Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1621/21 (M. D. i S. D.)
Odluka donesena 23. 06. 2021.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Smetanje posjeda
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1621/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
23. 06. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 23. lipnja 2021. godine, u predmetu broj AP-1621/21, rješavajući apelaciju koju su podnijeli Mirko Davidović i Stanka Davidović, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Mirko Davidović i Stanka Davidović protiv Rješenja Okružnoga suda u Doboju broj 86 0 P 051114 21 Gž od 11. veljače 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.
OBRAZLOŽENJE
1. Mirko Davidović i Stanka Davidović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Pelagićeva, kojeg zastupa Živan Blagojević odvjetnik iz Šamca, podnijeli su 8. svibnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnoga suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 86 0 P 051114 21 Gž od 11. veljače 2021. godine.
2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Okružnog suda, odbijen je u cijelosti kao neutemeljen tužbeni zahtjev apelanata, kojim su tražili da se utvrdi da je tuženik (J.E.) izvršio smetanje posjeda grobnih mjesta obitelji apelanata, na način što je 18. svibnja 2019. godine na susjednom grobnom mjestu obitelji E. postavio ogradu i tako otežao prilazak grobnom mjestu obitelji apelanata, pa da se tuženiku naloži da uspostavi stanje kako je bilo prije učinjenog smetanja.
3. U obrazloženju odluke Okružni sud je naveo da je nesporno da se grobna mjesta obitelji apelanta i obitelji E. nalaze jedno pored drugog, te da je tuženik po sredini podloge grobnog mjesta obitelji E. postavio ogradu. Okružni sud je istakao da je prvostupanjski sud uporište za utvrđenje ključne činjenice da apelanti nisu bili u posljednjem mirnom posjedu korištenja nekretnina tuženika imao u iskazu prvoapelanta koji je saslušan u svojstvu parnične stranke. Naime, ukazao je da iz iskaza prvoapelanta nedvosmisleno proizlazi da je tuženik nekoliko tjedana prije nego što će postaviti ogradu, prvoapelantu rekao da ne gazi po podlozi grobnog mjesta obitelji E., odnosno da se tuženik protivio prolasku prvoapelanta preko podloge grobnog mjesta obitelji E.. U svezi s tim, Okružni sud je istakao da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da apelanti tijekom postupka nisu dokazali da su bili u posljednjem mirnom posjedu korištenja sporne nekretnine tuženika (tuženik im je branio korištenje), pa je stoga i neprihvatljiv prijedlog apelanata da se tuženiku naloži da uspostavi stanje kako je bilo prije učinjenog smetanja. Dakle, istakao je da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti propisani člankom 313. stavak 1. u svezi sa stavkom 5. Zakona o stvarnim pravima (u daljnjem tekstu: ZSP). Nadalje, naveo je da iz iskaza prvoapelanta proizlazi da je 11. svibnja 2019. godine, sa svojom suprugom vidio da je postavljena sporna ograda po podlozi grobnog mjesta obitelji E. (apelanti bez ikakvih primjedbi potpisali zapisnik s ročišta pred prvostupanjskim sudom). S obzirom na to, Okružni sud je istakao da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je predmetna tužba neblagovremena, budući da je podnesena prvostupanjskom sudu 14. lipnja 2019. godine, dakle po proteku roka od 30 dana od dana saznanja apelanata za čin smetanja (kako to ima u vidu članak 313. stavak 3. ZSP), te ju je valjalo odbaciti kao neblagovremenu. Međutim, kako odbacivanje tužbe i odbijanje tužbenog zahtjeva imaju iste pravne posljedice, Okružni sud je naveo da čak i da je predmetna tužba blagovremena (a nije), isto ne bi moglo za apelante ishoditi drugačiju odluku (usvajanje tužbenog zahtjeva), jer je u konkretnom slučaju pravilan zaključak prvostupanjskog suda u pogledu neutemeljenosti predmetnog tužbenog zahtjeva (da se tuženik protivio prolasku prvoapelanta što jasno ukazuje da apelanti nisu bili u posljednjem mirnom posjedu korištenja nekretnina tuženika).
Apelacioni navodi
4. Apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelanti, u suštini, smatraju da je redoviti sud, pri donošenju osporene odluke, pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnose na način na koji je sud utvrdio činjenično stanje i primijenio materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
8. Imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Naime, imajući u vidu detaljno i jasno obrazloženje Okružnog suda, Ustavni sud, nasuprot navodima apelanata, ne nalazi da je osporena odluka zasnovana na proizvoljnoj primjeni relevantnih odredaba. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede prava na pravično suđenje. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.
9. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić