Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3300/20 (N. H.)

Odluka donesena 23. 06. 2021.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izmijenjene pravne okolnosti
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3300/20

Apelacija

Odluka o meritumu

23. 06. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 23. lipnja 2021. godine, u predmetu broj AP 3300/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Nusret Halilčević, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka g), članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2) i članka 72. st. (4) i (5) i članka 74. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelimično se usvaja apelacija koju je podnio Nusret Halilčević.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.

(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog duljine trajanja parničnoga postupka koji se vodio pred Kantonalnim sudom u Sarajevu u predmetu broj 65 0 P 339576 15 Gž na rješavanju po prizivu na Presudu Općinskoga suda u Sarajevu u predmetu broj 65 0 P 339576 13 P.

Na temelju članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da Nusretu Halilčeviću u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati iznos od 300,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnome roku uz obvezu da, nakon isteka ovoga roka, plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da, sukladno članku 72.

stavak (5) Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Nusret Halilčević protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 339576 15 Gž od 18. lipnja 2020. godine u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te u odnosu na navode o povredi prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog toga što su izmijenjene pravne okolnosti.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Nusret Halilčević (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojega zastupa Almir Gagula, odvjetnik iz Sarajeva, podnio je 4. rujna 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnoga suda u Sarajevu (u daljnjemu tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 339576 15 Gž od 18. lipnja 2020. godine, kao i zbog duljine trajanja prizivnoga postupka pred Kantonalnim sudom (koji se u trenutku podnošenja apelacije po reviziji vodio pred Vrhovnim sudom Federacije BiH (u daljnjemu tekstu: Vrhovni sud).

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnoga suda, 7. prosinca 2020. godine od Kantonalnoga suda zatraženo je da dostavi odgovor na apelaciju, te je od Vrhovnoga suda tražena informacija o statusu predmetnoga postupka.

3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 15. prosinca 2020. godine, dok je Vrhovni sud 23. prosinca 2020. godine dostavio traženu informaciju i donesenu konačnu odluku. III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proistječu iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnome sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Tužitelji-protutuženi (R.H., A.H., N.H. i A.H.) podnijeli su 1. travnja 2013. godine Općinskome sudu tužbu protiv tuženika-protutužitelja (IP „Krivaja“ d.o.o. Zavidovići) radi utvrđenja i upisa prava vlasništva (vsp. 11.000,00 KM).

6. Na pripremnome ročištu održanome 12. studenoga 2013. godine sud je dozvolio apelantu miješanje u parnicu na strani tuženika-protutužitelja, koji je odlukom o dodjeli predmetnoga stana na trajno korištenje od 5. srpnja 2008. godine i ugovorom o dodjeli stana na korištenje od 24. lipnja 2008. godine dokazao da ima pravni interes za miješanje u parnicu na strani tuženika-protutužitelja.

7. Presudom Općinskoga suda od 21. studenoga 2014. godine odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim su tražili da se utvrdi da je pravno valjan ugovor o kupoprodaji stana na kojemu je stečeno stanarsko pravo, zaključen 8. listopada 1999. godine između tuženika-protutužitelja kao prodavatelja, sa jedne strane i I.H. i tužiteljice R.H., sa druge strane, kao kupaca, potvrđen od Pravobraniteljstva Kantona Sarajevo 2. listopada 2000. godine, te da se naloži Zemljišnoknjižnome uredu Općinskoga suda da na temelju takve presude, kao valjane izvršne isprave, upiše pravo vlasništva na stanu, predmetna nekretnina bliže označena u izreci prvostupanjske odluke, u korist I.H. i tužiteljice R.H. sa po ½ dijela, što je tuženik dužan trpjeti. Nadalje, usvojen je protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja i utvrđeno je da je ništavan ugovor o kupoprodaji stana na kojemu je stečeno stanarsko pravo.

8. Tužitelji su 17. prosinca 2014. godine izjavili priziv na prvostupanjsku presudu.

9. Predmetni spis dostavljen je na postupanje Kantonalnome sudu 17. ožujka 2015. godine.

10. Presudom Kantonalnoga suda od 18. lipnja 2020. godine priziv tužitelja je uvažen pa je prvostupanjska presuda preinačena tako da se usvaja tužbeni zahtjev tužitelja i utvrđuje se da je pravno valjan ugovor o kupoprodaji stana na kojemu je stečeno stanarsko pravo, zaključen 8. listopada 1999. godine, te je naloženo Zemljišnoknjižnome uredu Općinskoga suda da na temelju te presude upiše pravo vlasništva na predmetnome stanu u korist I.H. i tužiteljice R.H. sa po ½ dijela, što je tuženik dužan trpjeti. Nadalje, odbija se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja kojim je tražio da se utvrdi da je ništavan ugovor o kupoprodaji stana na kojemu je stečeno stanarsko pravo.

11. Tuženik je 5. kolovoza 2020. godine izjavio reviziju protiv drugostupanjske odluke.

12. Apelant je 7. kolovoza 2020. godine izjavio reviziju protiv drugostupanjske odluke.

13. Presudom Vrhovnoga suda od 17. studenoga 2020. godine revizije tuženika i apelanta su usvojene, tako da je drugostupanjska presuda preinačena, priziv tužitelja na prvostupanjsku presudu u cijelosti odbijen i prvostupanjska je presuda potvrđena.

IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije

14. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom Kantonalnoga suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, budući da je došlo do proizvoljne primjene materijalnoga prava od Kantonalnoga suda, osobito Zakona o stambenim odnosima i Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Apelant, nadalje, navodi da mu je povrijeđeno i pravo na pravično suđenje u segmentu donošenja odluke u razumnome roku pred drugostupanjskim sudom, budući da se odluka „čekala preko pet i pol godina“ pred tim sudom, te navodi da je to bezrazložno dug proces pred drugostupanjskim sudom.

b)Odgovor na apelaciju

15. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da nisu povrijeđena prava na koja se poziva apelant u apelaciji, tj. pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu.

V.Relevantni propisi

16. Zakon o parničnome postupku („Službene novine Federacije BiH" br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnome sudu BiH, koji u relevantnome dijelu glasi:

Članak 10.

Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnome roku.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

17. Prema članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugoga suda u Bosni i Hercegovini.

18. Prema članku 18. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitome pravnome lijeku koji je koristio.

Dopustivost u odnosu na presudu Kantonalnoga suda od 18. lipnja 2020. godine

19. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije glede osporene odluke Kantonalnoga suda, Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka g) Pravila Ustavnoga suda.

Članak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (3) točka g) Pravila Ustavnoga suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

g) ako su izmijenjene pravne okolnosti;

20. U konkretnome slučaju Ustavni sud zapaža da su, nakon donošenja osporene presude Kantonalnoga suda od 18. lipnja 2020. godine, tuženik i apelant izjavili reviziju protiv drugostupanjske odluke, kao i da je apelant istodobno podnio apelaciju Ustavnome sudu, osporavajući presudu Kantonalnoga suda. Ustavni sud, nadalje, zapaža da je Vrhovni sud presudom od 17. studenoga 2020. godine preinačio drugostupanjsku presudu, tako da je priziv tužitelja na prvostupanjsku presudu u cijelosti odbijen, te je prvostupanjska presuda potvrđena. Obzirom na to da je nakon donošenja presude Vrhovnog suda od 17. studenoga 2020. godine došlo do preinačenja drugostupanjske odluke i potvrđivanja prvostupanjske presude, koju apelant predmetnom apelacijom ne osporava, Ustavni sud smatra da se više ne radi o istoj pravnoj situaciji koja je važila u vrijeme podnošenja apelacije, zbog čega je daljnje razmatranje apelacije u tomu dijelu bespredmetno.

21. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka g) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko su izmijenjene pravne okolnosti, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

Dopustivost u odnosu na navode o duljini trajanja prizivnoga postupka pred Kantonalnim sudom

22. U konkretnome slučaju predmet osporavanja apelacijom je duljina trajanja postupka pred Kantonalnim sudom koji je donio presudu od 18. lipnja 2020. godine. Navedenu presudu apelant je zaprimio 6. srpnja 2020. godine, a apelacija je podnesena 4. rujna 2020. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je to propisano člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda.

23. Konačno, apelacija u ovome dijelu ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnoga suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojega ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neutemeljena.

24. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija u ovome dijelu ispunjava uvjete glede dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

VII.Meritum

25. Apelant smatra da mu je, zbog duljine trajanja prizivnoga postupka pred Kantonalnim sudom, povrijeđeno pravo na suđenje u «razumnome» roku kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

26. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnome dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.

27. Članak 6. Europske konvencije u relevantnome dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnome roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela

28. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnoga suda, razumnost duljine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinoga predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskoga suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnoga suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38).

29. Ustavni sud, podržavajući praksu Europskoga suda, podsjeća na to da članak 6. stavak 1. Europske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sustave na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete toga članka, uključujući i obvezu da postupaju u razumnome roku (vidi, Europski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. listopada 2005. godine, stavak 23).

Razdoblje koje treba uzeti u obzir

30. Ustavni sud podsjeća da, sukladno članku 31. Pravila Ustavnoga suda, u svakome predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da iz apelacionih navoda proistječe da apelant isključivo ukazuje da mu je Kantonalni sud povrijedio pravo na suđenje u razumnome roku kao segmentu prava na pravično suđenje. Sukladno tomu, Ustavni će sud kao duljinu trajanja postupka razmatrati samo razdoblje trajanja predmetnoga prizivnoga postupka pred Kantonalnim sudom, tj. od 17. ožujka 2015. godine kao datuma kada je predmetni spis dostavljen Kantonalnome sudu na postupanje po prizivu, pa do 18. lipnja 2020. godine kao datuma kada je Kantonalni sud donio presudu. Dakle, relevantno razdoblje koje Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni duljine trajanja prizivnoga postupka jeste pet godina i oko tri mjeseca. Analiza duljine trajanja predmetnoga postupka

31. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da eventualna složenost predmeta, kao jedan od kriterija koje Ustavni sud ima u vidu pri ocjeni duljine trajanja postupka, nije utjecala na trajanje prizivnoga postupka, te se stoga Ustavni sud neće posebno baviti tim pitanjem.

32. Ustavni sud, a priori, zapaža da je postupak pred prvostupanjskim sudom, od podnošenja tužbe 1. travnja 2013. godine do dostavljanja cjelokupnoga spisa na postupanje Kantonalnome sudu, trajao u vremenskome razdoblju od jedne godine i oko 11 mjeseci. Ocjenjujući ponašanje Kantonalnoga suda u predmetnome postupku, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud nakon zaprimanja predmetnoga spisa konačnu odluku donio 18. lipnja 2020. godine, dakle, prizivni postupak pred ovim sudom trajao je u vremenskome razdoblju od pet godina i oko tri mjeseca. Imajući u vidu činjenicu da je prizivni postupak trajao znatno dulje u odnosu na prvostupanjski postupak (pred kojim se provodi dokazni postupak), Ustavni sud ukazuje da duljina postupka pred sudovima više instance, sukladno praksi Europskoga suda, treba trajati kraće u odnosu na prvostupanjski postupak, obzirom na samu narav postupka odlučivanja po pravnim lijekovima (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5443/18 od 4. lipnja 2020. godine, točka 34, dostupna na web-stranici Ustavnoga suda www.ustavnisud.ba). Pri tomu Kantonalni sud uopće nije ponudio odgovor glede navoda o duljini trajanja predmetnoga postupka pred tim sudom, već je samo istakao da smatra da nisu povrijeđena apelantova prava. Konačno, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. svibnja 2017. godine (dostupna na web-stranici Ustavnoga suda www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnome roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnomu slijedu događaja u ovome predmetu, nego je posljedica sustavnih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proistječe iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenjiva u konkretnomu slučaju, jer se ovakva pasivnost Kantonalnoga suda može pripisati konkretnomu slijedu događaja u prizivnome postupku i ne može se definirati kao posljedica općih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Duljina trajanja postupka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od redovitih sudova. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da se navedena pasivnost pred Kantonalnim sudom u tako dugome razdoblju može karakterizirati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje.

33. Na temelju izloženoga, Ustavni sud smatra da duljina predmetnoga postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnoga roka" iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na "suđenje u razumnome roku" kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

34. U smislu članka 74. Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovitim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.

35. Obzirom na odluku u ovome predmetu, a imajući u vidu presude Europskoga suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi, Europski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. studenoga 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. studenoga 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. siječnja 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. svibnja 2019. godine, i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. rujna 2019. godine), dosadašnju praksu, gospodarske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na web-stranici www.bhas.ba) i okolnosti konkretnoga slučaja, prema članku 74. Pravila Ustavnoga suda, odnosno članku 41. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnomu slučaju na ime naknade nematerijalne štete, zbog nerazumne duljine trajanja predmetnoga postupka, apelantu treba isplatiti iznos od 300,00 KM.

36. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke uz obvezu da, nakon isteka ovoga roka, apelantu plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

37. Ova odluka Ustavnoga suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja ovršnu ispravu.

VIII.Zaključak

38. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnome roku“ kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, jer je predmetni postupak po prizivu trajao pet godina i oko tri mjeseca, pri čemu Kantonalni sud nije niti dostavio odgovor glede navoda o duljini trajanja predmetnoga postupka pred tim sudom.

39. Na temelju članka 18. stavak (3) točka g), članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2) i članka 72. st. (4) i (5) i članka 74. Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

40. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-3300/20 (N. H.) | Sudska praksa | Aktio