Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1825/21 (Zemljoradnička zadruga "RATAR" Brka, Brčko distrikt BiH - u stečaju)

Odluka donesena 23. 06. 2021.

  • Nije krivična optužba
  • Ponavljanje postupka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1825/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

23. 06. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 23. lipnja 2021. godine, u predmetu broj AP-1825/21, rješavajući apelaciju koju je podnijela Zemljoradnička zadruga "RATAR" Brka, Brčko distrikt BiH - u stečaju, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Zemljoradnička zadruga "RATAR" Brka, Brčko distrikt BiH - u stečaju protiv Rješenja Apelacionoga suda Brčko distrikta BiH broj 96 0 Pr 112088 21 Pvlp od 19. ožujka 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Zemljoradnička zadruga "RATAR" Brka, Brčko distrikt BiH - u stečaju (u daljnjemu tekstu: apelantica), koju zastupa stečajni upravnik Mensur Muharemović iz Brčkoga, podnijela je 26. svibnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Apelacionoga suda Brčko distrikta BiH (u daljnjemu tekstu: Apelacioni sud) broj 96 0 Pr 112088 21 Pvlp od 19. ožujka 2021. godine.

2. Rješenjem Osnovnoga suda Brčko distrikta BiH (u daljnjemu tekstu: Osnovni sud) od 3. srpnja 2020. godine odbačen je zahtjev stečajnoga upravnika apelantice za ponavljanje prekršajnoga postupka okončanoga rješenjem Osnovnoga suda od 5. rujna 2018. godine.

3. Osporenim rješenjem Apelacionoga suda od 19. ožujka 2021. godine odbijen je kao neutemeljen priziv stečajnoga upravnika apelantice i rješenje Osnovnoga suda od 3. srpnja 2020. godine je potvrđeno.

4. U obrazloženju osporene odluke Apelacioni je sud istakao da je čl. 81. Zakona o prekršajima propisano da se zahtjev za ponavljanje prekršajnoga postupka mora podnijeti u roku od šest mjeseci od dana pravomoćnosti rješenja. Apelacioni je sud istakao da iz stanja spisa predmeta proistječe da je predmetni prekršajni postupak protiv apelantice okončan donošenjem rješenja Apelacionoga suda od 11. prosinca 2018. godine, a da je stečajni upravnik apelantice zahtjev za ponavljanje prekršajnoga postupka podnio 12. lipnja 2020. godine. Apelacioni je sud istakao da, imajući u vidu navedeno, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je pobijanim rješenjem odbacio kao neblagovremen zahtjev apelantice, obzirom da je od pravomoćnosti navedenoga rješenja, do podnošenja zahtjeva prvostupanjskome sudu, proteklo više od 6 mjeseci. Apelacioni je sud istakao da na pravilnost prvostupanjskoga rješenja ne utječu prizivni navodi da apelantica nije mogla ranije podnijeti zahtjev za ponavljanje postupka, jer su u tijeku bili određeni upravni postupak i upravni spor, budući da je rok propisan za podnošenje navedenoga zahtjeva zakonski rok, kojega sud ne može produljiti. Apelacioni je sud istakao da, dakle, na taj rok nema utjecaja činjenica što se usporedo vodio neki drugi postupak, niti iz toga razloga rok za podnošenje ovoga izvanrednoga pravnoga lijeka može zastati ili se prekinuti.

Apelacioni navodi

5. U predmetnoj apelaciji apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja se apelantica pozvala u apelaciji odnose na odluku donesenu u postupku u kojemu se odlučivalo o zahtjevu apelantice za ponavljanje pravomoćno okončanoga prekršajnoga postupka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u konkretnome slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnome postupku odlučivalo o „utemeljenosti kaznene optužbe“ protiv apelantice.

8. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga suda za ljudska prava, kao i na svoju praksu da se jamstva prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije ne primjenjuju na postupak povodom zahtjeva za ponavljanje postupka, jer se u tomu postupku samo odlučuje o ispunjenosti zakonskih uvjeta da se dozvoli ponavljanje pravomoćno okončanoga postupka, a ne odlučuje se o „utemeljenosti kaznene optužbe“ protiv apelantice (vidi, između ostalih, Odluke Ustavnoga suda br. AP-1206/10 od 15. lipnja 2010. godine i AP- 781/11 od 20. travnja 2011. godine, odluke dostupne na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba). Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pa proistječe da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnome postupku nije odlučivalo niti o imovinskim pravima apelantice iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelantice o povredi prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Sukladno navedenome, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1825/21 (Zemljoradnička zadruga "RATAR"… | Sudska praksa | Aktio