Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3554/20 (T.K.)

Odluka donesena 23. 06. 2021.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3554/20

Apelacija

Odluka o meritumu

23. 06. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 23. juna 2021. godine, u predmetu broj AP 3554/20, rješavajući apelaciju T. K., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnio T. K.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u parničnom postupku koji je okončan Rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 488731 16 Gž od 12. januara 2021. godine.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da apelantu T. K.

isplati iznos od 250,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da u prethodno navedenom roku od najkasnije tri mjeseca obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Apelant T. K. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Dženana Smailbašić, advokat iz Sarajeva, podnio je 5. oktobra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji je nakon podnošenja apelacije okončan Rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 488731 16 Gž od 12. januara 2021. godine.

2. Apelant je predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru, ne precizirajući njen sadržaj i ne obrazlažući posebno taj prijedlog.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

3. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i Kantonalnog suda zatraženo je 13. oktobra 2020. godine da dostave odgovor na apelaciju.

4. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 15. oktobra 2020. godine, a Općinski sud 10. novembra 2020. godine.

5. Ustavni sud je Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP 3554/20 od 10. novembra 2020. godine usvojio predmetnu apelaciju, utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodio pred Kantonalnim sudom u Sarajevu pod brojem 65 0 P 488731 16 Gž.

6. Apelant je 22. decembra 2020. godine podnio zahtjev za preispitivanje Odluke Ustavnog suda broj AP 3554/20 od 10. novembra 2020. godine koji je Ustavni sud usvojio Rješenjem broj AP 3554/20 od 7. aprila 2021. godine jer pri odlučivanju o apelaciji nije odlučeno o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete.

7. U međuvremenu, Kantonalni sud je 29. januara 2021. godine obavijestio Ustavni sud da je u postupku donio Rješenje broj 65 0 P 488731 16 Gž od 12. januara 2021. godine. III.Činjenično stanje

8. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

9. Apelant i S. K. kao tužioci podnijeli su 23. februara 2015. godine Općinskom sudu tužbu protiv tuženih (M. T. i V. T.) radi smetanja posjeda, v. s. 500,00 KM.

10. Općinski sud je Rješenjem broj 65 0 P 488731 15 P od 23. maja 2016. godine utvrdio da su tuženi ometali apelanta i S. K. u zadnjem i mirnom posjedu nekretnina na način detaljno naveden u izreci. Općinski sud je naložio tuženim da o svom trošku vrate apelantov i S. K. posjed u prvobitno stanje, na način detaljno naveden u izreci. Protiv navedenog rješenja tuženi su podnijeli žalbu.

11. Kantonalni sud je Rješenjem broj 65 0 P 488731 16 Gž od 12. januara 2021. godine žalbu tuženih odbio i prvostepeno rješenje potvrdio.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

12. Apelant smatra da mu je u predmetnom parničnom postupku za zaštitu posjeda, koji je po zakonu hitan, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku, te pravo na imovinu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je ukratko naveo tok predmetnog postupka, te je zatražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru. Apelant je zbog povrede navedenih prava zatražio naknadu nematerijalne štete.

13. Apelant je zatražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru ne precizirajući njen sadržaj. Međutim, iz apelacionih navoda proizlazi da je apelant zatražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kako bi se predmetni postupak okončao i Kantonalni sud donio odluku po žalbi.

b) Odgovori na apelaciju

14. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju istakao da nisu povrijeđena apelantova prava na koja se poziva u apelaciji, te da je u obrazloženju prvostepenog rješenja detaljno naveo razloge zbog kojih je donio takvu odluku.

15. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da tokom postupka nisu povrijeđena apelantova prava na koja se u apelaciji poziva. Kantonalni sud je ukazao da su sudije na građanskom referatu zadužene sa oko 900 spisa, među kojima su većina hitni po zakonu, te da prioritet u radu imaju predmeti koji su obuhvaćeni Planom rješavanja predmeta, a apelantov predmet nije obuhvaćen sadašnjim planom, iako je hitan po zakonu. Ukazao je da je tužba podnesena 23. februara 2015. godine, te s obzirom na to može se osnovano očekivati da će se predmet naći u Planu rješavanja u prvom kvartalu 2021. godine.

16. Kantonalni sud je 29. januara 2021. godine obavijestio Ustavni sud da je u postupku donio Rješenje broj 65 0 P 488731 16 Gž od 12. januara 2021. godine.

V.Relevantni propisi

17. U Zakonu o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Član 217. st. (1), (4) i (5) Drugostepeni sud odlučuje o žalbi na sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave.

(4) Drugostepeni sud će održati sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.

(5) Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.

Član 424.

Pri određivanju rokova i ročišta po tužbama zbog smetanja posjeda sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja prema prirodi svakog pojedinog slučaja. Pri tome, sud može odrediti i rokove kraće od onih predviđenih odredbama ovog zakona o redovnom postupku.

18. U Zakonu o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 72/10 – ispravka, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase: Član 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost

19. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

20. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

21. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, apelant predmetnom apelacijom ukazuju na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u parničnom postupku koji je nakon podnošenja apelacije okončan. U skladu s navedenim, predmetna apelacija je u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda u vrijeme podnošenja bila dopustiva.

22. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

23. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

24. Apelant smatra da mu je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

a)Pravo na suđenje u razumnom roku

25. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

26. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. [...] Period koji se uzima u obzir

27. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 23. februara 2015. godine kao dana podnošenja tužbe, pa do donošenja rješenja Kantonalnog suda od 12. januara 2021. godine kojim je predmetni postupak okončan, dakle period koji je trajao približno šest godina.

Relevantni principi

28. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

29. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme tako da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).

30. Također, i Evropski i Ustavni sud kontinuirano ističu da je u određenim postupcima, u kojima je po domaćem zakonu propisano da su hitne prirode, potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti. Takav je slučaj npr. s predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva ili npr. u radnim sporovima (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18. i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51. i Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 2310/06 od 27. februara 2008. godine i AP 1233/06 od 15. januara 2009. godine i dr.). Analiza razumnosti trajanja postupka

31. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radilo o parničnom postupku koji je apelant pokrenuo radi zaštite prava zadnjeg i mirnog uživanja posjeda. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak po zakonu hitne prirode. S obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o naročito složenom postupku.

32. Analizirajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije utjecao na dužinu trajanja predmetnog postupaka, koji je za njega od većeg značaja jer pokušava da zaštiti prava zadnjeg i mirnog uživanja posjeda.

33. Analizirajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da Općinski sud u predmetnom postupku nije imao dužih perioda neopravdane pasivnosti, te da je prvostepenu odluku donio jednu godinu i tri mjeseca nakon što su apelant i S. K podnijeli tužbu. Takvo postupanje Općinskog suda, u okolnostima konkretnog slučaja, predstavlja postupanje koje je u skladu sa standardima prava na pravično suđenje s obzirom na to da se pred prvostepenim sudom provodi dokazni postupak, na osnovu kojeg se utvrđuje činjenično stanje koje služi kao osnov za donošenje sudske odluke.

34. Nadalje, ocjenjujući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud prvostepeno rješenje donio 23. maja 2016. godine protiv kojeg su tuženi podnijeli žalbu o kojoj je Kantonalni sud odlučio rješenjem od 12. januara 2021. godine. Dakle, u konkretnom slučaju, u predmetu koji je po zakonu hitne prirode drugostepena odluka je donesena četiri godine i sedam mjeseci nakon donošenja prvostepene odluke, što u konkretnom slučaju predstavlja nerazumno dug period koji je u značajnoj mjeri doprinio dužini trajanja postupka. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud kao opravdanje za dužinu žalbenog postupka ukazao da je sud preopterećen velikim brojem predmeta, da prednost u rješavanju imaju predmeti koji se nalaze u Planu rješavanja starih predmeta, te da bi apelantov predmet trebao biti obuhvaćen Planom u prvom kvartalu 2021. godine.

35. Ustavni sud podsjeća da su redovni sudovi u obavezi postupati u predmetima u razumnom roku, bez nepotrebnog odugovlačenja. Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna s ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenjiva u konkretnom slučaju jer se takva pasivnost u žalbenom postupku mora pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu i ne može se definirati kao posljedica uopćenih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Dužina trajanja predmetnog postupka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od Kantonalnog suda. Naime, Ustavni sud smatra da se naprijed navedeni period pasivnosti Kantonalnog suda u tako dugom periodu mora okarakterizirati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje, te da je na ukupnu dužinu trajanja predmetnog postupka u odlučujućoj mjeri doprinijelo upravo neažurno postupanje drugostepenog suda koji je odluku o žalbi donio tek nakon četiri godine i sedam mjeseci od donošenja prvostepenog rješenja. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da dužina postupka pred sudovima više instance, shodno praksi Evropskog i Ustavnog suda, treba trajati kraće u odnosu na prvostepeni postupak s obzirom na samu prirodu postupka odlučivanja po pravnim lijekovima (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5443/18 od 4. juna 2020. godine, tačka 34, dostupna na internetskoj stranici www.ustavnisud.ba). U tom kontekstu, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka koji je ukupno trajao približno šest godina, od čega četiri godine i sedam mjeseci pred drugostepenim sudom, predstavlja neadekvatno administriranje pravde zbog čega je u konkretnom slučaju došlo do povrede apelantovog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

b)Pitanje naknade nematerijalne štete

36. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

37. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Dorić protiv BiH, aplikacija broj 68811/13 od 7. novembra 2017. godine, Škrbić i Vujičić protiv BiH, aplikacije br. 37444/17 i 75271/17 od 6. juna 2019. godine i Hadžajlić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 10770/18 od 16. januara 2020. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku apelantu T. K. treba isplatiti iznos od 250,00 KM.

38. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka apelantu plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

39. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Ostali navodi

40. Također, apelant navodi da mu je zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno i pravo na imovinu. S obzirom na to da povredu ovog prava zasniva na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe iste navode posebno ispitivati u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII.Zaključak

41. Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom parničnom postupku došlo do kršenja apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku jer je predmetni parnični postupak koji je po zakonu hitne prirode trajao približno šest godina, od čega četiri godine i sedam mjeseci pred drugostepenim sudom, što u konkretnom slučaju predstavlja nerazumno dug period i loše administriranje pravde, te postupanje koje je suprotno standardima prava na pravično suđenje i ne zadovoljava zahtjeve prava na suđenje u razumnom roku.

42. S obzirom na odluku u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

43. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

44. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-3554/20 (T.K.) | Sudska praksa | Aktio