Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1944/21 (E. M.)

Odluka donesena 23. 06. 2021.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Izvršni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Mjera obezbjeđenja
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1944/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

23. 06. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 23. juna 2021. godine, u predmetu broj AP-1944/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Edis Mujkanović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Edis Mujkanović protiv Rješenja Općinskog suda u Živinicama broj 33 0 I 057298 21 Mo od 30. aprila 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Edis Mujkanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa Haris Salkanović advokat iz Živinica, podnio je 3. juna 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Općinskog suda u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 33 0 I 057298 21 Mo od 30. aprila 2021. godine. Takođe, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio Zemljišnoknjižnom uredu Općinskog suda da zabilježi zabranu otuđenja i opterećenja nekretnine pobliže označene predmetnim zahtjevom, vlasništvo izvršenika „Malagić“ d.o.o. Živinice (u daljnjem tekstu: izvršenik). Apelant je dalje predložio da odluka Ustavnog suda o privremenoj mjeri „stupa na snagu odmah i proizvodi pravno djelovanje do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o apelaciji“.

2. Rješenjem Općinskog suda broj 33 0 I 057298 21 Mo od 30. aprila 2021. godine odbijen je kao neosnovan prijedlog apelanta za određivanje privremene mjere osiguranja kojom je traženo da se izvršeniku zabrani da otuđi i optereti nekretnine pobliže označene izrekom predmetnog rješenja, a koja zabrana bi se imala zabilježiti u Zemljišnoknjižnom uredu Općinskog suda (stav I izreke rješenja). Primljeno je na znanje povlačenje prijedloga apelanta za određivanje mjere osiguranja sa privremenom mjerom kojom je traženo da se izvršeniku zabrani rasprodaja pokretnih stvari u prodajnom salonu na adresi Magistralni put do broja 9 u Živinicama, u vrijednosti koja je dovoljna za osiguranje potraživanja apelanta kao predlagača osiguranja kako je to određeno rješenjem o izvršenju Općinskog suda od 22. jula 2020. godine (stav II izreke rješenja). Ukinuto je Rješenje o određivanju privremene mjere osiguranja broj 33 0 I 057298 21 Mo od 8. februara 2021. godine (stav III izreke rješenja).

3. U obrazloženju osporenog rješenja Općinski sud je naveo da je odredbama člana 269. stav (1) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da se mjera osiguranja može odrediti ako predlagač osiguranja učini vjerovatnim postojanje potraživanja i ako postoji opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja mogao spriječiti ili znatno otežati ostvarenje potraživanja posebno time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti, opteretiti ili na drugi način njom raspolagati, odnosno promijeniti postojeće stanje stvari ili na neki drugi način uticati na prava predlagača. Dalje, da je odredbama člana 276. stav (l) ZPP propisano da se mjera osiguranja može predložiti prije pokretanja i tokom sudskog postupka, te nakon završetka tog postupka, sve dok izvršenje ne bude provedeno. Općinski sud je dalje naveo da uslovi za određivanje mjere osiguranja iz člana 269. stav (1) ZPP moraju biti kumulativno ispunjeni, dok se za određivanje privremene mjere osiguranja, bez prethodnog obavještavanja i saslušanja protivnika osiguranja (u smislu odredbi člana 278 stav (1) ZPP), dodatno traži da predlagač učini vjerovatnim da je mjera osiguranja osnovana i hitna i da bi se drugačijim postupanjem izgubila svrha mjere osiguranja. Općinski sud je dalje naveo da se, prema ustaljenoj sudskoj praksi, dakle mora raditi o takvom slučaju da sud može izvesti zaključak da će, ukoliko se predložena privremena mjera osiguranja ne usvoji, postati bespredmetno bilo kakvo raspravljanje o zahtjevu koje se osigurava tom privremenom mjerom.

4. Općinski sud je naveo da je, ocjenjujući predmetni prijedlog i dokaze priložene uz isti, utvrdio da je apelant učinio vjerovatnim postojanje svog potraživanja čije obezbjeđenje traži, u smislu odredbi člana 269. stav (1) ZPP, budući da takvo potraživanje proizlazi iz pravosnažne i izvršne presude tog suda od 12. marta 2017. godine na osnovu koje je pred tim sudom apelant pokrenuo izvršni postupak protiv izvršenika. Općinski sud je naveo da, međutim, apelant uz svoj prijedlog nije dostavio niti jedan dokaz kojim bi dokazao ispunjenost drugog uslova iz člana 269. stav (1) ZPP, u vezi sa članom 278. stav (1) navedenog zakona, te da apelant na bilo koji način nije dokazao da bi neodređivanjem mjere osiguranja trpio neotklonjivu štetu, odnosno da bi suprotnim postupanjem izvršenik mogao spriječiti ili znatno otežati potraživanje apelanta: Općinski sud je ukazao da navedeno iz razloga što se iz priložene materijalne dokumentacije ne može izvesti zaključak da je to jedina imovina iz koje bi se apelant kao povjerilac mogao naplatiti, niti se može izvesti zaključak o postupcima izvršenika usmjerenim na sprečavanje ili znatno otežavanje ostvarivanja potraživanja apelanta. Općinski sud je naveo da je pri tome bez uticaja pozivanje apelanta na informaciju koju je na obavljenom uviđaju dao prisutni E.J. (vlasnik izvršenika) koji je tom prilikom rekao da su predmetne nekretnine od strane izvršenika prodate firmi „Jessa“ d.o.o. Živinice (čiji je on takođe vlasnik), te da je izvršenik izašao iz predmetnih nekretnina početkom mjeseca marta, tim prije što iz navedenog proizlazi da u slučaju da postoji namjera za prodaju nekretnine od strane izvršenika, ista je po izjavi navedenog lica očigledno realizovana, jer je E.J. istakao da je objekat već prodat i da je izvršenik iz istog izašao početkom mjeseca marta 2021. godine. Općinski sud je naveo da apelant, dakle, u konkretnom slučaju, nije dokazao drugi uslov za izdavanje privremene mjere osiguranja, niti je sud na osnovu činjeničnih navoda i priloženih dokaza uz prijedlog mogao utvrditi realno postojanje opasnosti da bi bez takve mjere izvršenik mogao spriječiti ili znatno otežati ostvarivanje predmetnih potraživanja apelanta, zbog čega je sud odbio prijedlog apelanta za izdavanje privremene mjere osiguranja.

Apelacioni navodi

5. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, u suštini, smatra da je Općinski sud, pri donošenju osporene odluke, pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio procesno pravo, a konkretno relevantne odredbe ZPP. Apelant ističe da je izvršenik (koji je predmetnu nekretninu prodao drugoj firmi u vlasništvu iste osobe koja je vlasnik izvršenika) „još uvijek upisan kao vlasnik predmetne nekretnine“, te da će, bez određivanja mjere osiguranja, izvršenik „provesti kupoprodajni ugovor sa „Jessa“ d.o.o. Živinice“ na koji način će onemogućiti apelanta da „sačuva imovinu koja može biti predmet pljenidbe u izvršnom postupku, a iz koje bi mogao namiriti svoje pravosnažno utvrđeno novčano potraživanje“.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je Općinski sud utvrdio činjenično stanje i primijenio procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Općinski sud, pozivajući se na relevantne odredbe ZPP, u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Stoga, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1944/21 (E. M.) | Sudska praksa | Aktio