Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4991/19 („Tehnograd-company“ d.o.o. Tuzla)
Odluka donesena 23. 06. 2021.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Materijalna šteta
- Pravično suđenje – obrazložena presuda
- Građanski postupak
- Kamata
- Troškovi postupka
- Isplata duga
- Naknada štete
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 277
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Zakon o obligacionim odnosima
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 62
Predmeti (1)
AP-4991/19
Apelacija
Odluka o meritumu
23. 06. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4991/19, rješavajući apelaciju „Tehnograd-company“ d.o.o. Tuzla, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1), (2) i (3) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 23. juna 2021. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelimično se usvaja apelacija „Tehnograd-company“ d.o.o.
Tuzla.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukida se Presuda Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Ps 003036 18 Pž 2 od 25. februara 2019. godine u dijelu u kojem je odlučeno o početku toka zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade materijalne štete.
Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Tuzli koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Tuzli da, u skladu sa članom 72.
stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbija se kao neosnovana apelacija „Tehnograd-company“ d.o.o. Tuzla podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Ps 003036 18 Pž 2 od 25. februara 2019. godine u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima parničnog postupka.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. „Tehnograd-company“ d.o.o. Tuzla (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Edin Hodžić, advokat iz Tuzle, podnio je 27. decembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 Ps 003036 18 Pž 2 od 25. februara 2019. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Ustavni sud je Odlukom o dopustivosti broj AP 2448/19 od 10. septembra 2019. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) odbacio kao preuranjenu apelaciju broj AP 2448/19 koju je apelant podnio 7. juna 2019. godine protiv Presude Kantonalnog suda broj 32 0 Ps 003036 18 Pž 2 od 25. februara 2019. godine jer je apelant protiv navedene presude Kantonalnog suda izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine o kojoj u vrijeme rješavanja o podnesenoj apelaciji nije bila donesena konačna odluka. U obrazloženju odluke Ustavni sud je konstatirao da, nakon njezinog donošenja, nezavisno od vrste te odluke, apelant ima mogućnost ponovo podnijeti apelaciju u kojoj je dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
3. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i Rudnika soli „Tuzla“ d.d. Tuzla (u daljnjem tekstu: tuženi) zatraženo je 11. februara 2021. godine da dostave odgovore na apelaciju.
4. Pozvani su dostavili odgovore na apelaciju 16. i 24. februara 2021. godine. III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Presudom Općinskog suda broj 32 0 Ps 003036 17 Ps 2 od 25. maja 2018. godine djelimično je usvojen apelantov tužbeni zahtjev, te su obavezani tuženi i Grad Tuzla (kao tuženi) da mu solidarno isplate iznos od 494.908,80 KM na ime naknade materijalne štete koja je nastala na objektu (bliže označen i opisan u izreci presude, u daljnjem tekstu: predmetni objekat), sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 25. maja 2018. godine kao dana donošenja presude (stav 1), dok je apelantu odbijen ostatak tužbenog zahtjeva za naknadu štete, isplatu zakonskih zateznih kamata i troškova postupka (stav 2). Prvostepenom presudom obavezan je apelant da nadoknadi troškove postupka tuženom u iznosu od 29.142,66 KM, a Gradu Tuzla u iznosu od 20.237,75 KM (stav 3), dok su tuženom i Gradu Tuzla odbijeni dijelovi zahtjeva za naknadu troškova postupka (stav 4).
7. U obrazloženju presude Općinski sud je naveo da je apelant 9. jula 2002. godine podnio tužbu protiv tuženog, Grada Tuzla i Federacije BiH (tužba je povučena u odnosu na Federaciju BiH) radi naknade štete, vrijednost spora 3.000.000,00 KM. Općinski sud je naveo da je apelant u tužbi ukazao da je vlasnik predmetnog objekta, koji se sastoji od dvije lamele, te da je 2001. godine formirao stručnu komisiju radi analize i ocjene uzroka oštećenja na predmetnom objektu na kojem je nastala šteta zbog slijeganja terena na lokalitetu na kojem se nalazi. Nadalje, navedeno je da je slijeganje terena posljedica eksploatacije slane vode od strane tuženog, te da shodno tome apelant traži da mu tuženi i Grad Tuzla na ime naknade materijalne štete isplate novčani iznos naveden u tužbi sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dana podnošenja tužbe, te da mu nadoknade troškove postupka. Općinski sud je naveo da je apelant na pripremnom ročištu u cijelosti ostao kod podnesene tužbe, te da je konačno opredijelio tužbeni zahtjev kojim traži da se obavežu tuženi i Grad Tuzla da mu na ime naknade materijalne štete na predmetnom objektu isplate iznos manji od iznosa koji je naveden u podnesenoj tužbi, sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dana podnošenja tužbe. Općinski sud je naveo koji su dokazi provedeni u postupku po prijedlogu parničnih stranaka (materijalna dokumentacija, saslušanje svjedoka, provedena su vještačenja po vještacima geodetske, rudarske, geološke i građevinske struke). Zatim je ukazao da je na osnovu provedenih dokaza utvrđeno da je predmetni objekat izgrađen na osnovu odobrenja za građenje izvan odobrenog eksploatacionog polja, ali da se nalazi u području slijeganja uzrokovanog crpljenjem slanice, pa je usljed slijeganja terena predmetni objekat pretrpio štetu koju je utvrdio vještak građevinske struke. Općinski sud je istakao da se vještak geološke struke izjasnio da je slijeganje terena usljed crpljenja slanice dominantan nepovoljni utjecajni faktor kada je u pitanju šteta na predmetnom objektu, a da je vještak rudarske struke utvrdio da se predmetni objekat nalazi u zoni slijeganja, te je procijenio nivo oštećenosti predmetnog objekta, dok je vještak građevinske struke utvrdio oštećenja uzrokovana slijeganjem (sve bliže navedeno u obrazloženju presude). Općinski sud je ukazao da je u skladu s odredbama čl. 172, 173. i 174. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO), te člana 61. Zakona o rudarstvu Federacije BiH i člana 41. Zakona o rudarstvu Tuzlanskog kantona obavezao tuženog i Grad Tuzla da solidarno nadoknade apelantu materijalnu štetu.
8. Nadalje, Općinski sud je naveo da je o zahtjevu za isplatu zakonske zatezne kamate odlučio shodno odredbama „člana 227. ZOO-a“ (očigledno je greška u pisanju, treba da stoji „člana 277. ZOO-a“) u vezi sa članom 185. stav 1. i članom 189. stav 2. ZOO-a. U vezi s tim, istaknuto je da su apelantu dosuđene zakonske zatezne kamate počevši od dana donošenja presude s obzirom na to da je to dan kada je apelant saznao za visinu štete, koja je utvrđena nalazom vještaka građevinske struke prema cijenama u vrijeme sačinjavanja nalaza i mišljenja. Općinski sud je naveo da je odluku o troškovima postupka donio u skladu s odredbama čl. 386. i 396. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), sve precizno navedeno u obrazloženju presude. Općinski sud je naveo da je apelant prvobitno postavljenim tužbenim zahtjevom tražio isplatu određenog novčanog iznosa, a da je prvostepenom presudom djelimično usvojen njegov tužbeni zahtjev, tako da je apelant uspio u sporu sa 16,496%, pa mu srazmjerno uspjehu u sporu pripadaju troškovi postupka u određenom novčanom iznosu, a što je detaljno navedeno u obrazloženju presude.
9. Presudom Kantonalnog suda broj 32 0 Ps 003036 18 Pž 2 od 25. februara 2019. godine djelimično je uvažena apelantova žalba i preinačena prvostepena presuda u dijelu odluke (stav 1) o kamati tako da zakonska zatezna kamata umjesto od 25. maja 2018. godine počinje da teče od 11. augusta 2014. godine, dok je u preostalom dijelu (koji se odnosi na tuženog) prvostepena presuda potvrđena. Drugostepenom presudom odbijena je žalba tuženog, dok je žalba Grada Tuzla uvažena i preinačena prvostepena presuda (stav 1) tako da se tužbeni zahtjev u odnosu na Grad Tuzla u cijelosti odbija, te u dijelu odluke (st. 3. i 4) tako da su Gradu Tuzla dosuđeni troškovi postupka u iznosu većem od iznosa koji je dosuđen prvostepenom presudom. Istom presudom obavezan je apelant da Gradu Tuzla nadoknadi troškove žalbenog postupka, te je obavezan tuženi da apelantu nadoknadi troškove žalbenog postupka, dok je odbijen zahtjev tuženog za naknadu troškova žalbenog postupka (sve bliže navedeno u izreci presude).
10. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da je apelant osporio prvostepenu presudu u dijelu koji se odnosi na odluku o zakonskoj zateznoj kamati i troškovima postupka. Kantonalni sud je naveo da se prema odredbama člana 189. ZOO-a visina naknade štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, izuzev slučaja kada zakon naređuje šta drugo. Kantonalni sud je naveo da se u konkretnom slučaju za početak toka kamate na dosuđenu naknadu materijalne štete kao relevantna primjenjuje odredba člana 186. ZOO-a kojom je propisano da se obaveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, te odredba člana 277. ZOO-a kojom je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obaveze duguje osim glavnice i zateznu kamatu, a na što je ukazano i u odlukama Ustavnog suda broj AP 3013/06 i AP 468/08. Zatim je ukazao da je s obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev, te činjenice i provedene dokaze utvrđeno da se radi o kontinuiranoj šteti, pa je u činjeničnoj i pravnoj situaciji opravdano bilo da se apelantu na dosuđeni iznos materijalne štete dosudi zakonska zatezna kamata od dana izrade nalaza vještaka, kada je apelant saznao za visinu predmetne štete. Kantonalni sud je ukazao da nisu osnovani žalbeni navodi da je prvostepeni sud pogrešno utvrdio apelantov uspjeh u parnici polazeći od vrijednosti spora koja je označena u podnesenoj tužbi. Zatim je naveo da prema podacima spisa proizlazi da je tužilac u tužbi zahtijevao naknadu štete u naprijed navedenom novčanom iznosu, pa se u odnosu na taj iznos ima cijeniti uspjeh stranaka u sporu, kako je to pravilno zaključio prvostepeni sud, nezavisno od toga što je apelant tokom postupka (na pripremnom ročištu) smanjio tužbeni zahtjev potražujući manji novčani iznos.
11. Presudom Vrhovnog suda broj 32 0 Ps 003036 19 Rev od 20. augusta 2019. godine odbačena je apelantova revizija. Istom presudom odbijena je revizija tuženog, kao i zahtjevi stranaka za naknadu troškova revizionog postupka.
12. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da je apelant osporio drugostepenu presudu u dijelu odluke o kamatama i troškovima postupka, s prijedlogom da se revizija uvaži, osporena presuda u pobijanom dijelu preinači i utvrdi početak toka zakonske zatezne kamate od 9. jula 2002. godine kao dana podnošenja tužbe, te obaveže tuženi da mu nadoknadi cjelokupne troškove postupka. Vrhovni sud je naveo da se prema odredbama člana 316. st. 2. i 3. ZPP-a za utvrđivanje prava na izjavljivanje revizije kao vrijednost predmeta spora uzima u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva, dok se kamate, ugovorena kazna i ostala sporedna potraživanja ne uzimaju u obzir ukoliko ne predstavljaju glavni zahtjev. Vrhovni sud je ukazao da se revizijom pobija odluka o kamati kao sporednom potraživanju koje ne čini glavni zahtjev, tako da revizija nije dozvoljena. Također, navedeno je da je Vrhovni sud na sjednici Građanskog odjeljenja održanoj 17. septembra 2009. godine zauzeo pravni stav da se rješenje drugostepenog suda o troškovima postupka, kada je njime meritorno riješeno pitanje naknade troškova postupka, u pogledu tog sporednog potraživanja pravosnažno završava. S obzirom na to da vrijednost pobijanog dijela odluke o troškovima postupka ne prelazi iznos od 30.000,00 KM, imovinski cenzus kao kriterij uvjeta dopuštenosti revizije iz člana 237. stav 2. ZPP-a nije ostvaren. IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije
13. Apelant je naveo da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
14. Apelant smatra da Kantonalni sud u odnosu na odluku o zakonskoj zateznoj kamati nije pravilno primijenio odredbe čl. 186. i 277. ZOO-a. Dalje, navedeno je da nije sporno da je na dan izrade nalaza vještaka saznao tačnu visinu nastale štete. Međutim, apelant je istakao da je u momentu podnošenja tužbe šteta na predmetnom objektu već bila nastala, pa je shodno tome trebalo cijeniti tu činjenicu i dosuditi zakonsku zateznu kamatu počevši od dana podnošenja tužbe. Također, istaknuto je da je, u smislu člana 324. ZOO-a, podnošenjem tužbe pozvao tužene da mu nadoknade štetu na predmetnom objektu, što nije učinjeno, pa su na taj način dospjeli u docnju. Apelant je naveo da je Ustavni sud u većem broju svojih odluka ukazao na to da se zakonske zatezne kamate na materijalnu štetu računaju od dana nastanka štete. Apelant je istakao da je uzevši u obzir navedeno, te stav Ustavnog suda, zakonske zatezne kamate trebalo dosuditi u skladu s njegovim tužbenim zahtjevom – od dana podnošenja tužbe, posebno kada se uzme u obzir činjenica da je na dan podnošenja tužbe šteta na predmetnom objektu već postojala u velikom obimu. Apelant je naveo da su neosnovano odbijeni njegovi žalbeni navodi u dijelu koji se odnosi na troškove parničnog postupka, te u vezi s tim ukazao da su sudovi bili dužni da u skladu s uređenom vrijednosti predmeta spora cijene konačan uspjeh u postupku. b)Odgovor na apelaciju
15. Kantonalni sud je naveo da je drugostepena presuda donesena uz pravilnu primjenu odgovarajućih odredaba procesnog i materijalnog prava, te je istakao da navedenom odlukom nisu povrijeđena prava na koja se apelant pozvao u apelaciji. Kantonalni sud je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.
16. Općinski sud je naveo da nisu osnovani apelacioni navodi iz razloga koji su dati u obrazloženju prvostepene presude, te je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.
17. Tuženi je naveo da je presuda Kantonalnog suda u dijelu u kojem je osporena predmetnom apelacijom koji se odnosi na računanje zakonskih zateznih kamata i troškova postupka pravilna i zakonita, a da su apelacioni navodi paušalni i neosnovano upućuju na pogrešnu primjenu materijalnog prava. Također, predložio je da se apelacija odbije kao neosnovana. V.Relevantni propisi
18. Zakon o obligacionim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89 i „Službeni list RBiH“ br. 2/92, 13/93 i 13/94). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst propisa sačinjen u Ustavnom sudu BiH kako je objavljen u službenim glasilima jer nije objavljen na svim službenim jezicima i pismima, a koji u relevantnom dijelu glasi:
I - NAKNADA MATERIJALNE ŠTETE
Kad dospijeva obaveza naknade Član 186.
Obaveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete.
III - ZATEZNA KAMATA
Kad se duguje Član 277. stav (1) (1) Dužnik koji zadocni sa ispunjenjem novčane obaveze duguje, pored glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj saveznim zakonom.
19. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) u relevantnom dijelu glasi:
Član 386. stav (2) (2) Ako stranka djelimično uspije u parnici, sud može s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka podmiruje svoje troškove ili da jedna stranka nadoknadi drugoj razmjeran dio troškova.
VI.Dopustivost
20. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
21. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
22. Ustavni sud podsjeća na to da je Odlukom Ustavnog suda broj AP 2448/19 od 10. septembra 2019. godine odbačena kao preuranjena apelacija broj AP 2448/19, koju je apelant podnio protiv Presude Kantonalnog suda broj 32 0 Ps 003036 18 Pž 2 od 25. februara 2019. godine budući da je pred Vrhovnim sudom bio u toku postupak povodom apelantove revizije. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je revizija u konkretnom slučaju, u odnosu na apelanta, bila neefektivan pravni lijek s obzirom na to da je odlukom Vrhovnog suda broj 32 0 Ps 003036 19 Rev od 20. augusta 2019. godine (punomoćnik apelanata primio navedenu odluku 4. novembra 2019. godine) revizija odbačena kao nedopuštena. Slijedom navedenog, konačna odluka u ovom predmetu u odnosu na apelanta je Presuda Kantonalnog suda broj 32 0 Ps 003036 18 Pž 2 od 25. februara 2019. godine, koja je u konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom, a kojom je meritorno odlučeno o apelantovom zahtjevu, pa će Ustavni sud apelacione navode ispitati u odnosu na tu presudu. Stoga, Ustavni sud, u skladu sa svojom praksom (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 2884/06 od 10. januara 2008. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), kao relevantan datum podnošenja apelacije uzima u obzir datum kada je podnesena apelacija u predmetu broj AP 2448/19, koja je odbačena kao preuranjena (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 3536/17 od 27. februara 2018. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). S obzirom na to da je Presuda Kantonalnog suda broj 32 0 Ps 003036 18 Pž od 25. februara 2019. godine dostavljena apelantovom punomoćniku 8. aprila 2019. godine, a da je apelacija protiv navedene presude Kantonalnog suda podnesena 7. juna 2019. godine, proizlazi da je apelacija podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, čime je ispunjen ovaj uvjet dopustivosti predmetne apelacije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
23. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
24. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
25. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
[…]
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
26. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
27. Ustavni sud zapaža da se postupak koji je okončan osporenom presudom Kantonalnog suda odnosi na postupak naknade materijalne štete, odnosno na predmet građanskopravne prirode. Dakle, nesporno je da u predmetnom postupku apelant uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
28. Ustavni sud zapaža da se suština apelacionih navoda koji se odnose na pravično suđenje svode na apelantovu tvrdnju o proizvoljnoj primjeni odredaba ZOO-a prilikom određivanja početka toka zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade na ime materijalne štete, te na nezadovoljstvo odlukom u odnosu na troškove postupka.
29. Ustavni sud, prije svega, ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije preispitivanje zaključaka redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona.
30. Ustavni sud će se, dakle, izuzetno upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise kada je očigledno da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja redovnog suda kako u postupku utvrđivanja činjenica tako i primjene relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26). U kontekstu navedenog, Ustavni sud podsjeća i na to da je u više svojih odluka istakao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka pravičnom postupku (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25. i dalje). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će u konkretnom slučaju, s obzirom na pitanja koja apelant problematizira, ispitati da li je osporena odluka u odnosu na zatezne kamate zasnovana na proizvoljnoj primjeni materijalnog prava, te da li je proizvoljna odluka o troškovima postupka. U odnosu na zatezne kamate na dosuđeni iznos materijalne štete
31. Apelant smatra da je u konkretnom slučaju povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje zbog primjene relevantnih odredaba ZOO-a na način da je presudom Kantonalnog suda određeno da zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos naknade na ime materijalne štete teče od dana sačinjavanja nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke, odnosno u konkretnom slučaju od 11. augusta 2014. godine, a ne od dana podnošenja tužbe kako je to apelant tražio u tužbi. Ustavni sud, prije svega, podsjeća na to da je o pitanju početka roka za računanje zakonskih zateznih kamata pri određivanju naknade materijalne štete zauzeo stav, odnosno da je o tom pitanju već raspravljao u nizu svojih odluka (vidi, između ostalih, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1433/06 od 13. septembra 2007. godine, stav 29, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 86/07, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1757/06 od 8. jula 2008. godine, stav 43, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 99/08, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3013/06 od 29. aprila 2009. godine, stav 89, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 50/09, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3081/08 od 29. juna 2011. godine, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 657/11 od 12. februara 2014. godine i Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2555/18 od 13. novembra 2019. godine, dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U navedenim odlukama je izražen stav da se pri određivanju naknade materijalne štete zatezna kamata dosuđuje od dana nastanka štete, a ne od dana donošenja prvostepene presude.
32. Imajući u vidu ovakav stav u vezi s tumačenjem relevantnih odredaba ZOO-a, koje su i u vrijeme donošenja osporene odluke, kao i ove odluke, u nepromijenjenom sadržaju i dalje na snazi, te da predmetna apelacija pokreće identično pitanje o kojem je već raspravljano u citiranim odlukama, Ustavni sud zaključuje da i u konkretnom slučaju treba primijeniti svoj stav. Stoga se, umjesto posebnog obrazloženja merituma ove odluke u pogledu apelantovih navoda Ustavni sud u cijelosti poziva na stav iznesen u citiranim odlukama.
33. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u dijelu u kojem je odlučeno o početku toka zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade materijalne štete.
U odnosu na troškove postupka
34. Apelant smatra da su redovni sudovi pogrešno cijenili uspjeh u sporu, da su trebali imati u vidu da je apelant u toku postupka smanjio vrijednost predmeta spora, te da su u skladu s tim trebali cijeniti konačan uspjeh u parničnom postupku i donijeti odluku o troškovima postupka. Ustavni sud zapaža da iz obrazloženja presude Općinskog suda proizlazi da je taj sud imao u vidu vrijednost spora označenu u podnesenoj tužbi i novčani iznos koji je apelantu dosuđen prvostepenom presudom na ime naknade materijalne štete. Dalje, istaknuto je da, u skladu s tim, apelantu srazmjerno uspjehu u sporu pripadaju troškovi parničnog postupka (prvostepeni sud jasno i detaljno obrazložio od čega se sastoje troškovi parničnog postupka). Nadalje, drugostepeni sud je prihvatio kao pravilnu odluku prvostepenog suda u odnosu na troškove postupka. Naime, iz obrazloženja konačne odluke slijedi da nije osnovana apelantova tvrdnja da je prvostepeni sud pogrešno utvrdio uspjeh polazeći od vrijednosti spora iz podnesene tužbe. U vezi s tim, navedeno je da je apelant u podnesenoj tužbi tražio isplatu određenog novčanog iznosa na ime naknade materijalne štete, te da se shodno tome u odnosu na taj iznos ima cijeniti uspjeh u sporu, bez obzira na to što je apelant u toku postupka na pripremnom ročištu smanjio tužbeni zahtjev. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da su u konkretnom predmetu redovni sudovi jasno obrazložili na osnovu kojih činjenica je utvrđen apelantov uspjeh u sporu i shodno tome donesena odluka o troškovima postupka, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Osim toga, Ustavni sud podsjeća da je isto činjenično i pravno pitanje već razmatrao u predmetima br. AP 30/10 i AP 571/10 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 30/10 od 13. novembra 2012. godine i Odluka o dopustivosti broj AP 571/10 od 28. februara 2013. godine, dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba ), u kojima je, između ostalog, zaključeno da u vezi s apelantovim navodima o kršenju prava na pravično suđenje, prava na imovinu, te prava na nediskriminaciju nema ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije koje bi trebalo meritorno ispitati.
35. Prema tome, dovodeći u vezu navedenu praksu Ustavnog suda s konkretnim predmetom, Ustavni sud smatra da nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka.
Pravo na imovinu
36. U odnosu na dio u kojem je odlučeno o početku toka zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade materijalne štete, Ustavni sud smatra da, s obzirom na zaključke u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, nije potrebno posebno razmatrati apelantove navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
37. U odnosu na dio u kojem je odlučeno o troškovima postupka, Ustavni sud zapaža da su navodi o povredi prava na imovinu identični navodima o kršenju prava na pravično suđenje, a koje je Ustavni sud ocijenio kao neosnovane u prethodnim tačkama ove odluke. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju prava na imovinu, također, neosnovani. VIII.Zaključak
38. Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju presudom Kantonalnog suda u dijelu u kojem je odlučeno da na dosuđeni iznos naknade materijalne štete zakonska zatezna kamata počinje teći od dana sačinjavanja nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
39. S druge strane, Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka s obzirom na to da su redovni sudovi jasno obrazložili na osnovu čega je utvrđen apelantov uspjeh u sporu.
40. Na osnovu člana 59. st. (1), (2) i (3) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
41. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić