Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1933/21 (S. K.)
Odluka donesena 08. 09. 2021.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Prava iz radnog odnosa
- Prekid postupka
- Stečaj
- Radni spor
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1933/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 09. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. septembra 2021. godine, u predmetu broj AP-1933/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Safet Kasumović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Safet Kasumović protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 23 0 Rs 014898 21 Rsži 4 od 12. aprila 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Safet Kasumović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike Kladuše, kojeg zastupa Hamdija Veladžić advokat iz Bihaća, podnio je 1. juna 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 23 0 Rs 014898 21 Rsži 4 od 12. aprila 2021. godine.
2. Rješenjem o izvršenju Općinskog suda u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 23 0 Rs 014898 15 I od 3. decembra 2015. godine, odlučujući o prijedlogu za izvršenje apelanta protiv izvršenika („Euro-Benz“ d.o.o. Velika Kladuša), dozvoljeno je izvršenje na osnovu pravosnažne presude Općinskog suda od 14. novembra 2014. godine, te je naloženo izvršeniku da u roku od osam dana apelanta vrati na rad i sa istim zaključi ugovor o radu na neodređeno vrijeme pod prijetnjom izricanja novčane kazne, dok je u dijelu izvršenja radi naplate iznosa dozvoljeno izvršenje pljenidbom novčanih sredstava izvršenika.
3. Rješenjem Općinskog suda broj 23 0 Rs 014898 18 I 2 od 16. januara 2019. godine prekinut je predmetni postupak izvršenja zbog otvaranja stečajnog postupka nad izvršenikom.
4. Odlučujući o prijedlogu apelanta za nastavak izvršnog postupka Općinski sud je Rješenjem broj 23 0 Rs 014898 20 I 3 od 5. februara 2021. godine odbio predmetni prijedlog apelanta.
5. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda od 5. februara 2021. godine, Kantonalni sud je Rješenjem broj 23 0 Rs 014898 21 Rsži 4 od 12. aprila 2021. godine predmetnu žalbu apelanta odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje.
6. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud, odlučujući o prijedlogu apelanta za nastavak predmetnog izvršnog postupka, utvrdio da je apelant svoja potraživanja ustupio Š.I. na osnovu ugovora ovjerenog kod notara, te da je Š.I. predmetna potraživanja prema stečajnom dužniku-izvršeniku prijavila u stečajnu masu, da stečajni postupak nad imovinom izvršenika nije okončan i da nisu prestale pravne posljedice otvaranja stečaja. Kantonalni sud je naveo da je pravilno prvostepeni sud, polazeći od navedenog, zaključio da nisu ispunjene procesne pretpostavke za nastavak izvršnog postupka, pa je primjenom odredbi člana 381. stav (1) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) (kojim su propisani uslovi za nastavak postupka koji je prekinut zbog nastupanja pravnih posljedica otvaranja stečaja) i odredbi čl. 55. i 74. Zakona o stečajnom postupku odlučio kao u izreci prvostepenog rješenja. Kantonalni sud je dalje naveo da je u konkretnom izvršnom predmetu postupak prekinut ne samo u pogledu novčanih potraživanja apelanta prema izvršeniku (koja je apelant ustupio Š.I., a ona ih prijavila u stečajnu masu), već i u dijelu izvršenja radi vraćanja apelanta na rad, te da, po ocjeni tog suda, ni u tom dijelu nisu ispunjene zakonske pretpostavke za nastavak izvršnog postupka. Kantonalni sud je naveo da, naime, kada se ima u vidu da stečajni upravnik nakon otvaranja stečajnog postupka (shodno odredbama člana 74. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o stečajnom postupku) mora raskinuti radni odnos sa zaposlenikom na osnovu prethodne procjene potrebe za radom u toku odvijanja stečajnog postupka, da zaposlenici u tom slučaju svoja potraživanja ostvaruju u skladu sa opštim isplatnim redom, te da stečajni postupak nad izvršenikom nije okončan i pravne posljedice otvaranja stečaja nisu prestale, pravilno je prvostepeni sud postupio kada je odbio prijedlog za nastavak prekinutog izvršnog postupka i u dijelu izvršenja koji se odnosi na vraćanje na rad. Apelacioni navodi
7. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant smatra da je Kantonalni sud u konkretnom slučaju proizvoljno primijenio odredbe člana 381. st. (1) i (3) ZPP, u vezi sa čl. 55. i
74. Zakona o stečajnom postupku, ističući pri tome da je taj sud, u činjenično istom predmetu, uvažio žalbu tražioca izvršenja i dozvolio nastavak izvršnog postupka na prijedlog tražioca izvršenja, na koji način je povrijedio princip jednakosti strana u postupku.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
9. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
11. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Naime, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud, pozivajući se na relevantne odredbe ZPP i Zakona o stečajnom postupku, dao jasne razloge zbog kojih u konkretnom slučaju nisu ispunjene procesne pretpostavke za nastavak izvršnog postupka, a Ustavni sud u takvom obrazloženju Kantonalnog suda ne nalazi proizvoljnost. U pogledu navoda apelanta da je Kantonalni sud povodom identičnog pitanja donio drugačiju odluku tj. da je u drugom predmetu uvažio žalbu tražioca izvršenja i dozvolio nastavak izvršnog postupka na prijedlog tražioca izvršenja, Ustavni sud podsjeća da nije u njegovoj nadležnosti utvrđivanje koje tumačenje redovnih sudova je pravilno, budući da je to u isključivoj nadležnosti tih sudova. Dakle, nadležnost Ustavnog suda je da u svakom konkretnom slučaju ispita da li su odlukama redovnih sudova povrijeđena ustavna prava apelanta. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić