Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-5021/19 (Bosna i Hercegovina)
Odluka donesena 08. 07. 2021.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Državno vlasništvo
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Javna vlast
- Uknjižba
- Nekretnina
- Vlasničko-pravni odnosi
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o stvarnim pravima
- Zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o stvarnim pravima
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama Zakona o stvarnim pravima
- Odluka kojom se donosi zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se proglašava zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine
- Okvirni zakon o privatizaciji preduzeća i banaka u Bosni i Hercegovini · čl. 3
- Odluka o zakonu o izmjenama i dopunama okvirnog Zakona o privatizaciji preduzeća i banaka u Bosni i Hercegovini · čl. 3
- Odluka o sprovođenju aneksa "G" sporazuma o pitanjima sukcesije na teritoriji Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se donosi zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine
- Zakon o odbrani Bosne i Hercegovine · čl. 71
- Odluka kojom se donose izmjene i dopune Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine
- Odluka o izmjenama i dopunama Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 62
Predmeti (1)
AP-5021/19
Apelacija
Odluka o meritumu
08. 07. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 5021/19, rješavajući apelaciju Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 8. jula 2021. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Bosne i Hercegovine.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
Ukida se Rješenje Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 Dn 015015 19 Gž od 18. oktobra 2019. godine.
Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Bihaću, koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Bihaću da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Bosna i Hercegovina (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Pravobranilaštvo Bosne i Hercegovine, podnijela je 30. decembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 01 0 Dn 015015 19 Gž od 18. oktobra 2019. godine i Rješenja Općinskog suda u Velikoj Kladuši – Zemljišnoknjižni ured (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 023-0-DN-15-002 413 od 25. aprila 2019. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda i Službe za imovinsko-pravne, katastarske i geodetske poslove Općine Velika Kladuša (u daljnjem tekstu: Služba) zatraženo je 15. i 16. decembra 2020. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni sud, Općinski sud i Služba su u periodu od 18. do 31. decembra 2020. godine dostavili odgovore na apelaciju.
4. Na traženje Ustavnog suda, Općinski sud je 24. maja 2021. godine dostavio traženu dokumentaciju.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Rješenjem Općinskog suda broj 023-0-DN-15-002 413 od 25. aprila 2019. godine uspostavljen je zemljišnoknjižni uložak broj 1247 u katastarskoj općini Trnovi, te na osnovu prijavnog lista Službe i kopije katastarskog plana broj 1642/2015, katastarska općina Trnovi, od 25. augusta 2015. godine, dozvoljen upis u A list zemljišnoknjižnog uloška broj 1247, katastarska općina Trnovi, parcele k. č. br. 1804 „IZVRTNJE“, oranica/njiva 6. klase, površine 7177 m² (u daljnjem tekstu: predmetna nekretnina). Rješenjem je dalje određen otpis parcele k. č. br. 1804 iz zk. ul. br. 1247 KO Trnovi u zk. ul. br. 1249 iste KO u skladu s odredbom člana 16. stav 3. Zakona o zemljišnim knjigama FBiH (u daljnjem tekstu: ZZK) i člana 7. stav 3. Pravilnika o postupanju u zemljišnoknjižnim stvarima (u daljnjem tekstu: Pravilnik). Rješenjem je također, na osnovu člana 69. ZZK, dozvoljena uknjižba prava vlasništva u kolonu Upisi u B listu zemljišnoknjižnog uloška 1249, katastarska općina Trnovi, u korist lica navedenih u tom rješenju (u daljnjem tekstu: podnosioci zahtjeva) s određenim dijelovima. Rješenjem su brisane parcele k. č. br. 867/41 i k. č. br. 867/53, upisane u zk. ul. br. 401 KO SP Velika Kladuša, određeno da se u skladu s odredbom člana 73. ZZK zatvara zemljišnoknjižni uložak broj 1247 KO Trnovi, te da na nekretnini iz A lista nema tereta ni ograničenja. Rješenjem je određeno i da su podnosioci zahtjeva oslobođeni plaćanja sudske takse.
7. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da mu je 24. novembra 2015. godine Služba dostavila prijavni list i kopiju katastarskog plana broj 1642/2015 KO Velika Kladuša od 25. augusta 2015. godine radi uspostavljanja i zamjene zemljišne knjige na osnovu podataka novog katastarskog premjera za predmetnu nekretninu. Dalje je naveo da je u okviru Projekta harmonizacije/usaglašavanja podataka o nekretninama katastra i zemljišne knjige pokrenuo postupak uspostavljanja i zamjene zemljišne knjige za nekretnine upisane na području općine Velika Kladuša, i to za k. o. Velika Kladuša i k. o. Trnovi. Istakao je da je u skladu s odredbama čl. 63–69. ZZK izvršio najavu da predstoji uspostavljanje i zamjena zemljišne knjige, koja je objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 53/16 od 22. jula 2016. godine, „Službenim novinama FBiH“ broj 58/16 od 27. jula 2016. godine, u dva dnevna lista koja su dostupna u cijeloj Bosni i Hercegovini (Večernji list i Dnevni avaz), te na oglasnoj ploči Općinskog suda i Općine Velika Kladuša. U vezi s tim, obrazložio je da su tom najavom pozvana sva lica koja polažu pravo vlasništva ili neko drugo pravo na predmetnim nekretninama da svoje pravo prijave u roku od 60 dana od dana najave podneskom u dva primjerka i da podnesu dokaze za to. Općinski sud je naveo da je, kako to predviđa odredba člana 88. stav 2. ZZK, proveo postupak uspostavljanja u skladu sa čl. od 63. do 69. ZZK i u skladu s odredbama Pravilnika, te javnim objavljivanjem u službenim novinama i dva dnevna lista, kao i na oglasnoj ploči suda najavio da predstoji uspostavljanje zk. uloška.
8. Općinski sud je naveo da je uvidom u navedeni prijavni list i kopiju katastarskog plana utvrđeno da predmetnoj nekretnini novog premjera, označenoj kao u izreci rješenja, djelimično odgovaraju nekretnine starog premjera označene kao k. č. br. 867/41 i k. č. br. 867/53, upisane u zk. ul. br. 401 KO SP Velika Kladuša, i da je kao vlasnik na predmetnoj nekretnini uknjižen državni erar. Dalje je naveo da je uvidom u posjedovno stanje utvrđeno da su podnosioci zahtjeva s određenim dijelovima posjednici predmetne nekretnine. Istakao je da je po službenoj dužnosti zatražio od Službe dostavljanje podataka o pravnom osnovu upisa posjednika na predmetnoj nekretnini, te je Služba dostavila pravomoćno Rješenje ovog suda o nasljeđivanju broj O:97/97 od 9. jula 1999. godine i Popisni list broj 282 k. o. Trnovi. U vezi s tim, obrazložio je da je uvidom u rješenje o nasljeđivanju utvrđeno da su podnosioci zahtjeva predmetnu nekretninu kao zakonski nasljednici naslijedili iza umrlog F. K., koji je na predmetnoj nekretnini bio „upisan“ na osnovu Popisnog lista br. 282 k. o. Trnovi. Međutim, kako iz stanja spisa proizlazi da je predmetna nekretnina u državnom vlasništvu, te da na osnovu dostavljenih podataka nije mogao izvršiti upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, Općinski sud je naveo da se 22. marta 2019. godine dopisom obratio posjednicima i Službi da dostave historijat (pravni osnov) za predmetnu nekretninu i posjednika. Dalje je naveo da je Služba 4. aprila 2019. godine dostavila historijat (pravni osnov) s napomenom da su posjednici, odnosno da je njihov prednik F. K. u katastarskom operatu upisan na osnovu Popisnog lista iz 1979. godine, koji sadrži podatke utvrđene izmjerom i katastarskim klasiranjem zemljišta na osnovu kojih se izrađuje katastarski operat, te da navedeni podaci odgovaraju stvarnom stanju, te Posjedovni list broj 282 k. o. Trnovi, pravomoćno Rješenje o nasljeđivanju ovog suda broj O:97/97 od 9. jula 1999. godine i Popisni list broj 282 k. o. Trnovi.
9. Cijeneći provedene dokaze, Općinski sud je utvrdio da se radi o istoj nekretnini po starom i novom premjeru, da su podnosioci zahtjeva zakoniti posjednici predmetne nekretnine i da su je stekli na osnovu nasljeđivanja, odnosno da su oni najvjerovatniji vlasnici na predmetnoj nekretnini, pa je iz tog razloga donio odluku kao u izreci rješenja. Istakao je da se zemljišnoknjižni postupak uspostavljanja zk. ul., shodno odredbi člana 88. stav 2. u vezi s odredbom 63. ZZK, provodi ukoliko se, između ostalog, podneseni zahtjev odnosi na nekretnine za koje na osnovu novog premjera nije moguće povezivanje pravnih odnosa s dosadašnjim nekretninama. Dalje je ukazao da će za nekretnine za koje je proveden postupak novog uspostavljanja zk. ul. (objavljena najava uspostavljanja, prikupljeni dokazi i sl.) Zemljišnoknjižni ured, shodno odredbi člana 69. stav 1, tač. 1. i 2. ZZK, u zemljišnu knjigu kao vlasnika, odnosno nosioca nekog drugog prava upisati lice koje je od strane zemljišnoknjižnog referenta utvrđeno kao vlasnik, odnosno nosilac nekog drugog prava na nekretnini ili lice čije vlasništvo, odnosno drugo pravo, prema stanju stvari, Zemljišnoknjižnom uredu izgleda najvjerovatnijim. Prema tome, za nekretnine koje su obuhvaćene zahtjevom za uspostavljanje Općinski sud je naveo da je proveo postupak uspostavljanja zk. uloška, te je shodno odredbi člana 64. ZZK, radi utvrđivanja vlasništva, drugih prava i ograničenja na nekretnini, preduzeo provjere i istraživanja i pribavio odgovarajuće dokaze. Cijeneći dokaze prikupljene po službenoj dužnosti, te dokaze koji su dostavljeni od predlagača i zainteresiranih stranaka, istakao je da mu preostaje da primjenom člana 69, stav 1. tačka 1. ili tačka 2. ZZK utvrdi koje je lice vlasnik predmetne nekretnine ili koje je lice najvjerovatniji vlasnik predmetne nekretnine. S obzirom na to da u zakonskom roku nije bilo drugih prijava prava vlasništva ili drugog prava i zbog svega gore navedenog, prema mišljenju Općinskog suda, vidljivo je da su ispunjene sve zakonske pretpostavke za upis navedenih nekretnina u zemljišnu knjigu, tj. za uspostavljanje novog zemljišnoknjižnog uloška i upis stvarnih prava na način određen u izreci ovog rješenja, pa je Općinski sud, nakon ocjene svih materijalnih dokaza, te u skladu s odredbama čl. 3, 7, 31, 42, 43 i 69. ZZK odlučio kao u izreci ovog rješenja.
10. Rješenjem Kantonalnog suda broj 01 0 Dn 015015 19 Gž od 18. oktobra 2019. godine odbijena je apelanticina žalba i potvrđeno prvostepeno rješenje.
11. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je Općinski sud pravilno i potpuno utvrdio relevantne činjenice, na koje je pravilno primijenio materijalno pravo. U vezi s tim, obrazložio je da se u konkretnom slučaju radi o uspostavljanju zemljišno-knjižnog uloška broj 1247 k. o. Trnovi, koji postupak je kod suda proveden uz postojanje svih isprava neophodnih za uspostavljanje novog uloška. Dalje je obrazložio da kako je Općinski sud utvrdio da postoje dokazi o najvjerovatnijim vlasnicima, ocijenio je da je sud pravilno i dozvolio uknjižbu prava vlasništva u njihovu korist u smislu člana 69. stav 1. tačka 2. ZZK. Kantonalni sud je ukazao da iz stanja prvostepenog spisa i prvostepene odluke slijedi da apelantica u toku postupka nije prijavila svoje pravo vlasništva, za koje u žalbi tvrdi da postoji na predmetnoj nekretnini. Stoga je zaključio da je prvostepeni sud, prema članu 67. stav 5. ZZK, prvostepenom odlukom pravilno odlučivao samo o pravima onih lica za koja je u postupku utvrdio da su najvjerovatniji suvlasnici na osnovu podnesenog zahtjeva i službenih provjera, kako je opširno naveo u obrazloženju prvostepenog rješenja. Također je istakao da zainteresirano lice, koje u tom postupku nije prijavilo svoje pravo za koje smatra da postoji, ima mogućnost da svoje pravo ostvaruje u redovnom sudskom postupku u smislu člana 68. ZZK. Prema mišljenju Kantonalnog suda, prvostepeno rješenje i ovo rješenje Kantonalnog suda nisu zapreka apelantici da u redovnom sudskom postupku ostvaruje svoja prava na koja se poziva u žalbi.
IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije
12. Apelantica navodi da joj je osporenim odlukama prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica navodi da je u žalbi tražila da se donese rješenje kojim će se naložiti upis predmetne nekretnine u apelanticinu korist, na osnovu člana I/1. Ustava Bosne i Hercegovine, Aneksa II član 2. Ustava Bosne i Hercegovine, Sporazuma o pitanju sukcesije i Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja). Dalje navodi da Kantonalni sud nije prihvatio niti jedan navod iz žalbe u korist apelantice iako su citirani propisi još uvijek na snazi, te obavezujući za sve građane, organe, ustanove i institucije. Također smatra da Kantonalni sud uopće nije vodio računa o tome da je prvostepeni sud u postupku usklađivanja zemljišne knjige sa katastrom, koji po svojoj prirodi predstavlja postupak tehničke prirode, neovlašteno ušao u promjenu upisanih prava, i to na način da jednostrano ukida stvarna prava državi kao titularu i u potpunosti dodjeljuje prava drugom titularu. Ističe da je sve ovo izvršeno u postupku u kojem sud nema ovlaštenja, zakonskog osnova, ni nadležnosti da utvrđuje i mijenja stvarna prava koja su registrirana u zemljišnoj knjizi. Apelantica ukazuje da ovlaštenja za navedene radnje apsolutno ne daju ni odredbe ZZK, na koje se prvostepeni sud u osporenom rješenju pogrešno i neosnovano poziva, kao što ni prijavni list Općinske službe za poslove katastra ne može biti osnov za promjene i ukidanje upisanih stvarnih prava. Apelantica smatra da joj je na navedeni način povrijeđeno i pravo na imovinu s obzirom na to da je umjesto ažuriranja upisa prava države izvršena uknjižba prava vlasništva na nekretninama u korist drugog lica. Stoga smatra da postupanje redovnih sudova ima karakteristike onemogućavanja, odnosno sprečavanja pristupa imovini na koju apelantica polaže zakonsko pravo.
b)Odgovori na apelaciju
13. Kantonalni sud smatra apelaciju neosnovanom. Navodi da nije došlo do povrede apelanticinog prava na pravično suđenje i prava na imovinu jer je o svim prigovorima u žalbi dao valjane razloge u drugostepenom rješenju, koji imaju uporište u pravilnoj primjeni materijalnog i procesnog prava.
14. Općinski sud navodi da je donio prvostepeno rješenje na osnovu brižljive ocjene svih dokaza u postupku „harmonizacije nekretnina“, te je zaključio da se radi o „najvjerovatnijim vlasnicima“ i dozvolio uknjižbu prava vlasništva primjenom člana 69. stav 1. tačka 2. Zakona o zemljišnim knjigama FBiH. Suprotno apelanticinim navodima, smatra da se ne radi o donošenju rješenja bez zakonskog osnova i bez ovlaštenja. Ističe da su podnosioci zahtjeva predmetnu nekretninu naslijedili iza svog prednika, koji je u vrijeme aerofotogrametrijskog snimanja izvršio obilježavanje svog posjeda i prijavu svog posjeda koje je konstatirala komisija, te nakon toga upisao svoj posjed. Također smatra bez ikakvog osnova apelanticino pozivanje na Zakon o zabrani raspolaganja državnom imovinom i ostale propise u vezi s tim. Općinski sud, također, ukazuje da je stanje u zemljišnim knjigama već godinama faktički netačno jer knjige nisu ažurirane i zbog toga je na nivou Federacije Bosne i Hercegovine u toku tzv. projekt harmonizacije nekretnina, pa je apelantica dužna da štiti nekretnine za koje smatra da su njeno vlasništvo i u postupku dokazuje da je zaista vlasnica predmetnih nekretnina. Stoga smatra da je i u postupku harmonizacije apelantica dužna da istakne svoje vlasništvo na nekretninama.
15. Služba smatra da apelantici nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje u vezi s ostvarivanjem prava na imovinu jer na osnovu podataka s kojima raspolaže u katastarskoj evidenciji apelantica nikada nije raspolagala sa predmetnom nekretninom, niti ostvaruje pravo na nju, zbog čega nije ni mogla imati status stranke u konkretnom postupku uspostavljanja zemljišne knjige. Dalje navodi da je Federalna uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove pokrenula projekt uspostavljanja i zamjene zemljišne knjige, odnosno harmonizacije podataka starog premjera s podacima novog premjera. Ističe da se navedeni projekt po službenoj dužnosti provodi, istovremeno, u Službi nadležnoj za imovinsko-pravne i geodetske poslove i Zemljišnoknjižnom uredu općinskih sudova u Federaciji Bosne i Hercegovine. Također ukazuje da potreba da se provede ovakav jedan projekt jeste činjenica da u Bosni i Hercegovini paralelno egzistiraju stari i novi premjer, koji nisu usklađeni. U vezi s tim, Služba obrazlaže da je prva potpuna evidencija zemljišta u Bosni i Hercegovini, odnosno uspostava katastra zemljišta i zemljišne knjige izvršena od strane austro-ugarske vlasti, koji i danas egzistira u zemljišnim knjigama, tzv. stari premjer. Dalje obrazlaže da je paralelno s navedenim premjerom egzistirao i katastar zemljišta zasnovan na tzv. novom premjeru koji je uspostavljan nakon Drugog svjetskog rata. Ističe da je konkretno u Velikoj Kladuši novi premjer uspostavljen 1982. godine, kada je stari premjer stavljen van snage. Služba ukazuje da su se katastarski podaci zasnovani na novom premjeru i podaci zemljišne knjige zasnovani na starom premjeru, sve do projekta harmonizacije, održavali nezavisno jedni od drugih, a promjene na nekretninama uglavnom su se vršile jedino kroz katastarske evidencije, što je dodatno utjecalo na činjenicu da su podaci starog premjera i upisa prava na njemu postajali različiti (većinom netačni) u odnosu na upise prava u katastarskom operatu. Također ukazuje da je zbog nezavisnog održavanja katastarskih podataka od onih upisanih u zemljišne knjige veliki broj onih koji su upisani kao korisnici/posjednici u katastarskim operatima, a nisu upisani kao vlasnici u zemljišnim knjigama.
V.Relevantni propisi
16. Zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 58/02, 19/03, 54/04, 32/19 i 94/20).
U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 58/02, 19/03 i 54/04) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:
VIII - NOVO USPOSTAVLJANJE, ZAMJENA I POSTUPAK USPOSTAVLJANJA ZEMLJIŠNIH
KNJIGA
Član 63.
Novo uspostavljanje i zamjena zemljišnih knjiga (1) Ukoliko zemljišna knjiga nije bila uspostavljena ili je zemljišna knjiga koja je prethodno postojala uništena, nestala ili oštećena, uslijediće po službenoj dužnosti uspostavljanje zemljišne knjige od strane zemljišnoknjižnog referenta a u skladu sa odredbama ovog zakona, a naročito sa odredbama iz člana 65.
(2) Ukoliko je dio zemljišne knjige uništen, izgubljen ili oštećen ili iz drugih razloga nedostaje dio zemljišne knjige, tada zemljišnoknjižni referent vrši njegovo uspostavljanje u skladu sa stavom 1. ovog člana.
(3) Utvrđivanje vlasništva, drugih prava i ograničenja na nekretnini vrši se rješenjem.
(4) Podatak u vezi sa oznakom nekretnine uzima se iz službenog registra (katastra). Nekretnine se trebaju preuzimati i označavati sa podacima novog premjera.
Član 64. stav 1. tač. 3, 4. i 5.
Načelo službene provjere i istraživanja činjenica Radi utvrđivanja vlasništva, drugih prava i ograničenja na nekretninama zemljišnoknjižni ured će po službenoj dužnosti poduzeti potrebne provjere i istraživanja i pribaviti odgovarajuće dokaze. Između ostalog, mogu se upotrijebiti slijedeći dokazi:
3) podaci o osobama za koje se na osnovu postojećih podataka pretpostavlja da su oni nosioci prava;
4) podaci iz zemljišne knjige;
5) stari katastarski planovi i operati;
Član 66.
Novo uspostavljanje zemljišnoknjižnog uloška (1) Novo uspostavljanje zemljišnoknjižnog uloška vrši se po službenoj dužnosti ili na zahtjev zainteresirane osobe.
(2) Kad treba da se uspostavi novi zemljišnoknjižni uložak tad će zemljišnoknjižni ured zatražiti od općinskog organa za upravu koji vodi katastar dostavu ovjerenog izvoda iz katastra.
Član 67.
Najava postupka uspostavljanja (1) Zemljišnoknjižni ured najavljuje javnim objavljivanjem da predstoji uspostavljanje (izrađivanje) zemljišnoknjižnog uloška.
(2) Najava se objavljuje oglašavanjem na oglasnoj tabli suda i objavljivanjem u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i u najmanje dva dnevna lista koja se distribuiraju u Bosni i Hercegovini.
(3) Najava mora sadržavati:
1) najavu predstojećeg uspostavljanja zemljišnoknjižnog uloška;
2) oznaku nekretnine, njen položaj, osobine i površinu prema podacima iz katastra odnosno novog premjera, 3) oznaku (ime) vlasnika, ukoliko je to poznato zemljišnoknjižnom uredu ili se može utvrditi;
4) poziv licima koja polažu pravo na priznavanje vlasništva ili drugog prava na nekretnini da to svoje pravo prijave u roku od 60 dana od dana najave podneskom u dva primjerka i to dokažu, jer u protivnom njihovo pravo neće biti uzeto u obzir prilikom uspostavljanja zemljišnoknjižnog uloška. Na zahtjev lica koja na osnovu prethodne rečenice tvrde da mogu zahtijevati određeno pravo, rok će se produžiti najmanje za 90 narednih dana, kako bi im se omogućilo pribavljanje potrebnih dokaza.
(4) Lica koja nisu bila u mogućnosti saznati za najavu postupka uspostavljanja imaju pravo u roku od 60 dana od dana saznanja za postupak uspostavljanja, ali najduže godinu dana od početka postupka uspostavljanja, prijaviti svoje vlasništvo ili neko drugo pravo na nekretnini, u skladu sa odredbom stava 3. tačka 4. (druga rečenica) ovog člana.
(5) Ako se zainteresirana osoba ne prijavi u tom roku, zemljišnoknjižni ured vrši uspostavljanje na osnovu postojećih dokaza u skladu sa članom 64. ovog zakona. Član 68.
Pravni put nakon isteka roka Protekom rokova iz člana 67. ovog zakona zainteresovano lice može ostvariti svoja prava u redovnom sudskom postupku.
Član 69. stav 1. tačka 2.
Upisi u postupku uspostavljanja (1) U zemljišnu knjigu će se kao vlasnik, odnosno nosilac nekog drugog prava, upisati:
2) osoba čije vlasništvo, odnosno drugo pravo prema stanju stvari zemljišnoknjižnom uredu izgleda najvjerovatnijim.
Član 88. stav 2.
Novi premjer (2) Ukoliko na osnovu novog premjera nije moguće povezivanje pravnih odnosa sa dosadašnjim nekretninama, ovi zemljišnoknjižni ulošci će se zatvoriti i u postupku uspostave, u skladu sa odredbama ovog zakona, uspostaviti novi.
17. Odluka o ratifikaciji Sporazuma o pitanjima sukcesije („Službeni glasnik BiH – Međunarodni ugovori“ br. 10/01 i 8/09 – ispravka) u relevantnom dijelu glasi: Član 1.
Ratifikuje se Sporazum o pitanjima sukcesije potpisan u Beču, 29. juna 2001. godine na engleskom jeziku, po dobijenoj saglasnosti Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine na osnovu Odluke PS BiH broj 56/01 od 24. oktobra 2001.
godine.
Član 2.
Tekst Sporazuma glasi
SPORAZUM….
Aneks A Pokretna i nepokretna državna imovina Član 1. stav 1.
(1) Da bi se postiglo pravično rješenje, pokretna i nepokretna državna imovina federacije konstituisane kao bivša SFRJ (“državna imovina“) će se prenijeti na države nasljednice u skladu sa odredbama sljedećih članova ovog aneksa.
Član 2. stav 1.
(1) Nepokretna državna imovina bivše SFRJ koja se nalazila na teritoriji bivše SFRJ će pripasti državama nasljednicama na čijoj se teritoriji ta imovina nalazi.
18. Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ br. 18/05, 29/06, 85/06, 32/07, 41/07, 74/07, 99/07 i 58/08) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji glasi:
Član 1.
Ovim zakonom se zabranjuje raspolaganje državnom imovinom.
U smislu ove odluke, pod državnom imovinom podrazumijeva se:
1. nepokretna imovina koja pripada državi Bosni i Hercegovini (kao međunarodno priznatoj državi) na osnovu međunarodnog Sporazuma o pitanjima sukcesije, koji su 29. juna 2001. god. potpisale države Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Bivša Jugoslovenska Republika Makedonija, Slovenija i Savezna Republika Jugoslavija, koja se, na dan donošenja ovog zakona, smatra vlasništvom ili posjedom Bosne i Hercegovine ili druge javne organizacije Bosne i Hercegovine; i 2. nepokretna imovina na kojoj je pravo raspolaganja i upravljanja imala bivša Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina do 31. decembra 1991. god, a koja se na dan donošenja ovog zakona smatra vlasništvom ili posjedom Bosne i Hercegovine ili javne organizacije ili organa Bosne i Hercegovine i bilo koje administrativne jedinice Bosne i Hercegovine.
U smislu ovog zakona, pod raspolaganjem navedene imovine smatra se direktni ili indirektni prenos vlasništva.
Član 2.
Bez obzira na odredbe drugog zakona ili propisa, državnom imovinom se može raspolagati samo u skladu s odredbama ovog zakona.
Svaka odluka, akt, ugovor ili bilo koji drugi pravni instrument kojim se raspolaže imovinom iz člana 1. ovog zakona suprotno odredbama ovog zakona, ništav je.
Član 3.
Imovina i prava preduzeća, registrovana kao takva, koja su predmet privatizacije prema Okvirnom zakonu o privatizaciji preduzeća i banaka u Bosni i Hercegovini ("Službeni glasnik BiH", br. 14/98 i 14/00) i važećih propisa donesenih na osnovu njega, izuzimaju se od privremene zabrane prema ovom zakonu.
Osim toga, Komisija za državnu imovinu osnovana Odlukom Vijeća ministara Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 10/05, u daljem tekstu:
"Komisija") može, na prijedlog zainteresovane strane, odlučiti da određenu državnu imovinu izuzme od privremene zabrane prema ovom zakonu.
Dio državne imovine koja će i dalje služiti za potrebe odbrane se, na osnovu i u skladu s čl. 71-74. Zakona o odbrani Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", br. 88/05), također izuzima od privremene zabrane proglašene ovim Zakonom.
Član 4.
Privremena zabrana raspolaganja državnom imovinom u skladu sa ovim zakonom ostaje na snazi do stupanja na snagu zakona kojim se uređuje provođenje kriterija koji će se primjenjivati za utvrđivanje imovine koja je u vlasništvu Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, i utvrđuju prava vlasništva i upravljanja državnom imovinom, koji će se donijeti na preporuke Komisije, odnosno do potvrđivanja prihvatljivog i održivog rješenja pitanja raspodjele državne imovine između države i drugih nivoa vlasti od strane Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira, ili dok visoki predstavnik drugačije ne odluči.
19. Zakon o stvarnim pravima („Službene novine FBiH” br. 66/13, 100/13, 32/19 i 94/20) U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o stvarnim pravima („Službene novine FBiH” br. 66/13 i 100/13) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 338.
Pretvorba prava korištenja, ili upravljanja ili raspolaganja (1) Ako posebnim zakonom nije određeno drugačije pravo upravljanja ili korištenja ili raspolaganja kao osnovna prava na stvarima u društvenom odnosno državnom vlasništvu koje do stupanja na snagu ovog zakona nije postalo vlasništvo druge osobe, danom stupanja na snagu ovog zakona pretvaraju se u pravo vlasništva njihovog dosadašnjeg nosioca odnosno njegovog pravnog sljednika, ako te stvari mogu biti predmet prava vlasništva.
(2) Za upise prava upravljanja ili korištenja ili raspolaganja na stvarima u društvenom odnosno državnom vlasništvu, koji su provedeni u zemljišnim knjigama do dana stupanja na snagu ovog zakona, smatra se da su upisi prava vlasništva, ako društveno vlasništvo nije pretvoreno u vlasništvo druge osobe, koja je ovlaštena ishoditi uknjižbu svoga prava.
(3) Pravo upravljanja ili korištenja ili raspolaganja na stvari u društvenom odnosno državnom vlasništvu postalo je pretvorbom vlasništvo pravnog sljednika dotadašnjega nosioca prava upravljanja odnosno korištenja ili raspolaganja na toj stvari, ako je stvar podobna biti predmetom prava vlasništva, osim ako je po nekom pravnom osnovu postalo vlasništvo druge osobe a posebnim zakonom nije određeno drugačije.
(4) Odredbe ovog zakona o pretvorbi prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja stvarima u društvenom odnosno državnom vlasništvu primjenjuju se i na pravne sljedbenike nosioca tih prava.
Član 359. st. 1. i 2.
Primjena zakona (1) Na sticanje, promjenu, pravne učinke i prestanak stvarnih prava od dana stupanja na snagu ovoga zakona primjenjuju se odredbe ovoga zakona, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.
(2) Na sticanje, promjenu, pravne učinke i prestanak stvarnih prava do dana stupanja na snagu ovoga zakona primjenjuju se propisi koji su važili u trenutku sticanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.
Član 364.
Promet i raspolaganje nekretninama u vlasništvu Federacije, kantona i jedinica lokalne samouprave (1) Promet i raspolaganje nekretninama u vlasništvu Federacije, kantona i jedinica lokalne samouprave u prijelaznom periodu vrši se na način i pod uvjetima određenim ovim zakonom, Zakonom o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj: 20/05), Zakonom o zemljišnim knjigama ("Službene novine Federacije BiH", br. 19/03 i 54/04), Sporazumom o pitanjima sukcesije ("Službeni glasnik BiH /dodatak -Međunarodni Ugovori/ br. 10/2001 i 41/2001), Odlukom o sprovođenju Aneksa "G" sporazuma o pitanjima sukcesije na teritoriji BiH ("Službeni glasnik BiH", broj: 2/04), Odlukom o obavezi zaštite državne imovine, finansijskih potraživanja i dugovanja pravnih osoba iz BiH u drugim državama bivše SFRJ ("Službeni glasnik BiH", broj: 2/04), međudržavnim ugovorima o rješavanju imovinsko-pravnih odnosa između država nastalih raspadom bivše SFRJ, te drugim propisima.
(2) Postupak za prodaju nekretnina u vlasništvu Federacije, kantona i jedinica lokalne samouprave putem javnog konkursa/nadmetanja se vodi u skladu sa propisima iz stava 1. ovog člana, te posebnim propisima koji uređuju postupanje organa nadležnih za promet i raspolaganje nekretninama u državnom vlasništvu. (3) Odredbe st. 1. i 2. ovog člana se shodno primjenjuju i na nekretnine koje se nalaze u imovini pravnih osoba u mješovitom vlasništvu.
VI.Dopustivost
20. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
21. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
22. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 01 0 Dn 015015 19 Gž od 18. oktobra 2019. godine, protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelanticin zakonski zastupnik je primio 31. oktobra 2019. godine, a apelacija je podnesena 30. decembra 2019. godine (60. dan), tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
23. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
24. Apelantica navodi da joj je osporenim odlukama prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
25. S obzirom na to da je apelantica organ javne vlasti, Ustavni sud podsjeća da apelantica ne uživa zaštitu prava zagarantiranih odredbama Evropske konvencije i njezinih protokola koji reguliraju odnos javne vlasti i pojedinaca i pružaju pojedincima zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu s javnom vlašću. Međutim, prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, svako ko je bio stranka u određenom postupku i ko ima presudu bilo kojeg suda za koju smatra da su mu njom povrijeđena prava može podnijeti apelaciju Ustavnom sudu (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 39/03 od 27. februara 2004. godine, objavljena na www.ustavnisud.ba, tač. 12–15). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud je nakon toga apelacije državnih organa, odnosno nosilaca javne vlasti, u pravilu, ispitivao u vezi s navodima o kršenju prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, budući da ostala prava iz kataloga prava (član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine), prema svojoj suštini predstavljaju lična prava na koje se, u pravilu, ne mogu pozivati organi javne vlasti (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 3444/19 od 7. aprila 2021. godine, objavljena na www.ustavnisud.ba, tačka 28). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će ispitati apelaciju u odnosu na apelanticino ustavno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1207/07 od 10. juna 2009. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Pravo na pravično suđenje
26. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
27. Prije svega, Ustavni sud zapaža da apelantica osporava odluke redovnih sudova donesene u postupku radi uspostavljanja novog zk. uloška i uknjižbe prava vlasništva u zemljišnoj knjizi na nekretninama u tom zk. ulošku u korist podnosioca zahtjeva, tvrdeći da predmetna nekretnina predstavlja državno vlasništvo, te da je, shodno tome, na istoj nekretnini, u skladu s odredbama Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja, zabranjeno raspolaganje državnom imovinom, kako na direktan tako i na indirektan način, te je određeno da je bilo koje raspolaganje suprotno odredbama tog zakona ništavo. Imajući u vidu navedeno, kao i uzimajući u obzir da je upis prava vlasništva odlučujući za njeno uživanje i raspolaganje, Ustavni sud smatra da apelantica u postupku u kojem su donesene osporene odluke, a u kojem je, s ciljem zaštite svojih prava i interesa, učestvovala u dijelu koji se odnosio na žalbeni postupak, uživa garancije prava na pravično suđenje (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 176/18 od 23. aprila 2018. godine, tačka 28, i Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2915/11 od 10. decembra 2013. godine, tačka 24, dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
28. Iz apelacionih navoda proizlazi da apelantica, u suštini, smatra da su osporene odluke rezultat proizvoljne primjene materijalnog prava, što se, prema apelantici, ogleda u neprimjenjivanju odredbi Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), koju Ustavni sud slijedi prilikom ispitivanja ustavnih prava (vidi Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 992/15 od 25. oktobra 2017. godine, tačka 35) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije preispitivanje zaključaka redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Međutim, s druge strane, zadatak Ustavnog suda jeste da u okviru svoje apelacione nadležnosti preispita način na koji su utvrđene činjenice, odnosno primijenjeni relevantni propisi u postupku pred redovnim sudovima u slučaju kada odluka redovnog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, kada je primjena pozitivno-pravnih propisa bila očigledno proizvoljna, kada je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada su povrijeđena osnovna procesna prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i u drugim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 31/03). Stoga će Ustavni sud u konkretnom slučaju, s obzirom na pitanja koja apelantica problematizira, ispitati da li je osporena odluka zasnovana na proizvoljnoj primjeni relevantnih propisa.
29. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da je u postupku kojem su donesene osporene odluke nesporno utvrđeno da predmetnoj nekretnini novog premjera, označenoj kao u izreci rješenja, djelimično odgovaraju nekretnine starog premjera označene kao k. č. br. 867/41 i k. č. br. 867/53, upisane u zk. ul. br. 401 KO SP Velika Kladuša, i da je kao vlasnik na predmetnoj nekretnini uknjižen državni erar. Ustavni sud podsjeća da je u konkretnom slučaju, prije svega, sporno da li je, razmatrajući apelanticine žalbene navode, a kakve ponavlja i u apelaciji, Kantonalni sud, kada je potvrdio prvostepeno rješenje, proizvoljno primijenio materijalno pravo dozvolivši upis predmetne nekretnine u korist podnosioca zahtjeva, te brisanje preciziranih katastarskih čestica upisanih u zk. ul. br. 401 KO SP Velika Kladuša, na kojoj je upisan državni erar, a koje nekretnine, prema apelanticinom mišljenju, predstavljaju državnu imovinu u smislu Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja.
30. U vezi s apelanticinim apelacionim navodima Ustavni sud prvenstveno podsjeća da je o istom pravnom pitanju odlučivao u Odluci broj AP 1080/18 od 28. januara 2020. godine (dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U toj odluci (tačka 32) Ustavni sud je naveo: „ (...) da je nakon donošenja navedene odluke o osnivanju Komisije za državnu imovinu, a konstatirajući da ne postoje efikasne mjere u cijeloj Bosni i Hercegovine za zaštitu interesa Bosne i Hercegovine i njenih administrativnih jedinica od potencijalne štete koju bi predstavljalo dalje raspolaganje državnom imovinom prije donošenja odgovarajućih zakona na osnovu preporuka Komisije, visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu donio odluke kojima je proglasio Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja, Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Federacije Bosne i Hercegovine i Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Republike Srpske. Navedenim zakonima (koji na isti način reguliraju predmetnu materiju), dakle, stvoren je pravni okvir s ciljem privremene zaštite od potencijalne štete do koje bi moglo doći uslijed raspolaganja državnom imovinom, čime se (prema odredbama člana 1. stav 3. tih zakona) smatra direktni ili indirektni prenos vlasništva.“ Također je naveo: „(...) da je, s ciljem zaštite potencijalne štete koju bi predstavljalo dalje raspolaganje, još uvijek na snazi privremena zabrana raspolaganja državnom imovinom definiranom zakonima o privremenoj zabrani raspolaganja, izuzev izuzetaka predviđenih članom 3. tih zakona. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je odredbama člana 2. sva tri zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom (BiH, FBiH i RS) propisano da se, bez obzira na odredbe drugog zakona ili propisa, državnom imovinom može raspolagati samo u skladu s odredbama tih zakona, a da je ništava svaka odluka, akt, ugovor ili bilo koji drugi pravni instrument kojim se raspolaže imovinom iz člana 1. tih zakona suprotno odredbama tih zakona. Prema mišljenju Ustavnog suda, redovni sudovi i organi uprave navedeno moraju imati u vidu prilikom donošenja odluka kojima se vrši raspolaganje tom imovinom, direktno i indirektno.“
31. Nadalje, odlučujući o predmetu koji je skoro identičnog činjeničnog i pravnog stanja, Ustavni sud je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 623/20 od 9. juna 2021. godine zaključio da postoji kršenje apelanticinog ustavnog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine jer redovni sud nije razmotrio važno pitanje da li se u konkretnom slučaju radi o državnoj imovini u smislu Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja. U vezi s tim, Ustavni sud je u navedenoj odluci, nakon analize Odluke broj AP 1080/18 i odredbi člana 364, člana 338. stav 1. i člana 359. stav 1. Zakona o stvarnim pravima, naveo: „(...) da je Kantonalni sud, ne razmotrivši suštinski apelanticine navode da je prvostepeno rješenje doneseno suprotno odredbama Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom BiH, proizvoljno zaključio da je prvostepeni sud pravilno ocijenio da su lica navedena u izreci prvostepenog rješenja 'najvjerovatniji vlasnici' predmetne nekretnine u smislu odredbi člana 69. Zakona o zemljišnim knjigama, na osnovu koje su ta lica i upisana kao vlasnici predmetne nekretnine. Naime, s obzirom na to da je Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja lex specialis zakon u vezi s pitanjem raspolaganja državnom imovinom, koja je kao takva definirana tim zakonom, sve dok se pitanje statusa i upravljanja tom imovinom ne riješi na državnom nivou ili dok visoki predstavnik ne odluči drugačije, ovaj zakon je u vezi s tim pitanjem, dakle, lex specialis i u odnosu na Zakon o zemljišnim knjigama. Pri tome, imajući u vidu da je u konkretnom slučaju osporenim odlukama izvršeno brisanje „državnog vlasništva“ i došlo do indirektnog prenosa prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, a koja je u zemljišno-knjižnom ulošku ranije bila upisana kao „državni erar Kraljevine Jugoslavije“, Ustavni sud smatra da je u tim odlukama nesporno i nedvosmisleno moralo biti razmotreno pitanje da li se u konkretnom slučaju radi o državnoj imovini u smislu odredbi Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja koja je obuhvaćena zabranom raspolaganja, a što nije učinjeno u konkretnom slučaju. S obzirom na to da pitanje utvrđivanja ove činjenice nije u nadležnosti Ustavnog suda, a imajući u vidu da redovni sud nije razmotrio to krucijalno pitanje, redovni sud je na taj način proizvoljno primijenio materijalno pravo na štetu apelantice“ (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 623/20 od 9. juna 2021. godine, tač. 32. i 35, dostupna na www.ustavnisud.ba).
32. Sumirajući sve navedeno, Ustavni sud konstatira da su činjenice konkretnog predmeta skoro identične činjenicama iz Odluke broj AP 623/20 (isti sudovi, postupak uspostavljanja i zamjene zemljišne knjige za nekretnine upisane na području općine Velika Kladuša, i to za k. o. Velika Kladuša i k. o. Trnovi, u oba predmeta su fizička lica podnosioci zahtjeva, zaključeno da se radi o najvjerovatnijim vlasnicima, kao vlasnik na spornim nekretninama uknjižen državni erar itd.). Nadalje, Ustavni sud smatra da je sporno pravno pitanje isto – da li se u konkretnom slučaju radi o državnoj imovini u smislu odredbi Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja koja je obuhvaćena zabranom raspolaganja. Stoga, imajući u vidu stavove izražene u Odluci broj AP 623/20 u pogledu navedenog pitanja, te sve okolnosti konkretnog slučaja, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju mogu primijeniti stavovi izraženi u Odluci broj AP 623/20 u pogledu spornog pitanja. Slijedom navedenog, Ustavni sud zaključuje da se i u konkretnom predmetu, suštinskim nerazmatranjem apelanticinih navoda da je prvostepena odluka donesena suprotno odredbama Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja, osporenim odlukama došlo do proizvoljne primjene materijalnog prava.
33. Stoga, imajući u vidu navedeno, umjesto posebnog obrazloženja, Ustavni sud se u cijelosti poziva na Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 623/20 od 9. juna 2021. godine i zaključuje da je u okolnostima konkretnog slučaja prekršeno apelanticino ustavno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
Pravo na imovinu
34. S obzirom na zaključak o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud smatra da nema potrebe da posebno razmatra i apelanticine navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine.
VIII.Zaključak
35. Ustavni sud je zaključio da postoji kršenje ustavnog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine jer redovni sud nije razmotrio važno pitanje da li se u konkretnom slučaju radi o državnoj imovini u smislu Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja.
36. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
37. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić