Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4390/20 (Ć. B.)

Odluka donesena 23. 06. 2021.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4390/20

Apelacija

Odluka o meritumu

23. 06. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 23. juna 2021. godine, u predmetu broj AP 4390/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Ćazim Bosankić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnio Ćazim Bosankić.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 I 042044 21 I 2 (stari broj 32 0 I 042044 06 I).

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Tuzli da, u skladu sa ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje predmetnog postupka, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da Ćazimu Bosankiću isplati iznos od 1.500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona i predsjedniku Općinskog suda u Tuzli da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Ćazim Bosankić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa Akif Hodžić, advokat iz Živinica, podnio je 3. decembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 32 0 I 042044 06 I.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 10. aprila 2021. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 20. aprila 2021. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Apelant je 4. decembra 2006. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (F.T.) na osnovu izvršne isprave - Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj Gž.448/04 od 31. jula 2006. godine, radi naplate glavnog duga u iznosu od 7.049,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom i iznosa od 1.167,00 KM na ime troškova postupka, predlažući izvršenje popisom, procjenom i prodajom pokretnih stvari izvršenika koje se na dan popisa zateknu u njegovoj kući na adresi pobliže naznačenoj u predmetnom prijedlogu, te namirenje apelanta iz iznosa dobijenog prodajom predmetnih pokretnih stvari izvršenika.

6. Osnovni sud je Rješenjem o izvršenju broj 032-0-I-06-019803 od 18. decembra 2006. godine odredio predloženo izvršenje kako je naznačeno u apelantovom prijedlogu za izvršenje, te odredio troškove postupka u iznosu od 560,00 KM.

7. Izvršenik je protiv rješenja o izvršenju Općinskog suda izjavio prigovor 23. januara 2007. godine.

8. Rješenjem Općinskog suda broj 32 0 I 042044 06 I (stari broj 032-0-I-06-019803) od 12. juna 2013. godine odbijen je kao neosnovan prigovor izvršenika izjavljen protiv rješenja o izvršenju Općinskog suda od 18. decembra 2006. godine, te je predmetno rješenje o izvršenju u cijelosti održano na snazi.

9. Zaključkom Općinskog suda od 17. oktobra 2013. godine određeno je prinudno izvršenje na pokretnim stvarima izvršenika za 30. oktobar 2013. godine, te je prilikom pokušaja pljenidbe pokretnih stvari na adresi izvršenika sudski izvršilac Općinskog suda u zapisniku tog suda od 30. oktobra 2013. godine (na osnovu izvoda iz matične knjige umrlih) konstatirao da je izvršenik umro 20. marta 2013. godine.

10. Zaključkom od 26. decembra 2013. godine apelant je pozvan da u roku od 15 dana Općinskom sudu predloži da se nasljednicima izvršenika postavi privremeni zastupnik, te je apelantov punomoćnik podneskom od 10. januara 2014. godine postupio po zaključku Općinskog suda od 26. decembra 2013. godine.

11. Općinski sud je rješenjem od 19. januara 2016. godine nasljednicima izvršenika postavio privremenog zastupnika A.M., advokata iz Tuzle, a zaključkom tog suda od 10. oktobra 2017. godine odredio je prinudno izvršenje za 23. oktobar 2017. godine.

12. Budući da apelantov punomoćnik (iz opravdanih razloga) nije mogao pristupiti prinudnom izvršenju zakazanom za 23. oktobar 2017. godine, Općinski sud je zaključkom od 31. oktobra 2017. godine odredio prinudno izvršenje za 17. novembar 2017. godine kojom prilikom je sudski izvršilac Općinskog suda na zapisnik konstatirao da „u kući nema pokretne imovine koja bi mogla biti predmet popisa i procjene“.

13. Zaključkom Općinskog suda od 5. decembra 2017. godine A.M., advokat iz Tuzle, razriješen je dužnosti privremenog zastupnika nasljednika izvršenika, te je određeno da na mjesto izvršenika stupaju S.G. i Ž.T.

14. Zaključkom Općinskog suda od 7. decembra 2017. godine apelant je obaviješten da prilikom popisa 17. novembra 2017. godine nisu pronađene pokretne stvari izvršenika S.G., a da izvršenik Ž.T. ne boravi u Bosni i Hercegovini, te je apelant pozvan da dostavi adresu na kojoj se nalaze pokretne stvari izvršenika Ž.T.

15. Podneskom od 7. marta 2018. godine apelantov punomoćnik je predložio Općinskom sudu da se predmetno izvršenje nastavi „prodajom nekretnina izvršenika“.

16. Općinski sud je Rješenjem broj 32 0 I 042044 21 I 2 od 14. aprila 2021. godine, na osnovu rješenja o izvršenju tog suda od 18. decembra 2006. godine, radi naplate glavnog duga u iznosu od 7.049,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, troškova parničnog postupka u iznosu od 1.167,00 KM i troškova izvršnog postupka u iznosu od 560,00 KM, odredio izvršenje na nekretninama izvršenika (pobliže označenim predmetnim rješenjem) zabilježbom izvršenja u zemljišnoj knjizi, utvrđivanjem vrijednosti, prodajom nekretnine i namirenjem apelanta iz iznosa dobijenog prodajom predmetne nekretnine.

17. Predmetni izvršni postupak je u toku pred Općinskim sudom.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

18. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te od Ustavnog suda traži da naloži hitno rješavanje predmeta i da mu odredi naknadu nematerijalne štete. Ističe da je prijedlog za izvršenje podnio 4. decembra 2006. godine, da je Općinski sud rješenje o izvršenju donio 18. decembra 2006. godine, te da predmetni postupak nije okončan do dana podnošenja apelacije.

b) Odgovor na apelaciju

19. Općinski sud je naveo hronologiju predmetnog izvršnog postupka (navedena u činjeničnom djelu ove odluke), te je naveo da se predmetni izvršni postupak „vodi radi naplate potraživanja novčanog iznosa apelanta protiv izvršenika radi stjecanja bez osnova iz čega proizlazi da se po zakonu ne radi o hitnom predmetu“. Također je naveo da u spisu konkretnog predmeta, „za sve vrijeme trajanja postupka, ne postoji niti jedna urgencija za hitno postupanje apelanta, niti njegovog punomoćnika“.

V.Relevantni propisi

20. Zakon o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 74/11- Odluka USBiH, 35/12, 35/12-Rješenje USBiH, 46/16 i 55/18-Rješenje USBiH) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije. Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

21. Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) u relevantnom dijelu glasi:

Član 31.

Dužnosti predsjednika suda (3) Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudijskom upravom. VI.Dopustivost

22. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

23. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju predmetna apelacija se, u ovom dijelu, odnosi na dužinu trajanja izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije. Ustavni sud je, također, u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi, Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12, i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24. s daljnjim referencama, dostupna na www.ustavnisud.ba). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.

24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

25. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

26. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz ovog člana, stav 2. što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

27. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantni principi

28. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

29. Takođe, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, Serija A broj 228-B, stav 18, i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51).

Period koji se uzima u obzir

30. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 4. decembra 2006. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, razmatrat će period od 14 godina i nešto više od šest mjeseci.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

31. Ustavni sud najprije zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode. U pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da je apelant predložio izvršenje popisom, procjenom i prodajom pokretnih stvari izvršenika, kao i da je podneskom od 7. marta 2018. godine (budući da se predmetno rješenje o izvršenju nije moglo provesti na način kako je to istim rješenjem određeno) predložio da se predmetno izvršenje nastavi „prodajom nekretnina izvršenika“. Dakle, imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se radi o relativno složenom predmetu.

32. Analizirajući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je apelant 4. decembra 2006. godine pokrenuo predmetni izvršni postupak, te da je taj postupak još uvijek u toku. Dakle, predmetni izvršni postupak traje 14 godina i nešto više od šest mjeseci i još uvijek nije okončan. Pri tome Ustavni sud ukazuje da se izvršni postupak prema izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim (član 5. stav 1. Zakona o izvršnom postupku), što je zahtijevalo dodatnu ažurnost suda u tom postupku. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je dužina predmetnog sudskog postupka a priori suprotna principu „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da bi se mogla opravdati samo u izuzetnim okolnostima. Međutim, Ustavni sud u činjenicama konkretnog predmeta ne nalazi takve izuzetne okolnosti, niti je Općinski sud u svom odgovoru na apelaciju ukazao na njih. Nasuprot tome, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u svom odgovoru na apelaciju čak naveo da se u konkretnom slučaju „po zakonu ne radi o hitnom predmetu“, te da u spisu konkretnog predmeta, „za čitavo vrijeme trajanja postupka, ne postoji niti jedna urgencija za hitno postupanje apelanta, niti njegovog punomoćnika“. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Općinskom sudu, između ostalog, trebalo čak šest godina i skoro pet mjeseci da odluči o prigovoru izvršenika izjavljenom protiv rješenja o izvršenju, te više od dvije godine da postupi po podnesku apelanta kojim je od tog suda traženo da nasljednicima izvršenika postavi privremenog zastupnika, kao i tri godine i više od jednog mjeseca da postupi po prijedlogu punomoćnika apelanta da se izvršenje nastavi prodajom nekretnina izvršenika. S druge strane, Ustavni sud ne nalazi da je apelant svojim ponašanjem doprinio dužini trajanja predmetnog postupka. Naime, Ustavni sud ukazuje da je promjena predmeta i sredstva izvršenja procesno ovlašćenje koje apelantima, kao tražiocima izvršenja, nesporno pripada i predstavlja korišćenje svih raspoloživih procesnih sredstava koja u domaćem pravu ima na raspolaganju u odbrani svojih interesa (vidi, Evropski sud, Sokolov protiv Rusije, aplikacija broj 3734/02 od 22. septembra 2005. godine, stav 38), te im se kao takvo ne može staviti na teret (vidi, Evropski sud, Preto i dr. protiv Italije, aplikacija broj 7984/77 od 8. decembra 1983. godine, stav 34). Dakle, promjena predmeta i sredstva izvršenja predstavlja objektivnu okolnost, koja se ne može staviti na teret niti sudu, niti apelantima (vidi, Evropski sud, Surmeli protiv Njemačke, aplikacija broj 75529/01 od 8. juna 2006. godine). Stoga, iako je promjena predmeta i sredstva izvršenja objektivno utjecala na dužinu trajanja postupka, Ustavni sud, uzimajući u obzir ukupnu dužinu trajanja postupaka, ne nalazi da je to u značajnom mjeri doprinijelo trajanju predmetnog postupka (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4530/17 od 15. oktobra 2019. godine).

33. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete

34. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

35. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi, Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine, i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uslove u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete, zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka, apelantu treba isplatiti iznos od 1.500,00 KM.

36. Ovu naknadu je dužna da plati Vlada Tuzlanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

37. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

38. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer predmetni izvršni postupak, koji je hitne prirode, traje 14 godina i nešto više od šest mjeseci, pri čemu Općinski sud nije ponudio razloge kojima bi opravdao ovako dugo trajanje predmetnog postupka, te je pri tome neizvjesno kada će predmetni postupak uopće biti okončan.

39. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

40. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-4390/20 (Ć. B.) | Sudska praksa | Aktio