Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1983/21 (N. B.)

Odluka donesena 08. 09. 2021.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Invalidnina
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Upravni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1983/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 09. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. septembra 2021. godine, u predmetu broj AP-1983/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Nikica Beuz, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Nikica Beuz protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 70 0 U 004202 20 U 2 od 11. marta 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Nikica Beuz (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čitluka, kojeg zastupa Gordan Stojić advokat iz Mostara, podnio je 4. juna 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 70 0 U 004202 20 U 2 od 11. marta 2021. godine.

2. Rješenjem Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo) od 4. decembra 2019. godine ukinuto je konačno rješenje Općine Čitluk od 16. oktobra 2007. godine i upravna stvar riješena tako da apelantu prestaje svojstvo ratnog vojnog invalida i pravo na ličnu invalidninu zaključno sa 4. decembrom 2019. godine.

3. Odlučujući o tužbi apelanta podnesenoj protiv rješenja tuženog (Federalnog ministarstva) od 4. decembra 2019. godine, Vrhovni sud je Presudom broj 70 0 U 004202 20 U 2 od 11. marta 2021. godine odbio predmetnu tužbu.

4. U obrazloženju osporene presude Vrhovni sud je naveo da iz stanja predmetnog spisa proizlazi da je u predmetnom postupku prvostepena ljekarska komisija na osnovu pregleda apelanta i detaljno razmotrene cjelokupne medicinske dokumentacije dala svoj nalaz i mišljenje od 19. oktobra 2018. godine, te da je drugostepena ljekarska komisija (odlučujući o prigovoru apelanta izjavljenom predmetnog nalaza i mišljenja) svojim nalazom i mišljenjem od 12. februara 2019. godine, nakon neposrednog pregleda apelanta, potvrdila nalaz i mišljenje prvostepene ljekarske komisije, kako u pogledu utvrđenog vojnog invaliditeta apelanta ispod 20%, tako i u pogledu datog obrazloženja. Vrhovni sud je dalje naveo da je neosnovani tužbeni navod apelanta da je tuženi pogrešno utvrdio činjenično stanje u pogledu utvrđenog procenta vojnog invaliditeta. Vrhovni sud je u vezi s tim naveo da je, naime, iz saglasnih prednjih nalaza i mišljenja prvostepene i drugostepene ljekarske komisije tuženi pravilno utvrdio da je prilikom ranije ocjene prvostepene i revizione ljekarske komisije ukupni vojni invaliditet apelanta po osnovu oboljenja utvrđen u visini od 70% V grupe, dok su nadležne ljekarske komisije u predmetnom postupku kontrole zakonitosti ukupan procenat vojnog invaliditeta apelanta utvrdile u visini ispod 20%. Vrhovni sud je naveo da su navedeni nalazi nadležnih ljekarskih komisija, kao stručnih organa vještačenja u ovoj oblasti, saglasni da ukupni vojni invaliditet apelanta, u skladu sa odredbama Pravilnika o utvrđivanju procenta vojnog invaliditeta sa Listom procenta vojnog invaliditeta, iznosi ispod 20%. Dalje, da su navedeni nalazi jasni, potpuni sa datim detaljnim obrazloženjem razloga za izmjenu ranijeg nalaza i mišljenja ljekarske komisije, a kako je to i propisano odredbama čl. 8. i 13.a Pravilnika o radu ljekarskih komisija u postupku za ostvarivanje prava po Zakonu o pravima branilaca i članova njihovih porodica (u daljnjem tekstu: Pravilnik), te da apelant uopštenim i ničim argumentovanim tvrdnjama predmetne nalaze nije doveo u bilo kakvu sumnju. Vrhovni sud je takođe naveo da je ocjena invaliditeta apelanta, suprotno prigovorima tužbe, pravilno data isključivo na osnovu medicinske dokumentacije iz spisa predmeta na osnovu koje je i ranije cijenjena, te da je jasno ukazano da CT mozga i kičme nije urađen neposredno nakon povrede, a priloženi EEG nalazi su nespecifični, dok neposrednim pregledom nisu nađeni znakovi lezije CNS-a, niti elementi postt. eneefalopatie, kako je to izričito propisano odredbama člana 7. stav (4) Zakona o provođenju kontrole zakonitosti korišćenja prava iz oblasti branilačko-invalidske zaštite (u daljnjem tekstu: Zakon). Vrhovni sud je naveo da su, pri tome, nadležne ljekarske komisije dale detaljno obrazloženje iz kojih razloga izvorna medicinska dokumentacija, a i klinički pregled apelanta, ne opravdava primjenu tačaka Liste procenata vojnog invaliditeta po kojima je apelant ranije cijenjen, naglašavajući da je ljekarska dokumentacija navedena u tužbi (a ista se nalazi i u spisu predmeta) urađena na velikoj vremenskoj distanci od povrjeđivanja.

Apelacioni navodi

5. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, između ostalog, navodi da mu je samo formalno data mogućnost prigovora (protiv nalaza i mišljenja prvostepene ljekarske komisije), koji prigovor uopšte nije analiziran, odnosno nisu obrazloženi razlozi zbog kojih je predmetni prigovor cijenjen neosnovanim. Takođe se poziva na odluku Vrhovnog suda od 11. marta 2021. godine kojom je utvrđeno kršenje zakona u situaciji kad su nalaz po prigovoru, te osnovni nalaz identični, te kad nije ponuđeno obrazloženje na navode iz prigovora. Apelant dalje navodi da je netačna tvrdnja da je obavljen klinički pregled, jer je u pitanju bila obična farsa od strane ljekara drugostepene komisije budući da u radu iste nije primijenjena nijedna metodologija u radu. Ističe da nalaz i mišljenje drugostepene ljekarske komisije nije obrazložen, da je nejasan i nepotpun.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnom postupku utvrđeno činjenično stanje i primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Naime, Ustavni sud primjećuje da je Vrhovni sud, pozivajući se na relevantne odredbe Zakona i Pravilnika, u obrazloženju svoje odluke dao jasne razloge zbog kojih smatra da su nalazi prvostepene i drugostepene ljekarske komisije jasni i potpuni, sa datim detaljnim obrazloženjem razloga za izmjenu ranijeg nalaza i mišljenja ljekarske komisije, a u takvom obrazloženju Vrhovnog suda Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1983/21 (N. B.) | Sudska praksa | Aktio