Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1430/21 (A. K.)
Odluka donesena 23. 06. 2021.
- Građanska prava i obaveze - utvrđivanje i spor
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1430/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
23. 06. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 23. lipnja 2021.. godine, u predmetu broj AP-1430/21, rješavajući apelaciju Azre Kumalić, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Azre Kumalić podnesena protiv Rješenja Vrhovnoga suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 22 0 Rs 048586 20 R od 16. studenog 2020. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Azra Kumalić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sanskog Mosta, podnijela je 23. travnja 2021. apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnoga suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 22 0 Rs 048586 20 R od 16. studenog 2020. godine.
2. Osporenim rješenjem Vrhovnoga suda od 16. studenog 2020. godine odbijen je prijedlog apelantice (da u predmetu Kantonalnoga suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 22 0 Rs 048586 20 Rsž postupa stvarno nadležan sud u drugome kantonu). U obrazloženju osporene odluke Vrhovni je sud naveo da sukladno odredbama članka 50. stavak (2) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), prema kojima se, suglasno odredbi članka 106. stavak (1) Zakona o izmjenama i dopunama ZPP, ima provesti postupak u ovoj pravnoj stvari, Vrhovni sud može, na prijedlog stranke ili nadležnog suda, odrediti da u pojedinom predmetu postupa stvarno nadležni sud u drugom kantonu ako je očito da će se tako lakše provesti postupak ili ako za to postoje drugi opravdani razlozi. Dakle, naveo je da se radi o takvim razlozima koji bi izuzetno opravdavali delegiranje drugog stvarno i mjesno nadležnog suda. Nadalje, ukazao je da je u konkretnoj pravnoj stvari postupak pravomoćno okončan budući da je rješenje prvostupanjskog suda o povlačenju tužbe potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda 22 0 Rs 048586 20 Rsž od 18. svibnja 2020. godine. Vrhovni sud je naveo da je apelantica u ovoj pravnoj stvari podnijela prijedlog za donošenje dopunske odluke na rješenje Kantonalnog suda od 18. svibnja 2020. godine i prijedlog za delegaciju. Naime, naveo je da je apelantica nezadovoljna rješenjem predmeta Kantonalnoga suda broj 22 0 I 020150 12 Gž 2. U pogledu toga Vrhovni sud je naveo da je u više odluka naglašavao da se svako nepravilno postupanje sudaca nadležnog suda, može sanirati izjavljivanjem pravnih lijekova, zbog čega ni eventualno nepravilna odluka nekog suda, ne može biti opravdan razlog za delegaciju stvarno nadležnog suda u drugom kantonu. Također, Vrhovni sud je naveo da nisu ničim potkrijepljeni prigovori apelantice o pristranosti predsjednice Kantonalnog suda. Kako Kantonalni sud ima veći broj sudaca, Vrhovni sud je naveo da se predmet na odlučivanje po njenom prijedlogu za donošenje dopunskog rješenja, može dati u rad vijeću u kome nije predsjednica tog suda. Stoga, naveo je da okolnosti na koje se poziva apelantica u svrhu opravdanja svoga prijedloga ne predstavljaju opravdane razloge koji bi izuzetno opravdali da se za postupanje u ovome predmetu odredi stvarno nadležan sud u drugom kantonu, kako bi se na taj način otklonila svaka sumnja u pogledu utjecaja navedenih okolnosti na suđenje u predmetnoj parnici.
Apelacioni navodi
3. Apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stava (3) točka h) Pravila Ustavnog suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
5. U konkretnomu slučaju, Ustavni sud smatra da je potrebno, prije svega, odgovoriti na pitanje da li je članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv na konkretan slučaj. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Europskoga suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. rujna 2009. godine, AP-766/12 od 22. listopada 2013. godine i AP-1466/16 od 22. ožujka 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba).
6. Ustavni sud zapaža da se osporenim rješenjem Vrhovnoga suda odlučivalo samo o procesnim pitanjima tj. samo o tome jesu li ispunjeni zakonski uvjeti za određivanje drugoga stvarno nadležnoga suda za postupanje u predmetnoj pravnoj stvari. Dakle, iz navedenoga proistječe da se pobijanom odlukom nije odlučivalo o «građanskim pravima i obvezama» apelantice u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-3560/20 od 10. prosinca 2020. godine, dostupna na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba).
7. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se osporenom odlukom (kojom se, dakle, odlučivalo samo o procesnim pitanjima) nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelantice iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, slijedom čega su i apelantičini navodi o kršenju tog prava ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić