Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-973/21 (Američki univerzitet u Bosni i Hercegovini)
Odluka donesena 08. 07. 2021.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravo na obrazovanje
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Krivični postupak
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-973/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 07. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. srpnja 2021. godine, u predmetu broj AP-973/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Američki univerzitet u Bosni i Hercegovini, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h) i stavak (4), članka 57. stavak (2) točka
a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Američki univerzitet u Bosni i Hercegovini protiv Rješenja Općinskoga suda u Tuzli broj 32 0 K 390300 21 Kv 3 od 27. siječnja 2021. godine i Rješenja Općinskoga suda u Tuzli broj 32 0 K 390300 21 Kpp od 11. siječnja 2021. godine, u odnosu na navode o krsenju prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Američki univerzitet u Bosni i Hercegovini protiv Rješenja Općinskoga suda u Tuzli broj 32 0 K 390300 21 Kv 3 od 27. siječnja 2021. godine i Rješenja Općinskoga suda u Tuzli broj 32 0 K 390300 21 Kpp od 11. siječnja 2021. godine, u odnosu na navode o krsenju prava na obrazovanje iz članka II/3.l) Ustava Bosne i Hercegovine kojem odgovara članak 2. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Američki univerzitet u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Odvjetnički ured "Muhić i dr." d.o.o. iz Tuzle, podnio je 25. ožujka 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Općinskoga suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 32 0 K 390300 21 Kv 3 od 27. siječnja 2021. godine i Rješenja Općinskoga suda broj 32 0 K 390300 21 Kpp od 11. siječnja 2021. godine.
2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Općinskoga suda od 27. siječnja 2021. godine, odbijen je apelantov zahtjev za vraćanje privremeno oduzetih predmeta.
3. U obrazloženju osporene odluke Općinski sud je naveo da iz spisa predmeta proizlazi da se Kantonalno tužiteljstvo izjasnilo da se i dalje nisu stekli zakonski uvjeti iz čl. 88 stav 1. Zakona o kaznenom postupku FBiH (u daljnjem tekstu: ZKP FBiH) tj. da se pristupi vraćanju predmeta apelantu koji se kao jedina odgovorna osoba, u svezi s privremeno oduzetim predmetima, sumnjiči da je počinila službeničko kazneno djelo. Pri tomu je naveo da je zadržavanje privremeno oduzetih predmeta u skladu s čl. 79. (naredba za oduzimanje predmeta) ZKP F BiH, te da i dalje postoje razlozi za njihovo oduzimanje čl. 412. (Oduzimanje predmeta) ZKP FBiH. Stoga, Općinski sud je naveo da prema stanju spisa, kao i izjašnjenja Kantonalnog tužiteljstva, proizlazi da postoje osnovi sumnje da predmetne diplome (oduzeti predmeti) nisu predane studentima koji nisu pristali da po zahtjevu predsjednika apelanta D.P. izvrše uplate iznosa od 1.500,00 KM na račun apelanta kao naknadu za reakreditaciju. Naime, istakao je da takva naknada kao obaveza studenata nije predviđena ni u unutrašnjim aktima apelanta, ni ugovorima o studiranju zaključenim sa studentima završnih godina, pri čemu je istakao da su privremeno oduzeti predmeti pronađeni u prostorijama koje je koristila M.B., bivša zaposlenica apelanta (gdje su pronađene diplome studenata, svjedočanstva i druga dokumentacija studenata, potpisana od strane rektora i dekana apelanta, ovjerena žigom apelanta), a koji predmetni se moraju nalaziti u prostorijama apelanta, sa sjedištem u Tuzli. Nadalje, naveo je da je utvrđeno da su studenti koji su izvršili uplatu na ime reakreditacije apelanta dobili diplome na način da su o izvršenoj uplati obavijestili uposlenika apelanta, te su diplome nakon toga poštom poslane na kućnu adresu od strane M.B.. Općinski sud je naveo da je tijekom istrage apelant odustao od reakreditacije, pa su samo 52 studenta koji su izvršili uplatu novčane naknade na ime troškova reakreditacije u iznosu od 1.500,00 KM jedini i poštom dobili diplome. S obzirom na to, prvostupanjski sud je istakao da činjenice ukazuju na postojanje osnova sumnje da su diplome korištene kao sredstvo da se od studenata neosnovano naplati zahtijevani novčani iznos, te da ne postoje garancije da i vezano za druge diplome neće biti postupljeno na isti način. Dakle, naveo je da postoji osnovi sumnje da se radi o predmetima sa kojim je izvršeno kazneno djelo, pa kako se Kantonalno tužiteljstvo izjasnilo da se istraga u daljem pravcu vodi i zbog kaznenog djela - Zloupotreba položaja ili ovlaštenja - iz članka 383. stavak 1. Kaznenog zakona FBiH (u daljnjem tekstu: KZ FBiH), jer su diplome korištene da se od studenata neosnovano naplati zahtijevani novčani iznos i da iste služe kao dokaz u kaznenom postupku, prema mišljenju prvostupanjskog suda nisu se stekli uvjeti, za vraćanje privremeno oduzetih predmeta. Nadalje, istakao je da su neutemeljeni prizivni prigovora apelanta da se iz pobijanog rješenja i očitovanja Kantonalnog tužiteljstva ne vidi da će tužiteljstvo provoditi istragu povodom postojanja osnova sumnje da je počinjeno kazneno djelo - Krivotvorenje isprave - iz čl. 373 KZ F BIH, te da je neizvjesno koliko će trajati istraga, a da se studenti ne mogu prijaviti na evidenciju biroa za zapošljavanje niti ostvariti posebno pravo na zdravstvenu zaštitu. S tim u svezi, Općinski sud je naveo da je osnovno pravo i dužnost Kantonalnog tužiteljstva otkrivanje i gonjenje počinitelja kaznenih djela za koje postoje zakonom propisani rokovi i može se samo raspravljati jesu li privremeno oduzeti predmeti oduzeti na osnovu naredbe za privremeno oduzimanje predmeta ili naredbe za pretresanje izdane od nadležnog suda, a što je u konkretnom slučaju učinjeno. Apelacioni navodi
4. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na obrazovanje iz članka II/3.l) Ustava Bosne i Hercegovine kojem odgovara članak 2. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant, u suštini, smatra da su redoviti sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili materijalno i procesno pravo.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h) i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (3) točka h) i članak (4) Pravila Ustavnoga suda glase:
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
(4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
a)U odnosu na navode o povredi prava na obrazovanje
6. Ustavni sud primjećuje da se apelant žali na odluku Općinskog suda kojom je odbijen apelantov zahtjev za vraćanje privremeno oduzetih predmeta (diploma), te se poziva na pravo na obrazovanje iz članka II/3.(l) Ustava Bosne i Hercegovine kojem odgovara članak 2. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. S tim u svezi, Ustavni sud ukazuje na stav zauzet u odluci AP 3667/20 od 10. prosinca 2020. godine, prema kojem su „nositelji prava zajamčenog člankom 2. Protokola broj 1 su djeca, ali i odrasle osobe, ili, zapravo, sve osobe koje želi iskoristiti pravo na obrazovanje.“ Dovodeći u vezu navedeno sa činjeničnim stanjem predmeta, Ustavni sud ukazuje da apelant nije „žrtva“ kršenje navedenog prava, slijedom čega su apelantovi navodi o kršenju prava na obrazovanje iz članka II/3.(l) Ustava Bosne i Hercegovine kojem odgovara članak 2. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
b)U odnosu na navodde o povredi prava na pravično suđenje
7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnose na način na koji je Općinski sud utvrdio činjenično stanje i primijenio materijalno i procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
9. Imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Općinski sud u obrazloženju odluka osporenih predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Naime, imajući u vidu detaljno i jasno obrazloženje Općinskoga suda, Ustavni sud, nasuprot apelantovim navodima, ne nalazi da je osporena odluka zasnovana na proizvoljnoj primjeni relevantnih zakonskih odredaba. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede prava na pravično suđenje. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavno pitanje na koje se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.
10. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) i stavak (4) Pravila Ustavnoga suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće. .
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić