu pune jurisdikcije. Zaključeno je da u konkretnom slučaju ne postoje razlozi zbog kojih se po odredbi člana 10. ZUS-a može pobijati predmetni upravni akt, te je valjalo na osnovu člana 31. st. 1. i 2. istog zakona odbiti apelanticinu tužbu kao neosnovanu.

16. Presudom Vrhovnog suda broj 13 0 U 004471 17 Uvp od 2. oktobra 2019. godine odbijen je apelanticin zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda. U obrazloženju presude je navedeno da su odgovore na zahtjev za preispitivanje dostavili tužena Republička uprava i zainteresirano lice Republika Srpska u kojima je navedeno da je zahtjev bez osnova i u kojim su predložili da se zahtjev odbije. Vrhovni sud je, imajući u vidu odredbe člana 3. stav 2. tačka 1. i člana 4. Zakona o zemljišnim knjigama, utvrdio da apelantica u konkretnom slučaju nije priložila nijedan od zakonskih osnova za upis prava vlasništva na predmetnim nekretninama, te je zaključio da je, u smislu člana 43. stav 2. tačka 3. tog zakona, apelanticin zahtjev u tom dijelu pravilno odbijen. Isto tako, u pogledu prava posjeda, imajući u vidu član 20. Zakona o održavanju premjera i katastra zemljišta, po ocjeni Vrhovnog suda, Područna jedinica je, u smislu člana 69. Pravilnika za održavanje premjera i katastra zemljišta, odlučila o odbijanju apelanticinog zahtjeva zbog nepostojanja zakonskih osnova, odnosno osnova predviđenih članom 59. Pravilnika. Budući da je nesporno da dokumenti koje je apelantica priložila ne mogu biti osnov za upis promjene u zemljišnoj knjizi i katastarskom operatu u smislu navedenih zakonskih i podzakonskih akata, Vrhovni sud je istakao da na pravilnost osporenog akta i pobijane presude ne utječe ni to što je u obrazloženju prvostepenog rješnja navedeno da je zahtjev odbijen zbog toga što nekretnine u dokumentima na kojima se zasniva apelanticin zahtjev za upis promjena nisu označene prema podacima iz zemljišne knjige, niti prema podacima iz katastarskog operata, što, također, nije sporno. Shodno tome, kako dokumenti koje je apelantica priložila nesporno ne mogu biti osnov za upis promjene u zemljišnoj knjizi a ni u katastarskom operatu, nisu učinjene povrede pravila postupka ni time što prvostepeni organ nije pozivao apelanticu, u smislu odredbe člana 56. ZOUP-a, da uredi zahtjev da bi u tim dokumentima nekretnine bile označene prema podacima u zemljišnoj knjizi, odnosno katastarskom operatu. Također, povrede pravila postupka prilikom donošenja pobijane presude nisu učinjene ni time što sud odgovor na tužbu zainteresiranog lica – Republike Srpske nije dostavio apelantici, jer ta obaveza za sud, a zbog specifičnosti prirode i karaktera upravnog spora, ne proizlazi iz odredaba ZUS-a, shodno čemu, po ocjeni Vrhovnog suda, i nije povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje.

Vrhovni sud je, shodno članu 40. stav 1. ZUS-a, apelanticin zahtjev za preispitivanje sudske odluke odbio kao neosnovan.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

17. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

18. Apelantica ističe da je u podnesenom zahtjevu za upis promjene prava vlasništva upisanog u zemljišnoknjižnom ulošku broj 376 k.o. SP Doboj i upis promjene posjednika u katastarskom operatu u posjedovnom listu –izvodu broj 687/4 blok 0 broj parcele 665, sve u korist BiH – Ministarstva odbrane BiH, navela da je postupak pokrenut na zahtjev Ministarstva odbrane BiH za uknjižbu perspektivne nepokretne vojne imovine ocjenjujući pismo podrške OHR-a od 11. februara 2015. godine i stavove iz Odluke Ustavnog suda broj U 1/11 od 13. jula 2012. godine. Dalje je istakla da je kao pravni osnov uknjižbe naveden Zakon o odbrani BiH, Sporazum o pitanjima sukcesije, Ustav BiH, i to član I/1. i Odluka o veličini, strukturi i lokacijama Oružanih snaga BiH Predsjedništva BiH iz 2006. godine sa izmjenam i dopunama iz 2012. godine. Apelantica je navela da je u zahtjevu za uknjižbu istakla da su predmetne nekretnine koje su vojnoperspektivna imovina obuhvaćene spomenutom Odlukom Predsjedništva BiH iz 2012. godine u kojoj se nalaze pod rednim brojem 13.2.1. pod nazivom Tehnička radionica za opravku i održavanje municije (TROM) Kasarna „3. maj“, u poglavlju 4. te odluke. Predmetne nekretnine su dio državne imovine koja se izuzima od privremene zabrane raspolaganja i koja će i dalje služiti za potrebe odbrane u skladu sa čl. 71-74. Zakona o odbrani.

19. Apelantica ističe da je, u konačnici, zahtjev preciziran tako što je zatraženo da se donese rješenje kojim se zahtjev usvaja i dozvoljava upis promjena, i to na nekretninama upisanim u zk.ul.broj 376 SP Doboj Područne jedinice, i to da se nekretnina upisana u „A“ popisnom listu pod rednim brojem 1, parcela broj 1145, u naravi ostala neplodna zemlja ukupne površine 21 ha 41 a 07 metara kvadratnih u „B“ vlasničkom listu upiše - uknjiži kao pravo vlasništva u korist države Bosne i Hercegovine sa 1/1 umjesto dosadašnjeg organa upravljanja Ministarstva narodne odbrane -Vojna pošta 1089-7 Beograd. Također je zatraženo da se u posjedovnom listu broj 687/4 blok 0 parcele 665 Područne jedinice upiše Bosna i Hercegovina – Ministarstvo odbrane kao posjednik, a briše „Ministarstvo odbrane Republike Srpske“.

20. Apelantica je istakla da se u tužbi posebno pozvala na međunarodni ugovor - Sporazum o pitanjima sukcesije -Aneks A, kao osnov stjecanja vlasničkih prava na imovini SSNO SFRJ, prema kojem je u korist BiH i Ministarstva obrane BiH trebalo upisati vlasnička prava uz brisanje nepostojećih pravnih lica SSNO SFRJ i Ministarstva odbrane RS, shodno načelu pravne sigurnosti i povjerenja u zemljišne knjige.

21. Dalje je navela da je Okružni sud dopustio miješanje Republike Srpske kao zainteresirane stranke u predmetnom upravnom sporu, a da o tom zahtjevu nije obavijestio apelanticu, niti joj je dostavio podnesak umješača. Smatra da je time u postupak, protivno odredbama ZUS-a RS i Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) koji se primjenjuje u upravnom sporu u dijelu koji nije reguliran odredbama ZUS-a RS, uključena Republika Srpska o čijem je učešću apelantica obaviještena tek po primitku presude iz čega slijedi da stranke pred sudom nisu imale jednak i ravnopravan tretman (equality of arms). Apelantica dalje ističe da su razlozi za donošenje presude Okružnog suda identični razlozima koje navode i upravni organi, ali da se sud poziva i na vlastito tumačenje odluke Ustavnog suda u predmetu broj U l/11, tač. 83. i 84. Naime, Okružni sud pravo na imovinu BiH i njenu uknjižbu na tog titulara svodi na pozitivne obaveze države, a koje se, po mišljenju suda, sastoje od izrade kriterija za raspodjelu državne imovine i koja tek predstoji, a za šta je potreban dogovor države i entiteta s obzirom na to da se radi o nekretninama na teritoriji entiteta RS i slijedom toga smanjivanju procenta teritorije entiteta u korist države BiH. Pri tome, kako apelantica smatra, Okružni sud u osporenoj odluci svjesno zanemaruje sve ostale tačke spomenute odluke Ustavnog suda, posebno tačku 80. koja govori da je titular cjelokupne imovine koja spada pod Zakon o zabrani raspolaganja državnom imovinom, zapravo, država BiH. Tačkama na koje se osporena presuda poziva, zapravo, određuju se budući pravci raspodjele imovine, shodno nadležnostima entiteta po Ustavu BiH, ali regulator te raspodjele ostaje država BiH. Dalje je navela da joj nije omogućeno ni suđenje pred nepristrasnim i nezavisnim sudom u postupku pred organima uprave, a ni poslije toga pred sudom koji je trebalo da preispita zakonitost postupanja organa Republike Srpske povodom pokrenutog upravnog postupka radi uknjižbe nekretnina. Naime, stavovi koje je u obrazloženju presude iskazao Okružni sud na str. 3. i 4. presude podudarni su sa stavovima Narodne skupštine RS i Republičke uprave iskazanim detaljno u tač. 23. i 24. Odluke Ustavnog suda broj U l/11. Iako su ovi stavovi odbačeni u spomenutoj odluci koja je obavezujuća i za Okružni sud kao dio nezavisnog sudstva u Bosni i Hercegovini (a potvrđeni su i u predmetu broj AP 548/17 od 6. jula 2017. godine), redovni sud je nastavio da zagovara iste političke stavove zakonodavne i izvršne vlasti RS kao umješača, odnosno strane kojoj pripada tuženi organ, te se u potpunosti stavio na stranu jedne strane u postupku, naime, Republike Srpske. Također, apelantica ističe da je Vrhovni sud, preispitujući po apelanticinom zahtjevu pobijanu presudu Okružnog suda, utvrdio da je pobijana sudska odluka pravilna i zakonita.

22. Apelantica je istakla da joj je povrijeđeno pravo na imovinu zbog odbijanja da se izvrši uknjižba vlasništva, odnosno promjena posjednika na nekretninama za koje posjeduje zakoniti osnov i koje drži u faktičkom posjedu. Uknjižba imovinskih prava na nekretninama u korist zakonitog sticaoca, odnosno titulara koji posjeduje iustus titulus, shodno zakonima koji reguliraju stvarna prava u oba entiteta, neizostavan je dio stjecanja nekretnina u vlasništvo kao modus aquirendi. Iako je BiH univerzalni sukcesor SFRJ u pogledu imovine bivšeg SSNO, a prema Aneksu A Sporazuma o pitanjima sukcesije i iako joj pripada pravo vlasništva na njoj od proglašenja nezavisnosti 1992. godine, te kod činjenice disolucije i gubitka međunarodnopravnog subjektiviteta na strani prethodnika SFRJ, spomenuta imovina u zemljišnim knjigama u RS vodi se kao imovina SFRJ, a u posjed nepostojećeg Ministarstva odbrane RS ona je imovina prenesena i upisana nakon 1992. godine. Zatim, dio nepokretne imovine za koji se traži uknjižba u faktičkom je posjedu apelantice, izuzeta je od zakonske zabrane raspolaganja lex specialis propisom OHR-a i definirana Odlukom Predsjedništva BiH, što je dovoljna dokumentacija i pravni osnov za uknjižbu. Apelantica ističe da, i pored postojanja i ispunjenja svih zakonskih uvjeta, organi uprave i redovni sud su odbili izvršiti uknjižbu po podnesenom zahtjevu apelantice. Kao razloge spomenuti organi i sud navode nedovoljnu dokumentaciju i nepostojanje zakonskih uvjeta za upis, uz argumentaciju da bi time došlo do umanjenja teritorije RS i da se mora sačekati navodni sporazum entiteta i države. Po apelanticinom mišljenju, ovakvo postupanje organa uprave potvrđeno od nadležnog suda RS ima karakteristike onemogućavanja, odnosno sprečavanja pristupa imovini na koju apelantica polaže zakonsko pravo.

b) Odgovor na apelaciju

23. Vrhovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da ostaje kod činjeničnih i pravnih zaključaka sadržanih u obrazloženju odluke tog suda, kao i da su u obrazloženju dati detaljni razlozi kojima se sud rukovodio. Smatra da odlukom tog suda nisu povrijeđena apelanticina prava na koja se pozvala u apelaciji.

24. Okružni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da je u obrazloženju odluke tog suda dao razloge zbog čega je apelanticina tužba odbijena. Smatra da odlukom tog suda nisu povrijeđena apelanaticina prava na koja se pozvala u apelaciji. Predloženo je da se apelacija odbije kao neosnovana.

25. Republička uprava je navela da je u postupku pred tim upravnim organom postupljeno pravilno i zakonito, te da je rješenje doneseno u skladu s pozitivnim zakonskim propisima. Predloženo je da se apelacija odbije kao neosnovana.

26. Područna jedinica je u odgovoru na apelaciju istakla da u cijelosti ostaje kod navoda datih u obrazloženju svog rješenja. Predložila je da se apelacija odbije kao neosnovana, jer nije bilo kršenja prava na koja se apelantica pozvala.

V. Relevantni propisi

27. U Zakonu o zemljišnim knjigama Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 67/03, 46/04, 109/05, 119/08, 60/11 - ZO i 6/12 - ZO) relevantne odredbe glase:

Član 3. stav 2. tačka 1.

Pretpostavke za upis

2. Uz zahtjev za upis treba priložiti i dokaznu dokumentaciju na kojoj se zahtjev zasniva. To mogu biti:

1. isprava koja je osnov za sticanje stvarnog prava, 2. dokument na osnovu kojeg se dokazuje stvarno pravo, 3. ovjerena kopija sudske odluke koja je osnov za upis, 4. neki drugi dokument kojim se potvrđuje stvarno pravo osigurano predbilježbom, 5. dokumenti navedeni u članu 7. ovog zakona, 6. drugi dokumenti potrebni za upis određeni zakonom. (…) Član 4.

Upis promjene vlasništva Ako se radi o upisu promjene vlasništva potrebno je priložiti ugovor o otuđenju, odnosno prenosu.

Član 41.

Zainteresovana lica

1. Upis u zemljišnu knjigu je dozvoljen samo uz saglasnost lica koje je u vrijeme podnošenja zahtjeva upisano u zemljišnu knjigu kao nosilac prava vlasništva ili nekog drugog stvarnog prava koje se prenosi, mijenja, ograničava ili briše.

2. Odobrenje prema stavu 1. ovog člana mora biti notarski ovjereno, osim ako se za ugovor na osnovu kojeg se vrši promjena prava zahtjeva notarska obrada.

3. Odobrenje iz stava 1. ovog člana može biti zamijenjeno sudskom odlukom ili sudskim poravnanjem.

4. Za ispravku zemljišne knjige nije potrebno odobrenje iz stava 1. ovog člana, ako se dokaže netačnost. Ovo posebno važi za upis ili brisanje ograničenja raspolaganja. Član 42.

Provjera zahtjeva za upis Kod provjere zahtjeva za upis nadležni zemljišnoknjižni referent ispituje:

1. da li su podneseni potrebni dokumenti u propisanoj formi, 2. da li su dokumenti identični sa stanjem u zemljišnoj knjizi, 3. da li postoji odobrenje iz člana 41. stav 1. ovog zakona.

Član 43.

Odlučivanje o upisu

1. Nakon provjere zahtjeva za upis, zemljišnoknjižni referent donosi rješenje da li će zahtjev potpuno ili djelimično prihvatiti.

2. Zemljišnoknjižni referent donosi rješenje o odbijanju zahtjeva za upis ako:

1. zemljišnoknjižno tijelo ne nalazi u zemljišnoknjižnom području dotične zemljišnoknjižne kancelarije, 2. lice nije ovlašćeno da zahtijeva upis, 3. pravni osnov upisa nije vidljiv iz predočenih dokumenata, 4. postoji neka druga smetnja koja sprečava upis.

28. U Zakonu o premjeru i katastru Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 6/12, 110/16, 22/18 - OUS, 62/18 i 95/19 – OUS) relevantne odredbe glase:

Član 59.

U postupku upisa u katastar nepokretnosti organ Uprave odlučuje o upisu na osnovu isprava podobnih za upis i upisanog stanja u katastar nepokretnosti.

Član 69.

Rješenje o odbijanju zahtjeva Područna jedinica donosi u slučaju:

a) nepostojanja osnova iz člana 59. ovog pravilnika (neosnovan zahtjev),

b) ako u ispravama nepokretnosti nisu označene prema podacima upisanim u katastarskom operatu i

v) kad je promjena nastala povredom prinudnih propisa.

Član 105. stav 1.

1. Isprava na osnovu koje se vrši upis je odluka suda, sudsko poravnanje, odluka nadležnog organa ili poravnanje zaključeno pred nadležnim organom i notarska isprava. Član 132. stav 1.

1. Za odlučivanje o osnovanosti upisa mjerodavno je stanje katastra nepokretnosti u trenutku kada je zahtjev za upis primljen.

Član 189.

Do dana osnivanja katastra nepokretnosti koristiće se i održavati: popisni katastar, katastar zemljišta uspostavljen na osnovu premjera u stereografskoj projekciji, katastar zemljišta uspostavljen na osnovu premjera u Gaus-Krigerovoj projekciji u skladu sa odredbama Zakona o održavanju premjera i katastra zemljišta („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 19/96 i 15/10), katastar nepokretnosti sa utvrđenim korisnikom uspostavljeni na osnovu premjera u Gaus-Krigerovoj projekciji u skladu sa odredbama Zakona o premjeru i katastru nepokretnosti („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 34/06, 110/08 i 15/10), zemljišna knjiga u skladu sa odredbama Zakona o zemljišnim knjigama Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 67/03, 46/04, 109/05 i 119/08), knjiga uloženih ugovora o otkupu stambenih zgrada i stanova u skladu sa odredbama Pravilnika o vođenju knjige uloženih ugovora o otkupu stambenih zgrada i stanova („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 45/01 i 6/02) i knjiga uloženih ugovora o prodaji poslovnih zgrada, poslovnih prostorija i garaža u skladu sa odredbama Pravilnika o uspostavljanju i vođenju knjige uloženih ugovora o prodaji poslovnih zgrada, poslovnih prostorija i garaža („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 60/05).

Član 198.

Stupanjem na snagu ovog zakona odredbe Zakona o održavanju premjera i katastra zemljišta („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 19/96 i 15/10), Zakona o premjeru i katastru nepokretnosti („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 34/06, 110/08 i 15/10) i Zakona o zemljišnim knjigama Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske", br. 67/03, 46/04, 109/05 i 119/08) prestaju da važe, osim odredaba tih zakona koje se odnose na korišćenje i održavanje evidencija iz člana 189. ovog zakona.

29. Zakon o održavanju premjera i katastra ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 19/96 i 15/10) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst propisa, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, kako je objavljen u službenim glasilima, jer nije objavljen na svim službenim jezicima i pismima, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 20. stav 1.

Promene korisnika u katastarskom operatu provode se na osnovu pravosnažnih odluka sudova i drugih državnih organa koji odlučuju o promeni prava na nekretninama, kao i na osnovu ugovora overenih kod suda.

30. Zakon o stvarnim pravima (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 124/08, 3/09 - ispravka, 58/09, 95/11, 60/15 i 18/16-OUS, 107/19 i 1/21 – OUS) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:

Član 52. stav 1.

Pravni osnovi sticanja

1. Sticalac prava svojine na nepokretnosti na osnovu pravnog posla, zakona, nasljeđivanja, pravosnažne odluke suda ili konačne odluke drugog nadležnog organa, ovlašten je zahtijevati upis stečenog prava svojine u javnu evidenciju.

31. U Pravilniku za održavanje premjera i katastra zemljišta (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 17/09, 8/12 - OUS i 35/12) relevantne odredbe glase:

Član 59. stav 1.

1. Osnovi za promjenu korisnika u katastarskom operatu su:

a) zakon,

b) pravosnažna odluka suda kojom je utvrđeno pravo na zemljištu,

v) pravosnažna odluka drugog nadležnog organa,

g) ugovor ovjeren kod suda i

d) ugovor ovjeren kod notara.

32. U Zakonu o upravnim sporovima ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 109/05 i 63/11) relevantne odredbe glase:

Član 13.

Tužena strana u upravom sporu je nadležni organ čiji se upravni akt osporava.

Treće lice kome bi poništaj osporenog upravnog akta neposredno bio na štetu (zainteresovano lice), ima u sporu položaj stranke.

Član 24. stav 1.

Ako tužbu ne odbaci po članu 21. stav 2. ili po članu 22. ovog zakona, sud će po jedan primjerak tužbe sa prilozima dostaviti na odgovor organu čiji se upravni akt osporava (u daljem tekstu: tužena strana) i zainteresovanim licima, ako takvih lica ima.

Član 29. stav 1.

Sud rješava spor, po pravilu, na podlozi činjenica koje su utvrđene u upravnom postupku. Član 48.

Sud će primjeniti odredbe Zakona o parničnom postupku za pitanja koja nisu regulisana ovim zakonom.

33. Zakon o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08 - OUS, 45/09 - OUS, 49/09, 61/13) u relevantnom dijelu glasi:

Član 369.

Lice koje ima pravni interes da u parnici koja teče među drugim licima jedna od stranaka uspije, može se pridružiti ovoj stranci.

Umješač može stupiti u parnicu u toku cijelog postupka sve do pravosnažnosti odluke o tužbenom zahtjevu, kao i u toku postupka nastavljenog podnošenjem vanrednog pravnog lijeka.

Izjavu o stupanju u parnicu umješač može dati na ročištu ili pismenim podneskom. Podnesak umješača dostavlja se objema parničnim strankama, a ako je izjava umješača data na ročištu, prepis odnosnog dijela zapisnika dostaviće se samo onoj stranci koja je sa ročišta izostala.

Član 370.

Svaka stranka može osporiti umješaču pravo da učestvuje u postupku i predložiti da se umješač odbije.

Do pravosnažnosti rješenja kojim se odbija učešće umješača, umješač može učestvovati u postupku i njegove parnične radnje ne mogu se isključiti.

Protiv odluke suda kojom prihvata učešće umješača nije dozvoljena posebna žalba.

34. U Zakonu o odbrani Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 88/05) relevantne odredbe glase:

Član 11.

(Komanda i kontrola) Predsjedništvo, djelujući prema konsenzusu, ima vrhovnu komandu i kontrolu nad Oružanim snagama.

Član 12. tačka f) (Nadležnosti Predsjedništva) Predsjedništvo donosi odluke konsenzusom i nadležno je da:

f) određuje i mijenja veličinu i strukturu Oružanih snaga u skladu sa zakonom, Član 71. st. 2. i 3.

(Prijenos nepokretne imovine) (2) Stručni tim u roku od 30 dana od prijema sveobuhvatnog popisa nepokretne imovine predlaže ministru odbrane plan za konačno postupanje sa svom nepokretnom imovinom koja će i dalje služiti za potrebe odbrane, a u skladu s važećim propisima.

(3) Ministarstvo odbrane će 1. januara 2006. preuzeti na korištenje i ući u posjed nepokretne imovine iz stava (2) ovog člana.

Član 81. stav 1.

(Struktura i lokacije Oružanih snaga) (1) Veličinu, strukturu i lokacije novih Oružanih snaga predložit će ministar odbrane, a usvojiti Predsjedništvo najkasnije 1. jula 2006. godine.

35. Odluka o izmjenama i dopunama Odluke Predsjedništva Bosne i Hercegovine o veličini, strukturi i lokacijama Oružanih snaga Bosne i Hercegovine broj 01-50-1-1067-10/12 od 18. aprila 2012. godine glasi:

I Lokacije i popuna OSBiH (…) 13.2.1. Tehnička radionica za opravku i održavanje municije (TROM) Lokacija: kasarna „3. maj“ općina Doboj Popuna 80% VI.Dopustivost

36. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

37. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

38. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj 13 0 U 004471 17 Uvp od 2. oktobra 2019. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, koju je apelantica primila 8. novembra 2019. godine, a apelaciju je podnijela 30. decembra 2019. godine. Prema tome, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

39. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

40. Apelantica osporava navedene odluke, tvrdeći da su joj prekršena prava na pravično suđenje i pravo na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno prava iz člana 6. stav 1. i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

41. S obzirom na to da je apelantica nosilac javne vlasti, Ustavni sud podsjeća da ona ne uživa zaštitu prava zagarantiranih odredbama Evropske konvencije i njenih protokola koji reguliraju odnos javne vlasti i pojedinaca i pružaju pojedincima zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu sa javnom vlašću. Međutim, Ustavni sud u svojoj praksi ukazao je da Evropska konvencija pruža minimum zaštite u pogledu ljudskih prava i osnovnih sloboda, a da Ustav Bosne i Hercegovine daje širu zaštitu, pa je usvojio stav da, prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, svako ko je bio stranka u određenom postupku i ko ima presudu bilo kog suda za koju smatra da su mu njome povrijeđena prava može podnijeti apelaciju Ustavnom sudu. U skladu s tim, državni organi i javna vlast, kao učesnici sudskih postupaka, uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 39/03 od 27. februara 2004. godine, objavljena na www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će ispitati apelanticine navode u odnosu na prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine.

Pravo na pravično suđenje

42. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

43. Prije svega, Ustavni sud zapaža da apelantica osporava odluke upravnih organa i redovnih sudova donesene u postupku radi upisa prava vlasništva, kao i promjene posjednika u katastarskom operatu na predmetnim nekretninama u apelanticinu korist sa dijelom 1/1, tvrdeći da predmetne nekretnine predstavljaju državno vlasništvo (perspektivnu vojnu imovinu). Imajući u vidu navedeno, kao i uzimajući u obzir da je upis prava vlasništva, odnosno posjeda odlučujući za njegovo uživanje i raspolaganje, Ustavni sud smatra da apelantica u postupku u kojem su donesene osporene odluke uživa garancije prava na pravično suđenje (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2915/11 od 10. decembra 2013. godine, tačka 24, dostupna na Internet-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

44. Ustavni sud zapaža da apelantica osporava navedenu presudu, tvrdeći da je donesena na osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne ocjene dokaza, te pogrešne primjene materijalnog prava.

45. Ustavni sud zapaža da je apelanticin zahtjev za upis promjene prava vlasništva i posjeda na predmetnim nekretninama odbijen jer su organi uprave i u konačnici Okružni i Vrhovni sud odbili apelanticin zahtjev zaključivši da priložena dokumentacija ne predstavlja valjan pravni osnov za promjenu prava vlasništva i posjeda na predmetnim nekretninama, odnosno isprave na kojima apelantica temelji svoj zahtjev ne sadrže podatke koji su identični sa stanjem u zemljišnoj knjizi niti u katastarskom operatu.

46. U vezi sa navedenim, Ustavni sud najprije ističe da je slična pravna pitanja razmatrao u predmetima br. AP 1634/18 i AP 2004/18 (vidi, Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu broj AP 1634/18 od 22. aprila 2020. godine i broj AP 2004/18 od 20. maja 2020. godine, dostupne na Internet-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

47. Tako je u predmetu broj AP 1634/18 ista apelantica osporavala presudu Okružnog suda kojom je odbijen njen zahtjev za uknjižbu vlasništva na perspektivnoj vojnoj imovini u korist Ministarstva odbrane BiH. Apelantica je kao pravni osnov svog zahtjeva navela Zakon o odbrani BiH, Sporazum o pitanjima sukcesije (Aneks A), Ustav BiH, i to član I/1, Odluku Predsjedništva BiH o veličini, strukturi i lokacijama Oružanih snaga BiH broj 01-011-1110-6/06 od 7. jula 2006. godine, kao i izmjene i dopune navedene odluke od 18. aprila 2012. godine, te Odluku Ustavnog suda broj U 1/11 od 13. jula 2012. godine. U tom predmetu organi uprave i redovni sud su u pogledu zahtjeva apelantice za upis promjene prava vlasništva u zemljišnoknjižnim ulošcima br. 406 i 391 k.o. SP Orašje-Područna jedinica Doboj (u kojim je uknjiženo društveno/državno vlasništvo sa upisanim organom upravljanja u korist Državnog sekretarijata za poslove narodne odbrane FNRJ) zaključili da ne postoji identičnost podataka iz zemljišne knjige i zahtjeva koji je apelantica podnijela organu uprave. Ustavni sud je utvrdio da je Okružni sud arbitrarno tumačio odredbe čl. 41. i 42. Zakona o zemljišnim knjigama u pogledu postojanja identičnosti podataka iz zemljišnih knjiga i zahtjeva koji je podnijela apelantica Područnoj jedinici, čime je prekršio apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine (op. cit., AP 1634/18, tač. 41. i 42).

48. Također, u predmetu broj AP 2004/18 Ustavni sud je utvrdio da su organi uprave i Okružni sud arbitrarno tumačili odredbe člana 20. Zakona o održavanju premjera i katastra zemljišta i člana 59. Pravilnika za održavanje premjera i katastra zemljišta kada su odbili apelanticin zahtjev za promjenu upisa prava u posjedovnom listu i kada su smatrali da apelantica nije podnijela odluku nadležnog organa koja je zakonski osnov za upis promjene prava upisanih u posjedovnom listu (op. cit., AP 2004/18, tač. 49. i 50).

49. Ustavni sud zapaža da je apelantica predmetnim zahtjevom tražila uknjižbu prava vlasništva na nekretninama koje su upisane u zemljišnoknjižnom ulošku broj 376 SP Doboj - Područne jedinice na nekretnini upisanoj pod rednim brojem 1, parcela broj 1145, u korist Bosne i Hercegovine i u posjedovnom listu broj 687/4, blok 0 parcela broj 665 k.o. Doboj u korist Bosne i Hercegovine.

50. Ustavni sud dalje zapaža da je apelantica uz zahtjev za upis promjena prava podnijela zemljišnoknjižni izvadak broj 376 SP Doboj - Područne jedinice tražeći da se nekretnina upisana u „A“ popisnom listu pod rednim brojem 1, parcela broj 1145 u „B“ vlasničkom listu, upiše - uknjiži kao pravo vlasništva u korist države Bosne i Hercegovine sa 1/1 umjesto dosadašnjeg organa upravljanja Ministarstva narodne odbrane -Vojna pošta 1089-7 Beograd. Također, podnesen je i posjedovni list broj 687/4, blok 0 parcela 665 Područne jedinice, na temelju kojeg je apelantica tražila da se upiše Bosna i Hercegovina – Ministarstvo odbrane kao posjednik, a briše „Ministarstvo odbrane Republike Srpske“.

51. Ustavni sud ističe da se u citiranim predmetima br. AP 1634/18 i AP 2004/18 apelantica pozvala na istu dokumentaciju kao pravni osnov svog zahtjeva kao i u konkretnom predmetu koji razmatra Ustavni sud. U navedenom predmetu broj AP 1634/18 za organe uprave i redovni sud bila je sporna zemljišnoknjižna identifikacija spornih parcela prema podacima iz zemljišne knjige i dokaza koje je apelantica podnijela, što je bio razlog za odbijanje zahtjeva, dok je u predmetu broj AP 2004/18 zaključeno da priložena dokumentacija ne čini valjan pravni osnov za prihvatanje apelanticinog zahtjeva.

52. U predmetnom postupku Vrhovni sud je, u konačnici, utvrdio da je nesporno da dokumenti koje je apelantica priložila ne mogu biti osnov za upis promjene u zemljišnoj knjizi i katastarskom operatu u smislu navedenih zakonskih i podzakonskih akata, kao i da na pravilnost osporenog akta i pobijane presude ne utječe ni to što je u obrazloženju prvostepenog rješenja navedeno da je zahtjev odbijen zbog toga što nekretnine u dokumentima na kojima se zasniva apelanticin zahtjev za upis promjena nisu označene prema podacima iz zemljišne knjige, niti prema podacima iz katastarskog operata.

53. U odnosu na apelanticin zahtjev za promjenu prava vlasništva i uknjižbu vlasništva koji je podnijela Područnoj jedinici, Ustavni sud zapaža da je apelantica navela identične zemljišnoknjižne oznake i zatražila da se predmetne nekretnine uknjiže kao pravo vlasništva u korist države Bosne i Hercegovine sa 1/1 umjesto dosadašnjeg organa upravljanja „Ministarstva narodne odbrane - Vojna pošta 1089-7 Beograd“, čime je identificirala nekretnine koje su predmet zahtjeva, odnosno dokazala da su dokumenti identični sa stanjem u zemljišnoj knjizi (mutatis mutandis, op. cit., AP 1634/18, tač. 40. i 41). Ustavni sud dalje zapaža da je Vrhovni sud, imajući u vidu odredbe člana 3. stav 2. tačka 1. Zakona o zemljišnim knjigama, utvrdio da apelantica u konkretnom slučaju nije priložila nijedan od zakonskih osnova za upis prava vlasništva na predmetnim nekretninama, te je zaključio da je, u smislu člana 43. stav 2. tačka 3. tog zakona, apelanticin zahtjev u tom dijelu pravilno odbijen. U vezi sa navedenim, Ustavni sud ističe da je članom 3. stav 2. tačka 1. Zakona o zemljišnim knjigama propisano da uz zahtjev za upis treba priložiti i dokaznu dokumentaciju na kojoj se zahtjev zasniva i da to mogu biti: 1) isprava koja je osnov za stjecanje stvarnog prava, 2) dokument na osnovu kojeg se dokazuje stvarno pravo, 3) ovjerena kopija sudske odluke koja je osnov za upis, 4) neki drugi dokument kojim se potvrđuje stvarno pravo osigurano predbilježbom, 5) dokumenti navedeni u članu 7. ovog zakona, 6) drugi dokumenti potrebni za upis određeni zakonom. Također, Ustavni sud zapaža da je Zakonom o stvarnim pravima članom 52. stav 1. propisano da je „sticalac prava svojine na nepokretnosti na osnovu (…) pravosnažne odluke suda ili konačne odluke drugog nadležnog organa, ovlašten zahtijevati upis stečenog prava svojine u javnu evidenciju“.

54. U odnosu na apelanticin zahtjev za promjenu upisa u posjedovnom listu, Ustavni sud zapaža da je u predmetnom postupku zaključeno da u konkretnom slučaju nije bilo osnova za promjenu upisa u katastarskom operatu, jer apelantica nije ispunila zakonske uvjete propisane članom 20. Zakona o održavanju premjera i katastra zemljišta i članom 59. Pravilnika za održavanje premjera i katastra zemljišta koji se primjenjuju shodno čl. 189. i 198. Zakona o premjeru i katastru. U vezi sa navedenim, Ustavni sud zapaža da je apelantica podnošenjem posjedovnog lista nesporno identificirala nekretnine koje su predmet zahtjeva. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je članom 20. Zakona o održavanju premjera i katastra zemljišta propisano da se promjene korisnika u katastarskom operatu provode na osnovu pravosnažnih odluka sudova i drugih državnih organa koji odlučuju o promjeni prava na nekretninama, dok je članom 59. Pravilnika za održavanje premjera i katastra zemljišta propisano da su osnovi za promjenu korisnika u katastarskom operatu pravosnažna odluka drugog nadležnog organa.

55. Imajući u vidu navedene odredbe Zakona o zemljišnim knjigama, Zakona o stvarnim pravima, Zakona o održavanju premjera i katastra zemljišta i Pravilnika za održavanje premjera i katastra zemljišta, Ustavni sud zapaža da se upis prava vlasništva, kao i promjena upisa u katastarskom operatu provode, između ostalog, prema odluci nadležnog organa kao pravnom osnovu, odnosno dokumentu kojim se to pravo dokazuje. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je Odlukom o izmjenama i dopunama Odluke Predsjedništva Bosne i Hercegovine o veličini, strukturi i lokacijama Oružanih snaga Bosne i Hercegovine broj 01-50-1-1067-10/12 od 18. aprila 2012. godine, pod rednim brojem 13.2.1. pod nazivom „Tehnička radionica za opravku i održavanje municije (TROM), lokacija: Kasarna „3. maj“, općina Doboj, poglavlje 4. Odluke, utvrđena perspektivna vojna imovina koja će služiti Oružanim snagama BiH. Također, Ustavni sud zapaža da je Ministarstvo odbrane BiH na temelju navedene odluke Predsjedništva BiH i u skladu sa svojim zakonskim ovlaštenjima, apelantici uputilo zahtjev za daljnje postupanje u pogledu uknjižbe perspektivne nepokretne vojne imovine. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je Predsjedništvo BiH, koje ima vrhovnu komandu i kontrolu i pri tome određuje veličinu, strukturu i lokacije Oružanih snaga BiH, zakonom ovlašteno da određuje imovinu koja će služiti za potrebe novih Oružanih snaga i da je u tom smislu nadležni organ ovlašten da odlučuje o predmetnim nekretninama. Pored toga, Ustavni sud ističe da je članom III/3.b) Ustava BiH propisano da će se entiteti i svi njihovi organi u cijelosti pokoravati ovom Ustavu, kao i odlukama institucija Bosne i Hercegovine, što je u konkretnom slučaju Predsjedništvo BiH (mutatis mutandis, op. cit., AP 2004/18, tač. 49. i 50).

56. Imajući u vidu navedeno Ustavni sud smatra da su organi uprave, Okružni i Vrhovni sud arbitrarno tumačili navedene odredbe Zakona i Pravilnika kada su odbili apelanticin zahtjev i kada su utvrdili da apelantica nije podnijela dokument, odnosno odluku nadležnog organa za upis promjene prava vlasništva, odnosno promjene prava upisanih u posjedovnom listu kao pravni osnov.

57. U odnosu na navode apelacije o povredi prava na jednakost stranaka pred sudom, Ustavni sud zapaža da predmetna apelacija, također, pokreće pitanja u odnosu i na ove navode. Naime, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud, ispitujući apelanticine navode u zahtjevu za preispitivanje presude Okružnog suda, utvrdio da nije bilo povrede pravila postupka prilikom donošenja pobijane presude time što sud odgovor na tužbu zainteresiranog lica – Republike Srpske nije dostavio apelantici, jer, po mišljenju Vrhovnog suda, ta obaveza za sud, a zbog specifičnosti prirode i karaktera upravnog spora, ne proizlazi iz odredaba ZUS-a. Ustavni sud ističe da je Okružni sud dopustio miješanje Republike Srpske kao zainteresirane stranke u predmetnom upravnom sporu, a da o tom zahtjevu nije obavijestio apelanticu, niti joj je dostavio podnesak umješača o čijem je učešću apelantica obaviještena tek po primitku te presude. Pri tome Ustavni sud ističe da je RS kao umješač u postupku u svom odgovoru na tužbu u cijelosti osporila pravni osnov tužbe i tužbenog zahtjeva i predložila da sud tužbu odbije, a što je Okružni sud ocijenio kao argumente suprotne strane u tom postupku. Također, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud u postupku po zahtjevu apelantice za preispitivanje sudske odluke postupao na isti način. Ustavni sud ističe da je nužni dio procesnopravne ravnopravnosti stranaka dužnost suda da svakoj od njih pruži mogućnost da se izjasni na sve navedene tvrdnje i prijedloge koje je u toku postupka učinila protivna strana, odnosno da se svakoj stranci mora dati prilika da se suprotstavi argumentima koje je izložila druga strana. Imajući u vidu činjenicu da apelantica nije obaviještena o učešću umješača, zatim, da joj nije dostavljen odgovor umješača na njenu tužbu i zahtjev za vanredno preispitivanje (radi eventualnog davanja suprotnih argumenata), a koje je sud ocijenio tokom postupka, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju povrijeđeno apelanticino pravo na ravnopravnost stranaka pred sudom, kako je zagarantirano članom 6. stav 1. Evropske konvencije (mutatis mutandis, op. cit., AP 2004/18, tačka 51).

58. Imajući u vidu sve navedeno, podržavajući pri tome već zauzetu praksu u predmetima br. AP 1634/18 i AP 2004/18, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju došlo do kršenja apelanticinog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. Pravo na imovinu

59. Imajući u vidu zaključke Ustavnog suda o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nije neophodno razmatrati i ostale apelanticine navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine.

VIII.Zaključak

60. Ustavni sud zaključuje da je prekršeno pravo na pravično suđenje kada je redovni sud arbitrarno tumačio relevantne odredbe Zakona i Pravilnika i kada je zaključio da apelantica nije ispunila zakonski osnov za upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi i promjene prava posjeda u katastarskom operatu. Također, prekršeno je apelanticino pravo na ravnopravnost stranaka pred sudom kada apelantica nije imala jednak procesnopravni tretman sa umješačem u postupku budući da kao suprotna strana nije bila obaviještena o njegovom učešću i dostavljenim odgovorom na tužbu, odnosno zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke.

61. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

62. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-5022/19 (Bosna i Hercegovina) | Sudska praksa | Aktio