Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-597/20 (A. M.)

Odluka donesena 23. 06. 2021.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-597/20

Apelacija

Odluka o meritumu

23. 06. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 597/20, rješavajući apelaciju Andrije Markelića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 23. juna 2021. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Andrije Markelića podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na suđenje u razumnom roku u parničnom postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 33 0 P 063418 16 Gž od 27. decembra 2019. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Andrija Markelić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa Husein Salkanović, advokat iz Živinica, podnio je 14. februara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 33 0 P 063418 16 Gž od 27. decembra 2019. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Općinskog suda u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud) zatraženo je 27. aprila 2021. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Kantonalni sud i Općinski sud su dostavili odgovore na apelaciju u periodu od 10. do 21. maja 2021. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelant i A. M. (u daljnjem tekstu: drugotužitelj) podnijeli su Općinskom sudu 23. februara 2015. godine tužbu protiv B. M. i Š. M. (u daljnjem tekstu: prvotuženi i drugotuženi, odnosno tuženi) radi naknade štete.

6. Općinski sud je rješenjem od 7. aprila 2015. godine zakazao pripremno ročište za 8. maj 2015. godine, koje je i održano. Na pripremnom ročištu određeno je vještačenje po vještaku geometru i vještaku šumarske struke, te je za 11. juni 2015. godine zakazan uviđaj na licu mjesta, koji je odgođen (Ustavni sud nema podataka o tome zbog čega je predmetni uviđaj odgođen).

7. U periodu od 2. septembra do 3. novembra 2015. godine Općinski sud je dva puta odgodio glavnu raspravu (zbog toga što nisu pristupile uredno obaviještene stranke, vještaci i svjedoci, kao i zbog toga što je punomoćnik tuženih zatražio odgodu glavne rasprave zbog ranije preuzetih obaveza), a održao ukupno dva ročišta za glavnu raspravu.

8. Presudom Općinskog suda broj 33 0 P 063418 15 P od 4. novembra 2015. godine djelimično je usvojen tužbeni zahtjev, te je prvotuženi obavezan da apelantu i drugotužitelju na ime naknade štete nastale krajem 2013. godine na ime drvne mase i izgubljenog prirasta zbog bespravne sječe 35 stabala na parceli, pobliže označenoj u izreci presude, a sve u skladu sa skicom lica mjesta i nalazom vještaka geometra, koji čine sastavni dio predmetne presude, isplati određeni novčani iznos zajedno sa zakonskom zateznom kamatom (sve detaljno navedeno u izreci presude). Istom presudom tužbeni zahtjev je u cijelosti odbijen kao neosnovan prema drugotuženom. Osim toga, prvotuženi je obavezan da apelantu i drugotužitelju na ime troškova postupka isplati određeni novčani iznos, dok su apelant i drugotužitelj obavezani da drugotuženom na ima troškova postupka isplate određeni novčani iznos.

9. Prvotuženi je protiv prvostepene presude izjavio žalbu 4. aprila 2016. godine, a punomoćnik apelanta i drugotužitelja je 22. aprila 2016. godine dostavio odgovor na žalbu.

10. Spis predmeta je 13. juna 2016. godine dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje po žalbi.

11. Presudom Kantonalnog suda broj 33 0 P 063418 16 Gž od 27. decembra 2019. godine uvažena je žalba prvotuženog, te je prvostepena presuda, u dijelu odluke sadržane u prvom stavu izreke, preinačena tako što je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev kojim je traženo da se prvotuženi obaveže da apelantu i drugotužitelju na ime naknade štete isplati određeni novčani iznos sa zakonskom zateznom kamatom. Osim toga, preinačena je i odluka o troškovima postupka, sadržana u trećem stavu izreke prvostepene presude, tako što su apelant i drugotužitelj obavezani da prvotuženom na ime naknade troškova postupka isplate određeni novčani iznos, dok je zahtjev apelanta i drugotužitelja za naknadu njihovih troškova postupka odbijen u cijelosti. Istom presudom apelant i drugotužitelj su obavezani da na ime naknade troškova žalbenog postupka prvotuženom isplate određeni novčani iznos, dok je preostali dio zahtjeva, preko dosuđenog iznosa, odbijen.

IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije

12. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant ukratko navodi hronologiju predmetnog postupka, te ističe da je predmetni postupak trajao ukupno četiri godine i 10 mjeseci, od čega se tri godine i tri mjeseca pripisuju neažurnosti Kantonalnog suda, dok je prvostepenom sudu trebalo nepunih devet mjeseci da provede sve parnične radnje i donese prvostepenu presudu. Nadalje, apelant tvrdi da nema njegovog doprinosa u dužini trajanja predmetnog postupka, kao i da je konkretni predmet bio od velikog značaja za njega jer mu je bespravno posječena šuma. U konačnici, apelant potražuje nematerijalnu štetu u iznosu od 2.000,00 KM.

b)Odgovor na apelaciju

13. Kantonalni sud je ukratko naveo hronologiju predmetnog postupka, te naglasio da na građanskom referatu ima veliki broj neriješenih starih predmeta zbog čega je raj referat obuhvaćen planom rješavanja. Nadalje, istaknuto je da s obzirom na navedeno i na sadržaj navoda apelacije proizlazi da pred Kantonalnim sudom nisu povrijeđena prava zbog kojih je apelacija izjavljena. U konačnici, Kantonalni sud je istakao da je apelacija neosnovana i da je treba odbiti.

14. Općinski sud je ukratko naveo hronologiju predmetnog postupka. Nadalje, istakao je da apelacija nije osnovana i da je kao takvu treba odbiti.

V.Relevantni propisi

15. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15).

16. U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

18. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

19. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je dužina parničnog postupka okončanog Presudom Kantonalnog suda broj 33 0 P 063418 16 Gž od 27. decembra 2019. godine, koja je dostavljena apelantovom zastupniku 30. januara 2020. godine, a apelacija je podnesena 14. februara 2020. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

21. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

22. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

23. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] aRelevantni principi

24. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

25. Osim toga, Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme tako da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).

c)Period koji se uzima u obzir

26. Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak pokrenut tužbom apelanta i drugotužitelja 23. februara 2015. godine, a da je Kantonalni sud odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku donio 27. decembra 2019. godine. Dakle, predmetni postupak pred redovnim sudovima (dvije instance) trajao je četiri godine i oko 10 mjeseci.

d)Analiza dužine trajanja postupka

27. Ustavni sud primjećuje da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji je pokrenut radi naknade štete. U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o složenijem postupku. Nadalje, ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud ne nalazi elemente koji bi ukazivali na to da je apelant svojim ponašanjem doprinio dužini trajanja predmetnog postupka.

28. Analizirajući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud primjećuje da je postupak pred prvostepenim sudom trajao nešto više od osam mjeseci, u kojem periodu su odgođena ukupno dva ročišta (zbog toga što nisu pristupile uredno obaviještene stranke, vještaci i svjedoci, kao i zbog toga što je punomoćnik tuženih zatražio odgodu glavne rasprave zbog ranije preuzetih obaveza), kao i uviđaj (Ustavni sud nema podataka o tome zbog čega je predmetni uviđaj odgođen), a održana ukupno tri ročišta (pripremno ročište, ročište za glavnu raspravu i nastavak glavne rasprave). Dakle, Ustavni sud nalazi da je Općinski sud, imajući u vidu okolnosti konkretnog predmeta, aktivno poduzimao radnje s ciljem efikasnog vođenja i okončanja predmetnog postupka, te se navedeni period može smatrati razumnim rokom za provođenje prvostepenog postupka. Nadalje, u odnosu na postupanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud odluku o žalbi prvotuženog donio nakon tri godine i nešto više od šest mjeseci od zaprimanja predmeta na postupanje po žalbi, što samo po sebi jeste dugačak period. Međutim, Ustavni sud ukazuje da se razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u odnosu na postupak kao cjelinu, te da eventualni periodi pasivnosti u radu suda u jednoj fazi postupka ne predstavljaju, per se, povredu prava na pravično suđenje u segmentu donošenja odluke u razumnom roku (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1893/20 od 12. januara 2021. godine, tačka 27, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, iako je primjetno da je postupak pred drugostepenim sudom trajao nešto duže, sagledavajući postupak u cjelini, posebno imajući u vidu da se ne radi o predmetu koji je po izričitoj zakonskoj normi hitne prirode, zatim okolnost da je konačna odluka u konkretnom predmetu donesena prije podnošenja apelacije, odnosno da su redovni sudovi u roku od četiri godine i oko 10 mjeseci okončali predmetni postupak, Ustavni sud zaključuje da u okolnostima konkretnog slučaja ukupna dužina predmetnog postupka zadovoljava standarde suđenja u razumnom roku.

29. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nije povrijeđeno apelantovo pravo na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIII.Zaključak

30. Ustavni sud zaključuje da ne postoji kršenje apelantovog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada su redovni sudovi u roku od četiri godine i oko 10 mjeseci okončali predmetni postupak, a pri tome se ne radi o predmetu koji je hitne prirode.

31. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

32. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-597/20 (A. M.) | Sudska praksa | Aktio