Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1666/21 (J. P.)
Odluka donesena 23. 06. 2021.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Vanparnični postupak
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Uređenje međa
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1666/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
23. 06. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 23. juni 2021. godine, u predmetu broj AP-1666/21, rješavajući apelaciju koju je podnijela Joka Prorok, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Joka Prorok protiv Rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 89 I V 033761 20 Gž 2 od 29. marta 2021. godine i Rješenja Osnovnog suda u Sokocu, Odjeljenje u Istočnom Sarajevu broj 89 1 V 033761 15 V od 16. februara 2018. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Joka Prorok (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Trnova, podnijela je 17. maja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 89 I V 033761 20 Gž 2 od 29. marta 2021. godine i Rješenja Osnovnog suda u Sokocu, Odjeljenje u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 89 1 V 033761 15 V od 16. februara 2018. godine.
2. Rješenjem Osnovnog suda broj 89 1 V 033761 15 V od 16. februara 2018. godine uređena je međa između parcela predlagača (D.T.) i parcele apelantkinje (kao protivnika predlagača) pobliže označenih izrekom predmetnog rješenja na način preciziran izrekom predmetnog rješenja, te je određeno da nalaz i mišljenje vještaka geodetske struke (D.O.) čini sastavni dio tog rješenja. Dalje je određeno da troškove predmetnog postupka snose predlagač i apelantkinja na jednake dijelove.
3. U obrazloženju osporenog rješenja Osnovni sud je naveo da je u konkretnom slučaju predlagač u svom prijedlogu za uređenje međa zahtijevao uređenje međe u skladu sa važećim katastarskim planovima, budući da međašni znaci na terenu ne postoje u jasnom obliku i da se mirnim putem ne može ustanoviti međašna linija parcela predlagača i apelantkinje. Osnovni sud je dalje naveo da je, nakon primjedbe apelantkinje što je nalaz i mišljenje vještaka geodetske struke sačinjen uz korišćenje važećih katastarskih planova i skica, a ne po starom premjeru iz 1979. godine, taj sud iz izjave vještaka geodetske struke D.O. utvrdio da se nalaz morao raditi po važećim planovima jer je stari premjer, na koji se apelantkinja poziva, neprecizan, odnosno stari premjer za to područje je bio u razmjeri 1:6250, „pa je praktično po tom premjeru nemoguće dati precizan odgovor za sporne međe“. Osnovni sud je naveo da je, stoga, u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje navedenog vještaka dato u skladu sa upisanim stanjem u katastru i skicama, te da nije imao osnova da među uredi na drugi način osim u skladu sa sačinjenim nalazom i mišljenjem tog vještaka, kao i da je predmetni nalaz i mišljenje dat po pravilima struke i to nakon prisustva vještaka ročištu na licu mjesta. Osnovni sud je naveo da je, imajući u vidu naprijed navedeno, a shodno odredbama člana 184. Zakona o vanparničnom postupku i odredbama člana 69. Zakona o stvarnim pravima, donio predmetnu odluku.
4. Odlučujući o žalbi apelantkinje izjavljenoj protiv rješenja Osnovnog suda od 16. februara 2018. godine, Okružni sud je Rješenjem broj 89 I V 033761 20 Gž 2 od 29. marta 2021. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje.
5. U obrazloženju osporenog rješenja Okružni sud je naveo da je odredbama člana 179. Zakona o vanparničnom postupku propisano da u postupku uređenja međa sud uređuje među između susjednih nepokretnosti kada su međašni znaci uništeni, oštećeni ili pomjereni, dok je članom 183. navedenog zakona propisano da će sud, na ročištu za uređenje međa na licu mjesta, utvrditi među između zemljišnih parcela učesnika i obilježiti je trajnim i vidnim međašnim znacima. Okružni sud je dalje naveo da je odredbama člana 69. Zakona o stvarnim pravima propisano da, ako su međašni znaci između dvije nepokretnosti zbog bilo kakvih okolnosti toliko oštećeni da bi se moglo dogoditi da se međe ne mogu raspoznati, ili ako se međe ne raspoznaju ili su sporne, onda svaki od susjeda ima pravo da zahtjeva da sud u vanparničnom postupku (uređenja međa) obnovi ili ispravi među, te da će sud na licu mjesta označiti među međašnim znacima i obnoviti ili ispraviti među prema sporazumu susjeda, prema posljednjoj mirnoj državini, u slučaju da to ne uspije utvrditi, po pravičnosti. Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud, odlučujući o prijedlogu za obnovu međa, cijeneći nalaz i mišljenje vještaka geodetske struke (koji je prihvatio kao objektivan i stručan), imajući u vidu da se prijedlogom tražila obnova međa i da su međašni znaci uništeni, pravilno obnovio međe između parcela predlagača i apelantkinje na način pobliže opisan prvostepenim rješenjem, prema posljednjoj mirnoj državini, pa da se stoga ne mogu prihvatiti žalbeni navodi apelantkinje da vještak nije mogao utvrditi među prema važećim katastarskim planovima.
Apelacioni navodi
6. U predmetnoj apelaciji apelantkinja se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantkinja osporava nalaz i mišljenje vještaka geodetske struke, te ističe da su sudovi u predmetnom postupku pogrešno primijenili Zakon o stvarnim pravima i Zakon o vanparničnom postupku.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelantkinja pozvala u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno i procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
10. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženju odluka osporenih predmetnom apelacijom dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Stoga, Ustavni sud ukazuje da apelantkinja nije ponudila relevantne argumente koji bi opravdali njene tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvala. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantkinje u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantkinja ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić