Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1660/21 (D.R.)

Odluka donesena 23. 06. 2021.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Povjeravanje djeteta
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1660/21

Apelacija

Odluka o meritumu

23. 06. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 23. lipnja 2021. godine, u predmetu broj AP 1660/21, rješavajući apelaciju D. R., na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7), članka 72. st. (4) i (5) i članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnijela D. R.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.

(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u parničnom postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Čapljini pod brojem 53 0 P 073201 19 P.

Na temelju članka 74. stavak (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da apelantici D. R. isplati iznos od 200,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke, uz obvezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na temelju članka 62. stavak (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Čapljini da, u skladu s ovom odlukom, odmah poduzme odgovarajuće mjere za okončanje parničnog postupka u predmetu broj 53 0 P 073201 19 P, u skladu sa člankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. stavak 1.

Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Na temelju članka 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Čapljini i Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da u prethodno navedenim rokovima od najkasnije tri mjeseca obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Apelantica D. R. (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Zajednički odvjetnički ured „Nada Dalipagić i Jelena Dalipagić-Crnjac“, podnijela je 14. svibnja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom u Čapljini (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem 53 0 P 073201 19 P.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 20. svibnja 2021. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 7. lipnja 2021. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacijskih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelantica je 16. rujna 2019. godine Općinskom sudu podnijela tužbu protiv tuženih (D. R. i A. R., apelantičinih punoljetnih sinova) radi povjeravanja malodobnog djeteta (M. R., apelantičine kćerke koja živi s tuženima). U tužbi je predložila određivanje privremene mjere kojom će „malodobna M. R. do okončanja postupka za povjeravanje malodobnog djeteta i donošenja pravomoćne odluke biti smještena kod majke – apelantice, pa se tom privremenom mjerom daje ovlast apelantici da preuzme malodobnu M. R. od tuženih D. R. i A. R. koji su joj dužni omogućiti navedeno, odnosno radi provođenja te privremene mjere odmah joj predati dijete. Žalba protiv rješenja ne odlaže rješenje i obvezuju se tuženi protivnici predlagateljke nadoknaditi troškove povodom donošenja privremene mjere“.

6. Općinski sud je 19. rujna 2019. godine dostavio tuženim tužbu na odgovor, te dopis Centru za socijalni rad Stolac radi izrade socijalne anamneze koja je bila potrebna za tu vrstu spora. Nadalje proizlazi da su tuženi u ostavljenom roku dostavili odgovor na tužbu, te nadležni Centar za socijalni rad socijalnu anamnezu.

7. Općinski sud je u postupku održao pripremno ročište 12. studenog 2019. godine, te je Rješenjem broj 53 0 P 073201 19 P od 13. studenog 2019. godine odbacio apelantičin prijedlog za određivanje privremene mjere, detaljno navedeno u izreci.

8. Apelantica je 26. studenog 2019. godine protiv navedenog rješenja podnijela žalbu, te je predmet 16. prosinca 2019. godine dostavljen Kantonalnom sudu u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) radi postupanja u drugom stupnju.

9. Kantonalni sud je Rješenjem broj 53 0 P 073201 20 Gž od 2. lipnja 2020. godine apelantičinu žalbu uvažio, prvostupanjsko rješenje ukinuo i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. U obrazloženju je, između ostalog, navedeno da je nejasno zbog čega je prvostupanjski sud održao ročište po privremenoj mjeri, izveo i pročitao materijalne dokaze, a onda ne dajući ocjenu dokaza i ne dovodeći ih u svezu s odlukom procesnim rješenjem odbacio prijedlog kao nedopušten jer nisu ispunjeni uvjeti za određivanje mjere, ne ulazeći u meritum odluke o prijedlogu.

10. Općinski sud je predmet na ponovni postupak zaprimio 26. lipnja 2020. godine. Nadalje proizlazi da je Općinski sud u postupku zakazao pripremno ročište za 29. listopada 2020. godine, koje je odgođeno na prijedlog apelantičinog punomoćnika zbog zaraze coronavirusom.

11. Dalje proizlazi da je Općinski sud, na apelantičin prijedlog, rješenjem od 1. prosinca 2020. godine naložio vještačenje stranaka po vještaku psihologu. Vještakinja je 19. siječnja 2021. godine dostavila nalaz i mišljenje Općinskom sudu, te je sud 20. siječnja 2021. godine taj nalaz i mišljenje dostavio stranama u postupku. Općinski sud je pripremno ročište zakazao za 11. ožujka 2021. godine. Zakazano pripremno ročište je odgođeno na prijedlog punomoćnika tuženih, te je sud pripremno ročište održao 16. ožujka 2021. godine. Glavnu raspravu sud je zakazao za 4. svibnja 2021. godine. Općinski sud je odgodio zakazano ročište za glavnu raspravu jer je postupajući sudac na bolovanju.

12. Nadalje proizlazi da je postupak u tijeku pred Općinskim sudom.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

13. Apelantica je u apelaciji navela tijek predmetnog postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, te smatra da joj zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Ističe da je u braku sa J. R. stekla četvoro djece, od kojih je jedno malodobno, da je J. R. umro 2008. godine, te da se njena punoljetna djeca protive njenoj odluci da stupi u novi brak, zbog čega su je istjerali iz kuće i uskratili kontakt s malodobnom kćerkom od travnja 2019. godine. Pokrenula je predmetni postupak kako bi putem suda stupila u kontakt s djetetom i nastavila s vršenjem roditeljskog prava, u čemu je zbog nerazumne dužine postupka onemogućena, a što štetno djeluje i na njenu malodobnu kćerku s kojom nema nikakav kontakt.

b) Odgovor na apelaciju

14. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo tok predmetnog postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, te je istaknuo da nije povrijedio apelantičina prava na koja se poziva u apelaciji. Općinski sud je ukazao da se postupak vodio i pred Kantonalnim sudom, te da je nakon donesene odluke Kantonalnog suda predmet uzeo u rad, proveo je sve potrebne radnje, te da se predmetni postupak ne može smatrati jednostavnim. Općinski sud je ukazao da se postupajuća sutkinja nije vratila s bolovanja, te iz toga razloga novi termin o održavanju glavne rasprave nije poznat.

V.Relevantni propisi

15. Obiteljski zakon Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 35/05, 41/05 – ispravak, 31/14, 32/19 – odluka USFBiH i 94/20 – rješenje USFBiH) u relevantnom dijelu glasi:

Članak 272. stavak (2) (2) Sporovi iz odnosa roditelja i djece su sporovi o utvrđivanju ili osporavanju materinstva ili očinstva, te sporovi o tome s kojim će roditeljem dijete živjeti, o načinu održavanja osobnih odnosa i neposrednih kontakata djeteta s drugim roditeljem i o roditeljskoj skrbi i sporovi o uzdržavanju djeteta, bez obzira na to da li se rješavaju samostalno ili zajedno s bračnim sporovima i sporovima o utvrđivanju materinstva i očinstva.

Članak 273.

(1) Radnje u postupcima iz članka 272. ovog zakona se poduzimaju žurno.

(2) U postupcima iz članka 272. ovog zakona ročište za glavnu raspravu se mora održati u roku od 15 dana od dana prijema tužbe ili zahtjeva u sudu.

(3) Prvostupanjski sud je dužan donijeti presudu i izraditi pisani otpravak presude najkasnije u roku od 15 dana od dana zaključenja glavne rasprave.

(4) O žalbi protiv odluke donesene u prvostupanjskom postupku u predmetima iz članka 272. ovog zakona, drugostupanjski sud je dužan odlučiti u roku od 15 dana od dana primitka žalbe.

Članak 274.

Na prijedlog stranke sud može odložiti započeto ročište ako na ročištu nije moguće izvesti neki od dokaza čije je izvođenje određeno, a koji je važan radi zaštite interesa djeteta.

16. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:

Članak 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.

17. U Zakonu o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 72/10 – ispravak, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase: Članak 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za upravljanje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost

18. U skladu sa člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

19. U skladu sa člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

20. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa člankom 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, apelant predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u parničnom postupku koji je u tijeku. U skladu s navedenim, predmetna apelacija je, u smislu članka 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva.

21. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očito (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

22. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

23. Apelantica smatra da joj je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

a)Pravo na suđenje u razumnom roku

24. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.

25. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1)Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Razdoblje koje se uzima u obzir

26. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati razdoblje od 16. rujna 2019. godine kao dana podnošenja tužbe, pa do donošenja odluke Ustavnog suda, dakle razdoblje koje traje jednu godinu i devet mjeseci.

Relevantna načela

27. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38.).

28. Ustavni sud, podržavajući praksu Europskog suda, podsjeća na to da članak 6. stavak 1. Europske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sustave tako da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog članka, uključujući i obvezu da postupaju u razumnom roku (vidi Europski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. listopada 2005. godine, stavak 23.).

29. Također, i Europski i Ustavni sud kontinuirano ističu da je u određenim postupcima, u kojima je po domaćem zakonu propisano da su hitne prirode, potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti. Takav je slučaj npr. s predmetima koji se tiču osobnog statusa i svojstva ili npr. u radnim sporovima (vidi Europski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. veljače 1992. godine, serija A, broj 228-B, stavak 18. i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. listopada 2012. godine, stavak 51. i Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 2310/06 od 27. veljače 2008. godine i AP 1233/06 od 15. siječnja 2009. godine i dr.). Analiza razumnosti trajanja postupka

30. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji je pokrenula apelantica (majka) radi povjeravanja malodobnog djeteta. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da se u predmetnom postupku odlučuje o pravima malodobnog djeteta, o njegovom povjeravanju majci na čuvanje, te je takav postupak po zakonu hitan, od velikog društvenopravnog značaja i u njemu se mora postupati naročito hitno i efikasno. S obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se radi o složenom postupku.

31. Analizirajući apelantičino ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelantica svojim postupcima nije utjecala na duljinu trajanja predmetnog postupaka, koji je za nju od većeg značaja jer se u postupku odlučuje o povjeravanju njezinog malodobnog djeteta njoj kao majci.

32. Nadalje, ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak započeo podnošenjem inicijalnog akta 16. rujna 2019. godine, da je Općinski sud bez odlaganja dostavio tužbu tuženim na odgovor, te nadležnom Centru za socijalni rad radi izrade socijalne anamneze. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u razumnom roku održao pripremno ročište, te da je rješenjem od 13. studenog 2019. godine (tj. dva mjeseca nakon pokretanja postupka) odbacio apelantičin prijedlog za određivanje privremene mjere. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je rješenje kojim je odbačen apelantičin prijedlog za određivanje privremene mjere sedam mjeseci nakon donošenja ukinuto kao nepravilno od Kantonalnog suda (rješenjem od 2. lipnja 2020. godine), te da je predmet vraćen na ponovno odlučivanje. Dakle, postupak se devet mjeseci nakon podnošenja tužbe s prijedlogom za određivanje privremene mjere ponovno našao u početnoj fazi.

33. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud nakon prijema predmeta na ponovno postupanje nastavio poduzimati procesne radnje (zakazivao je pripremna ročišta, odredio vještačenje stranaka u postupku, zakazao je ročište za glavnu raspravu, koje nije održano). U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da i pored toga što je sud u postupku poduzimao određene procesne radnje, on nije postupao efikasno jer u postupku jednu godinu nakon ukidanja rješenja o odbacivanju prijedloga za određivanje privremene mjere Općinski sud još uvijek nije donio novu odluku o prijedlogu za određivanje privremene mjere, odnosno postupak se nalazi u fazi zakazivanja ročišta za glavnu raspravu. Kao opravdanje za duljinu trajanja postupka Općinski sud je ukazao da se predmet vodio i pred Kantonalnim sudom, te da je postupajući sudac na bolovanju. Takvo opravdanje Ustavni sud ne može ocijeniti prihvatljivim. Ustavni sud zapaža da je rješenje kojim je odbačen apelantičin prijedlog za određivanje privremene mjere kao nepravilno ukinuto iz procesnih razloga, te da je predmet prije jedne godine vraćen na ponovni postupak i da je i dalje u tijeku pred Općinskim sudom. Nadalje, Ustavni sud smatra da bolest suca ne može biti razlog za nedonošenje odluke u razumnom roku, naročito imajući u vidu da se u postupku odlučuje o pravima djeteta, a taj postupak zahtijeva hitnost i efikasnost u postupanju. Dakle, u postupcima u kojima se odlučuje o pravu malodobnog djeteta sudovi moraju postupati efikasno, bez nepotrebnog odlaganja, odluke koje donose trebaju biti u skladu sa zakonima kako bi taj postupak ostavio što manje posljedica na malodobno dijete.

34. Ustavni sud smatra da su procesni propusti Općinskog suda i njegovo neefikasno postupanje u odlučujućoj mjeri doprinijeli duljini trajanja predmetnog postupka koji je po zakonu hitne prirode i od naročitog značaja za apelanticu. Takvo postupanje Općinskog suda nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku koji obvezuju sudove da postupaju efikasno i bez nepotrebnog odugovlačenja. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak, pored većeg značaja za apelanticu, također i od većeg društvenopravnog značaja jer se odlučuje o pravima djeteta, što iziskuje naročito hitno i efikasno postupanje suda koji provodi postupak.

35. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud odluku po žalbi donio 2. lipnja 2020. godine, a predmet mu je dostavljen na postupanje 16. prosinca 2019. godine, tj. približno šest mjeseci nakon dostave, što također predstavlja postupanje koje nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje koje u predmetima koji se tiču statusa djece zahtijevaju naročitu hitnost i ažurnost.

36. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da duljina predmetnog parničnog postupka u kojem se odlučuje o pravima malodobne osobe, a postupak je pokrenut prije jedne godine i devet mjeseci i nalazi se u fazi zakazivanja ročišta za glavnu raspravu, u okolnostima konkretnog slučaja predstavlja neadekvatno administriranje pravde u predmetu koji je od većeg društvenopravnog značaja i koji zahtijeva hitnost i efikasnost u postupanju, te je u konkretnom slučaju došlo do povrede apelantičinog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

b)Pitanje naknade nematerijalne štete

37. U smislu članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.

38. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Europskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Europski sud, Dorić protiv BiH, aplikacija broj 68811/13 od 7. studenog 2017. godine, Škrbić i Vujičić protiv BiH, aplikacije br. 37444/17 i 75271/17 od 6. lipnja 2019. godine i Hadžajlić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 10770/18 od 16. siječnja 2020. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članku 74. Pravila, odnosno članku 41. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku apelantici D. R. treba isplatiti iznos od 200,00 KM.

39. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, uz obvezu da nakon isteka tog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

40. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

41. Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom parničnom postupku došlo do kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku kao elementa prava na pravično suđenje u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije jer se predmetni postupak jednu godinu i devet mjeseci nakon podnošenja inicijalnog akta nalazi u fazi zakazivanja ročišta za glavnu raspravu, što u konkretnom slučaju predstavlja postupanje koje je suprotno standardima prava na pravično suđenje i predstavlja neadekvatno administriranje pravde u predmetu koji je od većeg društvenopravnog značaja i koji zahtijeva naročitu hitnost i efikasnost u postupanju.

42. Na temelju članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7), članka 72. st. (4) i (5) i članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

43. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-1660/21 (D.R.) | Sudska praksa | Aktio